Doba prije Khuena Bana.

''...uzima se da su Hrvati doselili oko 630...''
Odgovorite
Avatar
LEGIONARI
Podurednik
Postovi: 1554
Pridružen/a: čet vel 26, 2009 3:40 pm

Doba prije Khuena Bana.

Post Postao/la LEGIONARI »

HRVATI PROTIV MADŽARIZACIJE

Kad je godine 1868. stvarana hrvatsko-ugarska nagodba, priznavahu i sami Madžari, da u Hrvatskoj i Slavoniji nema mjesta madžarskom kao službenom jeziku. Zato je stvoren 56. koji glasi: »U svemkolikom opsegu kraljevine Hrvatske i Slavonije službeni je jezik hrvat ski toli u zakonodavstvu koli u sudstvu i upravi.«

Hrvatska je po nagodbi dobila potpunu autonomiju (samoupravu) u pogledu vjere, škole, sudstva, uprave i narodnoga gospodarstva. Zajednički s Ugarskom imat će Hrvatska ministarstva za financije, za domobranstvo, za državne šume te za promet i trgovinu. Ta će ministarstva imati u Hrvatskoj svoje organe (n.pr. porezne i poštanske), koji također moraju uredovati hrvatski, a ne madžarski. Zato je u tekst nagodbe odmah iza gore citiranoga Para grafa uvršten 57. koji glasi: »Za organe zajedničke vlade ustanovljuje se također hrvats ki jezik službenim jezikom unutar granica kraljevine Dalmacije, Hrvatske i Slavonije.«

Nagodba je točno odredila također pitanje o uporabi grbov-a u Hrvatskoj. O tome govori 61. ovako: »U autonomnim poslovima imadu se unutar granica kraljevine Dalmacije, Hrvatske i Slavonije upotrebljavati sjedinjene boje i grbovi istih kraljevina, potonji proviđeni krunom sv. Stjepana.« Glede oznaka zajedničkih ureda u Hrvatskoj vrijedi 62., koji glasi: »Kod označivanja poslova, svima kraljevinama krune ugarske zajedničkih, upotrebljavaju se sjedinjeni grbovi kraljevine Ugarske, Dalmacije, Hrvatske i Slavonije.« U smislu i po slovu hrvatsko-ugarske nagodbe postavljeni su na sve t.zv. zajedničke urede u Hrvatskoj i Slavoniji takvi cimeri (ploče), na kojima bijaše u sredini sjedinjeni grb Ugarske, Dalmacije, Hrvatske i Slavonije, a naokolo hrvatski napis. Nitko nije u to stanje dirao, dok nije ministrom financija postao Julije grof Szapary. On je prvi pokušao Hrvatsku madžarizirati, i to putem financija lnih ureda. U tu je svrhu trebao prikladnoga čovjeka, koji će u Hrvatskoj provoditi njegove odredbe. Zato je i 1879. zemaljskim financijalnim ravnateljem za cijelu Hrvatsku i Slavoniju imenovan Antun David, koji bijaše rođen Madžar. Njemu je ministar Szapary "povjerio delikatnu zadaću, da s financijalnih ureda u Hrvatllkoj I Slavoniji odstrani dotadašnje cimere, na kojima je uz zajednički grb bio samo hrvatski napis, pa da mjesto njih stavi nove, na kojima će iznad zajedničkoga grba biti hrvatski , a ispod grba madžarski napis.

O tomu je 10. listopada 1883. bivši hrvatski ban Ladislav grof Pejačević dao izjavu, koja je li. Listopada 1883. štampana u »Pester Lloydu«, a glasi ovako: »Godine 1880 pošto sam banovao istom 14 dana došao je k njeni ravnatelj financija David, te mi je priopćio, da je upućen, da na financijalnkn zgradama namjesti grbove s hrvatsko-madžanskim napisima. Kako nije banova stvar, da takva pitanja raspravlja načelno i da ih uopće raspravlja s ravna teljem zemaljskih financija, ozbiljno sam financijalnom ravnatelju savjetovao, da toga ne čini; podjedno gas zamolih, da počeka dotle, dok se o toj stvari porazgovorim s ministrom finan cija. Nato sam ja pisao hrvatskom ministru Kolomanu Bedekovieu moleći ga, da kod ministra financija spriječi izvedbu te namjere. I zaista nijesu tada namješteni dvojezični grbovi. Odonda nije se o toj stvari povela riječ niti između mene i ravnatelja financija niti između) mene i ministra. Ja sam držao, da je ta stvar već posve uklonjena, dok nije financijalni ravna telj 8. kolovoza 1883. dakle iza 3 i pol godine namjestio dvojezične grbove. On je to učinio noću, i to u vrijeme, kada mene nije bilo u Zagrebu, a o svojoj namjeri nije prije ništa javio (hrvatskoj zemaljskoj vladi). Kad je međutim radi toga čina porasla uzrujanost do najvišega stepena, dade financijalni ravnatelj još načiniti i upotrebiti dvojezične uredovne pečate.«

(Financijalni je ravnatelj Antun David dao grbove s hrvatskim i madžarskim napisom staviti na zgradu financijalnog ravnateljstva u Opatičkoj ulici (broj 20) i na veliku dvokatnicu, koja se nalazila na uglu Gundulićeve ulice (broj 7) i Samostanske ulice, gdje bijahu porezni ured, glavna carinara i ured za) odmjerivanje pristojba. David je tu izmjenu grbova u Zagrebu dao provesti potajno, i to u noći od 8. na 9. kolovoza 1883. To! je učinio namjerice, da građani ne bi odmah doznali za tu promjenu, pa; da ne bi možda silom spriječili postavljanje protuzakonitih dvojezičnih grbova. Rubove tih grbova dade David obojadisati crveno-bijelo-zelenom bojom, kakvu imadu madžarske zastave. Prošlo je nekoliko dana, dok su ipak zagrebački građani doznali, kakvu je lopovštinu počinio financijalni ravnatelj Antun David. Pojmljivo je ogorčenje, što ga je u Zagrebu izazvao David tim svojim činom. Ljudi su dolazili pred zgrade, u kojima bijahu smješteni financijalni! uredi, te psovahu Davida i sve Madžare. Iz dana u dan rasla je mržnja na Madžare, koji eto namjeravaju madžarizirati hrvat ski Zagreb. Brzo naslade i krilatica: »Udri, udri! in der Stadt, svim Madžarom štrik za vrat!«

Mladići počeše ulicama obilaziti pjevajući tu pjesmu, koja je naskoro odzvanjala iz svili zagrebačkih krčma i gostionica. Zagrebački se rodoljubi dogovoriše, kako će maknuti protuzakonite dvojezične grbove, koji tako napadno izazivlju hrvatski narod. Namjeru svoju izvedoše Zagrepčani ovako: U srijedu dne 15. kolovoza na blagdan Velike Gospe 1883. poče lo je nešto poslije 1 sat iza podne neobično gibanje općinstva po ulicama donjega grada između Zrinskoga trga i Frankopanske ulice. U jedan mah kao da ih je netko stvorio na mjestu navrvi nekoliko stotina ljudi pred zgradu na uglu Gundulićeve i Samostanske ulice, gdje su smještene razne financijalne oblasti prve molbe: ured naime za odmjerivanje pristojba, porezni ured, glavna carinara itd. Uz klicanje i viku bijahu u tren oka prislonjene ljestve, na s koje se popeo bravarski naučnik Lovro Esich, te su uz poklike mnoštva na zemlju padali grbo vi s hrvatskim napisom gore, a s madžarskim dolje. Kad je to bilo dovršeno, počnu mladi ljudi većinom obrtnici, radnici i šegrti bacati kamenje u prozore te zgrade. Naskoro budu svi prozori polupani. Redarstveni organi pred zgradom bijahu tako iznenađeni naglim dolaskom tolike množine ljudi, da su morali odustati od pokušanog uredovanja. Nato je veći dio prisut nih demonstranata raznim putevima krenuo u gornji grad, gdje se opetovalo, što se u donjem gradu zbilo. Narod je srušio napis na zgradi zemaljskoga financijalnoga ravnateljstva te ga raskomadanog odnio u donji grad polupavši prije toga na toj zgradi sve prozore.

