Prof. Danijel Crljen - Otvoreno pismo dru. Vladimiru Mačeku:

''...uzima se da su Hrvati doselili oko 630...''
Odgovorite
Avatar
LEGIONARI
Podurednik
Postovi: 1554
Pridružen/a: čet vel 26, 2009 3:40 pm

Prof. Danijel Crljen - Otvoreno pismo dru. Vladimiru Mačeku:

Post Postao/la LEGIONARI »

Prof. Danijel Crljen

AUDIATUR ET ALTERA PARS – Seneca, Medea, 2. 199.
U mjesecu svibnju 1948. godine.

OTVORENO PISMO DRU. VLADIMIRU MAČEKU:
Predsjedniku Hrvatske seljačke stranke

PREDGOVOR


Nikome se ne može osporiti pravo na obranu.

I mi, koji smo se borili za hrvatsku državu prije njezinog
proglašenja i za njezinog postojanja, te se borimo i poslije njezine propasti, imamo pravo braniti se od napadaja i obtužbi, progona i kazni, koje nas bez naše krivice zatiču.

To je ne samo naše pravo, nego i naša dužnost.

Ako obtuženi ima mogućnosti da se brani, a on šuti, sam sebe obtužuje. Naša je pak moralna obveza, da se branimo, još veća, jer su zajedno s nama okrivljeni, napadnuti i oblaćeni naši mrtvi drugovi. Sebe bismo još i mogli pustiti bez obrane, ali njih nikako. Kao što njihove duše traže našu molitvu, tako čast njihove uspomene traži našu mužku rieč. Ovo je otvoreno pismo dru Mačeku napisano u prvom redu u njihovu obranu, stoga je ono moralo biti napisano.

Nema sumnje, da se može dru Mačeku odgovoriti ljepšei dostojnije, stvarnije i logičnije, blaže i dalekovidnije. Alisigurno je, da se ne može i ne smije šutiti.

Na drugima je, da dodaju što ovdje nedostaje, da izbrišu što je suvišno, da ublaže što je preoštro, da izprave što je netočno. Nu na svima je nama, da reagiramo pošteno i javno, ljudski i hrvatski. Nitko od boraca, prvaka i koristnika hrvatske države nema prava na neutralnost u ovoj nedostojnoj i lažnoj kampanji protiv Nezavisne Države Hrvatske i Ustaškog Pokreta, koja je, kulminirajući u Mačekovom članku o 10. travnju, prevršila svaku mjeru, i izcrpila sve zalihe strpljivosti kod ljudi, koji još imaju osjećaj časti i ljudskog dostojanstva.

Pisac ovih redaka diuboko je uvjeren, da je od životnog interesa za hrvatski narod lojalna politička suradnja svih državotvornih organizacija i pojedinaca hrvatske emigracije, stare i nove. Da se to postigne potrebno je, da se medju Hrvatima razasutim širom svieta, a naročito po objema Amerikama,
ostvari barem minimum medjusobne snošljivosti, ako već ne može doći do idealne sloge i bratske ljubavi.

Mi smo mislili, da se to može postići jobovski strpljivom šutnjom. Prevarili smo se, jer su naši protiv nici to protumačili našim kukavičlukom i nedostatkom argumenata. Od sad ćemo ići putem javne razprave, ne puštajući ni jedan protivnički prigovor bez odgovora, i tražeći od protivnika, da isto tako
postupaju. Možda će se na taj način na objema stranama prije doći do uvjerenja one oportunosti naših svadja i o potrebi složne i smišljene akcije.

Narodu našem, o kojemu svi toliko govorimo, morat ćemo, kad se vratimo kući, položiti račun o tome, koliko smo na njega mislili, i što smo za njega učinili.

Suvišno je, da se igramo političkih baba vračara pogadjajući, tko danas uživa njegovo povjerenje. To će nam on sam reći na prvim svojim izborima u obnovljenoj hrvatskoj državi, a mi ćemo se tom pravorieku, kakav god bio, bez sustezanja pokoriti.
DRU VLADIMIRU MAČEKU



Washington

«Hrvatski se narod plebiscitarno izjavio za Hrvatsku
Državu, i ja bih bio ništarija,
kad ne bih osjetio bilo hrvatskog
naroda, koji je bio rob u bivšoj Jugoslaviji.

Dr. Alojzije Stepinac,
Nadbiskup Zagrebački, Hrvatski Metropolita



Gospodine Predsjedniče!


Podpisani smatra, da je nakon Vašeg članka o proslavi 10. travnja, izišlog u kanadskom Hrvatskom Glasu, konačno na čisto s političkim stavom Vaše osobe i one skupine Hrvata, dugotrajnu šutnju, a sa žalošću i ogorčenjem primili sve dosadašnje Vaše političke izjave (uz jednu jedinu iznimku) smatrali smo, da nam naše rodoljublje ne dozvoljava odpočeti s Vama i Vašom strankom javni, podpuni i kona čni politički obračun, jer je, uzprkos svim razoča ranjima od Vaše pojave na našoj političkoj pozornici do danas, u nama tinjao tračak nade, da bi Vi ipak jednog dana mogli poći puteni, kojim Vas je hrvatski narod od 1935. pa dalje uporno, ali uzalud upućivao. Taj je tračak nade, barem u meni, utrnuo, kad sam pročitao
spomenuti članak, i ja Vas u svojoj duši i po svojoj savjesti smatram uvjerenim i djelatnim neprijateljem bitnih težnji hrvatskog naroda.

Još se nisu ni osušili prvi redci ovog pisma, kad je njegov sastavljač od uglednog hrvatskog franjevca primio pismo nalik bolnom vapaju, koje smatran shodnim ovdje citirati:

«Dragi prijatelju!

Vi još šutite, a ja očekivam Vaš odgovor s još većim interesom, posebno poslije neda vnog Mačekovog osvrta na onu proslavu dana hrvatske državnosti tamo u Buenos Airesu.

Ne znam sve tko je tamo i kako osjećaju, ali mi se čini, da nije više nuždno biti "bezbojan". To je po mome mišljenju ove učvršćivati u odvažnosti, u sijanju laži, kao i u zadobivanju prestiža u javnosti.

Vrieme je da se čuje istina i izkoriste momenti prebivanja u tudjini...

Zar imaju više pravo govoriti o hrvatskom narodu i dizati se "u njegovu obranu" oni, koji su do zadnjeg dana mile im "Jugoslavije" lojalno suradjivali sa tlačiteljima Hrvatske i njenih prava!?...

Ne treba da govoriš našem rodu u patničkoj Hrvatskoj, jer njima govori još topli dah obilato prolievane krvi onih njegovih sinova i kćeri, palih kao žrtve za slobodu ljubljene Hrvatske.

Al progovori rodu svom u ovim dalekim zemljama i pučinama diljem svieta, jer daleko su od patnice Hrvatske, gdje ne dopire njen glas, niti se vidi krv palih žrtava za njenu obranu, već gdje dodjoše sijači laži i mržnje kao "stradalnici" za pravdu, a do nedavni pomagači srbske krune kao i ovi Titove zviezde, te izvrću istinu, bacaju ljagu na čast palih žrtava hrvatskog naroda za njegovu slobodu, a preživjele borce ubrojiše medju razbojnike!

Razčišćavanja su započela! Nije vrieme zatezanja, već s istinom na svietlo!...».

Citiram ovaj vapaj, jer izražava i moje duboko osjećanje, i jer je potekao iz duše hrvatskog franjevca, čiji se je red kroz stoljeća saživio s hrvatskim narodom i navikao slušati mu bilo i reagirati na najintimnije treptaje njegove duše.

Bog mi je svjedok, da pišem ovo pismo čiste savjesti, bez traga mržnje ili bilo kakvih sebičnih poriva, duboko uvjeren, da je Vašom krivnjom ovo jedini način, da se posluži istinskim
probitcima hrvatskog naroda, "kojemu toliki žele do smrti služiti odano, pošteno i hrabro.




