Imami u HOS-u N.D.H.

''...uzima se da su Hrvati doselili oko 630...''
Odgovorite
Avatar
zummann
Urednik
Postovi: 3262
Pridružen/a: čet vel 22, 2007 6:56 pm

Imami u HOS-u N.D.H.

Post Postao/la zummann »

Odabrao i priredio: Mate BASIC

Vec 17. travnja 1941. odrzana je sjednica zagrebackoga Gradskog poglavarstva na kojoj je donesena odluka o promjeni imena ulica koje "nemaju s Hrvatima nista zajednicko". Odluceno je da se pri odabiru imena ulica i trgova pazi na "slavnu ustasku borbu, na prijateljske narode i na uklanjanje svega, sto podsjeca na robovanje hrvatskog naroda". Novim imenima zeljelo se istaknuti ustasko shvacanje hrvatskoga kulturnog i nacionalnog identiteta i povezanost Hrvata s pojedinim europskim narodima", pise Zlatko Hasanbegovic u poglavlju "U Nezavisnoj Drzavi Hrvatskoj 1941.-1945."

"Tako su dva simbola ranijega jugoslavenskog smjera, u sklopu sire akcije preimenovanja ulica, zamijenjena muslimanskim nazivima: ulica Vuka Karadzica, u sredistu Zagreba, preimenovana je u ulicu reisa-ul-uleme Dzemaludina Causevica, obliznja Beogradska ulica, u blizini buduce dzamije, prozvana je ulicom Husein-bega Gradascevica, dok je tresnjevacka ulica Dositeja Obradovica dobila ime po knjizevniku Musi Cazimu-Caticu.

Od 1942., "po prvi put u poviesti ovoga grada", tijekom mjeseca ramazana zapoceo se, po uzoru na takav obicaj u Bosni, pucnjima iz topa s gricke kule Lotrscak obiljezavati kraj ramazanskog posta. Nastavljena je i praksa imenovanja muslimana u Gradsko zastupstvo, zaceta jos krajem tridesetih godina izborom tajnika Zagrebacke burze Junusa Mehmedagica za prvoga muslimanskoga gradskog zastupnika." (...)

Hasanbegovic u svojoj knjizi pomno obraduje udio i ulogu muslimana u vojnom aparatu Nezavisne Drzave Hrvatske:

"Posebno brojnu muslimansku skupinu u gradu cinili su muslimani ustase i domobrani smjesteni u vojnickim posadama u Zagrebu i okolici. Oni su bili povezani s muslimanskom zajednicom preko ustanove islamskog vojnog dusebriznistva koje je zbog povecanog broja muslimana preuzelo neke od ranijih obveza gradanskog imama i sudjelovalo u razlicitim muslimanskim drustvenim okupljanjima.

Krajem 1941. u sklopu Domobranstva utemeljeno je Domobransko muftijstvo sa sjedistem u Zagrebu na celu s domobranskim muftijom u cinu bojnika ili pukovnika duhovnicke struke. Prvi domobranski muftija bio je Abdulah Camo, dotadasnji ustaski logornik u Trebinju i Bileci, a poslije njegove smrti, od 1943. do 1945., tu je sluzbu obnasao Mustafa Mehic."

Kako Hasanbegovic pise u biljesci pod rednim brojem 364. pozivajuci se na Glasnik Islamske vjerske zajednice, "Osvit" od 9. svibnja 1943. i knjigu "Tko je tko u NDH", "Abdulah Camo (1916.-1943.) roden je u Bileci. U Sarajevu je zavrsio Serijatsku sudacku skolu, a 1941. i Visu islamsku serijatko-teolosku†skolu. Prije imenovanja za domobranskog muftiju obnasao je duznost ustaskog logornika u Bileci i Trebinju. U svojstvu islamskog dusobriznika, 1942. obisao je muslimane pripadnike legionarskih postrojbi u talijanskoj vojsci. Suradivao je u Glasniku Islamske vjerske zajednice"...

O Mustafi Mehicu, Hasanbegovic ce pak opsirnije progovoriti na stranici 414., odnosno u poglavlju "Epilog. Komunisticka represija 1945.", a iz kojega se dijela pak moze zakljuciti da je Mehic iz Drugoga svjetskoga rata ipak kako-tako izvukao zivu glavu, pa cak i dozivio relativnu starost:

"Mustafa Mehic (Travnik, 1915. - Sarajevo, 1982.) u Sarajevu je 1936. zavrsio serijatsku gimnaziju, a 1940. i Visu serijatsku teolosku skolu. Pocetkom listopada 1941. Ministarstvo narodne prosvjete NDH imenovalo ga je za drzavnog vjeroucitelja u Trebinju, gdje je usko suradivao s trebinjskim logornikom Abdulahom Camom, kasnijim prvim domobranskim muftijom sa sjedistem u Zagrebu. Obojica su skrbili i o muslimanskim izbjeglicama "kojih je Trebinje u ono vrijeme bilo prepuno" jer su "bjezale ispred Talijana, partizana i cetnika".

