Stenogrami sa sudjenja "Stepincu i družini"

''...uzima se da su Hrvati doselili oko 630...''
Odgovorite
Avatar
zummann
Urednik
Postovi: 3262
Pridružen/a: čet vel 22, 2007 6:56 pm

Stenogrami sa sudjenja "Stepincu i družini"

Post Postao/la zummann »

Pred vijecem Vrhovnog suda NR Hrvatske,u toku mjeseca septembra i oktobra 1946.g. u Zagrebu,u dvorani fizkulturnog ucilista,bilo je sudjenje opt.Lisak Erihu,Stepinac dr.Alojziju,Salic Ivanu i druzini zbog njihova izdajnickog rada i ustasko-krizarskih zlocina.
Sudjenje optuzenima pratio je nas narod s velikim zanimanjem.Iz svih krajeva nase zemlje stizali su brzojavi i pisma u kojima su citave organizaciije i pojedinci,radnici,seljaci i inteligencija pozdravljali sudjenje,shvacajuci da je proces protiv ustasko-krizarskih zlocinaca i njihovih pomagaca dokaz snage naroda i narodne vlasti u njihovu kaznjavanju.Ovaj proces dokazuje snagu naroda i narodne vlasti koji su onemogucili pokusaje stvaranja raznih legla zlocina i izdaje u krilu jednog dijela katolickog klera u zajednici s ostacima ustasa.
Materijal iznesen u toku sudske rasprave i izjave optuzenih potvrda su o njihovim zlocinima pet godina vrsenim nad nasim narodima i njihova zlocinackog pokusaja da sada,u doba likvidacije fasizma i lijecenja rana nanesenih od okupatora,ponovno nadju novog gospodara,sluzeci tako medjunarodnj reakciji,organizirajuci intervenciju,nadajuci se tako pomocu nje uspostaviti bilo kakovo protunarodno nasilje koje bi im osiguralo onakav zivot kakav su ga imali za vrijeme okupacije.Medjutim-pravednom presudom koju je izrekao sud-razbijen je centar reakcije u Hrvatskoj,centar ustasko-krizarske organizacije i njihovih pomagaca,koji su svoj protunarodni rad htjeli sakriti iza vjere i crkve.
Ova knjiga obuhvaca tok procesa u njegovim najbitnijim dijelovima,stenografski zabiljezen i kronoloski razradjen.Radi ogranicenog prostora nije,npr. bilo moguce odstampati cijelo preslusavanje opt.Lisaka.Notorna je stvar da je Lisak jedan od najtezih ratnih zlocinaca i nema covjeka kojemu nisu poznata njegova zlodjela.Medjutimonaj dio preslusavanja opt.Lisaka koji se odnosi na njegov tajni dolazak u zemlju,pa konacenje i dogovaranje u nadbiskupskim dvorima odstampan je u cijelosti,jer predstavlja vaznu cinjenicu u procesu gledajuci ga u cijelini.Takovo odabiranje materijala iz toka procesa,koji je bitan za pojedine optuzene,a ujedno cini srz sudjenja,bio je kriterij kod redakcije ove knjige.Samo tako obuhvacen materijal pridonio je tome da knjiga bude pregledna.


IZ STENOGRAFSKIH BILJEZAKA
SA SUDJENJA
LISAK ERIHU,STEPINAC DR. ALOJZIJU I DRUZINI



Dne 9.rujna 1946.u 9 sati i 8 minuta ulazi u dvoranu Vijece Vrhovnog suda Narodne Republike Hrvatske radi pocetka glavne rasprave protiv Lisak Eriha,Salic Ivana i ostalih,radi krivicnih dijela iz Zakona o krivicnim djelima protiv naroda i drzave.

Vijece se sastojalo od:

Predsjednika Vijeca:Vimpulsek dr.Zarka,suca Vrhovnog suda NR Hrvatske,
clanova Vijeca:Cerineo dr.Antuna,suca Vrhovnog Vijeca NRH,
Poldrugac Ivana,suca Vrhovnog suda NRH

dopunskog suca:Pirker Ivana,suca Vrhovnog suda NRH

zapisnicara:Petrovic dr.Ante,tajnika Vrhovnog suda NRH


S Vijecem ulaze i

javni tuzilac NRH Blazevic Jakov,
pomocnik javnog tuzioca NRH Desput Drago
referent javnog tuzioca NRH Kraus Bozidar.

Njihov ulazak popracen je velikim pljeskom i odobravanjem publike.

Predsjednik:Druze vodnice uvedite optuzene.
Molim publiku da se umiri.

Otvaram glavnu raspravu protiv Lisak Eriha,Salic Ivana i ostalih radi krivicnih djela iz Zakona o krivicnim djelima protiv naroda i drzave.

Rasprava je javna i sadrzaj rasprave bit ce stenografski zabiljezen.

Prvooptuzeni je Lisak Erih,
drugooptuzeni Salic Ivan
treceoptuzeni Simecki Josip
cetvrtooptuzeni Maric Djuro
petooptuzeni Gulin dr.Pavao
setooptuzeni Crnkovic Josip
sedmooptuzeni Martincic Modesto
osmooptuzeni Klemen Kreso
devetooptuzeni Margetic fra Mamerto
desetooptuzeni Pavlek Franjo fra Tiburcije
jedanaestooptuzeni Kolednjak Mirko fra Kvirin
dvanaestooptuzeni Vidovic Josip fra Valerije
trinaestooptuzeni Svasta Stjepan fra Pio
cetrnaestooptuzeni Ivankovic Ivan fra Leopold
petnaestooptuzeni Majnaric Josip fra Mladen
sesnaestooptuzeni Lorkovic Blaz
sedamnaestooptuzeni Kirin Ivan
osamnaestooptuzeni Cerovski Bozidar.