UZPOSTAVA SRBSKE OKUPACIJE U HRVATSKOJ

1918. godine proglašenjem «Kraljevine Srba Hrvata i Slovenaca«
uzpostavljena je na području Hrvatske srbska okupacija. Bez obzira na to, što su točke Mirovnog Ugovora, koje se odnose na Jugoslaviju, predvidjele «dobrovoljno udruživanje
južnih Slavena u zajedničku državu«, bz obzira na to, što su svi hrvatski predstavnici tražili u prvom redu narodno samoodredjenje, Srbi su, gazeći i svoje medjunarodne obveze i bitna
prava hrvatskog naroda, vojnički okupirali Hrvatsku.

Da to nije tek danas —post festum— nategnuto tumačenje, poviestnih zbivanja, već da se je hrvatski narod osjećao u robstvu i tražio prestanak okupacije, svjedoče nam mnoge izjave eminentnih Hrvata, službene predstavke i apeli na slobodni sviet.

Jedan od najvećih duhova Hrvatske Dr. Milan Sufflay rekao je, na okupatorovom sudu:

«Meni je kao filozofu svejedno, da li sjedim u maloj ćeliji zatvora, ili u velikoj tamnici Jugoslaviji, u kojoj je zatvoren čitav hrvatski narod».

Vas će kao predsjednika HSS možda više zanimati pismo, koje je Dr. Juraj Krnjević u ime predstavničtva hrvatskog naroda uputio poslije Radićeva umorstva poznatom francuzkom
državniku Aristidu Briandu, u kojemu se kaže:

«Poslije povratka srbske vojske 1918. Srbija je vojnički okupirala cielo hrvatsko područje. Pod vojničkom zaštitom ona je ugrabila svu vlast u Hrvatskoj, ukinuvši čak i obćinske autonomije. Uzurpiravši tako vlast, Srbija je počela gaziti hvatsku narodnu individualnost, zabranjujući svaku hrvatsku političku manifestaciju, izkorišćavajući ekonomski hrvatske zemlje u korist Srbije».
Ljutu travu na ljutu ranu!

Kralju Dmitre Zvonimire - u tamnici tvoji su ratnici-tvoji Generali!
Avatar
LEGIONARI
Podurednik
Postovi: 1554
Pridružen/a: čet vel 26, 2009 3:40 pm

Re: Prof. Danijel Crljen - Otvoreno pismo dru. Vladimiru Mač

Post Postao/la LEGIONARI »

HRVATI U INOZEMSTVU TRAŽE ODLAZAK SRBSKOG OKUPATORA IZ HRVATSKE

Jasniju i sažetiju formulaciju srbske zločinačke okupacije i njezinih rezultata nije nam potrebno ni tražiti. S toga je prirodna reakcija svih Hrvata u inozemstvu, koji su se mogli slobodno izraziti, bila, da traže prestanak te okupacije. Tako je memorandum hrvatskih organizacija u Njemačkog, upućen 1930. Družtvu Naroda u Ženevi zahtievao doslovce:«Izvolite sazvati na konferenciju zakonite predstavnike Hrvatske i Srbije, da bi ovi pod nadzorom Družtva Naroda odlučili: a) srbske čete moraju izprazniti hrvatsko područje, povukavši se na obalu Drine; b) Srbija mora nadoknaditi štetu nanietu dobrima hrvatskog naroda za vrieme srbske uprave u posljednih 12 godina, da bi tako srbsko-hrvatsko pitanje, svaki dan sve opasnije za svjetski mir, našlo svoje odgovarajuće rješenje. Izjava nadbiskupa Stepinca, našeg heroja i svetca, citirana u mottu ovoga pisma, daje auktoritativnu potvrdu gornjim izjavama i zahtjevima, te visoku moralnu sankciju čitavoj borbi hrvatskog naroda protiv srbskog okupatora. Gore definirano stanovište služit će i meni kao podloga u anali ziranju dogadjaja i u izvodjenju logičnih zaključaka, čija će vriednost biti utoliko veća, što će se temeljiti i na Vašim vlastitim izjavama, koje ću u nastavku citirati.

RADIĆEVA OPORUKA I HRVATSKI NARODNI ZAVJET

Kad je blagopokojni vodja i učitelj Stjepan Radić sa smrtne postelje uputio hrvatskom narodu posljednju poruku:
«Nikad više u Beograd«, i kad je ta poruka sankcionirana svečanim zavjetom u Borongaju kod Zagreba, cieli je hrvatski narod shvatio, daje položena neprekršiva prisega, da hrvatski narodni predstavnici ne će uzpostavljati nikakvih dodira s barbarskim srbskim okupatorom, koji je niz svojih zločina okrunio najgnjusnijim, omastivši ruke krvlju demokratskog vodje Hrvatske, koji je, kao nijedan hrvatski političar do tada, bio nosiocem obćeg hrvatskog naro dnog povjerenja. Vi ste bili izabrani Radićevim nasljednikom na mjestu predsjednika HSS, te ste trebali biti prvim jamcem ostvarenja Radićeve poruke i narodne prisege. Kasniji su doga djaji medjutim pokazali, da ste Vi i u poruci i u prisezi vidjeli samo paradne geste bez dub ljeg značaja i bez ikakve moralne obveze za Vas i Vaše sljedbenike.

DR. MAČEK SPAŠAVA JUGOSLAVIJU PRVI PUT

Vi ste već tada išli čak tako daleko, da ste iz vlastite iniciative spriečili, da povodom Radićeva umorstva težka sudbina Hrvatske bude razpravljena pred jednim medjunarodnim forumom. Vi se valjda sjećate, da je u to vrieme u Berlinu zasjedao kongress Interparlamentarne Unije pod predsjedanjem Dra Loebea, predsjednika Reichstaga Weimarske Njemačke. Na tom kongresu učestvovali su delegati svih parlamenata svieta. Taj je forum bio spreman saslušati izaslanika vodstva HSS Dra Jurja Krnjevića, koji je u tu svrhu izradio elaborat, u kojemu je bjelodano dokazao krivicu kralja okupatora, srbske vojske i Pravoslavne Crkve u pripremanju i izvršenju umorstva Stjepana Radića i drugova. Bila je to jedinstvena prilika, da se pred licem cieloga svieta ožigošu sva okupatorova nasilja, i da se Jugoslaviji nanese odlučan, a možda i smrtonosan udarac. U medjuvremenu su Srbi to nanjušili, i Vi ste u Zagrebu primili posjet Pribićevića i Wildera. Ovi su Vas uspjeli uvjeriti, da bi iznašanje po Jugoslaviju tako poraznih činjenica pred spomenuti forum moglo dovesti u pitanje njezin obstanak. Ne znamo, kakvu ste Vi nesreću za Hrvatsku u tome vidjeli, nu sigurno je, da ste se Vi od spomenute gospode dali uvjeriti, te ste za Drom Krnjevićem poslali u Berlin Dra Sigismunda Čajkovca s nalogom, da se svaka akcija pred Interparlamentarnom Unijom obustavi. Dr. Krnjević se je disciplinirano pokorio, a Vaša je briga bila, da se ciela stvar iz razumljivih razloga zataška. To je jedan od najznačajnijih, iako najnepoznatijih incidenata, koji obilježuju duboki nesporazum izmedju Vas i hrvatskog naroda, a na kojemu se temelji sva Vaša politika od 1929. do danas. Vi ste se tada s hrvatskim narodom razišli, da se više nikad s njime ne sastanete. Sviestan sam zamašitosti ove tvrdnje, i ja je sigurno ne bih postavio, kad je ne bi tok dogadjaja obilato dokazivao.