Kao što već obično biva, povećavala se putem skupina tih demostranata, jer se povorci priključiše mnogi iz puke radoznalosti. Demonstranti zakrenuše u Gajevu ulicu, gdje se nalazila redarstvena ispostava u bolničkoj zgradi. Tu su demonstranti slomili pokućstvo u onoj jednoj sobi, gdje je boravilo nekoliko stražara; podjedno razbiše prozore na toj sobi i na zatvoru, odakle su oslobodili uapšenike. Malo iza toga stiže iz vojarne vojska, koja je zapre mila sve glavne ulice i trgove, te se općinstvo razišlo na sve strane. U jutro toga dana bijaše proštenje u Remetama, a poslije podne u Stenjevcu, Odanle se pod večer vraćahu brojni ljudi, mnogi i nešto ugrijani od vina. Njima se priključiše spomenuti već demonstranti, te je opet došlo do raznih izgreda protiv zagrebačkih istaknutih madžarona. Ipak se nije diralo ni u čije vlasništvo'. Redarstvo je htjelo spriječiti daljnje demonstracije. Radi toga je došlo do sukoba, u kojima je 20 do 30 ljudi zadobilo ozljede. Najteže je ozlijeđen stolarski pomoćnik Luka Stiplošek, koji bijaše rodom iz Desinića u Hrvatskom Zagorju. Neki je naime vojnik udario Stiplošeka kundakom u glavu tako žestoko, da je nesretni 20 godišnji mladić dobio potres moždana. Stiplošek je 20. kolovoza 1883. i umro od toga udarca.
Ljutu travu na ljutu ranu!

Kralju Dmitre Zvonimire - u tamnici tvoji su ratnici-tvoji Generali!
Avatar
LEGIONARI
Podurednik
Postovi: 1554
Pridružen/a: čet vel 26, 2009 3:40 pm

Re: Doba prije Khuena Bana.

Post Postao/la LEGIONARI »

Građanstvo mu je priredilo krasan sprovod, koji je 22. kolovoza u 8 sati prije podne krenuo iz bolnice milosrdne braće. U samoj se povorci nalazilo do 2000 ljudi, a dvaput toliko Zagrepča na pravilo je špalir na Jelačićevu trgu. Na ulici bijaše uzoran mir i red. Pred lijesom nosili su građani 3 velika i lijepa vijenca s napisom: »Građanstvo zagrebačko žrtvi 15. kolovoza 1883.« Zastupnici vladine narodne stranke, koji stanovahu u Zagrebu, sastadoše se 17. kolovoza 1883. na dogovor, te objeloda-niše ovu izjavu: »Žalosni i neočekivani dogođaji, kojima je Zagreb ovih dana bio začuđeno pozorište, otkrivaju ozbiljnu situaciju i mogu proizvesti nedo gledne posljedice. Uoči toga ne smije se od iskrene izjave suzdržati ona stranka u zemlji, koja po svomu patriotizmu i programu stoji na temelju zakonitih odnošaja svoje domovine. Na tom temelju tvrdo se nada i želi graditi njezinu sreću; na tom temelju iziskuje, da i ona sveto vrši svoje dužnosti i da se naprama njoj ispunjuju dužnosti, koje potječu iz sklopljena ugovora, te ne može i ne će nikako podnositi, da se postojeći zakon povre. duje bilo odozgo bilo odozdo, bilo od oblasti bilo od svjetine. U postojećem pak zakonu jest glavna i stožerna točka, da je hrvatski jezik u kraljevinama Dalmaciji, Hrvatskoj i Slavoniji službeni jezik. U tomu narod spoznaje i smatra najjače i jedino jamstvo svoje narodnosti. Zato sabrani na današnjoj konfe renciji u Zagrebu prisutni zastupnici narodne stranke odlučno osuđujući ulične izgrede, koji su se ovih dana u Zagrebu izveli, isto tako odlučno izjavljuju ovime svoje duboko uvjerenje, da su čini zagrebačke financijalne oblasti, iz kojih su ovi izgredi žalibože potekli, bili protivni jasnim zakonskim ustanovama o službenom jeziku u Hrvatskoj. Podjedno izjavljuju, da im rodoljubiva svijest njihova i zastupnička dužnost ne će dopustiti, da podupiru i podržavaju ikoju vladu, koja bi ili odredila ili pomagala izvoditi, da se ponove ovi ili slični čini, da se upotrebljavaju grbovi s protuzakonitim napisima na javnim zgradama ili protuzakoniti pečati u javnom uredovanju, ili da se uopće u ovim kraljevinama štogod uvodi, što očito vrijeđa ustanove nagodbenoga zakona. Ujedno prisutni narodni zastupnici zaključuju, da se ova njiho va jednodušna izjava priopći svijetlomu banu, očekujući pouzdano, da će on svima sredstvi ma, koja mu pružaju zakon i njegov visoki položaj, raditi o tomu, da se nagodbeni zakon uz drži čist i nepovrijeđen kako u ovoj zgodi tako i u svakoj drugoj.

U Zagrebu, dne 17. kolovoza 1883. Ljudevit Vukotinović, predsjednik kluba narodne stranke, Nikola Krestić, Vilim Hatz, dr Stanko Andrijević, dr Lavoslav Šram, Karlo pl. Mihalović, Ante Poh, Ljudevit barun Ožegović, Josip Miškatović.« loj se izjavi kasnije priključiše mnogi zastupnici narodne sli.inke, koji nijesu bili na spomenutom sastanku u gradu Zagrebu, poim ence: Miloš Zec, Radoslav pl. Rubido_Zichy, dr stjepan pl. Vuchetich, Jovan Steković, Viktor pl. Spišić, Franjo Poljak, Martin Peršić, Vinko Seitz, Bartol barun Zmajić, Matija pl. Sladov ić, dr Marko Lončarić, Tito Babić, Vladimir pl. Janković Svctozar Kušević, ćiril Turalo, Fra njo Czirakv, Stjepan Barlović, Antun Zindl, Mirka Hrvat, dr Jovan Subotić i dr Stjepan Spe vec te viriliste hrvatskoga sabora: Ivan grof Drašković, Rikardo grof Sennage i Janko grof Vojkfv. I službeni krugovi u Hrvatskoj osudiše protuzakoniti čin financijalnog ravnatelja Antuna Davida. Tako službene »Narodne Novine« od 21. kolovoza 1883. pišu: »Gospodin David mogao je unaprijed znati, da će izvješenje grbova, proviđenih madžarskim napisima, u hrvatskom općinstvu izazvati uzrujanost, dapače i izgred. Čuje se, da je on dotične grbove držao pri sebi godinu dana i više izgledajući zgodan čas, da ih dade izvjesiti; a kada se napo kon na to djelo odvažio, dade ih izvjesiti noću. Mi smo uvjereni, da će hrvatska vlada znati pribaviti štovanje povrijeđenom autoritetu.«