(Nakon toga predsjednik cita imena advokata koji brane optuzene i to:)

Lisak Eriha brani dr.Jurkic Mladen,odvjetnik u Zagrebu
Salic Ivana brani Kuntaric dr.Zlatko,odvjet.u Zagrebu
Simecki Josipa brani Farkas dr.Zeljko,odvjet. u Zagrebu
Maric Djuru brani Zimmerman dr Osvim,odvjet.u Zagrebu
Gulin dr.Pavla brani Vukovic dr.Nikola,odvjet.u Zagrebu
Crnkovic Josipa brani Bican dr.Bozo,odvjet.u Zagrebu
Martincic Modesta brani Prebeg dr.Veljko
Klemen Kresu brani Brajsa dr Ciril,odvjet.u Zagrebu
Margetic fra Mamerta brani Sedej dr Josip,odvjet. u Zagrebu
Pavlek Franju fraTiburcija brani Podolsak Stjepan,odvjetnik u Zagrebu
Kolednjak Mirka fra Kvirina,Vidovic Josipa fra Valerija,Svasta Stjepana fra Pia,Ivankovic fra Leopolda i Majnaric Josipa fra Mladena brani Kuhar dr.Aleksandar,odvjet.u Zagrebu
Lorkovic Blaza brane Cepulin dr.Ivan i Stozir dr.Hrvoje,odvjetnici u Zagrebu
Kirin Ivana brani Horvat dr.Dragutin,odvjetnik u Zagrebu
Cerovski Bozidara brani Dukat dr.Zorislav,odvjetnik u Zagrebu

Predsjedni:Konstatiram da se svi optuzeni nalaze u istraznom zatvoru i utvrdjujem da su svi branitelji prihvatili obranu.(Nakon toga predsjednik uzima generalije od optuzenih.)Predsjednik je ustanovio identitet optuzenih,a zatim dao rijec javnom tuziocu da procita optuznicu.
(Velik i dugotrajan pljesak docekuje javnog tuzitelja prije nego sto je poceo citati optuznicu.Predsjednik zvoni.)
Javni tuzilac:(Cita optuznicu)


JAVNO TUZIOSTVO NARODNE REPUBLIKE HRVATSKE

Broj:I.169/1946.
U Zagrebu,26. kolovoza 1946.



VRHOVNOM SUDU NARODNE REPUBLIKE HRVATSKE

Na osnovu clana 13.st.2.Zakona o krivicnim djelima protiv naroda i drzave,podnosim


OPTUZNICU
protiv sljedecih lica:

I.Lisak Eriha,rodjen 29.sijecnja 1912. u Zagrebu od oca Franje i majke Marije rodj.Habijanic,Hrvat,drzavljanin FNRJ,neozenjen,bio ustaski pukovnik,glavni ravnatelj za javni red i sigurnost i drzavni tajnik u Ministarstvu unutarnjih poslova NDH,-u Zatvoru

II.Salic Ivana,rodjen 23.lipnja 1911. u Babrini,kot.Sl.Brod,od oca Pavla i majke Magdalene rodj.Grgic,Hrvat,drzavljanin FNRJ,neozenjen,tajnik nadbiskupa zagrebackog Stepinca,-u zatvoru

III.Simecki Josipa,rodjen 5.sijecnja 1909.u Krasicu od oca Siksta i majke Barbare rodj.Penic,Hrvat,drzavljanin FNRJ,neozenjen,kateheta II.muske realne gimnazije u Zagrebu,-u zatvoru

IV.Maric Djure,rodjen 30.sijecnja 1913.u Gerku od oca Nikole i majke Kate rodj.Hodovanja,Hrvat,drzavljanin FNRJ,neozenjen,bio ustaski satnik,svecenik,-u zatvoru

V.Gulin dr Pavla,rodjen 30.ozujka 1910.u Vertojbi,kot.Gorica od oca Alojzija i majke Ane rodj.Bestajncic,Slovenac,drzavljanin FNRJ,ozenjen,otac dvoje djece,veterinar,-u zatvoru

VI.Crnkovic Josipa,rodjen 22.listopada 1914.u Kupsku,kot.Delnice,od oca Matije i majke Katarine rodj.Panijan,Hrvat,drzavljanin FNRJ,neozenjen,crtac,-u zatvoru

VII.Martincic Modesta,rodjen 2.sijecnja 1897.u Djurdjevcu od oca Filipa i majke Barbare rodj.Kolar,neozenjen,Hrvat,drzavljanin FNRJ,redovnik-franjevac,provincijal franjevacke provincije u Zagrebu,-u zatvoru

VIII.Klemen Krese,rodjen 16.studenog 1912.u Slunju,kot.Ludbreg,od oca Ivana i majke Doroteje rodj.Jug,neozenjen,Hrvat,drzavljanin FNRJ,redovnik-franjevac,za vrijeme okupacije gvardijan franjevackog samostana u Zagrebu,kasnije kapelan u Nasicama,-u zatvoru

IX.Margetic fra Mamerta,rodjen 21.prosinca 1916.u Stibicama,kot.Nova Gradiska,od oca Karle i majke Ljudmile rodj.Cosic,neozenjen,Hrvat,drzavljanin FNRJ,redovnik-franjevac,-u zatvoru

X.Pavlek Franje fra Tiburcije,rodjen 14.svibnja 1887.u Mihovljanima kot.Zlatar,od oca Andrije i majke Katarine rodj.Galic,neozenjen,Hrvat,drzavljanin FNRJ,redovnik.franjevac,-u zatvoru