OKUPATOR ŽELI DIKTATUROM UBRZATI UNIŠTENJE HRVATSKE

Nakon Radićeve smrti proglasio je srbski kralj i nosilac okupacione vlasti u Hrvatskoj Aleksa ndar Karagjorgjević svoju diktaturu, da bi otvorenim terorom i uzakonjenim zločinima skršio hrvatski odpor. Val okupatorovog nasilja pogodio je i Vašu osobu, i Vi ste bili odpremljeni na robiju. Činilo se je, da ništa ne stoji na putu krvavom nasilniku, koji je uspio ušutkati glas sav jesti kod zapadnih demokracija i onemogućiti nam dobivanje pomoći u našoj neravnoj borbi baš od onih, od kojih smo se toj pomoći s najvećim pravom nadali. Uto je Aleksandar pao u Marseillesu, primivši zasluženu kaznu za svoja djela. Bio je to za srbskog okupatora udarac, od kojega je po prvi put, od uzpostave svoje vlasti, zateturao. Uvidio je da nije još vrieme, da tjera mak na konac, i počeo je popuštati. Logika je svake borbe da se u takvom času udari na neprijatelja svim snagama, i da mu se ne da odahnuti, dok ne kapitulira. Kombiniranjem legalnih i revolucionarnih metoda mogli su se okupatoru nanositi svaki dan sve teži udarci. Izbori 5. svibnja 1935. prdstavljali su sjajnu priliku za početak hrvatskog juriša na jugosla vensku tamnicu i za progon srbskih tamničara.
Ljutu travu na ljutu ranu!

Kralju Dmitre Zvonimire - u tamnici tvoji su ratnici-tvoji Generali!
Avatar
LEGIONARI
Podurednik
Postovi: 1554
Pridružen/a: čet vel 26, 2009 3:40 pm

Re: Prof. Danijel Crljen - Otvoreno pismo dru. Vladimiru Mač

Post Postao/la LEGIONARI »

NOVA RAZOČARANJA

Vi ste bili «pomilovani» i pušteni na slobodu. Bili ste smatrani narodnim junakom i najpo godnijim nosiocem borbe protiv okupatora. Obća težnja za jedinstvom dovela je do toga, da su sve stranke odlučile poduprieti na izborima HSS kao najjaču, i tako stvoriti narodni blok protiv okupatora. Nu čim ste Vi izišli iz zatvora, već su se pojavile opravdane sumnje u Vaše osjećaje i Vaš budući stav. Umjesto da svoje puštanje na slobodu smatrate dokazom okupa torove slabosti, Vi ste u svom nedopustivom zahvalnom brzojavu srbskom princu Pavlu taj čin proglasili «aktom kraljevske milosti», uztvrdivši uz to, da su time otvorena vrata spora zumu Hrvata i Srba. «Sporazumu?», pitali su se zabrinuto brojni hrvatski rodoljubi, «kakvog sporazuma može biti s okupatorom, koji nam je oduzelo najveće blago slobodu, i na nepre kinutom lancu zločina osnovao svoju nasilničku vlast u potlačenoj Hrvatskoj?« Vjerovalo se medjutim, da je taj brzojav posljedica Vaše časovite slabosti, koja će proći, kad Vas izravni dodir s narodom uvjeri o njegovom pravom razpoloženju. Nitko od nas nije tada ni slutio, da je to samo početak niza razočaranja, koja će svaki put biti sve bolnija i sve kobnija. Izborna je kampanja bila u punom jeku. Zaboravljene su bile stranačke razmirice, sav se je narod okupio oko svoje najjače stranke, a Vi ste postali narodnim herojem, od kojega se je očekivalo, da će borbu protiv robskog okupatora voditi odlučno i neumorno do konačnog oslobodjenja Hrvatske. Ta u danima diktature i Vi ste sami formulirali položaj hrvatskog naroda i njegove težnje onako, kako je to čitava Hrvatska osjećala. Citirati ću Vam izvadak iz Vašeg razgovora s dopi snikom poznatog francuzkog lista Petit Parisien, objavljenog u siečnju 1933. DOBRE RIEČI, DA SU DJELA TAKVA!
DOPISNIK: «Što hoćete? Sto očekujete? Zar niste zadovoljni ujedinjenjem sa Srbijom?».
DR. MAČEK: «Hoćemo da budemo gospodari u svojoj kući. Očekujemo, da se Srbija konačno povuče sa svojom vojskom i cielim svojim činovničkim aparatom s onu stranu triju rieka: Drine, Save i Dunava».
DOPISNIK: «U srbiji misle, da bi se moglo doći do jedne federacije bez slabljenja državnog jedinstva postepenim decentraliziranjem sadašnje uprave».
DR. MAĆEK: «Nemoguće! Absolutno nemoguće! Nikad ne ćemo prihvatiti takovu vrst spora zuma. Od tisuću razloga, koji govore protiv, jedan je dostatan: Kakve grancije imamo?
Kad se narod malo umiri, ta će nam gospoda desnom rukom oduzeti, što nam malo prije lievom dadu... Nema sporazuma, nema mira, ako se ovim narodima u jugoslaviji stvarno ne da njihova nezavisnost. Srbija za se! Hrvatska za se! Slovenija za se!...» Na ovakvim izjava ma gradio je hrvatski narod svoje povjerenje u Vas. One su išle od usta do usta. Uz opasnosti, kojih se sigurno sjećate, bile su umnažane na sve moguće načine, i krišom su obilazile Hrva tsku. Svi su tada vjerovali, da srbski okupator nema većeg i nepomirljivijeg neprijatelja od Vas. Propaganda, koju je Vaša stranka tada vodila, nastojala je zadržati hrvatski narod u toj iluziji. Vi ste tada bacili krilaticu: Naša puška na našem ramenu, naš novac u našem džepu!, koja je toliko jasna, da ne trpi dvosmislenih tumačenja. beograd Vas je propagandnim plaka tima napao, da predstavljate Janka Pusztu, famozno središte djelatnosti ustaških revolucio naraca u Madjarskoj, koje je srbskom okupatoru toliko jada zadavalo. Vi se niste prije izbora ni pokušali od tog napadaja obraniti, znajući, da Vam on u revolucionarno razpoloženoj Hrvatskoj može politički samo koristiti.


HRVATSKI NAROD DOBIJA IZBORE, A DR. MAČEK IH GUBI

Došao je dan izbora. Bio je to plebiscit, kakvog hrvatski narod nije do tada umaptio. Bila je to bezkrvna revolucija, demokratski pohod javno datim glasovima protiv okupatorovih bajuneta.Vi ste se našli na čelu nevidjene snage. Narod je nestrpljivo očekivao rezultate svog pohoda, plodove svoje revolucije. Okupator je, izgubivši glavu, potražio spas svoga prestiža u falsifikatu, poduzimajući istovremeno korake, da se suprotstavi Vašem konačnom napadaju. I dok je sav hrvatski narod vjerovao, da je u Vama našao vojskovodju, koji će ga voditi do slobode i samostalnosti, Vi ste, pogazivši sva predizborna obećanja, Radićevu oporuku i kristalnom jasnoćom izraženu volju cielog hrvatskog naroda, počeli pregovore s okupatorom. Mnogi smo bili uvjereni, da je taj Vaš korak bio politički pogrješan, psiholožki negativan, i daje stratežki predstavljao bezmisleni uzmak u času, kada je čitav narod spreman očekivao znak za juriš. Sterilna bi bila danas diskusija o oportunosti te Vaše politike, u čiju bi obranu Vi svakako našli razne argumente. Postavlja se tu medjutim jedan drugi problem moralnog i pravnog značenja, koji je potrebno iztaknuti.