David se bojao osvete hrvatskoga naroda. Njega je demonstracija od 15. kolovoza tako potres la, da već sutradan javljaju Narodne Novine«: »Financijalni je ravnatelj David obolio od žestoke groznice.« David je odmah od ministra zatražio i dobio dopust od više tjedana. »Narodne Novine« javljaju 27. kolovoza, da ravnatelj David »nije do sada mogao upotriebiti dopust uslijed nemira u Zagrebu«. Napokon je David u noći od 31. kolovoza potajno pobjegao iz Zagreba. Sutradan javljaju »Narodne Novine«: »Noćašnjim je brzim vlakom u Budimpeštu otputovao Antun David, ravnatelj hrvatskih financija. Kako se iz njegove okoline čuje, ne će se David više vratiti u Zagreb.« I zaista se nije više vratio. Kada se naime David oporavio od pretrpljena straha, imenovao ga je kralj 21. studenoga 1883. financijalnim upravi teljem kod zemaljske vlade za Bosnu i Hercegovinu. David se 21. prosinca 1883. s obitelju preselio u Sarajevo. Hrvatski ban Ladislav grof Pejačević dođe 20. kolovoza 1883. u Beč, da se kralju prituži radi povrede 57. hrvatsko.ugarske nagodbe. Istodobno stiže u Beč hrvatski ministar Koloman pl. Bedeković, koji bijaše također ogorčen zbog Davidova protuzakonita čina. Ali sutradan (21. kolovoza) prije podne dođu u Beč i ministar-predsjednik Koloman pl. Tisza i ministar financija Julije grof Szaparv. Tisza je odmah dulje vremena razgovarao s "banom Pejačevićem i s ministrom Bedekovićem. U 12 sati o podne primio je kralj u podužu audijenciju Tiszu, a u 1 sat poslije podne započelo je pod kraljevim predsjedanjem ministar sko vijeće, komu prisustvovahu ban Pejačević i 4 ministra, poimence: Tisza, Bedeković, Szaparv i Bela barun Orczy (»ministar oko kraljeve osobe«). Pejačević i Bedeković su kralju na tomu ministarskom vijeću lako dokazali, da je ravnatelj David provodeći odredbu ministra Szaparvja povrijedio § 57. hrvatsko-ugarske nagodbe. No prisutni madžarski ministri uvjera vahu kralja, da nasiljem skinute dvojezične grbove treba uspostaviti, da se time spasi povrije đeni ugled državne vlasti. Kralj pristade uz Madžare, te je u javnost dana ova obavijest o rezultatu ministarskog vijećanja: »Glede zgode s grbovima u Zagrebu usvojeni su zaključci, da se ima uspostaviti status quo ante (t. j. izvjesiti skinute grbove s hrvatskim i madžarskim napisima), no ipak načinom, kojim se uzima dostojan obzir na hrvatsku osjetljivost.«

Ministarsko je vijeće dapače zaključilo, da uspostavu dvojezičnih grbova u Zagrebu dade provesti ban Pejačević. Radi toga svega podnese ban Pejačević ostavku na banskoj časti. Nato je kralj 24. kolovoza 1883. iz Beča upravio Pejačeviću ovo ručno pismo: »Dragi grofe Pejače viću! U milosti primajući Vašu ostavku na časti bana kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalma cije očekujem, da ćete Vi do daljnje moje odluke voditi banske poslove, te da ćete izvršiti mjere, koje su uslijed dogovora posljednjih ministarskih konferencija postale nužne. Franjo Josip s. r. Kolo-man Tisza s. r.« Kada se u Hrvatskoj doznalo, da Madžari namjeravaju silom nametnuti dvojezične grbove, nastade u narodu velika uzrujanost. U Mariji Bistrici bukne 26. kolovoza 1883. seljačka buna, koja se naskoro proširila po velikom dijelu Hrvatske, naročito u Zagorju i u Banovini (između Une i Kupe). Narod počne po općinskim uredima tražiti madžarske grbove. U isto vrijeme udarahu seljaci na one ljude, koji su kod posljednjih izbora glasovali za madžarone, t.j. za kandidate narodne stranke. Mjestimice se bijes naroda oborio i na židovske trgovce, jer u Ugarskoj nastadoše krvavi progoni Židova radi afere u Tisza Eszlaru. Tamo se naime pronijela vijest, da su Židovi zaklali kršćansku djevojku Esteru Solimosv upotrebivši njenu krv za svoje obrede. O tomu se dugo vodila parnica pred sudom u Nyiregyhazy, ali je sud 3. kolovoza 1883. sve optužene Židove riješio krivnje. Pobuna hrvat skih seljaka silno je uplašila zastupnike narodne stranke. Narodni zastupnik Radoslav pl. Rubido Zichy brzojavija 29. kolovoza svojim izbornicima u Pregradi: »Pravac, kojim je u državnoj i financijalnoj politici napram hrvatskoj udario sadanšji zajednički ministar financija, doveo me je u protimbu s mojim Vama prigodom izbora zadanim obećanjem, da ću vladu podupirati. Uslijed toga držim za svojti dužuost položiti za me tako častan mandat Vašega zastupnika".Jednako se i neki drugi zastupnici narodne stranke spremahu, il.i polože mandate svoje. A prvaci narodne stranke nastojahu, ds sama hrvatska zemaljska vlada spriječi svaki daljnji pokušaj madžarizacije zajedničkih ureda na teritoriju Hrvatske i Slavonije.
Međutim je Ladislav grof Pejačević, hrvatski ban u ostavci, javio ministru predsjedniku Kolomanu Tiszi, da ne može izvesti zaključke posljednjih ministarskih konferencija (t.j. da silom uspostavi dvojezične grbove na financijalnim uredima u Zagrebu); zato Pejačević moli, da ga kralj posve riješi banskih posala. Bijesan radi toga Pejačevićeva držanja pode Tisza na večer 30. Kolovoza 1883. iz Budimpešte u Beč, da kralju stavi nove prijedloge, kako li će skršiti otpor Hrvata u pitanju dvojezičnih grbova. Tisza je 31. kolovoza predložio kralju, neka privremeno obustavi ustav u Hrvatskoj i Slavoniji, pa neka mjesto bana imenuje kraljevskog povjerenika, koji će oružanom silom ugušiti nemire i uspostaviti skinute dvojezične grbove. Premda je kralj Franjo Josip 8. lipnja 1867. (prigodom svoga krunisanja Stjepanovom kru nom) prisegao, da će u Ugarskoj, I Irvatskoj i Slavoniji vladati ustavno, ipak se nije žacao, da sada za volju Tisze prekrši svoju prisegu, pa da zaista ukine ustav u Hrvatskoj i Slavoniji.