XI.Kolednjak Mirak fra Kvirina,rodjen 16.kolovoza 1903.u Veternici od oca Petra i majke Ane rodj.Gradecak,neozenje,Hrvat,drzavljanin FNRJ,redovnik-franjevac,-u zatvoru

XII.Vidovic Josipa fra Valerija,rodjen 16.ozujka 1911.u Mihovljanima kot.Zlatar,od oca Valenta i majke Marije rodj.Bujanic,neozenjen,Hrvat,drzavljanin FNRJ,redovnik-franjevac,-u zatvoru

XIII.Svasta Stjepana fra Piu,rodjen 24.rujna 1918.u Brokinskoj od oca Stjepana i majke Marije rodj.Kesana,neozenjen,Hrvat,drzavljanin FNRJ,redovnik-franjevac,-u zatvoru

XIV.Ivankovic Ivana fra Leopolda,rodjen 8.srpnja 1922.u Subotici od oca Jakova i majke Marije rodj.Vrbanovic,neozenjen,Hrvat,drzavljanin FNRJ,redovnik-franjevac,-u zatvoru

XV.Majnaric Josipa fra Mladena,rodjen 18.rujna 1921.u Delnicama od oca Josipa i majke Marije rodj.Plese,neozenjen,Hrvat,drzavljanin FNRJ,redovnik-franjevac,-u zatvoru


"Okupaciju nase zemlje spremno su docekali,prihvatili i pomogli svi protunarodni elementi.Preko svojih slugu,izdajnika naseg naroda,njemacki i talijanski okupatori izvrsavali su plan komadanja nase zemlje,pljackanje naroda i njegove imovine,paljenja sela i rusenja gradova,nasilnog odnarodjivanja,prevodjenja na drugu vjeru i odvodjenja u koncentracijske logore,ta strasna mucilista i stratista DESETINA HILJADA nasih ljudi(do 1980-tih broj se popeo na 6.milijuna,ni manje ni vise!?),zena i djece.Jedinstveni otpor naroda Jugoslavije okupator je kano slomiti razjedinjavanjem i raspirivanjem nacionalne i vjerske mrznje,narocito izmedju Hrvata i Srba u Hrvatskoj,Bosni i Hercegovini,gurajuci u ih na put bratoubilackog rata do istrebljenja.Za taj posao njemacko-talijanski okupatori upotrijebili su u Hrvatskoj svog starog najamnika,jednog od najkrvavijih zlocinaca drugog svjetskog rata,Pavelica,i njegovu fasisticko-teroristicku organizaciju,ustase,koja je postala jezgro fasisticke agenture tzv.nezavisne drzave Hrvatske.

Po svojoj brojcanoj snazi,utjecaju na narod itd.Pavelic nije imao dovoljno snaga da izvrsi taj zadatak.Potrebna mu je bila i saveznici.Potreban mu je bio kadar za organizaciju svoje agenture "NDH"kao i pomoc za varanje hrvatskog naroda,kako je "NDH"hrvatska drzava,kojom je ostvarena samostalnost i nacionalna sloboda hrvatskog naroda itd.Tu pomoc daju spremno mnogi svecenici-ustase kao i fasizmu skloni svecenici podstreknuti prisnom saradnjom nadbiskupa Stepinca i njegovih uzih saradnika s ustasama i Pavelicem:Ti svecenici kao ustaski povjerenici,organizatori i propagatori su onaj brojni kadar koji je s ostalim ustasama izvrsio brojne zlocine nad nasim narodom.Tu pomoc daje spremno Macek svojim pozivom i nalogom pristasama HSS-a na rukovodecim mjestima,u upravnom aparatu,da "iskreno suradjuju s novom vlasti".

Na tom ispitu istinske ljubavi i odanosti prema svome narodu i njegovoj slobodi odvajaju se od naroda svi njemu strani i neprijateljski elementi kako u HSS-u na celu s njegovim reakcionarnim vodstvom,tako i svagdje drugdje.
Mali broj svecenika vec u prvim danima okupacije stavlja se dusom i tijelom na stranu svoga naroda,neki su muceni i ubijani,neki bjeze,spasavajuci zivote,na oslobodjen teritorij.Tim putem idu danas i oni svecenici koji hoce da idu s narodom,zasto ih nadbiskup Stepinac proganja,opoziva,premjesta i tjera u tzv.duhovne zatvore.Hrvatski narod nije se dao zavarati i zavesti na bratoubilacki rat protiv bratskog srpskog(?!)naroda,vec prvih dana okupacije na zlocine okupatora i ustasa daje odlucan otpor,kroz cetiri godine s narodima Jugoslavije uporno se bori za svoju nacionalnu slobodu,za novu narodnu vlast,ostvarivsi FNRJ,tu bratsku zajednicu jugoslavneskih naroda.
Najbolje se vidi kako je i koliko je u svojoj osnovi i po svojim funkcijama tzv.NDH agentura gestapoa,koliko je ona jedan zlocinacki aparat za ubijanje hrvatskog i srpskog naroda po tom sto je njeno srce,osnovna njena poluga bila siroko razgranata mreza ustaskog redarstva tzv.zupskih redarstava,ustaske nadzorne sluzbe(UNS),Ravnateljstva za javni red i sigurnost,sigurnostne sluzbe poglavnikovog tjelesnog sdruga(PTS),vojnog redarstva,njihovih izvrsnih organa tzv.obrambenih zdrugova,na celu s odvratnim zlocincima Didom Kvaternikom,Maksom Luburicem,optuzenim Lisakom,Cerovskim,Kirinom i drugima.Ovaj je aparat punio koncentracione logore kao Jasenovac,Gradiska,Lepoglava,Jadovno,Sisak,Danica kraj Koprivnice,Zemun,Lobor-grad,logore u Bosni i Hercegovini,te s raznim tzv. prijekim sudovima i ratnim sudovima na celu sa zlocincem Vidnjevicem i njemu slicnim,kroz cetiri godine izvodio masovno na klaonicu i mucenja srpski i hrvatski narod u Hrvatskoj,Bosni i Hercegovini.Ovaj aparat istrebljuje masovno ne samo Srbe nego i Hrvate.Smisljeno Pavelic s ovim zlocincima istrebljuje hrvatsku narodnu inteligenciju na celu sa Cesarce,Adzijom,Pricom,Kersovanijem,prof.Sonjarom,Dr.Brankom Ivakicem,itd.Masovno ubija hrvatske radnike i seljake,pali hrvatske kuce i sela,kao Jakovlje,Potok,Ruda,Vostani,Podi,gdje je poklano 1700 do 1800 ljudi zena i djece.U zadnjem momentu prilikom bjezanja haraju,pale i ubijaju,a tokom 1943. i 1944. tzv.odmazdama ubijaju na stotine Hrvata,radnika,seljaka i inteligencije.