DEMOKRATSKI PRESDTAVNIK, KOJI NAPUŠA PROGRAM,
NA KOMU JE BIRAN, MORALNO GUBI PRAVO NA SVOJ MANDAT


Hrvatski je narod Vama i Vašoj stranci demokratskim putem dao mandat, da vodite borbu proti okupatoru, i Vi niste imali pravo to narodno povjerenje izkoristiti, da odjete upravo protivnim putem. Čak i u slučaju, da ste iskreno vjerovali, da je sporazum sa srbskim okupatorom jedini mogući put za okupiranu Hrvatsku, bili ste dužni, ili s programom sporazuma izići prije izbora, ili naknadno bilo kojom demokratskom procedurom zatražiti
narodno odobrenje svoje sporazumaške politike, te u u slučaju negativnog izhoda konzultacije napustiti svoje vodeće mjesto i prepustiti ga onima, koji su voljni sliediti diktat naroda. Ovakvo držanje odgovara temeljnim demokratskim principima, koji su Vama uviek, a pogoto vo danas, toliko na ustima. Svaki dan imamo primjera, da vlade kulturnih i slobodnih naroda na mnogo bezznačajnijim pitanjima konzultiraju birače, i odlaze bez krzmanja ako smjernice njihove politike nisu odobrene. Ne možete se čak zakloniti niti iza labilnog argumenta, da ste radili u dobroj vjeri, računajući s narodnim pristankom na Vašu sporazumašku politiku, jer su organi Vaše stranke u narodu sve poduzimali, da sakriju Vaše pregovaranje s okupatorom, i da narod uvjere o Vašem tobožnjem radikalnom i borbenom držanju prema beogradu. Niste tada «prisluškivali bilo naroda», čime se je Vaša stranka neiskreno hvalila, nego ste pazili dobro, da ne bi hrvatski narod popipao Vaše bilo, osjetio da idete krivim putem, i odbacio i Vas na gomilu jugoslavenskih političara od naroda osudjenih i napuštenih. Dok ste Vi s iztaknutim okupatorovim eksponentima pregovarali, ni ne pomišljajući, da tražite išta drugo od njih, osim eventualnog ublaženja okupacionog režima, Vaša je propaganda u narodu uporno pripoviedala o «slobodnoj Hrvatskoj« : potiho, ali vrlo marljivo došaptavala, da su Vaši kontakti s okupatorom taktika za obsjenjivanje prostote, a da Vi u stvari tajno suradjujete s hrvatskim revolucionarnim borcima protiv srbskog okupatora u inozemstvu, te da je konačni cilj i Vaše politike rušenje jugoslavije i uzpostava hrvatske države. Vi ste medjutim znali, da to nije istina, i sakrivali ste pred narodom svoje prave namjere, da ne bi prerano izgubili njegovo povjerenje. Postepeno je medjutim Vaša propaganda nastojala uspavati hrvatsku mržnju prema okupatoru i želju za oslobođenjem, težeći ujedno prokriumčariti u narodnu sviest misao, da se jugoslaviju ne može srušiti, te da to čak nije ni potrebno, jer se slobodna Hrvatska» može ostvariti i pod srbskom okupacijom. Nikla je tako ona nakazna politička krilatica, koja odkriva svu dvoličnost Vaše tadašnje političke igre: slobodna Hrvatska u slobodnoj Jugoslaviji! Čitave pregršti jeftine ironije mogle bi se sasuti na tu «slobodnu pticu u slobodnom kavezu, ili «slobodnog robijaša u slobodnoj tamnici« kad bi bilo vriedno u to trošiti rieč1.

DR. MAČEK PROIGRAVA I DRUGU IZBORNU POBJEDU,
I SKLAPA SPORAZUM S OKUPATOROM


Primakli su se tako izbori 1938. Nosioci hrvatske narodne borbe protiv okupatora bili su već na čistu s time, da se podupiranjem Vaše osobe ne podupire borba za rušenje jugslavije, te da je temeljna oznaka Vaše djelatnosti čuvanje jugoslavije. Široki narodni slojevi, koji sporo stiču povjerenje i sporo ga gube, nisu bili još došli do te spoznaje. Vi ste i 1938.dobili plebiscitarno hrvatski narodni mandat, zahvaljujući dvjema temeljnim činjenicama:

1. tome što narod nije uvidio, da je Vaša prava težnja sporazumjeti se s okupatorom, a ne protjerati ga iz Hrvatske;
2. što smo mi, Vaši protivnici, radi sloge hrvatskih narodnih redova i političkog odjeka u inozemstvu, protiv svog najboljeg uvjerenja za Vas glasovali. 2.

1. Imamo zanimljivih uspomena iz onih vremena. Srbske okupacione vlasti progonile su policijski i sudski svakoga, tko je klicao: Živila slobodna Hrvatska! Kad je pak maćekovska sporazumaška propaganda «pomirila» svoju «slobodnu Hrvatsku* s Jugoslavijom, taj poklik nije okupator više kažnjavao. Nu zbog toga je taj poklik izgubio svaku draž, i od tada se je u rodoljubnim manifestacijama klicalo izključivo: Živila hrvatska država!, što je manifestantima priuštavalo kišu policijskih batina i neizbježivi zatvor.
2. Sam je Poglavnik, poznavajući protumačekovsko razpoloženje hrvatskih nacionalista, uputio iz emigracije poruku, da treba odgoditi konačni prekid s drom Mačekom i na izborima glasovati za njega.

Ni na te izbore niste izišli sa svojim pravim programom: sporazum s okupatorom, nego ste se još jdnom dali birati na programu, koji je cieli hrvatski narod htio, ali ga Vi niste htjeli, ni ste ga pokušali ostvariti, bez obzira na dva put jasno izraženu narodnu volju i moralne obveze, koje su otud za Vas proizticale. Volja i sviest hrvatskog naroda izvojevale su novu sjajnu pobjedu nad okupatorovom tiranijom. Vi ste se medjutim opet pobrinuli, da ta pobjeda ostane sterilnom kao i ona 1935., i pristupili ste još marljivije pregovorima s okupatorom. Konačno ste te pregovore priveli kraju, i za platonsko zadovoljstvo, da imate «banovinu», koja se zove «Hrvatska», dali ste tri dana pred sam početak sudbonosnog rata odlučnu podporu održanju srbske okupacije u Hrvatskoj. Ostavili ste i nadalje, protivno svojim obećanjima, hrvatska pušku na srbskom ramenu, a hrvatski novac u srbskom džepu. Za uzvrat ste dobili «bana», koji je umjesto povjerenja hrvatskog naroda ili barem Vašeg osobnoga, uživao povjerenje okupatorove kraljevske kuće. 1.

Deset godina junačkog odpora krvavoj diktaturi i pobjedonosne revolucionarne i političke borbe protiv okupatora, zaključene su hrvatskim porazom i kapitulacijom i to baš u času, Kad je hrvatski narod bio najjači, a okupator u najvećoj stisci. Konsternaciju, koja je nastala u Hrvatskoj, nastojala je Vaša propaganda zatomiti djetinjastim obećanjem, da je to samo prva etapa do postignuća konačne samostalnosti. Uzprkos Vašoj odlučnosti, da uztrajete na putu protivnom izričitoj narodnoj volji, još uviek niste bili dovoljno hrabri, da to narodu hrvat skom, toj vječno naivnoj ovčici Božjoj, otvoreno priznate.

1Da ta «banovina» nije predstavljala ni po Mačekovom mišljenju nikakvu slobodnu Hrvatsku, najbolji je znak u tome, što se «banskog» položaja nije prihvatio sam dr. Maček. On je umjesto toga dobio «veći» položaj, postao je podpredsjednikom okupatorove vlade. Imenovanje dra Ivana Subašića banom izazvalo je obće začudjenje dezorientaciju, jer tog čovjeka nije nitko u Hrvatskoj poznavao i svak se je pitao, odakle je taj najednom izniknuo. Kasnije se je tek saznalo, da je on došao na to mjesto kao pouzdanik Kargjorgjevića, koji nisu htjeli riskirati, da kakav manje puzdani «ban» shvati ozbiljno tu Mačekovu «slobodnu Hrvatsku« i počne se igrati opozicije okupatoru.