Radilo se jošte samo o zgodnoj osobi, kojoj bi se povjerio mandat kr. povjerenika. Tu je kralj pomislio na generala konjaništva Hermana baruna Ramberga, Koji bijaše zapovijedajući general u Zagrebu. I zaista je na Kraljev poziv barun Ramberg 1. rujna 1883. otputovao iz Zagreba u Beč. Ondje se 2. rujna u kraljevoj prisutnosti održalo vijećanje o izvedbi zadaće, koja je namijenjena Rambergu, kao kraljevu povjereniku. O tom je vijećanju dao Tisza 3. rujna putem »Pester Lloyda« javnosti ovu obavijest: »Radi se o tom, da se izašalje kraljevski povjerenik, komu će se povjeriti izvedenje zaključaka o grbu, stvorenih na konferenciji minis tarskoga vijeća. Te su mjere vladi nametnute držanjem bana grofa Pejačevića i nerazboritom opozicijom hrvatske saborske većine. Zato na te čimbenike pada odgovornost tako za sam čin, kako i za sve posljedice, koje bi mogao imati u svojemu povodu.« Istoga se dana (3. rujna) pod kraljevim predsjedanjem održalo ministarsko vijeće, koje se bavilo formalnim pitanjima povodom odstupa bana Pejačevića. Sutradan je o toj konferenciji objelodanjen službeni izvještaj, koji glasi: »Jučer je pod predsjedanjem kralja održano ministarsko vijeće, koje je trajalo 1 i po sata. U četvrtak dne 6. rujna proglasit će se kraljevsko ručno pismo. Ban grof Pejačević konačno je riješen vođenja banskih posala. General konjaništva Herman barun Ramberg imenovan je kr. povjerenikom s najopsežnijom vlašću.
Ljutu travu na ljutu ranu!

Kralju Dmitre Zvonimire - u tamnici tvoji su ratnici-tvoji Generali!
Avatar
LEGIONARI
Podurednik
Postovi: 1554
Pridružen/a: čet vel 26, 2009 3:40 pm

Re: Doba prije Khuena Bana.

Post Postao/la LEGIONARI »

Ramberg će u srijedu 5. rujna na večer otputovati u Zagreb i preuzeti svukoliku upravu. Dok bude Hrvatskom upravljao kraljevski povjerenik, ne će se sastati hrvatski sabor.« Tim povo dom donose službene »Narodne Novine« 5. rujna 1883. uvodni članak, u kome javljaju: »Pej ačević je kralju očitovao, da ustavnim putem ne može izvesti one mjere, što ih je zaključilo ministarsko vijeće, držano u njegovoj prisutnosti u Beču, pa je zato zamolio, da bude riješen vođenja banskih posala, t.j. da bude konačno dignut. Ugarskomu ministru predsjedniku pošlo je međutim za rukom, da na konferencijama, koje su održane u Beču povodom najnovije izj ave bana Pejačevića, sklone kralja, da grofa Pejačevića konačno riješi vođenja banskih posala, pa da za Hrvatsku imenuje kraljevskog komesara. Tim se imeno¬vanjem obustavlja u Hrvat skoj ustav i ustavni život.« U četvrtak dne 6. rujna objelodanjeno je kraljevo ručno pismo, kojim grofa Pejačevića konačno rješava od daljnje službe. Pismo glasi doslovce ovako: »Dragi grofe Pejačeviću! Na Vašu preko mojega ugarskoga ministra predsjednika podnese nu mi iznovičnu molbu i pozivom na moju odluku od 24. kolovoza, kojom sam Vašu ostavku na čast bana kralje vine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije primio, ovim Vas u milosti konačno rje šavam u gornjoj mojoj odluci spomenutih posala, kao i kr. povjereništva za bivšu godine 1881. s Hrvatskom i Slavonijom sjedinjenu Krajinu. U Beču dne 4. rujna 1883. Franjo Josip s. r. Koloman Tisza s. r.« Sutradan 7. rujna o podne oprostilo se činovništvo hrvatske zemaljske vlade od bana Ladislava grofa Pejačevića. Istoga je dana barun Ramberg preuzeo upravu Hrv atske i Slavonije. On je tog dana primio predsjednike pojedinih odjela hrvatske vlade i zema ljskih oblasti u Zagrebu. Tom je prigodom podbanu Jovanu barunu Živkoviću podijelio zam oljeni dopust. Znalo se, da se Živko vić s toga dopusta ne će više vratiti u svoju službu, jer se poput bana Pejačevića zamjerioi ministru-predsjedniku Tiszi. Zato je kr. komesar Ramberg upravu vladinog odjela za unutarnje poslove 10. rujna privremeno povjerio Ferdinandu vitezu Beveru, vijećniku kr. stola sedmorice.

Povodom svoga odstupa dobio je bivši hrvatski ban Ladislav grof Pejačević pouzdanice od velikog dijela naroda hrvatskoga. Tako ga pozdraviše gradsko zastupstvo u Brodu, trgovišna zastupstva u Samoboru, Jastrebarskom, Gospiću, Našicama i u Otočcu, te općinska zastupstva u Slunju, Klanjcu, Smiljanu, Gorama i u Novomgradu kod Karlovca. Pejačević je 18. rujna 1883. na večer ostavio banske dvore, te se sa svojom obitelju odvezao u Našice. Herman barun Ramberg, zapovijedajući general u Zagrebu, dobio je ovo kraljevsko ručno pismo: »Dragi barune Ramberg! U svrhu provođenja onih mjera, koje su postale nužne uslijed doga đaja u Hrvatskoj i Slavoniji i u bivšoj s ovim kraljevinama spojenoj Krajini, kao i u svrhu privremenog rukovođenja uprave te uopće zemaljske vlade do onoga časa, kada bude moguće čast bana opet popuniti, obnašao sam na prijedlog moga ugarskoga ministra predsjednika ovim imenovati Vas svojim kr. povjerenikom za Hrvatsku i Slavoniju kao i za bivšu s ovim kraljevinama godine 1881. sjedinjenu Vojnu krajinu. Daljnje upute, koje bi možda bile nužne, dobit ćete od mojega ugarskoga ministra predsjednika. U Beču dne 4. rujna 1883. Franjo Josip s. r. Koloman Tisza s, r.« Vrativši se iz Beča u Zagreb objelodanio je kr. komesar Ramberg ovaj proglas na narod:

»Njegovo ces. i kralj, apostolsko Veličanstvo, naš premilostivi vladar, blagoizvoljelo me je u svrhu privremenog rukovođenja uprave, kao i u svrhu provedenja onih mjera, koje su uslijed sadanjih odnošaja postale nužnima, premilostivo imenovati Kraljevskim povjerenikom za kraljevinu Hrvatsku i Slavoniju i za područje nekadašnje Vojne Krajine, sjedinjene s ovim kralje¬vinama god. 1881. Proglašujući to do sveopćega znanja stalno očekujem, da u sve oblasti i svi činovnici tih zemalja svojim dužnostima zadovoljavati što većom točnošću. Mojom je zadaćom: uspostaviti red i mir, poremećen s kojega mu drago razloga u nekim mjestima područja spomenutih kraljevine i nekadašnje Vojne Krajine; spriječiti posvuda daljnje smetanje reda i mira; ako bi se pak usprkos tomu igdje poremetio mir: bez svakoga obzira bdjeti nad tim, da povreditelji javnog reda i mira oćute svu odgovornost zakona, što će se dogoditi i svim onima, koji su učestvovali kod dosadanjih izgreda i nemira. Nadalje mi je zadaća učiniti, da na obje one uredske zgrade u Zagrebu, koje pripadaju zajedničkoj ugarsko-hrvatskoj vladi, a s kojih su uličnim izgredima odstranjeni državni grbovi, proviileni napisom u dva jezika, budu opet izvješeni i od svake daljnje povrede zaštićeni ovim odstranjenim grbo vima sasma jednaki grbovi, da se tim načinom opet obezbijedi povrijeđeno dosto¬janstvo drža vne vlasti, pa da se sveopće vidljivom činjenicom prokaže, da se politička pitanja ne dadu rje šavati uličnim izgredima, a isto tako da se ne dadu tim putem naznačivati niti politički pravci, nego da se to može učiniti jedino i isključivo djelovanjem na to pozvanih faktora u opsegu njihova ustavnog djelokruga. Kod provođenja te svoje preuzete zadaće očekujem sudjelo¬vanje svih onih lojalnih žitelja, koji uviđaju ono, što u prilog ide dobrobiti domovine i njihovoj vla stitoj dobrobiti. Zato se i nadam, da će mi na taj način biti moguće izvršiti moju zadaću bez uporabe u mojoj vlasti stojećih prisilnih mjera, koje bih inače morao nemilice upotrebiti.

