...."Htjedoše uskrisiti Tomislavovu državu"

''...uzima se da su Hrvati doselili oko 630...''
Odgovorite
Avatar
zummann
Urednik
Postovi: 3262
Pridružen/a: čet vel 22, 2007 6:56 pm

...."Htjedoše uskrisiti Tomislavovu državu"

Post Postao/la zummann »

Veleizdajnički proces protiv Šufflaya i drugova godine 1920. i 1921.

»Oduzeo sam Hrvatima jedan falsifikat, ali hrvatska povijest nije zato postala manje slavna. Za tu mrtvu listinu kralja Krešimira dajem evo živi dokumenat, ovu optužnicu, koja me tuži da hoću uskrisiti Tomislavovo kraljevstvo«.

ŠUFFLAY


Veleizdajnički proces, koji se odvijao godine 1920. i 1921. protiv dra Milana Šufflava i drugova, zapravo protiv Stranke prava, ubačen je u ondašnju političku arenu napetosti i poratnog previranja kao jako osvjetljenje onog raspoloženja, koje još uvijek nosi jaki sugestivni utjecaj narodnog prevrata. To je prodor onog revolta, koji se sabirao u časovima okupacije i inflacije, rušenja i razočaranja kao odraz jedne sredine, koja je u poratnom metežu osjetila svu tragiku tužnog završetka i prije pojave »trojice tmurnih«. I rat je prohujao preko naroda i života, on je formalno iščeznuo i izgubio se u viki kramara i mirovnih ucjenjivača, ali stvarno on je ostao u dušama i narodima, kao prigušeni krik i revolt, i kao očajanje nad sudbinskim raspletom, koji je pregazio hramove i mitove, planove i iščekivanje i ubacio novi nemir u borbeno klupko očajnika.

To je trzaj koji je probio i kroz našu svakidašnjicu, koji je razotkrio karikaturu hrvatskog zbivanja još 5. prosinca godine 1918. i koji je izbio u borbenom republikanstvu, kao gotovi program ne stranke — već naroda. I nemirni poratni život, previranje u Hrvatskoj, poprima još jači naglasak, kao odsjev revolucionarnog pohoda od 5. prosinca, nesredjenost europskih prilika i mirovno zavlačenje zaoštruju napetost, koja se pretvara u revolucionarni uvod. Okupacije, valutna neuravnoteženost i poratno rastrojen je previru preko svih političkih tribina i daju odredjeni ton svim programima koji će dobiti svoje razjašnjenje u veleizdajničkom procesu Šufflaya i drugova u godinama 1920. i 1921.

Od 5. prosinca godine 1919., t. j. od krvoprolića na Jelačićevom trgu u Zagrebu, pa do veleizdajničkog procesa provlači se jedna nit, sazrijeva jedan proces, koji u tom razmaku dobava svoj prolog i svoj epilog. Činjenica, da četiri dana nakon službene operete, koja se zove »ujedinjenje« hrvatska vojska izlazi na ulice da izvrši revolucionarni udar i da proglasi slobodnu republiku Hrvatsku, ostaje temeljni smjer cijele hrvatske politike. Odbljesak nije ugasnuo, već je tinjao sve jačim odsjevom i revolucionarno vrijenje u Hrvatskoj prati rasplitanje poratnog klupka.

Okupacija srpske vojske dočekana je revoltom, koji mjestimično izbija u krvoproliće i kroz čitavu godinu 1919. život prolazi u iščekivanju drugačijeg rješenja na mirovnim ugovorima. Sakupljaju se potpisi, koji će značiti protest potlačenog naroda i prihvaćanje republikanskog programa i odviše jasno govore o raspoloženju u Hrvatskoj, koja traži svoje mjesto u ostvarenju samostalne države. Republika Hrvatska nije bila krilatica, već izraz naroda, izrazj milijuna, izraz revolucije i primjer od 5. prosinca ostaje putokaz i program. I nikada prije toga Hrvatska nije bila jedinstvenija i programatski povezanija, kao baš u tim prvim poratnim godinama.