«VODJA HRVATSKOG NARODA»:
SLOVENAC PO RODJENJU, JUGOSLAVEN PO OSJEĆAJU I RADU


Otišli ste u Beograd, sjeli sa svojim prijateljima u okupatorovu vladu, i na večeri sa srbskim patrijarhom i ostalim okupatorskim hrvatožderima 1. dali ste konačno oduška svojoj nehrva tskoj duši izjavivši: «Sad Hrvati mogu slobodno zaploviti u slavenstvo i jugoslavenstvo«.In vino veritas, rekli su stari mudri Rimljani i sva Vaša tadašnja i kasnija politika dokazuje, da ste uviek plovili tim vodama, kojima ste htjeli iskreno nastojati povesti cieli hrvatski narod. Koliko je gornja Vaša izjava bila neoportuna, jer je prije vremena odkrivala svu Vašu igru, najboljim je dokazom činjenica, da ta izjava nije bila štampana ni u jednim novinama Vaše stranke. Nu oni, koji su likovali nad Vašim konačnim uprezanjem u okupatorova kola, s veseljem su dali tu izjavu na znanje javnosti, koja, naravno, nije nikada dočekala demanti s Vaše strane. Izrazili ste, g. predsjedniče, tom izjavom želju, da se hrvatski narod odrekne ne samo težnje za državnom samostalnošću, nego čak i svoje narodne samobitnosti, i da nestane u jugoslavenskoj magli, koju je okupator razastro iznad Hrvatske, da sprieči jasan pogled na svoju otimačinu, nasilja i zločine.

1.Ta je večera, priredjena u proslavu sporazuma, izazvala buru negodovanja diljem Hrvatske. Mačekovi su korteši imali vražke muke, da umanje njezin značaj i izkrive tekst i smisao poraznih izjava, koje su tamo pale.

Spomenuo sam gore Vašu nehrvatsku dušu, koja je u toj izjavi došla do pravog izražaja. Ne može se tu tvrdnju ostaviti bez razjašnjenja, koje će ujedno i štošta drugo objasniti. Vi ste se rodili kao Slovenac od otca Slovenca. Ne može biti nikakve sumnje, da ste u svojoj mladosti imali toliko prirodan osjećaj slovenske narodne pripadnosti. Budući da Vas je Vaše školo vanje odvelo u Hrvatsku, Vi ste pustili, da u Vama zamre Vaš narodni osjećaj, i počeli ste se nazivati i smatrati Hrvatom. Političke i druge mogućnosti, koje su Vam se u Hrvatskoj pružile, navele su Vas na razumsko potenciranje Vašeg krhkog hrvatstva, nu Vaš osjećajni život ostao je neizbježivo podieljen (Vaša djeca nose vrlo liepa, ali tipična slovenska imena).
Rodjen kao Slovenac, pretvoren kasnije u Hrvata, Vi ste bili vrlo pogodno tlo za sjeme jugoslavenstva, koje je brišući i hrvatsku i slovensku narodnost jednostavno rješavalo zakuča sto pitanje Vaše narodne pripadnosti. Nedostatku hrvatske duše, koja se samo s hrvatskim mliekom i krvlju stiče, treba pripisati sav nesklad izmedju Vaših težnja i hrvatske narodne volje, izmedju Vaših sporazuma s okupatorom i nepomirljive hrvatske borbe protiv njega, izmedju Vašeg nastojanja, da spasite Jugoslaviju, i svih revolucionarnih i političkih podhvata hrvatskog naroda, da tu svoju zlokobnu tamnicu uništi i zatre.
Ljutu travu na ljutu ranu!

Kralju Dmitre Zvonimire - u tamnici tvoji su ratnici-tvoji Generali!
Avatar
LEGIONARI
Podurednik
Postovi: 1554
Pridružen/a: čet vel 26, 2009 3:40 pm

Re: Prof. Danijel Crljen - Otvoreno pismo dru. Vladimiru Mač

Post Postao/la LEGIONARI »

SPORAZUMASI PROGONE BORCE PROTIV OKUPATORA

Hrvatsko je množtvo medjutim, daleko od sličnih analiza i zaključaka, još uviek imalo povje renje u Vas, vjerujući više Vašim kortešima, negoli zdravom razumu, koji mu je govorio, da je Vaš sporazum sa srbskim okupatorom učvršćenje Jugoslavije, te prema tome veliki korak dalje od oslobodjenja, koje Hrvatska, može postići, jedino rušenjem jugoslavije. Nu ta se vje ra u Vas neprestano krnjila, a narodni redovi, koji su se ujedinili bez Vaše zasluge jer ih nije oko Vas okupio ni čarVaše ličnosti, ni privlačivost Vašeg programa, nego borba protiv srbs kog okupatora i iluzija, da ste Vi najzgodniji predvodnik te borbe, pociepali su se gotovo izkl jučivo Vašom krivicom.

Borba protiv okupatora, koju je 1935. cieli narod htio voditi s Vama na čelu, morala se je tada povesti bez Vas i protiv Vas. Vaš je «ban» obilato opravdao povjerenje srbske kraljevske kuće i nepovjerenje, kojim ga je hrvatski narod dočekao. Njegovi su čini bjelodano dokazivali, da je on okupatorova kreatura par excellence. Da dopunite mjere, potrebne za osiguranje srbske okupacije u Hrvatskoj, Vi ste dali osnovati prve koncentracione logore u jugoslaviji, u kojima su se našli izključivo prvaci hrvatske borbe protiv okupatora i Vaši suborci iz dana, kad ste Vi pod pritiskom hrvatskog javnog mišljenja hinili istinsku borbu protiv jugoslavije. Ovako dos lovnim izvršavanjem Vašeg obećanja o plovidbi «u slavenstvo i jugo-slavenstvo» ostali su zaprepašteni čak i mnogi Vaši najbliži suradnici, a da ne govorimo o brojnim negativnim reakcijama širokih narodnih slojeva, koje su ostale naravno glas vapijućeg u pustinji.

POTLAČENI NAROD IMA U SVAKOJ ALTERNATIVI SAMO JEDNO RJEŠENJE: PROTIV OKUPATORA!

Rat je u Europi bio već u punom toku. Očito je bilo, da će on uskoro odlučiti i sudbinom Hrvatske tamnice jugoslavije. Ova se zgoda nije smjela propustiti; s toga su prvaci hrvatske narodne borbe protiv okupatora potražili vanjsko politički oslonac. Jedini kriterij kod toga traženja bio je: Tko god ruši jugoslaviju, dobro nam je došao. Nakon što su borci protiv srbske okupacije godinama uzalud tražili oslonca u Parizu i Londonu, koji su nažalost našli načina, da svoje slobodarske osjećaje i demokratsko uvjerenje pomire s podupiranjem nasil ničke i krvave srbske vladavine nad Hrvatskom, hrvatski su prvaci pokušali naći razumievanja za naše oslobodjenje i uzpostavu Nezavisne Države Hrvatske u Rimu i Berlinu. Iako je pod uplivom naših neprijatelja dobar dio slobodnog svieta pokušao vidjeti u tome «neoprostivi zločin», ipak je istina, da nam je za takvo držanje prema srbskom okupatoru, dakle najgorem neprijatelju Hrvatske, dao sjajan primjer nesumnjivi auktoritet slobodnog demokratskog svieta Winston Churchill, kad je proglasio svojim saveznikom svakoga bez razlike, tko se bori protiv Njemačke, jer je Njemačka po njegovom uvjerenju bila, ako ne jedini, a ono najopasniji neprijatelj njegove domovine Englezke. Nitko u Englezkoj nije poznavao bolje od g.Churchi lla svu opasnost, koju boljševičko barbarstvo predstavlja za slobodu, kulturu, pa i sam obsta nak Europe. On seje s tom opasnošću ipak udružio, tom zakletom dušmaninu ipak pružio ruku, jer mu nije preostalo drugo, nego birati izmedju dva zla nacizma i boljševizma. On je izabrao ono zlo, koje mu se je s njegovog englezkog stanovišta učinilo manjim, i to je zlo tako svojski i bez sustezanja i ograničenja podupro, kao da je i on sam pao na trik Staljinove «demokracije», i zanio se «slobodom, kulturom i napredkom» pod crvenom zviezdom. Churchill je u tome išao čak tako daleko, daje podupro i balkanski komunistički ološ, zbog čega se je uostalom poslije rata javno pokajao, dok je njegova vlastita supruga bila predsje dnica odbora za pomoć Sovjetskom Savezu. To g. Churchilla nije smetalo, da poslije poraza Njemačke, postane u punom intenzitetu ono, stoje prije rata bio neprijatelj boljševizma broj 1, niti je itko u Englezkoj pokušao zbog toga zaniekati g. Churchillu rodoljublje, jer je on bez ikakve sumnje smatrao, da mu taj vijugavi politički put diktiraju baš njegovi rodoljubni osje ćaji. I hrvatsko je narodno predstavničtvo trebalo birati izmedju pasivnog prepuštanja sili srbskog okupatora i ostvarenja svoje samostalnosti uz pomoć neugodnog i nepouzdanog save znika. Koji narod na svietu ne bi odabrao ovu posljednju soluciju?