Po vojnickom porazu fasizma medjunarodna reakcija svim sredstvima nastoji spasiti ratne zlocince,koji su joj dragocjeni kadar za borbu protiv organizacije mira slobodoljubljivih naroda i obnove zivota,za izazivanje novih ratova i provokacija protiv svjetskog mira .Pod krinkom novih imena lazne demokracije,obrane slobode uopce,i slobode vjeroispovjesti napose itd.siri se najordinarnija fasisticka goebelsovska propaganda.U mrznji protiv velikih uspjeha naroda Jugoslavije u obnovi zemlje,potpunog politickog i moralnog poraza narodnih izdajnika,nasi neprijatelji nastoje iz inozemstva ubaciti pobjegle ustaske ratne zlocince da teroriziranjem i ubijanjem naroda i njegovih prvaka,pljackanjem narodne imovine,sabotazom u privredi itd. sprijece obnovu zemlje,te da lazima o prevratu pomognu pokusaj oruzane intervencije izvana.Zato je trebalo skupiti porazene ustaske ostatke,aktivirati ih i sakrivati,povezati s inozemstvom,pomoci organizirati njihovo ubacivanje izvana,organizirati i pomoci njihovo bjezanje iz kaznenih zavoda,dati im novo ime,i neku ideologiju,prikupljati im financijsku i drugu pomoc,te vrsiti potrebnu propagandu,da bi se privukli jos oni krajnje nesvjesni i skloni svakoj narodu neprijateljskoj raboti.Trebalo je stvoriti centar organizacije u zemlji.Taj zadatak primaju na sebe ustase-svecenici uz pomoc i podstrek nekih drugih narodu neprijateljskih svecenika,koje pomaze i podstrekava svojim stavom i radom nadbiskup Stepinac sa svojim uzim saradnicima.Naime,nadbiskup je Stepinac svojim govorima i drzanjem na raznim mjestima medju svecenicima stalno upucivao na "skore promjene",na intervenciju izvana itd.

Na ostvarenju tog zlocinackog plana znacajno je i tzv."pastirsko pismo"biskupskih konferencija pod rukovodstvom Stepinca od septembra 1945.koje uz ime "KRIZAR",posvetu krizarske teroristicke zastave po optuzenom Simeckom i Salicu,sakrivanje opljackanog zlata,ustaske arhive itd.,odredjuje odnos optuzenih ustasa-svecenika i njihovih pomagaca,te nadbiskupa stepinca prema ovoj organizaciji zlocina protiv slobode,demokratskih tekovina i ustanova nasih naroda."


U vezi s tim podnosim ovu optužnicu protiv navedenih optuženika, što su počinili slijedeća krivična djela:

I. Opt. Lisak Erih


I. Od okupacije zemlje pa sve do oslobođenja bio je opt. Lisak organizator i rukovodilac terorističkog policijskog aparata i oružanih bandi kvislinške »NDH«, te kao takav organizirao i naređivao bezbrojna masovna i pojedinačna hapšenja, mučenja, odvođenja u logore, ubijanja građana naše zemlje, palež sela i gradova i pljačku narodne i privatne imovine.
Ustaška teroristička organizacija na čelu sa zločincem Pavelićem, služeći interesima fašističke Italije i hitlerovske Njemačke, po okupaciji zemlje zavodi u njoj nečuveni teror, kako bi raspirivala nacionalnu i vjersku mržnju među narodima Jugoslavije, izazvala bratoubilački rat i time slabila jedinstveni otpor naših naroda protiv okupatora i njihovih domaćih slugu, te omogućila i olakšala okupaciju.
Kao glavno sredstvo za ugušivanje narodnog otpora i za provedbu najtežeg terora poslužio je okupatoru policijski teroristički aparat i naoružane ustaške bande, te zatvori i koncentracioni logori. U zloglasnim ustaškim zatvorima primjenjivane su najstrašnije metode mučenja nad bezbrojnim građanima naše zemlje, a većina onih koji su to mučenje preživjeli, predavani su prijekim sudovima ili odvedeni u koncentracione logore, gdje ih je i u jednom i u drugom slučaju, prije ili kasnije, redovno čekala smrt od zločinačke ustaške ruke.
Sistem odmazdi predstavljao je isproban fašistički način masovnog istre-hljavanja naših građana. Po tom sistemu se je bez ikakovih dokaza i bez prethodnog ispitivanja krivice na javnim mjestima, na očigled naroda vješalo i na drugi način ubijalo na desetke i stotine nedužnih žrtava odjednom. Razularene i pobješnjele horde, okupatorovim oružjem naoružanih ustaša, predvođene ustaškim oficirima-emigrantima, ubijale su na zvjerske načine nedužno pučanstvo. Njih je na njihovim pohodima, t. zv. akcijama čišćenja, pratio oganj i dim popaljenih i opljačkanih sela i gradova.
Za taj posao trebalo je okorjelih zločinaca, koji su se i našli u prvom redu među ustašama emigrantima, a kasnije i među raznim drugim zločincima u zemlji. Nije manjkao ni izvjestan broj katoličkih svećenika koji su podstrekavali ustaške zločince na vršenje sve novih i težih zločina, a djelomično i sami u njima učestvovali. Optuženi Lisak, koji je kao ustaša emigrant ođ 1933. g. u Italiji živio plaćen od Mussolinija, kroz sve vrijeme okupacije u raznim funkcijama organizira i rukovodi zločinačkim ustaškim terorističkim aparatom, pa je tako:

1.Od svibnja do kolovoza 1941. g., kao povjerenik za javni red i sigurnost Ministarstva unutarnjih poslova NDH organizirao prve policije u kotaru Karlovac i drugdje, koje su odmah otpočele progonom građana, a napose Srba i Židova.

2.U periodu ođ kolovoza 1941. g. do kolovoza 1942. g. kao »krilni pobočnik« zločinca Pavelića, bio je njegov najuži i najintimniji pomagač i jedan od organizatora progona tisuća naših građana: Hrvata, Srba i Židova, seljaka, radnika i narodne inteligencije.

3.Kao glavar nadzornog odjela ustaške vojnice, odnosno kao drugi zamjenik vrhovnog nadzornika oružanih snaga NDH u vremenu od kolovoza 1942. g. do listopada 1943. g. organizirao je ustašku vojnicu i vršio nad njome nadzor, te time bio organizator i naredbodavac svih onih masovnih ubistava, odvođenja u logore, te paleža i pljačke, koje je izvršila ustaška vojnica.

4.U vremenu od listopada 1943. g. do rujna 1944. godine kao veliki župan velike župe Prigorje i kao naredbodavac Župskog redarstva iste župe rukovodio je svim hapšenjima, koje je to redarstvo provodilo, stavljao brojne prijedloge za upućivanje u koncentracione logore i strijeljanje građana, te upravljao cjelokupnom obavještajnom službom na području te župe.
Tako je primjerice optuženi Lisak dana 23. I. 1944. g. u zajednici sa zapovjednikom područja, ustaškim bojnikom Ivanovićem, naredio da se za odmazdu vješa 60 civilnih lica u selu Gornja Stubica.

5.U vremenu od rujna 1944. g. pa do oslobođenja zemlje kao glavni rav-
natelj Glavnog ravnateljstva za javni red i sigurnost »NDH«, a od studenog
1944. g. do oslobođenja kao državni tajnik ministarstva unutarnjih poslova
»NDH« rukovodio je optuženi Lisak cjelokupnom obavještajnom službom
»NDH«, organizirao i naređivao pojedinačna i masovna hapšenja, odvođenja
u logore i ubijanje naših građana, te je vršio nadzor i upravu nad svim kon-
centracionim logorima u »NDH«, u kojima je ogroman broj Hrvata, Srba,
i Zidova i ostalih građana naše zemlje bio na zvjerski način mučen i ubijan.

Tako je primjerice optuženi Lisak, među ostalima, odgovoran i za ove zločine:

a)20. prosinca 1944. g. uputio je svim župskim redarstvenim oblastima i drugim političkim nadleštvima »NDH« okružnicu br. 58609-B/I-1944., kojom naređuje svim policijskim organima pod njegovom upravom da se striktno pridržavaju ranije izdatih uputstava u pogledu izvršavanja odmazdi nad građanima i suradnje s vojnim i drugim naoružanim formacijama po pitanju vršenja odmazdi nad civilnim pučanstvom. Na temelju tih uputstava izvršena su kroz navedeno vrijeme mnogobrojna ubistva za odmazdu na čitavom teritoriju t. zv. NDH.

b)U vremenu od 7. VIII. 1944. g. do oslobođenja izdao je optuženi Lisak naređenje da se za odmazdu vješa ili strijelja 413 građana i to: 7. VIII. 1944. g. između sela Prečec i Osterne obješeno je 10 građana, 28. VIII. 1944. g. obješeno je u mjestu Jablanac kod Zaprešića 36 građana, 23. IX. 1944. g. naredbom broj 28942 B/I-2-1944. naređeno je izvršenje odmazde nad 4 građana u Novoj Gradiški, 30. IX. 1944. g. između stanice Pušea Bistra i Luka uz željezničku prugu obješeno je 10 građana, 4. X. 1944. g. u Sv. Ivan Zelini obješeno je 29 građana, 5. I. 1944. g. kod Zaprešića obješeno je 10 građana, 6. X. 1944. g. u Maksimiru u Zagrebu obješeno je 5 građana, istoga dana, t. j. 6. X. 1944. g. obješeno je u Cučerju 20 građana, 9. I. 1944. g. obješeno je kod Velike Gorice 13 građana, 28. X. 1944. g. obješeno je u Čulincu 20 građana, istoga dana, t. j. 28. X. 1944. g. obješeno je u Sv. Nedjelji kod Samobora 18 građana, 24. XI. 1944. g. obješeno je 20 građana, 1. XII. 1944. g. obješeno je u selu Brezovici na nadbiskupskom imanju 10 građana, 20. XII. 1944. g. obješeno je u Odri 13 građana, 28. XII. 1944. g. obješeno je u Krušljevom selu 50 građana, 4. I.
1945. g. obješeno je u Žitnjaku 25 građana, 25. I. 1945. g. obješeno je kod Konjščine 40 građana, 3. II. 1945. g. obješeno je u Žitnjaku kraj Zagreba 10 građana, 10. II. 1945. g. obješeno u selu Remetincu kraj Zagreba 30 građana, 13. II. 1945. g. obješeno je u Vrapcu kraj Zagreba 20 građana, 22. II. 1945. g. obješeno je u Vrapcu kraj Zagreba ponovno 20 građana. Žrtve ovih straho¬vitih zločina su Jurman Vid. Drenski Pavao, Gorički Ljudevit, Birač Vladimir, Zagorec Đuro, Protković Tomo, Tomac August, Vuković Mijo, Žegarec dr. Milan, Prusec Mijo, Mikuš Boris i još 402 naša građana.