U lipnju 1942. postavljen je za domobranskog imama Zapovjednistva grada Zagreba, potom je u proljece 1943., poslije smrti Abdulaha Came, preuzeo i duznost glavnog muftije u Zagrebu, a koju je obnasao sve do kraja rata. U Zagrebu je do 1945. sudjelovao u radu Hrvatskog muslimanskog drustva i ponekad vodio drustvena i vjerska okupljanja.

Uhicen je na temelju zahtjeva trebinjske i travnicke OZN-e jer je kao "domobranski (u dokumentu rukom istrazitelja OZN-e precrtano i dopisano 'ustaski') muftija sluzio okupatoru u razne svrhe". Osim toga, "poslije oslobodenja Zagreba i dalje je radio protiv NOP-a na razne nacine kao sto je to radio za sve vrijeme u toku citavog rata". Na saslusanju u travnickoj OZN-i, kamo je otpremljen poslije uhicenja u Zagrebu, Mehic je uporno odbijao sve optuzbe, pa je istrazitelj zakljucio kako "njegovo negiranje niukojem slucaju ne moze se uzeti za olaksavajucu okolnost". Utvrdeno je i kako "po oslobodenju Zagreba nije se ni na jedan poziv prijavio nasim vlastima" te je "nastavio (...) i dalje s prljavim radom". OZN-a za Bosnu i Hercegovinu, znajuci da zagrebacki javni tuzilac poslije Amnestije iz kolovoza 1945. nevoljko pokrece nove postupke protiv nizih domobranskoih casnika, ranijim optuzbama pridodala je i, cini se, falsifikat pisma upucenog Mehicu iz Sarajeva poslije svibnja 1945. u kojemu ga Abdulah Dervisevic poziva da ostane u Zagrebu i "odrzava vezu s Katolickom Crkvom i da ih o svemu izvjestava". Uz to je i navedena izjava Mehiceve zene kako joj je "u povjerenju" rekao da mu je "zao sto nije vise domobrana poslao u ustase da ociste ovu gamad, te da se sad kaje kad vidi sto se radi". Konacno, nakon sto se Okruzni sud u Travniku proglasio nenadleznim zbog optuzenikova zagrebackog prebivalista, Vrhovni sud u Zagrebu u svibnju 1947. potvrdio je presudu Mustafi Mehicu kojom je osuden na kaznu lisenja slobode s prinudnim radom i gubitkom gradanskih prava u trajanju od dvije godine jer je medu ostalim "primio sluzbu u neprijateljskoj vojsci i svojim radom pomagao i stranu drzavu koja se nalazila u ratu te suradivao prema tome i na politickom polju s neprijateljem".

Ocito je dakle, da se Mehic potom vratio u Sarajevo, gdje je zivio po nadzorom komunistickih vlasti sve do svoje smrti, iako Hasanbegovic ne opisuje detaljnije okolnosti Camine smrti, no u nastavku kaze:

"Domobransko muftijstvo u Zagrebu imenovalo je u pojedinim zapovjednistvima nize "posadne" imame, "islamske vojne duhovnike" u vojnim bolnicama te vodilo nadzor nad pripremom vojnicke hrane po islamskih propisima i redovitim odrzavanjem vjerskih obreda za vojnike. Na duznost islamskog vojnog duhovnika Glavne vojne bolnice Zagreb postavljen je vjeroucitelj Mustafa Brkic kao "satnik-pricuvni vojni duhovnik". U sastavu Zapovjednistva Grada Zagreba kao "posadni" domobranski imami do 1945. djelovali su Ahmed Mesic, Muhamed Rasidovic, Zufer Beslic i Izet Ajanovic."

U napomeni pak Hasanbegovic pise da su ovi imami klanjali dzenaze umrlim i poginulim muslimanima domobranima i legionarima, kako je pronasao u Maticnoj knjizi umrlih muslimana u Zagrebu....