DR. MAČEK JE I UZ HITLERA, SAMO DA SPASI JUGOSLAVIJU

Rat je medjutim bio došao na granice jugoslavije, i dok je sav Hrvatski narod pun velikih nada napeto izčekivao propast svoje tamnice, Vi ste se ponašali, kao da je Aleksandrova oporuka «Čuvajte mi jugoslaviju!« Vama osobno u nasljedstvo ostavljena. U skrajnjem naporu, daje spasite, Vi ste sudjelovali kod pristupa jugoslavije Trojnom Paktu, našavši se u zbilja neza vidnom položaju dvostrukog «kvislinga», koji je istovremeno poslužio i srbskom okupatoru i nacističkom osvajaču. Težko je naći momenta, u kojemu ste jasnije zasvjedočili, da zajedno s prestrašenim srbskim tiranima privežete Jugoslaviju uz Hitlerova kola, ne bi li je spasili od propasti. Taj je Vaš kolaboracionizam bio dva dana kasnije prekinut, nu ne Vašom zaslugom, nego srbskim pučem, koji je odplavio Vašu «banovinu», a da nijedna puška nije bila opaljena u obranu te «slobodne Hrvatske, koju ste Vi nakon zagrljaja sa srbskim patrijarhom Gavrilom (simbolika tog zagrljaja ubola je u srdce svakog sviestnog Hrvata) proglasili «konačnim ost varenjem težnji hrvatskog naroda». I tako se je pokazalo, da ste Vi imali proročanski dar, kad ste dopisniku Petit Parisiena izjavili; daje glavni razlog nemogućnosti sporazuma sa srbima nedostatak garancija, te da će oni ljevicom uzeti, što desnicom dadu. Nažalost, Vi ste sami držali do svog proročanskog dara isto onoliko, koliko i do izjava, koje su tako uspješno zavele u bludnju Hrvatski narod. Na srbsko priestolje stupio je novi kralj okupator Petar II., koji nije ni opazio, da hrvatsko okupaciono područje im nekakvu autonomiju, koju bi on trebao pošti vati. Natjerao je Vas i Vaše drugove, da posjedate u fotelje nove vlade, a nekima je izkazao toliku čast, da ih je na to revolverima prisilio, i time je «hrvatsko pitanje« još jednom kratkim putem bilo «riešeno». Iztakli smo gornji Vaš kolaboracionizam, da bismo Vam dali zgodnu priliku za koristnu uzporedbu izmedju Vašeg pristupa Trojnom Paktu, da spasi Hrvatsku tamnicu jugoslaviju, i pristupa Trojnom Paktu Hrvatske Državne Vlade, čija je jedina težnja bila, da čuva nakon toliko stoljeća obnovljenu hrvatsku državu. Možda će Vas razmišljanje u tom pravcu ponukati, da budete širokogrudniji u svojim sudovima i suzdržljiviji u svojim napadajima. Vi ćete možda pokušati, da svoju djelatnost opravdate težnjom, da Hrvatska ostane izvan rata. Nu taj je argumenat neprihvatljiv za narod, koji se nalazi u robstvu, jer su svi potlačeni narodi uviek više težili za slobodom, makar i uz cienu ratnih stradanja, negoli za mirom plaćenim robovanjem okupatoru. Ne sjećate li se borbenog poleta okupiranih europ skihnaroda, kad su se oslobadjali od njemačkog okupatora? Taj isti borbeni polet osjetio je u sebi čitav hrvatski narod, kad se je 1941. oslobadjao od srbskog okupatora. Vi medjutim još i danas, da biste opravdali svoju politiku, izvrćete naglavce stvarno stanje, i nastojite zaniekati pred neupućenom svjetskom javnošću činjenicu, daje 1941. godine hrvatski narod stresao srbski jaram s ledja, i orkanom entuziazma, kakav Hrvatska poviest ne pamti, prihvatio proglašenje Nezavisne Države Hrvatske. To danas činite uzprkos činjenici, da ste se i Vi sami našli prinukanim, da barem jednom prignete glavu pred voljom hrvatskog naroda, te ste svoje pristaše, kao i organizacije svoje stranke pozvali, da s novom vlašću suradjuju. Zašto te to učinili, ako ste bili uvjereni, da je nova vlast samo ekspozitura njemačke okupacije? Jeste li možda bili prisiljeni na to? Ako se time opravdavate (što uostalom do sada nismo od Vas čuli), kako to da niste bili isto tako prisiljeni, da preuzmete vlast, koju Vam je, kako kažete, Hitlerov izaslanik «ponudio na tanjuru»? Vi kažete doslovce: «Odklonio sam tu ponudu bez promišljanja, jer sam znao, da je Nezavisna Država Hrvatska samo udica i zlo po nas, ako Hitler pobiedi, a pogotovo, jer sam bio uvjeren, da ne će pobiediti». A zar Hitlerov poziv jugoslaviji
u Trojni Pakt nije takodjer bio «samo udica i zlo po nas»? Koji su Vas to rodoljubni Hrvatski razlozi nukali, da onda tu udicu progutate, i da nas tom zlu izvrgnete? Zar samih nekoliko dana prije proglašenja Nezavisne Države Hrvatske niste isto tako bili uvjereni, da Hitler ne će pobiediti?

Objasnite nam, ako je moguće, koji su to zakoni političkog morala i Hrvatskih narodnih inte resa tražili od Vas, da prihvatite suradnju s Osovinom, kad je bilo u pitanju spašavanje države zle uspomene jugoslavije, u kojoj je Hrvatski narod živio pod zločinačkom srbskom okupa cijom, dok taj isti čin ogorčeno napadate i krvavo persiflirate, kad se njime imala osigurati obnova hrvatske države? Pa čak i da se je radilo samo o pokušaju, i to neuspjelom pokušaju obnove hrvatske države, baš Vi bi zbog samog sebe morali i prema takvom neuspjelom poku aju pokazati svoje puno razumievanje. Nu nije se, g. predsjedniče, radilo o neuspjelom poku aju, nego o istinskom ostvarenju hrvatskog narodnog suvereniteta.

MAČEKOVA DEFINICIJA NEZAVISNE DRŽAVE HRVATSKE OSTAT ĆE HRVATSKOM NARODU U TRAJNOM SJEĆANJU

O poviestnom dogadjaju 10. travnja 1941.
Vi se izražavate ovako:
«Dne 10. travnja 1941. okupirale su njemačke čete gornji dio Hrvatske i glavni grad Zagreb, i tu okupaciju preko pukovnika Kvaternika (kasnije nazvanog maršalom) nazvale zvučnim imenom "Nezavisna Država Hrvatska". Da to nije bila nikakva nezavisna država, nego jedno tavno okupaciono područje, vidjelo se već prvih dana». Nakon toga Vi nižete Vaše «dokaze».
Ljutu travu na ljutu ranu!