c) U razdoblju od kolovoza 1944. g. do siječnja 1945. g. naredio je svojim podređenim službenicima da upute u koncentracione logore Horvat Stjepana, koji je u logor upućen 19. I. 1945. g., Šunje Aliju, koji je upućen u logor 8. XII.1944.g., Jakopović Mirka, koji je upućen u logor 19. V. 1944. g., Safram Ermina,koji je upućen u logor 19. I. 1945. g., te Marević Rudolfa,koji je neutvrđenog dana 1945. g. upućen u logor Lepoglava, a nijedan se do danas nije vratio.
Svog podređenog Paver Stjepana ovlastio je da uputi u logor Švaco Josipa,
koji je u logor otpremljen 31. X. 1944. g., a 5. IV. 1945. g. izdao je spomenuti
Paver Stjepan po odobrenju optuženog rješenje da se upute u logor Vanjek
Franjo i Zadravec Stanko, koje je naređenje i izvršeno.
U istom tom razdoblju su u logorima Jasenovac, Gradiška, Lepoglava i drugima, kojima je opt. Lisak kao glavni ravnatelj za javni red i sigurnost, odnosno državni tajnik u ministarstvu unutarnjih poslova NDH, rukovodio i upravljao, pobijeno je po njegovu nalogu i ovlaštenju bezbroj nevinih žrtava. Evo samo nekoliko primjera:

I.Neustanovljenog dana i mjeseca 1944. g. pobijeno je 700—800 Srba kod Mlake i Jablanca, obješen dr. Mile Bošković i drugovi, obješen Branko Vojno-vić i drugovi, ubijen liječnik logorske bolnice logora Jasenovac dr. Klein i veći broj logoraša, koji su se kao bolesnici nalazili u toj bolnici; u razdoblju od listopada 1944. do siječnja 1945. g. ubijen je veliki broj zatočenika logora Jasenovac, na način što su potpuno goli dovođeni na Savu i tamo ubijani bilo nožem, bilo udarcem čekića ili malja po glavi, u listopadu 1944. g. ubijeno je 25 zatočenika logora Jasenovac, zaposlenih u kožari toga logora, 39. i 31. III.1945.g. Zrinušić Ante s nekoliko ustaša pobio je 30 zatočenika logora Jasenovac, neustanovljenog dana u travnju 1945. g., t. j. prije povlačenja ustaša, ubijeni su gotovo svi zatočenici logora Lepoglava, a nekako u isto vrijeme zločinac Luburić pobio je gotovo sve preostale zatočenike logora u Jasenovcu.

II. U vremenu od početka svibnja do polovice kolovoza 1945. g.. nakon bijega iz zemlje, radio je opt. Lisak u Austriji sa zločincem Pavelićem, Moškovom i drugima na organiziranju terorističke djelatnosti uperene protiv lične sigurnosti i imovine građana naše zemlje, te je u tu svrhu po prethodno utanačenom sporazumu s Pavelićem i ostalim ustaškim vođama pristupio provođenju u život njihova zločinačkog plana, pa je tako:

1. U toku mjeseca kolovoza 1945. g. u logoru Sant Petrant (Franzbach) kao i u drugim logorima u Austriji u kojima su se nalazili ustaše, koji su pobjegli iz naše zemlje nakon poraza njemačkog okupatora i oslobođenja naše zemlje, zajedno s ustaškim dopukovnikom Kovačićem i višim savjetnikom Ivankovićem organizirao oružane ustaške terorističke grupice s namjerom da iste prebaci na teritorij FNRJ, gdje bi pod nazivom »križari« ometali obnovu zemlje i nastavili vršiti ubistva, pljačku i ostala nasilja.

2.Neutvrđenog dana i mjeseca 1945. g. po naređenju zločinca Pavelića ugovorio je s ustaškim pukovnikom i domobranskim generalom Moškovom, bivšim komandantom PTS; da će se svaki zasebno prebaciti u FNRJ u cilju preuzimanja rukovodstva nad terorističkim ustaškim grupicama pod imenom »križara« i stvaranja jedinstvene terorističke organizacije i pojačane terorističke djelatnosti u zemlji, ugovorivši istovremeno da će se po dolasku u zemlji međusobno povezati preko nadbiskupskog dvora u Zagrebu.

3.Oko 15. IX. 1945. g. prema utvrđenom dogovoru s Moškovom, snabdjeven lažnim ispravama, prebacio se ilegalnim putem preko granice FNRJ, te 17. IX. 1945. g. došao u Zagreb kao centar svog namjeravanog zločinačkog djelovanja. Po dolasku u Zagreb dana 19. IX. 1945. g. posredstvom Pavelićeve rođakinje Porges Anči i Mačekovih povjerljivih ljudi Ostojčić Marijana i Franolić dr. Vladimira, sastao se s nadbiskupom Stepincem kao predstavnikom protunarodne klike višeg klera, i njegovim tajnikom opt. Šalić Ivanom, koje je u svrhu stvaranja jedinstvenog centra za rukovodstvo terorističkim akcijama, ojačanja terorističke djelatnosti i čvrstog povezivanja te djelatnosti s inozemstvom upoznao s namjerama ustaških zločinaca izvan zemlje.