Žitelji Hrvatske i Slavonije! Ćim ja prije i potpunije Vašim? sudjelovanjem izvršim preduzetu zadaću, koja se bezuvjetno mora izvršiti, tim će prije i laglje moći pomirljivim načinom i na sveopće zadovoljstvo biti riješeno pitanje o napisima na zajed¬ničkim državnim grbovima, koje rješenje u tom slučaju namjerava potaknuti zajednička ugarsko-hrvatska vlada. No i do rješenja toga pitanja opominjem vas što ozbiljnije, da podnipošto ne povjerujete onima, koji bi možda nastojali medu vama širiti neistinite glasove: da pogibelj prijeti vašem jeziku, vašoj narod¬nosti ili vašim ustavnim pravima, jer vas iskreno uvjeravam, da takva nakana nigdje ne postoji! Pomozite mi dakle, što većma možete, ponašajući se onako, kako ja od vas očekujem, da kraljevsko povjereništvo uzmogne što prije prestati i prijašnji normalni odnošaj opet što skorije u život stupiti. Pozivajući vas na to još jednom podjedno izjavljujem, da ću svakako izvršiti svoju dužnost.

U Zagrebu 6. rujna 1883. Barun Ramberg, general konja¬ništva, kao kraljevski povjerenik za Hrvatsku i Slavoniju i s tim kraljevinama sjedinjenu nekadašnju Vojnu Krajinu.« Barun Ram berg bijaše osobno čestit čovjek, koga su Zagrepčani upravo voljeli. Zato i »Pozor«, glasilo opozicionalne hrvatske neovisne stranke, 5. rujna piše: »Ako nam u čitavom dogođaju može štogod biti utjeha, jest, da je imenovani Jer. povjerenik barun Ramberg osoba izobražena duha, krotke i plemenite ćudi, koji će ako mu već bude suđeno duže vremena vršiti svoju tešku i neugodnu zadaću, nesamo narodu olakotiti stegu iznimnoga stanja, nego mu pripomoći i u materijalnim pitanjima.« I zaista je Ramberg s puno takta vršio službu kr. povjerenika, koju je kao aktivni general morao preuzeti. On je najprije dakako morao na financijalnim uredima u Zagrebu uspostaviti skinute dvojezične grbove. Kako je to izveo, vidi se iz služb enog izvje-štaja od 7. rujna: »Zajednički državni grbovi s hrvatskim i madžar skim napisom, koji su 15. kolovoza 1883. silomice odstra¬njeni s financijalnih ureda u Zagrebu, namješteni su onamo danas o podne iznovice, i to najprije u donjem, a zatim u gornjem gradu. Pri tome činu sudjelovao je odjel c. kr. lovačkih četa s vojničkom glazbom. U gradu vlada najdublji mir. Ovomu je činu prisustvovao samo Stjepan pl. Hervoić, vladin povjerenik za grad Zagreb.«

Ramberg je grbove na financijalnim uredima u Zagrebu dao izvjesiti posve iznenada: bez ikakva navještaja i bez svake pi mrave. Narod je za to izvješenje doznao tekar poslije podne iz novina. Time je Ramberg spriječio suvišno uzrujavanje zagre¬bačkih građana, koji su eto bili stavljeni pred gotov čin vojne sile. To je takta puna obzirnost, koja je našla i opće priznanje, leđnako se barun Ramberg pobrinuo, da nemiri u Hrvatskoj linilii ugušeni uz što manje proli jevanje krvi. Čim je pak u Hrvatskoj bio uspostavljen mir i red, nastojao je Ramberg, da javn im radovima dade narodu barem neku zaradu. Tako je 10. listopada 1883. odredio, da se od mah počne između Klasnića Žirovca graditi neizgrađeni još komad ceste, koja vodi iz Gline u Rujevac. Trošak je proračunat na 50.000 forinti. Jednako je Kamberg 22. listopada odredio, da se kod Podsuseda ima graditi 254 metra dugi drveni most preko rijeke Save, što će stajati 65.000 forinti. Dva dana iza toga dozvolio je Ramberg, da se troškom od 16.000 forinti nast avi gradnja ceste iz Tovarnika u Solin. Međutim je ministar predsjednik Tisza vodio tešku brigu o tom, kako li će likvidirati političku aferu, koju je bez ikakve potrebe izazvao ministar financija Szaparv svojom odredbom o dvojezičnim grbovima. Nemiri u Hrvatskoj mogli su Tiszi jasno dokazati, da je narod hrvatski radi toga pokušaja madžarizacije upravo zamrzio Madžare i njihove prijatelje u Hrvatskoj. O tom se mnogo govorilo na ministarskoj konfere nciji, koja je u Budimpešti održana 11. rujna 1883. Konferenciji su od vladine sirane prisus tvovali ministri: Tisza, Bedeković i Szaparv, a od sirane Hrvatske: grofovi Ladislav i Teodor Pejačević, baruni 1 crdinand Inkey i Jovan Živković, te narodni zastupnici: Imbro pl. Josipo vić i Koloman pl. Mikšić. Ti su predstavnici Hrvatske na poziv Tisze razložili svoje nazore o političkom položaju. U Budimpešti se 26. rujna 1883. sastao zajednički ugarsko-hrvatski sabor, na komu će se raspravljati i o grbovima na li nauci jalnim uredima. Na taj sabor nijesu došli delegati (izasla¬nici) hrvatskoga sabora. Tisza je nastojao, da hrvatske delegate ipak sklone, da udu u zajednički sabor. On je izradio, da se u tu svrhu 28. rujna u Budimpešti održi konferencija (vijećanje) hrvatskih delegata. Od 34 došlo je toga dana 28 delegata na konfe renciju, koja se najprije držala u stanu baruna Inkeva, a zatim u prostorijama vladine liberalne stranke. Konferenciji je predsjedao barun Inkey, a prisustvovao je hrvatski ministar Koloman pl. Bedeković.
Ljutu travu na ljutu ranu!

Kralju Dmitre Zvonimire - u tamnici tvoji su ratnici-tvoji Generali!
Avatar
LEGIONARI
Podurednik
Postovi: 1554
Pridružen/a: čet vel 26, 2009 3:40 pm

Re: Doba prije Khuena Bana.