Kralju Dmitre Zvonimire - u tamnici tvoji su ratnici-tvoji Generali!
Avatar
LEGIONARI
Podurednik
Postovi: 1554
Pridružen/a: čet vel 26, 2009 3:40 pm

Re: Prof. Danijel Crljen - Otvoreno pismo dru. Vladimiru Mač

Post Postao/la LEGIONARI »

«SLOBODNE HRVATSKE MAČEKOVE « I NEZAVISNE DRŽAVE HRVATSKE UZPOREDBA IZMEDJU

Budući da Vi ne činite niti tu koncesiju da uztvrdite, da je srbska okupacija bila zamienjena novom, nego
se izražavate tako, kao da je Hrvatska prije 10. travnja bila slobodna, a tek onda pala u robstvo, potrebno
je s jedne strane utvrditi nekoliko činjenica, koje dokazuju postojanje hrvatskog suvereniteta u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, a s druge strane povući uzporedbu izmedju pravnog i stvarnog stanja Hrvatske poslije 10. travnja i prije, dok ste Vi bili podpresjednik okupatorove vlade u Beogradu.

Ne samo da nije točno, da su Niemci svoju okupaciju nazvali Nezavisnom Državom Hrvat skom, nego čak
nisu za samo proglašenje niti bili konzultirani, jer je bilo pravdane bojazni, da bi Niemci i Talijani mogli
doista Hrvatsku okupirati i medju se podieliti. Nakon proglašenja Nezavisne Države Hrvatske ovu su priznale: Madjarska (prva po redu), Njemačka, Italija, Bugarska, Španjolska, Slovačka, Rumunjska, Finska i Japan,
a de facto su je priznali: Vatikan, Francuzka i Švicarska.

Nikada se u poviesti nije dogodilo, da bi tolike države priznale suverenitet jednom okupacio nom području,
i s njime održavale diplomatske odnose. Zašto bi se nadalje izvodila ta bezsmi slena igra, da se neku zemlju okupira, i onda lažno tvrdi da je suverena? Uostalom, ako se je to dogodilo s Hrvatskom, zašto se isto nije dogodilo sa Srbijom, Slovenijom, Češkom ili Poljskom? A kakvo je medjunarodno priznanje imala Vaša «banovina»? Kakve je diplomaske odnose održavala, pa makar bili i prividni? Da li je srbski okupator, sporazumievajući se s Vama, makar i neiskreno u bilo kojem službenom dokumentu priznao i samo postoja
nje hrvatskog suvereniteta?

Poglavnik je bio smatran i uviek formalno i stvarno tretiran kao državni poglavar, dok je Vaš «ban» bio for
malno i stvarno eksponent srbskog okupatora, čije je «banovanje» izvrglo ruglu to poviestno hrvatsko dostojanstvo. Svi zakoni proglašeni u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj nose jedino podpise hrvatskih državnih
vlasti (Poglavnika i ministara), dok su svi zakoni, koji su vriedili na području «banovine Hrvatske«, nosili
podpise srbskih okupatorskih vlasti uz eventualni supodpis «bana» kao organa jugoslavenskog, dakle okupatorovog suvereniteta.

Sam zakon o proglašenju «banovine Hrvatske» temelji se na jednoj točki diktatorskog okupatorovog ustava,
koji predvidja, u slučaju potrebe, donošenje «iznimnih mjera, koje Skupština (ona, u kojoj je glavom platio Stjepan Radić, g. predjedniče) može prihvatiti ili odbiti». Time seje srbski okupator pobrinuo, da ni s pravne
ni s formalne strane ne bude dovedena njegova okupacija u pitanje. A ipak ste se Vi, iako pravnik, usudili
tako ostvarenu «banovinu» proglasiti «Slobodnom Hrvatskom».

Nezavisna Država Hrvatska imala je svoju vojsku, koju su Hrvati organizirali i vodili, koja je odisala hrvat
skim duhom, nepovjerenjem prema svim tudjincima, prkosnom sviešću o vlastitoj snazi, bezkrajnom oda
nošću Hrvatskoj Državi i hreojskim prezirom smrti, koji je i same neprijatelje zapanjio. Pod srbskom okupa
cijom Hrvati su morali služiti okupatorovu vojsku, u kojoj je dolazila do izražaja ne samo prepotencija neprijateljskih gospodara, nego i divlja neprikrivena težnja, da se sviestne Hrvate iztriebi, hrvatski duh
uguši, hrvatstvo kao pojam uništi. Na tom hrvatožderskom duhu i djelatnosti okupatorove vojske nisu ništa promienili ni stvaranje «banovine», ni Vaš ulazak u okupatorovu vladu.

Hrvatska vojska i hrvatsko činovničtvo za obstanka Nezavisne Države Hrvatske polagali su zakletvu hrvat
skom državnom poglavaru, a ne njemačkom Fuehreru ni talijanskom Duceu.A komu su polagali zakletvu
vjernosti hrvatski vojnici i činovnici za vrieme «banovine»? Komu ste Vi sami položili zakletvu, kad ste
postali podpredsjednik beogradske vlade? Vi znadete vrlo dobro, da je prisega temeljni čin, kojim svaki
gradjanin priznaje svoju zakonitu vlast, i utvrdjuje svoj odnos prema njoj. A Vi ste se, gosp. predsjedniče, zakleli na vjernost srbskom okupatoru, i toj zakletvi, kako se nama čini, ostajete još i danas vjerni, dok
se mi nismo zakleli nikakvom tudjincu, nego nosiocu hrvatskog narodnog suvereniteta, i toj
zakletvi s ponosom ostajemo vjerni, da je prenesemo jedino na novo slobodnom voljom hrvatskog naroda odredjeno predstavničtvo suvereniteta hrvatske države.

Poznata je stvar, da je nacizam vodio oštru borbu protiv vjere uobće, a protiv Katoličke Crkve napose. Da
je Hrvatska bila njemačko okupaciono područje, ta bi se borba bila bez ikakve sumnje protegnula i na Hrva
tsku. Istina je naprotiv, da je stav hrvatskih državnih vlasti prema Katoličkoj Crkvi, što je uostalom bilo
sasvim naravno, bio tako povoljan, da je omogućio na religioznom i na odgojnom polju najužu suradnju,
te pravi procvat raznovrstnih katoličkih zavoda i ustanova.

Dok je u Njemačkoj mladež bila silom odtrgnuta utjecaju crkve, a u Italiji se je oko nje vodila spektakula
rna borba, u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, koju biste Vi htjeli radi osobnih političkih računa obezčastiti i degradirati na njemačko okupaciono područje, odgoj ciele mladeži bio je povjeren gotovo izključivo vo
djama i organizatorima katoličke mladeži. Nema nikakve sumnje, da se to u njemačkom okupacionom
području ne bi moglo nikada dogoditi.

Da je Ustaški Pokret bio «pokorna organizacija sluga njemačkog okupatora«, ne bi se bilo dogodilo, da
nacisti dadu iniciativu, i svim sredstvima podupru osnivanje Hrvatske Nacionalsocialističke Stranke.
Nacisti su medjutim osjetili potrebu za takvom strankom i uz suradnju šačice Hrvata osnovali je. To je
bila jedina politička formacija u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, koja se može nazvati kvislingovskom, jer
joj je bila svrha služiti tudjincu bez obzira na probitke vlastite države, pa i protiv njih. Obćenito je med
jutim poznato, a vjerujemo i Vama samome, da je ta stranka bila pravo mrtvorodjenče, i da je nestala,
prije nego je ijedan put javno nastupila.

Dok bi ubilo kojem njemačkom okupacionom području takva stranka bila nosiocem okupaci one vladavine,
u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj nije ni jedan prvak te stranke bio članom vlade, niti je zauzimao bilo kakav iztaknuti položaj u državnoj hijerarhiji. Ciela je stranka bila pogo djena našim radikalnim bojkotom, koji
je dokazao svu našu osjetljivost u pitanju hrvatskog suvereniteta i odvratnost prema tudjinskim slugama,
pa makar se ti tudjinci časovito zvali saveznicima.

