25. Domobranska pješačka pukovnija.

''...uzima se da su Hrvati doselili oko 630...''
Odgovorite
Avatar
LEGIONARI
Podurednik
Postovi: 1554
Pridružen/a: čet vel 26, 2009 3:40 pm

25. Domobranska pješačka pukovnija.

Post Postao/la LEGIONARI »

25. domobranska pješačka pukovnija:


25. domobranska pješačka pukovnija uztrojena je u Zagrebu 1880.
Zapovjednik Matija Murković 1914-1918.

1. BOJNA (Zagreb)

• 1. satnija
• 2. satnija
• 3. satnija
• 4. satnija

2. BOJNA (Varaždin)

• 1. satnija
• 2. satnija
• 3. satnija
• 4. satnija

3. BOJNA (Zagreb)

• 1. satnija
• 2. satnija
• 3. satnija
• 4. satnija


Ratni put:

Pukovnija je 1914. prebačena u Srijem u rat protiv kraljevine srbije a zatim je premještena u Galiciju
1915-1917 u rat protiv Ruskog Carstva. Razpuštanje 25. domobranske pješačka pukovnije 1918. godine.
5. prosinca 1918. g. oko 13 sati 25. domobranska pješačka pukovnija krenula je na Jelačićev trg u Zagrebu prosvjedovati protiv raspuštanja domobranstva nakon završetka prvog svjetskog rata. Na Trgu si im se prik
ljučili građani. Domobrani su razvili hrvatske trobojnice i otvoreno skandirali republika i Hrvatska. Čim su došli na Jelačićev trg na nju je otvorena puščana i mitraljeska vatra s krovova okolnih zgrada i ubijeno je 13, a ranjeno 17 ljudi, što je poznato pod nazivom Prosinačke žrtve.



MATIJA MURKOVIĆ
( 14.10.1882 - 10.07.1944, 62 god.)


Matija Murković rodjen je 14.11.1882 u Stajnici, kotor Brinje, u koljevci tolikih Hrvatskih ratnika, narodnih junaka i vojskovođa.

Nakon završene gimnazije ušao je u Vojnu akademiju u Budimpešti i završio je.
18. kolovoza 1901 stupio je kao časnik u Hrvatsko domobranstvo.Posebnu darovitost izkazao je u vještini mačevanja te je završio «viši mačevalački tečaj» u Bečkom Novom Mjestu (Wiener Neustadt) i uživao ugled jednog od najboljih mačevalaca u Monarhiji.

Od godine 1907 predavao je kao nastavnik na kadetskoj školi zajedničkog Ugarsko-Hrvatskog domobranstva u Pečuhu. Pred izbijanje I. Svjestskog rata nalazio se na dužnosti zapovjednika satnije u dočasnoj školi u Zagrebu.
U I. Svjetskom ratu Matija Murković se isticao kao zapovjednik 25. domobranske pješačke pukovnije na frontu u srbiji. Istekao se je na Drinskoj fronti te je u prodoru V. Austro-ugarske armije prema Valjevu sa svojom bojnom prodro daleko u zaleđe srpskog operativnog razvoja, te zauzeo Baćinovac, koji je branila gotovo cijela srpska divizija. Tu je bio teško ranjen! Unatoč tome dospio je 1915 god. na rusko bojište gdje je u borbama proveo dvije godine.

U prosincu 1918 sudjelovao je s 1. narodnom karlovačkom pješačkom pukovnijom u oslobođenju Međumurja, otkud su do Božića 1918 (za 21 dan) istjerani Mađari. O njegovom iztupu iz vojske Kraljevine SHS postoji nekoliko nepodudarnih podataka.
- U članku iz «Vojnika» 1944 god. čitamo da je umirovljen godine 1921 u činu bojnika.
- U «Sportslom leksikonu» 1984 god. čitamo da je Matija Murković godine 1922 jugoslavenski oficir. Do 1941
god. posjeduje i vodi pilanu u Ličkoj Jesenici.

Kao i mnogi drugi Hrvatski časnici starojugoslavenske vojske, djelatni i oni već umirovljeni ili otpušteni tako
se je i Matija Murković poslije proglašenja NDH reaktivirao, te je postao zapovjednik divizijskog područja u Sarajevu.

5. pješačka divizija osnovana 01. 08. 1941 u Sarajevu (ex-bosanska divizija).
U kolovozu 1943 je reorganizirana u brdsku diviziju:

PIJEŠAČKOG REGIMENTA ZAPOVJEDNICI SU:

Pukovnik MATIJA MURKOVIĆ (? 08. 1941 -? 11. 1941)
Pukovnik Anton Prohaska (? 11. 1941 -?) ? .04. 1942 i ?.04. 1943
Pukovnik Domanik (?) (? -?) 03. 1943
PODLOŽBOST
3. teritorijalni korpus (studenog. 1941 do kolovoza. 1943)
Naredba za borbu-bitku (20. listopada. 1941)
Glavni kvartir- HQ
7. Pješački Rgt.
9. Pješački Rgt.
6. Topništvo (Artillerie-Gruppe)

1942 godine preuzeo je zapovjedništvo divizije u Bjelovaru.
1943 godine, nakon promaknuća u čin GENERALA, bio je umirovljen.