Post Postao/la LEGIONARI »

Od strane delegata hrvatskog sabora nijesu na konferenciju došli: dr. Marijan Derenčin, dr. Jovan Subotić, Vjekoslav pl. Tiikorv, dr Lavoslav Sram, Nikola Krestić i Vaso Đurđević. Tiikorv nije mogao doći radi sprovoda svoje majke. Derenčin je položio mandat, jer je već prije toga istupio iz narodne stranke. Krestić, koji bijaše predsjednik hrvatskoga sabora, odgovorio je na brzojavni poziv 28. rujna: »Dok u Zagrebu vise dvojezični
grbovi, mene u Budimpešti nema.«

Iza dulje rasprave stvorila je konferencija hrvatskih delegata 28. rujna jednoglasno ove zaključke:
»1. Hrvatski zastupnici ne drže zajednički sabor kompetentnim (mjerodavnim), da u maj kojoj formi stvara obvezatne zaključke o ma kojoj ustanovi nagodbenoga zakona.
2. Imenovanjem kraljevskoga povjerenika povrijeđen je ustav kraljevine Hrvatske i Slavonije. Stoga ne će hrvatski zastupnici sudjelovati niti u raspravljanju niti u glaso¬vanju o pitanju zajedničkih grbova.«Sutradan
(29. rujna).u 4 sata poslije podne nastavljena je u Budimpešti konferencija hrvatskih delegata. Na tu je konferenciju uz ministra Bedekovića došao i ministar predsjednik Tisza. Neki hrvatski delegati poemu Tiszi razlagati, kako je nemoguće, da hrvatski delegati stupe u zajednički sabor dotle, dok u Hrvatskoj vlada kr. povjerenik. A drugi delegati upozoriše, da u smislu 70. nagodbe ne može o pitanjima, koja se tiču nagodbe, vijećati hrvatsko-ugarski zajednički sabor, nego napose ugarski a napose hrvatski sabor; zato hrvatski delegati nikako ne mogu u zajedničkom saboru prisustvovati kod rasprave o grbovima.

Nato je Tisza izjavio, da se na zajedničkom saboru ne će uopće govoriti o nagodbi; mimoići će se svako tumačenje nagodbenoga zakona. Tisza naime namjerava parlamentu podnijeti prijedlog, kojim se vlada ovlašćuje, da po vlastitoj uviđavnosti postupa u pitanju o grbovima. Kada vlada dobije tu ovlast, onda će dati
s financijalnih ureda u Zagrebu skinuti grbove s madžarskim napisom i mjesto njih postaviti grbove bez ikakva napisa. Zato Tisza drži, da hrvatski delegati u interesu dobra sporazum ljenja moraju prisustvovati raspravi u zajedničkom ugarsko-hrvatskom saboru. Tiszi nije pošlo za rukom, da za svoje tumačenje predobije hrvatske delegate. Oni su još istoga dana (29. rujna 1883.) održali novu konferenciju, koja je potrajala 3 i pol sata. Rasprava bijaše opširna i žestoka. Neki su delegati predlagali, da se prekine svako daljnje pregovaranje s Ugarskom. Drugi opet isticahu, da će se takvim načinom najteže vratiti ustavni odnošaj u Hrvatskoj, premda nema sumnje o tomu, da Tisza ne želi u Hrvatskoj predugo vladati s kraljevim komesarom. Neki delegati naglasiše, da obzirom na mišljenje hrvatskog naroda i na saborske izbore, koji se imaju obaviti naredne godine 1884.,mora hrvatska delegacija bezuvjetno ostati na pravnom stanovištu.

Delegati se konačno složiše u ovoj izjavi:
1. Neka se mjesto sadašnjih dvojezičnih grbova na financijalne urede u Zagrebu postave grbovi s prijašnjim zakonitim (t. j. samo hrvatskim) napisom, a ne bez ikakva napisa, kako predlaže Tisza.
2. Neka se u Hrvatskoj što prije uspostavi ustavna vlada i po tome sazove hrvatski sabor.
3. Neka zajednički ministri upravnim puteni odstrane sve one zloporabe i tegobe, koje sami priznavaju. Ako se želi, hrvatski su delegati spremni, da te tegobe potanko označe. A one neispravnosti, koje se ne mogu iscijeliti ovim putem, imaju se odstraniti vijećanjem regnikolarnih deputacija (I. j. putem hrvatskoga i ugarskoga kraljevinskoga odbora od 12 lica).
4. Hrvatski delegati očituju, da u zajedničkom ugarsko-hrvatskom saboru ne mogu učestvovati kod predstojećih rasprava 0 grbovima.« Tu je izjavu ministru predsjedniku Tiszi na večer 29. rujna predala deputacija, koju su činili: Ivan Bartolović, Ferdo barun lukev, Imbro pl. Josipović, Svetozar Kušević, Josip Miškatović i Ljudevit barun Ožegović. Tisza je još iste večeri otputovao u Bec, da o političkom položaju izvijesti kralja. Sa sobom je ponio i ostavku Kolomana pl. Bedekovića, koji više nije mogao ostati hrvatski ministar, kad je došlo do preloma između ugarske vlade i hrvatskih delegata.Službene su novine 2. listopada 1883. donijele kraljevo ručno pismo, kojim se uvažuje ostavka ministra Bedekovića. Pismo glasi doslovce ovako:

»Dragi pl. Bedekoviću! Primajući Vašu molbu, da budete riješeni časti ministra za Hrvatsku, Slavoniju i Dalmaciju, osjećam se prinuđenim, da Vam za Vašu u toj časti učinjenu službu te za Vašu vjernu odanost, uvjeravajući Vas o nepromjenljivoj milosti, izrazim svoje priznanje i svoju iskrenu zahvalnost, pri čem uostalom očekujem, da ćete Vi do daljnje moje odluke voditi poslove ministra za Hrvatsku, Slavo¬niju i Dalmaciju. U Beču dne 24. rujna 1883. Franjo Josip s. r. Tisza s. r.«Hrvatski su delegati u Budimpešti 1. listopada na večer održali novu konferenciju, da čuju odgovor Tisze na svoju izjavu od 29. rujna. Konferenciji je uz 28 delegata, među kojima bijaše i hrvatski ministar Bedeković, prisustvovao Tisza, koji je na prvu točku izjave odgovorio ovako: Vlada namjerava grbove s hrvat¬skim napisima ostaviti na svima financijalnim uredima u Hrvatskoj i Slavoniji, gdje još isti postoje, a gdje su postavljeni grbovi s hrvatskim i madžarskim napisom, ondje će ih skinuti i postaviti nove grbove bez ikakva napisa. Na drugu točku u izjavi hrvatskih delegata odgovorio je Tisza ovako: »Nitko više nego li ja ne želi, da se povrate ustavni odnošaji, jer bi to bio znak, da je povraćen i red. No da se imenuje ban samo zato, da ,za nekoliko tjedana bude opet nužđan kraljevski komesar, toga valjda ne žele ni hrvatski delegati. Na treću točku izjave odgovara Tisza, da je zadaća hrvatske vlade odstraniti zloporabe kod uporabe nagodbenoga zakona. Ugarska je vlada spremna, da o tome vodi pregovore s hrvatskom vladom. A ako bi trebalo zakonitih. odredaba, neka se izašalju kraljevinski odbori. Na četvrtu točku odgovorio je Tisza ovako: »Da li će hrvatski delegati stupiti uj zajednički ugarsko-hrvatski sabor, to je isključivo njihova stvar Ipak opetujem, da hrvatski delegati ne napuštaju svoga pravnoga stanovišta, ako dođu na zajednički sabor k raspravi o grbu
Ovdje Tisza pobija mnijenje onih delegata, koji su na konfe¬renciji od 29. rujna istaknuli, da bi se za Hrvatsku stvorio vrlo opasan precedens, ako bi hrvatski delegati sada sudjelovali kod rasprave o pitanju grbova. Time bi naime tumačenje nagod benoga zakona zauvijek bilo izručeno zajedničkomu ugarsko-hrvatskom saboru, gdje su Hrvati u manjini.