Poznata je stvar, da okupacione vlasti na okupiranom području izdaju svoj novac, te da mu one propisuju
i jamče vriednost. Novac Nezavisne Države Hrvatske bio je od zamisli, naziva i crteža, pa do podpisa, koji
ga je jamčio, hrvatski, isto kao što je novac, koji je vriedio na području Vaše «banovine», bio okupatorov.
Za vrieme Nezavisne Države Hrvatske bilo je absurdno i pomisliti, da bi ikakva manifestacija hrvatskva
mogla biti od nekakvog stranca ometana. Za vrieme srbske okupacije u Hrvatskoj sam poklik «Živila
slobodna Hrvatska!» kažnjavali su okupatorovi sudovi robijom, dok su najnevinije hrvatske javne manife
stacije, predhodno dozvoljene od srbskih okupacionih vlasti u više navrata bile raztjerane vatrom pušaka i strojnica, priuštivši okupatorovim ubojicama žudjenu krvavu žetvu hrvatskih glava.

Nema sumnje, da je boravak tudjinskih vojski u Hrvatskoj dovodio do neizbježivih, ali uviek mjestno i vre
menski ograničenih, krnjenja hrvatskog suvereniteta, nu slične su se stvari dogadjale u mnogim zemljama,
a da nitko nije zbog toga dovodio u pitanje suverenitet tih zemalja. U takve pojave treba
uvrstiti i njemački progon Židova u Hrvatskoj, koji je argu-menat gornjim izlaganjem i više nego dostatno obezsnažen. Uostalom, Vi sami iztičete, da su visoki hrvatski funkcioneri bili oženjeni Židovkama, te da je
sama Poglavnikova supruga polužidovka. Pa recite nam pošteno, zar bi Niemci kod one svoje strahovite mržnje na Židove takvim ljudima povjerili upravu svog okupacionog područja?

PRVA BRIGA PODPREDSJEDNIKA OKUPATOROVE VLADE:
OCRNITI BORCE PROTIV OKUPATORA


Zaključivši Vaše izlaganje o progonu Židova Vi kažete:

«Nastavilo se s masovnim proganjanjem i ubijanjem Srba, a konačno sa masovnim proga njanjem i ubijanjem Hrvata. Hrvatsko područje bilo je podieljeno na dvie okupacione zone, na njemačku i talijansku. U njemačkoj okupacionoj zoni ubijali su ustaše pod njemačkim protek toratom goloruke Srbe, ne štedeći ni žena ni djece. U talijanskom okupacionom području ubijali su četnici Hrvatske, ne štedeći ni oni ni žena ni djece, dakako pod zaštitom i uz pomoć talijanskih okupacionih vlasti...

Nije čudo, da iproganjanim Hrvatima i proganjanim Srbima nije preostalo drugo, nego bježati u šumu, gdje
su ih čekali već dobro organizirani komunistički komesari«.Sliedeći pažljivo nit Vašeg izlaganja, koje je uz
prkos težini obtužbi uzorak nesavjestne površnosti i sumarnosti, neupućenom se mora pričiniti, da su ustaše
iz čista mira klali nevini sviet, i to najprije Srbe, dok ih je trajalo, a zatim i same Hrvate. Četnički pokolji,
koje spominjete tek na drugom mjestu, bili bi prema tome samo posljedica izazova. Partizani bi pak bili
listom dobar i čestit sviet zajedno s «dobro organziranim komunističkim komesarima«, za koje ne nalazite
čak ni rieči priekora, a kamo li osude. Očito je, da Vaša nezajažljiva mržnja prema ustašama i Nezavisnoj
Državi Hrvatskoj izcrpljuje sve zalihe Vaše žuči, tako da za četnike jedva nešto ostane, a za partizane baš ni malo. To se doduše ne slaže s voljom hrvatskog naroda ni s njegovim probitcima, ali to se slaže s uzkogrudnim strančarskim ciljevima Vaše politike, koja svim sredstvima nastoji likvidirati svoje političke konkurente, a hrvatsku problematiku svodi na borbu oko monopoliziranja hrvatskog političkog tržišta za svoje stranačke mušterije. Prema toj politici, koju Vi dosljedno i danas vodite, bolje je imati Jugoslaviju, u kojoj će Hrvatska
biti pod srbskom okupacijom, ali će za to monopol hrvatskog političkog tržišta pripasti Vama i Vašem družtvu, negoli Hrvatsku Državu, u kojoj bi Vas i Vaše suradnike, kao srbskopartizanske kolboracioniste, normalni demokratski izbori sveli na stupanj bezznačajne manjine.

NASILJA SRBSKOG OKUPATORA PREVRŠILA SU SVAKU MJERU

Potrebno je svakako i ovdje dodirnuti taj toliko spominjani problem «stradanja Srba» u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Položaju i ulozi Srba u Hrvatskoj najviše se približava položaj i uloga Sudetskih Niemaca u Češkoj. Srbi u Hrvatskoj bili su za vrieme Jugoslavije pouzdana, biesna i okrutna peta kolona srbskog okupatora.
Oni su uviek bili oduševljeni tumači okupato rove težnje, da hrvatstvo izbriše s lica zemlje. Oni se nisu skanjivali to našem narodu javno u lice tvrditi, niti su se ustručavali svoju zločinsku anmjeru krvavo u djelo provoditi.Zar se Vi ne sjećate kako je hrvatski veleum Dr. Milan Šufflav nasred zagrebačke ulice zatučen,
kako je Vaš prijatelj (Vi ga sami tako nazivate) Dr. Mile Budak u samom središtu Zagreba skoro umlaćen? Zaboravljate li strahoviti pokolj hrvatskih seljaka, Vaših vlastitih pristaša u Sibinju ili vedrih mladića i djevo
jaka, koji su se vraćali s nogometne utakmice u Senju bezbrižni s pjesmom na ustnama, a koje su srbski
žandari iz zasjede postrieljali? Zar više ne pamtite mučenike Javora, Oreba, Hranilovića, Rosica i ostale?
ostala nasilja i zločini razjarivali godinama žar narodnog biesa, koji je tinjao zapretan pod pepelom. Taj
je žar uostalom buknuo neukrotivim plamenom davno prije proglašenja Nezavisne Države Hrvatske, kad
su u Kerestincu hrvatski seljaci podigli ustanak, da likvidiraju četničke zločince, koji su i u taj kraj došli,
da pojačaju okupa-torov teror i umnože broj njegovih nasilja.

Primakao se je kraj Jugoslavije, a okupator se je počeo spremati, da i poslije propasti svoje države nastavi obračun s hrvatskim narodom, te da boreći se protiv Nezavisne Države Hrvatske, što je Draža Mihajlović proglasio jedinim ciljem svoje djelatnosti, pokuša odkloniti glavnu opasnost i zapreku obnovi Jugoslavije.

Kao instrumenat poslužila mu je zloglasna četnička organizacija, čiji su se odredi stvarali u svim jedinicama okupatorove vojske. Dogadjalo se je to uvrieme, kad ste Vi sjedili u okupatorovoj vladi, te ste morali biti
upućeni u stvaranje i svrhu tih odreda. U te su se odrede uvrštavali prokušani srbski hrvatožderi, komitski
koljači još iz Balkanskih Ratova l. Njihova je prva uloga bila, da nadziru Hrvate i revolverom u ruci poput
crvenih komesara osiguraju njihovo učestvovanje u obrani Jugoslavije, na što te Vi uostalom sve Hrvate i
pozvali.Kad se je pokazalo, da hrvatski narod ne želi, uzprkos Vašem sporazumu s okupatorom, braniti svoju tamnicu počela su ubijanja hrvatskih vojnika. Kad je pak narod, iako glorouk, s oduševljenjem prihvatio,
i počeo u djelo provoditi uzpostavu Nezavisne Države Hrvaske, četnički su ubojice počeli vršiti prave pokolje hrvatskog pučanstva ne samo ne štedeći ni žena ni djece, nego izkaljujući baš na njima balkanskom talogu
tako svojstveni sadizam.
Ljutu travu na ljutu ranu!

Kralju Dmitre Zvonimire - u tamnici tvoji su ratnici-tvoji Generali!
Odgovorite