Kroz čitavu godinu 1919. nižu se veći i manji nemiri u Hrvatskoj, da onda svom žestinom izbiju godine 1920., kad poprimaju značaj opće revolucije kao simptom poratnog stanja u Hrvatskoj. Veliki nemiri izbijaju u Moslavini i oko Zlatara, ali to više nijesu demonstrativni zahvati, to je revolucionarni razmah, koji se širi selima i tom pokretu daje čisto politički značaj. Prenapetost nije više mogla izdržati napon i dolazi do provale i srpski pukovi dolaze u Hrvatsku, da uguše revolucionarni pokret hrvatskih sela. Sukob s vojskom i revolucionarni planovi i odviše jasno govore o pravom stanju u Hrvatskoj, ali sama organizacija tih velikih pobuna po prvi puta osvjetljuje pozadinu tih dogodjaja, kad se jasno osjeća, da u Hrvatskoj postoji neka indirektna revolucionarna organizacija, kao pokretač cijele te lavine. Istraga pred vojnim sudovima dokazuje da revolucionarna mreža zauzima neslućene razmjere i da njezine tajne niti zalaze i preko granica. Ta pojava revolucionarne organizacije u prvim poratnim godinama postaje simptomatična za cjelokupni naš politički razvoj. Tada se ukazuju obrisi one pozadine, koja daje ton programatskom naglasku zbivanja.

Pobune po hrvatskim selima izblijedile su u kasnoj jeseni godine 1920., ali istodobno u mjesecu studenom započinje uhićenje čitave jedne političke skupine i počinje veleizdajnički proces Šufflava i drugova. Ta vremenska povezanost pobune i procesa i nehotice baca drugačije svijetlo na čitavu tu stvar, što je i u samoj optužnici već u početku naglašeno, da optuženi »htjedoše uskrisiti Tomislavovu državu«. Izbaciti takovu optužnicu u času, dok u Hrvatskoj bijesne pobune bilo je i previše očito pokazivanje gole istine. Te pobune tražile su svoje uzročno razjašnjenje i to je zadatak veleizdajničkog procesa i usprkos znatne mistifikacije same optužnice bit će zanimljivo, ako se ta pojava obnovi.

U studenom godine 1920. uhićeni su dr. Milan Šufflav i drugovi kao »veleizdajnici« i ta »senzacija velikog stila« odjekuje kroz cijelu zimu i ljeto godine 1921. i rasprava se održaje kroz cijeli mjesec lipanj i polovicu srpnja. Atmosfera je do kraja elektrizirana i proces pada kao prava bomba i postaje izraz one značajne i buntovne sredine.

Ogromne optužnice državnog tužioca protih šufflava i drugova odjekuju senzacionalno svojim otvorenim tvrdnjama. Obrazloženje optužnice (koju donosimo namjerno u nepotpunosti) započinje ovako: »Nakon ujedinjenja troimenog naroda u jedinstvenu Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca ostavilo je našu novu državu nekolicina Hrvata nezadovoljnih s proglašenjem ujedinjenja, te političkim stanjem u domovini, te su se iselili u emigraciju. Odbor emigranata odnosno »Hrvatska revolucionarna organizacija »stvorena je mjeseca svibnja godine 1919., a okupila je oko sebe izbjeglice iz naše kraljevine«. . . .

Sastavljen je i odbor.

»Cilj te »Hrvatske revolucionarne organizacije« bio je raditi svim silama na obrazovanju slobodne i samostalne Hrvatske, koja bi bila ili samostalna republika, ili bi sa stranom kojom državom stupila u savez. Ta organizacija težila je svim silama i sredstvima, da stvara nezadovoljstvo u samoj državi, i izazove što nesnošljivije i nezadovoljnije stanje u Kraljevini Srba Hrvata S. Slovenaca, te poveća broj nezadovoljnika, te i uslijed toga prihvaćala u svoje kolo sve one, koji su dolazili iz naše kraljevine u inozemstvo. Rad Hrvatskog komiteta sastojao se je u prvom redu u agitaciji diljem Hrvatske i Slavonije, koja se vršila pomoću letaka i raznih brošura, koje je emigranski odbor preko svojih povjerljivih ljudi odpremao na razne načine na teritorij kraljevine, a pojedini članovi komiteta nalazili su se neprestano na putovanjima da održavaju i stvaraju veze s državama neprijateljski raspoloženima proti kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca; odnosno s raznim elementima u inozemstvu, koji su imali interes, da odvoje Hrvatsku i Slavoniju iz jedinstvene kraljevine« ...