Iza odlaska ministra predsjednika Tisze nastavila se konferencija hrvatskih delegata. Nekoliko je delegata izrazilo mnijenje, da se Tiszine izjave mogu smatrati povoljnima. Nagodba naime u 62., u kome govori o zajedničkom grbu, koji se ima staviti na sve zajedničke urede u Hrvatskoj, ništa ne ustanovljuje o napisu. Prema slovu toga paragrafa može se dakle na zajedničke urede staviti i grbove bez ikakvih napisa, jer se time ne vrijeđa nagodba. Drugo je dakako pitanje, da li je shodno i praktično, da se na koji ured postavi zajednički grb bez ikakva napisa, t. j. bez oznake, kakav se ured nalazi u dotičnoj zgradi. Ako se pak na takav cimer uz grb stavi i napis, onda taj po paragrafima 56. i 57. ugarsko-hrvatske nagodbe može biti samo na hrvatskom jeziku. Svaki drugi napis činio bi povredu nagodbe. Sutradan (2. listopada) održana je duga konferencija hrvatskih delegata. Vijećanju je prisustvovalo 28 delegata, medu njima i hrvatski ministar Bedeković. Raspravljalo se o pitanju: da li će skinuće dvojezičnih grbova na financijalnim uredima u Hrvatskoj biti dovoljan motiv, da hrvatski delegati uniđu u zajednički ugarsko-hrvatski sabor, pa da ondje sudjeluju kod rasprava? Mnogi delegati izjaviše, da se ne smije unići u taj zajednički sabor dotle, dok ne bude uspostavljen ustav u| Hrvatskoj i Slavoniji. A neki su delegati isticali, da bi u interesu; Hrvatske trebalo- svakako što prije unići u zajednički sabor, tei sudjelovati osobito u raspravi o proračunu, kako bi se zadovoljilo opravdanim zahtjevima, koje Hrvatska podiže u pogledu državnih, investicija. Bilo je i takvih delegata, koji uvjeravahu, da će veći za kratko vrijeme biti u Hrvatskoj uspostavljen ustav i da će se mjesto komesara imenovati hrvatski ban. Vijećanje je potrajalo M 10 sati prije podne do 1 i po sata poslije podne. Kako se delegati nijesu mogli složiti u zaključku, izabran je odbor od 7 lica, koji će izraditi prijedlog i dati ga sutradan na pretres novoj konferenciji hrvatskih delegata. U taj su odbor izabrani Ivan Bartolović, Imbro pl. Josipović, Karlo pl. Mihalović, Josip Miškatović, dr Jovan Subotić, dr Lavoslav Sram i Ljudevit pl. Vnkotinović.

Niti članovi toga odbora nijesu se mogli složiti u pogledu d.iljnjega političkoga rada delegacije hrvatskog sabora. Josipović, Miškatović, dr Sram i Vukotinović zastupahu mnijenje, da treba unići u zajednički sabor, čim se odstrane dvojezični napisi s linancijalnih ureda u Hrvatskoj i Slavoniji. Naprotiv su Barto¬lović, Mihalović i dr Subotić držali, da hrvatski delegati ne smiju unići u zajednički sabor, dotle, dok bude u Hrvatskoj mjesto ustavnoga bana vladao kraljevski komesar.Hrvatska se delegacija 3. listopada 1883. sastade na novu konferenciju, kojoj je opet prisustvovalo svih 28 članova. Na vijećanje je stavljen prijedlog, koji je izradio
Josip Miškatović, a koji su od 7 odbornika prihvatila samo četvorica. Prijedlog taj glasio je ovako:

»Razmislivši zrelo razjašnjenja ministra predsjednika, odbor je crpio duboko uvjerenje, da ministar predsjednik svojim razja¬šnjenjem i svojim izjavama pripravno dolazi u susret onim željama hrvatskoga kluba, dapače cijele zemlje, koje idu za tim, da se prijašnji grbovi povrate, da se ustavna vlada uspostavi, pa da se zakonitim putem poravnaju i druge postojeće razmirice. Zato odbor predlaže konferenciji hrvatskog kluba, neka zaključi ovo: čim se uspostave prijašnji grbovi, osnovani u nagodbenom zakonu, hrvatski zastupnici tvrdo uvjereni, da će ministar predsjednik u interesu države i kraljevina Hrvatske i Slavonije Sto prije uspostaviti ustavnu vladavinu, koja jedina odgovara nagodbenom zakonu, ne vide nikakve zapreke, da na zajed-ničkom saboru preuzmu svoja ustavna prava i dužnosti, pa da time pripomognu uskoriti čas, u kojem će se zavesti zakonito slanje u kraljevinama Dalmaciji, Hrvatskoj i Slavoniji.«

Protiv toga prijedloga govorilo je na konferenciji 7 delegata, poimence: Albert grof Nugent, Karlo pl. Mihalović, Ljudevit barun Ožegović, Ivan Bartolović, dr Jovan Subotić, Vinko Seitz i Mihajlo Rogulić. Ipak je većina delegata primila prijedlog odbora te je zaključila, da delegacija hrvatskoga sabora ima unići u zajednički sabor, čim se s financijalnih zgrada uklone sada izvješeni grbovi s hrvatskim i madžarskim napisom. Radi toga zaključka dade Karlo pl. Mihalović izjavu, da će još danas položiti svoj mandat, jer da on ne će unići u zajednički sabor.
Nato su delegati Bartolović i barun Ožegović očitovali, da se i oni namjeravaju odreći svojih mandata. Istoga je dana 3. listopada 1883.) ministar predsjednik Koloman pl. Tisza u zastupničkoj kući zajedničkoga sabora stavio u pogledu grbova na financijalnim uredima u Hrvatskoj ovaj prijedlog:

»Neka kuća očituje, da odobravajući uzima na znanje izjave, koje je vlada uslijed dogođaja u Hrvatskoj i Slavoniji učinila tako pogledom na pitanje o grbovima i napisima, koje je pret-hodilo tim dogodajima, kako i pogledom na odredbe, koje su radi nemira uslijedile; ali da ona ujedno obzirom na onu prak¬su, koje su se držale vlade od god. 1868., te koja čini mogućim drugačije tumačenje onih paragrafa zakonskoga članka 30. od godine 1868., koji se na to odnose ovlašćuje vladu, da pridrži one grbove, koji postoje po praksi, započetoj godine 1868., a ondje, gdje su namješteni grbovi s drugačijim napisom, može vlada na njihovo mjesto a odsele i svagdje, gdje se grbovi imaju iznova namjestiti prema doslovnom smislu 62. nave-denoga zakona namjestiti grbove bez svakoga napisa.«

U ime madžarske stranke neodvisnosti stavio je Ignac Helfy 6. listopada protuprijedlog, koji glasi ovako: »Neka zastupnička kuća zaključi:
1. Da vladin postupak pogledom na akciju, koja je uslijed hrvatskih nemira postala nužnom, nesamo ne odobrava, već ga najodlučnije osuđuje kao postupak, koji je djelomice nezakonit, a djelomice vrijeđa dostojanstvo ugarske države.
2. Da državna zajednica, koja zakonito postoji između zemalja ugarske krune, naročito između Ugarske i Hrvatske-Slavonije, bezuvjetno iziskuje, da se izražava u državnim znakovima. Radi toga zastupnička kuća upućuje vladu, da na sve zajedničke urede, koji se nalaze na području Hrvatske i Slavonije, dade postaviti grb zemalja ugarske krune s madžarsko-hrvatskim napisom.
3. Budući da je nesumnjivim činjenicama dokazano, da pravi razlog najnovijim dogodajima nije u pitanju s grbovima, već mnogo dublji, te se rješenjem toga pitanja ne će riješiti biće same stvari, zastupnička kuća želeći, da ugarska država ne bude ni u kojem svojem dijelu izlagana uvijek novim nemirima, smatra, da je vrijeme, da se zakonski članak 30. od godine 1868. (t. j. ugarsko-hrvatska nagodba), koji po 15 godišnjem iskustvu ionako ne zadovoljava svrsi, podvrgne reviziji tako, da se s jedne strane ubuduće štuju vjekovna autonomna prava Hrvatske, a s druge strane da tako njezina pripadnost kruni Stjepanovoj kao i suve¬renost ugarske države bude obezbijeđena proti svakoj eventual¬nosti načinom, koji isključuje svaku sumnju.«