* Teško ga je pogodila smrt sina Borne, domobranskog poručnika 369 pukovnije, koji je na Istočnom bojištu 16.08.1942 god. u Novoj Prekopki, zapadno od Rostova, bio teško ranjen i 20.08.1942 umro.


General Matija Murković umro je 10.07.1944 u Zagrebu.
* Udovica Beata Murković i sin Božidar - Dodo napuštaju Hrvatsku i nastanili se u Los Angelesu, gdje je Božidar - Dodo radio kao arhitakt. Smrćom sina Božidar, grana generala Matije Murkovićeva je izumrla. U Dvoru Murkovića u Stajnici dugo se čuvao izrezak iz srpskih novina gdje je pisalo:
«Matija Murković vijao je naše čete na Crnom vrhu».

Kronologija vojne karijere:

do 1901 Vojnu akademija u Budimpešti
18.08.1901 stupio je kao časnik u hrvatsko domobranstvo. «viši mačevalački tečaj» u Bečkom Novom Mjestu (Wiener Neustadt).
od 1907 nastavnik u kadetskoj školi ugarsko-hrvatskog domobranstva u Pečuhu.
1914 zapovjednik satnije u dočasnoj školi u Zagrebu.
1914-1918 zapovjednik 25. domobranske pješačke pukovnije na frontu u Srbiji.
1915 zauzima Baćinovac, koji je branila gotovo cijela srpska divizija. Teško ranjen!
1915-1917 na ruskom bojištu gdje je u borbama proveo dvije godine.
1918 sudijeluje u oslobođenju Međumurja, do Božića (za 21 dan) istjerali Mađare.
1921 istupa iz vojske Kraljevine SHS
do 1941 posjeduje i vodi pilanu u Ličkoj Jesenici.
od 1941 zapovjednik divizijskog područja u Sarajevu.
1942 preuzeo je zapovjedništvo divizije u Bjelovaru.
1943 nakon promaknuća u čin GENERALA, bio je umirovljen.
10.07.1944. General Matija Murković umro u Zagrebu.


Jasno je da je Matija Murković u Srbiji 1914. godine iskazao jedno vrhunsko junačtvo. Iztina je slijedeća: Početkom studenog 1914. godine XIII zagrebački zbor ( ili korpus) vodi teške borbe u poznatoj Kolubarskoj bitci. Lošim zapovijedanjem austrijskog generala Potioreka nastupa konfuzija u borbi, kada na nižim razinama dolazi do totalne pomutnje koja će na kraju natjerati austro-ugarsku vojsku na (bespotrebno) povlačenje iz srbije. U tim vrlo težkim i krvavim bitkama izkazano je junačtvo satnika Matije Murkovića. Hrvati su se posebno iskazali u osvajanju uzvisina s kojih su srbi kontrolirali komunikacije i prilaze u dolinama rijeka. Uztrojene su posebne gorske brigade koje su bile obučene i opremljene za te svrhe i vrlo teške zadaće. Matija Murković bio je tada pripadnik 25. domobranske pukovnije u čijem je sastavu zapovijedao bojnom. On je u toj borbi uzpio osvojiti vrlo važnu uzvisinu Baćinovac. Dakle, ne naselje nego uzvisinu u širem prostoru Rudnika, koja je bila izuzetno bitna za daljnji prodor austrougarske vojske u srce srbije. On je na Baćinovcu zarobio oko 1000 vojnika (srba). Zatražio je pomoć za ojačanje položaja od zapovjednika pukovnije ali je radi lošeg sustava zapovijedanja nije dobio.

Kada su srbi saznali da nasuprot njih stoji jedna bojna (oko 500 ljudi), general Živojim Mišić naredio je napad s dvije pukovnije koje su prisilile Murkovića na povlačenje, čime je dovedena u vrlo težak položaj divizija u čijem je sastavu ratovala 25. pukovnija, a time i cijelu austro-ugarsku vojsku. Ne samo što su bili veliki gubici, znatan broj Hrvata je pao u zarobljeništvo. Računa se negdje oko 70.000 vojnika iz cjelokupnog sastava AU vojske. Iduće godine, kada je Bugarska ušla u rat i dovdene njemačke snage, srbi su bili primorani na povlačenje prema Albaniji i u tom povlačenju stradao je velik broj zarobljenika. Računa se da je svaki četvrti uzpio preživjeti.
Ljutu travu na ljutu ranu!

Kralju Dmitre Zvonimire - u tamnici tvoji su ratnici-tvoji Generali!
Odgovorite