Tom prilikom se prema ranijem dogovoru s Moškovom interesirao o mogućnosti uspostavljanja veze s Moškovom, koji se također već nalazio u zemlji. Isti dan u večer sastao se posredovanjem II. optuženog Šalica s Giuseppe Massucciem, tajnikom papinskog legata pri episkopatu Hrvatske Marcone-a, i u dugom razgovoru s Massucci-em i opt. Šalićem primao od njih podatke o situaciji u zemlji, kako bi se njima mogao koristiti u provođenju namjeravanih zločina.




"PRESLUSAVANJE OPT. LISAK ERIHA "

Predsjednik:Druze vodnice,izvolite uvesti optuzenog.Ponovno upozoravam publiku da se za vrijeme rasprave drzi potpuno mirno,da ne pljesce i ne odobrava.
Optuzeni Lisak sjednite na stolicu.Nastavlja se rasprava protiv optuzenog Lisak Eriha,Salic Ivana i druzine.
.......................................................

Predsjednik:Da li ste razumjeli optuznicu?
Opt.:Da.
Predsjednik:Osjecate li se krivim?
Opt.:Ne.
Preds.:Kada ste vi poceli s vasom ustaskom djelatnoscu?
O:Ustasku prisegu polozio sam 1933.g.,a bio sam idejno vezan za ustaski pokret barem 3.god.prije toga.
Optuzeni je iznio svoju ustasku djelatnost iz emigracije i za vrijeme NDH,kako je to navedeno u optuznici.Priznao je da je potpisivao odmazde,tj. masovno strijeljanja i vjesanja.O svome prebacivanju u Jugoslaviju poslije oslobodjenja i njegovoj djelatnosti u zemlji,u nadbiskupskom dvoru Lisak na pitanja predsjednika i javnog tuzioca odgovara:
P:Gdje ste se zadrzavali po svom dolasku u Austriju?
O:Bio sam uglavnom kod seljaka i to pod krivim imenom.
P:Zasto?
O:Tako da ne dospijem u koji sabirni logor Engleza i Amerikanaca.
P:Sto ste radili za to vrijeme dok ste se tamo nalazili?Da li ste se s nekim sastajali?
O:Trazio sam kontakt sa nasim ljudima.
P:S kime ste dosli u dodoir?
O:Bio je ministar Frkovic.
P:To je bio ministar unutrasnjih poslova?
O:Ne,njegov brat dr.Ivica Frkovic.
P:Ja bih vas molio da govorite malo glasnije.S kime ste jos dosli u dodir?
O:S Moskovom,pa onda s Kirinom.
P:Bili ste i s Ivankovicem?
O:Sastao sam se s njime.
P:Da li ste dolazili u logore u kojima su se nalazili internirani ustase?
O:Jesam.
P:U koje?
O:Bio sam u logoru u Salzburgu,Klagenfurthu...
P:Da li i u San Getraubu?
O:Ne,optuznica navodi da sam se sastao tamo s Ivankovicem.S Ivankovicem sam se sastao u Klagenfurthu na ulici.
P:Koja je bila svrha vaseg zalazenja u logore?
O:Da otvoreno kazem,mislio sam se vratiti u Hrvatsku.
P:Pa sto ste u svrhu radili u logorima?
O:Isao sam vidjeti raspolozenje ljudi,ustasa.
P:Da li ste htjeli osnovati neku grupu da ide s vama?
O:NIje se radilo o osnivanju nekakve grupe,nego samo o tome da se ustanovi kako su ljudi raspolozeni prema ideji da se vrate.
P:S kime ste o tome razgovarali,samo s ljudima koje ste naveli ili jos s nekoma?
O:Osim onih koje sam naveo,s drugima nisam uopce dolazio u dodir u tu svrhu,jer su dolazili u obzir samo mladji ljudi.Oni mene poznaju,ali ja ne znam njihova imena.Kad bih dolazio,skupili bi se oko mene i razgovarali.
P:Sto ste im govorili?
O:Da mislim da je potrebno cim prije vratiti se u Hrvatsku.
P:U koju svrhu?
O:U svrhu ustaskog djelovanja u smislu ustaskih nacela.
P:Kako ste si to zamisljali konkretno,imali ste sigurno jasan plan?
O:Stvar je u tome,jednu jasnu predodzbu mogao bih imati tek onda kad bih znao kakve su stvarnme prilike u Hrvatskoj,a o tome nisam imao nikakvih izvjesca.Dolazile su vijesti po ljudima koji bi se naknadno prebacivali iz Hrvatske u Austriju,ali su one bile protuslovne tako,da se nije mogla imati jedna stvarna slika.
P:Sto ste culi o stanju u Jugoslaviji?
O:Pa da ima grupa jos po sumama,prirpadnika hrvatskih oruzanih snaga,koji se nisu prebacili u Austriju,nego su ostali u Hrvatskoj,da ima nekih drugih grupa,krizara i drugih formacija i tako.Da ne vlada apsolutni red u Hrvatskoj,da ima borbe sa sadasnjim vlastodrscima i slicno.
P:Sto je bio vas plan u vezi s tim vijestima?
O:Otvoreno kazem da sam kao ustasa 13.godina smatrao svojom duznoscu da se vratim u Hrvatsku.
P:Kakva je bila vasa uloga?
O:Kazem,jedan plan,jedna uloga nije se mogla imati dok nisam imao uvid u prilike u Hrvatskoj.Prvo bi bilo da se osobno informiram o stanju,pa pema tome kakva je situacija da se odredi daljnji rad.
P:Da li ste imali namjeru staviti se na celo tih grupica za koje ste culi da postoje?