Hrvatska revolucionarna organizacija osnovala je u inozemstvu »Hrvatsku legiju«, koja će se boriti za oslobodjenje Hrvatske, i u studenom godine 1919. zapovjedništvo legije izdaje proglas i poziv na stupanje u legiju.
»Iz proglasa zapovjedništva »Hrvatske dobrovoljačke legije« - kaže dalje optužnica - razabire se, da joj je cilj, da oružanom silom brani i štiti pravo hrvatskih zemalja. Glavna svrha bila je toj legiji, da u zgodnom času upade preko Drave i oslobodi Hrvate od Srba, pa stoga se je pozivao u tom proglasu svaki, kome je stalo do slobode svoje zemlje i narodnosti, da se prijavi i stupi u tu dobrovoljačku legiju. Da bi se u zgodnom času Hrvatska mogla odvojiti od jedinstvene kraljevine i postati samostalna, osnovana je ta legija, koja je imala biti spremna, da može upasti u Hrvatsku, podići ustanak i tako Hrvatsku ocjepiti od kraljevine. Na teritoriju kraljevine imala se po pouzdanim ljudima širiti propaganda pomoću letaka u kojima se raspiruje mržnja protiv ujedinjenja, protiv Srba i Beograda, te se obeća je OSLOBODJENJE I USKRIŠENJE TOMISLAVOVE DRŽAVE.

Posebni pouzdanici i izaslanici Hrvatskog komiteta i Hrvatske legije ulazili su u kraljevinu i vršili očevide o razmještenju i broju jugoslavenskih pograničnih trupa, utvrdjivali razmještaj inih četa i njihovu opremu, kao i raspoloženje narodnih masa, te stanje političke situacije, te su vazda bili o tom obaviješteni, jer su u našoj kraljevini pojedina lica stajala u posrednoj, odnosno neposrednoj vezi s tim revolucionarnim organizacijama podržavajući medjusobne veze".

Optužnica, makar tendenciozno i često bestemeljno s obzirom na pojedina lica odkriva revolucioni labirint u Hrvatskoj, kao logični uzrok onoga, što se odigralo kroz godine 1919. i 1920. Veza je neminovna i ona je značajna za politički tok kroz 3 godine:

5. prosinca 1919. pokušaj prevrata u Zagrebu;
Svibanj godine 1919. osnivanje »Hrvatskog emigrantskog komiteta;
Studeni godine 1919. osnivanje »Hrvatske dobrovoljačke legije u emigraciji« ;
Prosinac godine 1919. osnivanje vojnog logora hrvatske legije;
Rujan 1920. pobuna u Hrvatskoj;
Studeni 1920. uhićenje dra Šufflaya i drugova — započinje veleizdajnički proces.

Ta logična povezanost političkog toka baca potpuno drugačije osvjetljenje na povijesni razvoj naše oslobodilačke borbe, koja poprima revolucionarni značaj već godine 1919., a koja slijedećej godine dobiva i organizacijski oblik, kad se stvara »prva hrvatska emigracija«. I kako sama optužnica kaže, središte organizacije prenosi se u emigraciju, gdje se priprema oružani ustanak, koji će biti prenesen u domovinu. To je još uvijek nejasna pozadina, ali značajni uvod u kasniji razvoj i put ustaškog pokreta.

Taj revolucionarni rad dobiva svoje tumačenje u veleizdajničkom procesu Šufflaya i drugova i premda je teško utvrditi ulogu pojedinaca u tom radu značajno je, da je glavni optuženik baš Šufflay, on, koji ne priznaje pravnu opstojnost novoj državi i želi uskrisiti »Tomislavovu državu«, jer »historicizam u politici nije igra pojedinaca, već imperativ narodne uspomene, narodnog pamćenja«.

Šufflay pravaš i Šufflay nacionalist proniče u bit našeg političkog rješenja i traži ga u jedinom rješenju n namičkom razvoju revolucionarne misli. On to naglašuje na veleizdajnikom procesu i potvrdjuje u kaznioni na koju je osudjen na tri godine, da to 10 godina kasnije potvrdi svojim mučeništvom. To je bio put, koji je započet deset godina ranije, to je bio put krvi koji je prošao na veleizdajničkom procesu godine 1921.




Stanislav Polonijo
Nikad ne prestati vikati već sipati bijes,
kao što vulkan riga lavinu.
U noćima mračnim bit gorući krijes,
što svijetli daleko,daleko u daljinu....
Odgovorite