Po svojoj dužnosti morao je radi afere s grbovima dati parlamentu neko razjašnjenje također ministar financija Julije grof Szaparv. On se utekao sofisteriji, kad je 6. listopada u zastupni čkoj kući rekao doslovce ovako: »Po mojem shvaćanju .....že se na temelju 57. zakonskoga članka 30. od godine 1868.(I. j. nagodbe) u Hrvatskoj zahtijevati, da se na zajedničke grbove (tave hrvatski napisi, budući da je hrvatski jezik po zakonu službeni jezik. Ali zakon ne kaže, da se pored hrvatskoga ne slavlja madžarski jezik.« Szaparv javno »očituje, da svoj postupak i danas drži zakonitim«. Ipak veli: »S obzirom na to, da je ugarski državni grb s hrvatskim napisom bio kroz godine Izvješen, nijesam ja htio jednim mahom prevrnuti taj. običaj; nijesam želio postupati provokatorno (izazovno), nego sam izdao odredbu, da se ondje, gdje se uredi premještaju ili gdje su novi ustrojeni ili gdje uopće još nijesu postavljeni cimeri, postupa onako, kako je po mojem mnijenju ispravno i zakonito. Tako je dvojezični grb namješten u Osijeku, kad je ondje u lipnju godine 1882. ustrojeno financijalno ravnateljstvo. Takvi su grbovi upo-trebi jeni još u 6 mjesta. U Zagrebu se dakle nije dogodilo drugo, nego da su ondje nastavljene odredbe, koje su izvršivane već 2 godine.« Szaparv je tomu razlaganju jošte dodao: »Kad su mjeseca lipnja godine 1882. u Osijeku izvješeni dvojezični gibovi, dobilo je zagrebačko financijalno ravnateljstvo dne 12. rujna 1882. dopis, u kome hrvatska autonomna vlada traži o tomu razjašnjenje, da uzmogne odgovoriti na eventualnu interpe¬laciju u hrvatskom saboru«.

Na tvrdnje ministra Szaparva dao je bivši hrvatski ban I aciislav grof Pejačevio 10. listopada 1883. iz Našica izjavu, koja je štampana 13. listopada u »Pester Llovdu«, a koja glasi ovako: »Da dvojezični grbovi postoje od godinu i po u Osijeku i na nekim drugim mjestima, to sam ja doznao istom od ministra financija na ministarskim konferencijama u Beču, na što smo i ja i hrvatski ministar u istim sjednicama dvojezične grbove označili nezakonitima po 57. nagodbenoga zakona.«

Ta Pejačevićeva izjava dokazuje, da je onaj dopis, za koji kaže Szaparv, da ga je 12. rujna 1882. primilo financijalno ravnateljstvo u Zagrebu, upravio tadanji podban Jovan barun Zivković, koji je faktično u Hrvatskoj i Slavoniji vladao mjesto poštenoga ali nesposobnoga bana Pejačevića. Svakako je karak¬teristično, da Živković nije bana Pejačevića o toj povredi nagodbe niti izvijestio.

O aferi s dvojezičnim grbovima raspravljalo se u zastupničkoj kući puna 3 dana. Glasovanju se pristupilo 10. listopada 1883. Od 445 verificiranih zastupnika bila su prisutna 293, a odsutna 152. Prijedlog ministra predsjednika Tisze primljen je sa 187 protiv 105 glasova, dakle s većinom od 82 glasa. (Predsjednik zastupničke kuće Pechy nije glasovao).Zagrepčani su nestrpljivo iščekivali čas, kada će se s financijalnih ureda skinuti dvojezični grbovi, koji su vojnom silom postavljeni 7. rujna 1883. Te je grbove čuvala cijela jedna satnija vojnika, da ih ne bi građani opet maknuli. Zagrebom se pronio glas, da će Ramberg dati dvojezične grbove skinuti 8. listopada. Zato se prije podne toga dana počeo narod skupljati pred pore¬znim uredom u Oundulićevoj ulici broj 7., da vidi, kako će nestati dvojezični grbovi. Na poziv redarstvenih organa ne htjede se narod razići. Zato je zapovjednik spomenute satnije dao vojnicima nalog, da ljude rastjeraju. Narod je uzmakao pred bajunetama, našto je vojništvo kordunom zatvorilo pristup u Gundulićevu ulicu s obje strane.Konačno je 12. listopada i gornja (velikaška) kuća zajedni¬čkoga sabora primila prijedlog ministra predsjednika Tisze o grbovima na financijalnim uredima u Hrvatskoj i Slavoniji. Budući da sada više nije bilo nikakve zapreke, dade kr. komesar Ramberg 16. listopada 1883. skinuti protuzakonite dvojezične grbove. O tomu je činu izdan ovaj službeni izvještaj:
»Jutros u 9 sati skinuti su zajednički grbovi s dvojezičnim napisima u prisutnosti vladinog povjerenika Stjepana Hervoića, jedne satnije pješaka i vojničke glazbe sa zgrade u Gunduli-ćevoj ulici, gdje su financijalne oblasti prve molbe, i s financijalne zgrade u gornjem gradu, te su zamijenjeni zajedničkim grbovima bez napisa.«

Time je za politički svijet bila riješena afera s dvojezičnim grbovima, koju je bez ikakve potrebe izazvao ministar financija grof Szaparv. Madžarska je opozicija isticala, da je ugarska vlada u toj aferi doživjela velik poraz. Nema sumnje o tom, da su Tisza i Szaparv faktično morali kapitulirati pred jednodušnim javnim mnijenjem u Hrvatskoj. Oni su s financijalnih ureda skinuli protuzakonito grbove. Ipak nijesu time zadovoljili Hrvate, koji su tražili, da se na financijalne urede postave prija¬šnji zakoniti grbovi s hrvatskim napisom. Mjesto toga stavljeni su zajednički grbovi bez ikakva napisa. Hrvatski je narod tim grbovima dao naziv »nijemi grbovi«.

Stari grbovi s hrvatskim napisima ostadoše i nadalje na svima financijalnim uredima, gdje ih nije financijalni ravnatelj Antun David dospio izmijeniti s dvojezičnim grbovima. General Ramberg ostade kr. komesarom u Hrvatskoj i Slavoniji do 1. prosinca 1883., kad je Hrvatskoj! vraćen ustav. Istoga je dana za hrvatskog bana imenovan Tiszin rođak Dragutin grof Khuen-Hedervarv, koji bijaše dotle veliki župan u Đuru.
Ljutu travu na ljutu ranu!

Kralju Dmitre Zvonimire - u tamnici tvoji su ratnici-tvoji Generali!
Odgovorite