"U listopadu 1942.", navodi Hasanbegovic, "uz raniju suglasnost reisa-ul-uleme Fehima Spahe, postavljen je i glavni ustaski dusobriznik sa sjedistem u zagrebackom Zapovjednistvu Poglavnikovih tjelesnih zdrugova... Na tu duznost imenovan je imam sarajevske drzave bolnice, svrsenik kairskog El-Azhera, hazif Akif Handzic kao "imam Poglavnikovih tjelesnih sdrugova i vjerski izvjestitelj - muftija ustaske vojnice" u cinu ustaskog bojnika, a kasnije i dopukovnika. Handzic je bio jedan od potpisnika sarajevske "ramazanske" muslimanske rezolucije iz listopada 1941. kojom su muslimanski gradanski i vjerski uglednici od ustaskih vlasti trazili uvodenje reda i zakona u drzavi te prekid svakog nasilja, ukljucujuci i kaznjavanje najodgovornijih za zlocine pocinjene nad rezimu nepocudnim dijelovima stanovnistva.

Ipak, kasnije je kao imam izrazite ustaske orijentacije cesto dolazio u sukobe s ulemom okupljenom oko El-Hidaje koju je sumnjicio za protudrzavnu djelatnost te s upravom Islamske vjerske zajednice koja je u njemu gledala izvrsitelja ustaskih politicko-stranackih ciljeva.

Odredenu popularnost uzivao je je medu izbjeglicama i stanovnistvom u istocnoj Bosni koje je redovito obilazio i pozivao da pristupe ustaskim postrojbama. Krajem 1941. na poziv Jure Francetica pridruzio se, kao islamski dusobriznik, dobrovoljackoj sarajevskoj ustaskoj bojni tzv. Crnoj legiji.

Povremeno je dolazio u Zagreb, a u veljaci 1943. zagrebacka dzamijska Zaklada imenovala ga je za privremenog imama i hatiba u "novoj dzamiji" ispred koje je pocetkom 1943. predvodio ceremoniju prvoga javnog ucenja ezana (poziva na molitvu) o cemu je izdao i poseban proglas pripadnicima Ustaske vojnice koji se dijelio u Bosni u obliku letaka."

Zlatko Hasanbegovic u napomeni konacno navodi da je "Akif Handzic (1912.-1945.) roden u Sarajevu, gdje je zavrsio nizu medresu. Diplomirao je na glasovitom kairskom sveucilistu El-Azher, a nakon povratka sa skolovanja bio je imam i hatib sarajevske Alipasine dzamije, vazi (propovjednik) na podrucju sarajevskoga Ulema medzlisa i imam Glavne drzavne bolnice. Godine 1945. zarobile su ga snage Jugoslavenske armije, a presudom Vrhovnog suda NR Bosne i Hercegovine osuden je na smrtnu kaznu vjesanjem."

Zajedno sa zagrebackim muftijom Ismetom Mufticem, Akif Handzic je sudjelovao u doceku jeruzalemskoga muftije Sejjida Muhameda Emina El-Husejnija, koji je, prije odlaska u Bosnu, od 31. ozujka do 3. travnja 1943. boravio u Zagrebu. Handzic je, kao osoba od najvecega ustaskog povjerenja, dodijeljen jeruzalemskom muftiji za sluzbenog prevoditelja s arapskoga i u to vrijeme pratio ga je za vrijeme njegova boravka u NDH. Ustaski obavjestajni aparat budno je pratio svaki muftijin korak u strahu od njemackih "autonomaskih" kombinacija s bosansko-hercegovackim muslimanima... Sejjid Muhamed Emin El-Huseini (1895.-1976.), roden je u Jeruzalemu. Od dvadesetih godina 20. stoljeca muftija je muslimanskih Arapa u Palestini. Godine 1936. vodio je arapski protubritanski ustanak, a od 1941. boravio je u Rimu, a zatim u Berlinu, kako bi od osovinskih sila dobio pomoc za uspostavu nezavisne arapske drzave. Nakon njegova posjeta NDH formirana je 13. SS dobrovoljacka divizija "Handzar", sastavljena pretezno od bosansko-hercegovackih muslimana. Poslije rata zivio je u Egiptu.
Nikad ne prestati vikati već sipati bijes,
kao što vulkan riga lavinu.
U noćima mračnim bit gorući krijes,
što svijetli daleko,daleko u daljinu....
Avatar
Crnac
Vojnik
Postovi: 62
Pridružen/a: pet tra 29, 2011 9:52 pm
Lokacija: Sarajevo

Re: Imami u HOS-u N.D.H.

Post Postao/la Crnac »

Ja se ispricavam na izostajanju dozvole kopiranja ali nisam se mogao uzdrzati ne komentirati clanak u danasnjem "Dnevnom avazu" gdje sam u podpunosti prenio vec objavljeni clanak.

Autoru teksta dugujem ispriku i zahvalu.
Vac Crnac. ( u komenatima pod HP)

http://www.dnevniavaz.ba/vijesti/teme/5 ... dzica.html
Odgovorite