O:Pa sada,nisam se smatrao duznim stati na celo tih grupica,ali sam smatrao duznim i potrebnim da u smislu ustaskog djelovanja nastojim organizirati te grupice u tu svrhu da,dok se ne vidi kojim ce putem prilike krenuti i kako ce se situacija razviti,nitko na svoju ruku nista ne poduzima.
P:Da li ste o tim vasim namjerama i planovima razgovarali s ustasama s kojima ste dosli u dodir u Austriji?
O:Ne bih mogao kazati da sam o tome razgovarao,samo sam govorio o ideji povratka.
P:Na kakav ste odjek naisli?
O:Mogu otvoreno reci da su ljudi za ideju bili odusevljeni.Samo ja sam otvoreno rekao da smatram nemoralnim da se nekoga upucuje u Hrvatsku bilo u jacoj ili slabijoj skupini,dok se ne zna tocno kakve su tamo prilike i kakav ce se plan imati.Zato sam smatrao da je anjbolje raditi da netko ide od nasih vidjeti kakva je situacija i da se prema tome pocne stvarno raditi.
P:Vi ste s Moskovom razgovarali o tim vasim planovima?
O:Jesam.
P:Cak i puno konkretnije nego s ostalima?Njemu ste cak saopcili da imate sasvim konkretan plan da se prebacite u Jugoslaviju.Sto je on rekao?
O:On se suglasio s idejom.Bio je i on za to.Dogovorili smo se da cemo nastojati sto prije prebaciti se u Hrvatsku.
P:Da li ste imali namjeru prebaciti se zajedno s njime ili svaki posebno?
O:Isprva smo mislili zajedno,medjutim u jednoj stvari nismo se taj tren mogli sloziti.On je stajao na stanovistu da se prebacimo s jednom grupom naoruzanih ljudi,a ja da se prebacim vise konspiratorski,sam ili s najvise jednom osobom.Odluka nije odmah stvorena,nego smo se imali sastati jos jedanput gdje bi se konacno sporazumjeli o tome.
P:Kada ste dosli u Trst?
O:Bilo je oko 12.rujna,bio sam u Trstu oko 10 dana.
P:Kakve ste imali veze s Trstom?
O:S istaknutim osobama nisam imao nikakvih veza.Imao sam veze jedino s osobama za koje mi je bilo receno da ce mi nabaviti isprave pomocu kojih cu se moci ilegalno prebaciti u Hrvatsku.
P:S kime ste tamo razgovarali?
O:Po imenu bio je neki Horvatin,Kovacic,neki Pjetro,ali vjerujem da i to nisu prava imena.
P:Da li su to bile ustase?
O:Mislim,Horvatin je bio.
P:Da li ste ga poznavali od ranije?
O:Ja sam ga vidjao.
P:U Zagrebu?
O:Mislim u Zagrebu.
P:I on vam je dao pomogao da dobijete referencu za Trst?
O:Ne za Trst,nego me uputio na jednu osobu,na nekog Kovacica,koji zna ljude koji ce mi omoguciti prebacivanje preko Austrije do talijanske granice.
P:A na koga ste se obratili u Trstu?
O:Na nekog Markovica ili Marakovica.
P:I taj vam je dao laznu propusnicu?
O:Ja sam mu dao jednu svoju fotografiju i on je otisao na nekoliko dana iz Trsta.Nakon 5-6 dana poslije toga dobio sam propusnicu.
P:Na koje ime?
O:Vrdoljak.
P:Ime?
O:Vatroslav.
P:Da li ste s tom propusnicom presli zonu B?
O:Jest,prebacio sam se preko Istre.
P:Da li ste u Susaku ostali duze vrijeme?
O:NIsam.U Rijeku sam dosao prije podne i ostao tamo do navecer i s rijecko-susackim vlakom presao most i odmah proslijedio istim mahom dalje.
P:Da li ste ranije za vrijeme NDH imali veza s nadbiskupskim dvorom u Zagrebu?
O:Dakle,mogu reci da su te veze bile trazene sa mnom od nadbiskupskog dvora,dok sam bio na Glavnom ravnateljstvu u svrhu intervencija za neke osobe koje su se nalazile u zatvoru.
P:Da li ste vi tim intervencijama udovoljavali?
O:Po mogucnosti.
P:Sto to znaci?
O:Kad je bilo moguce,kad doticni za kojeg se interesiralo ,nije bio previse kompromitiran,kad se ardilo o laganim stvarima-gledao sam ici na ruku.
P:Da li ste cesce dolazili u dodir s nadbiskupskim dvorom?
O:Koliko se sjecam tr-cetiri puta.
P:Za vrijem NDH?
O:Dok sam bio na Glavnom ravnateljstvu.
P:A ranije?
O:Dok sam bio gore pobocnik,mozda jednaput-dvaput,sama sluzbeno.
P:Da li ste i na koji nacin dolazili u dodir da govorite s nadbiskupom?
O:Putem tajnistva.
P:Da li je Stepinac dolazio vama ili vi k njemu?
O:Dok sam bio glavni ravnatelj,Stepinac je pitao preko svoga tajnika kada bi mogao doci k meni.Naravno,ja nisam htio da on dolazi k meni,nego sam pitao da li se radi o hitnoj stvari kako bih dosao isti dan k njemu ili bi dosao drugi dan za koji bi si raspodjelio tako stvari da bi taj dan mogao razgovarati.
P:Vi ste redovito dolazili Stepincu,a ne on vama?
O:Jest.
P:Dakle,na telefonu dato vam je razjasnjenje glede tih vasih posjeta?
O:Jest.I receno mi je da se iskljucivo radi o intervencijama za uhapsene osobe.
P:Da li ste se s nadbiskupom Stepincem sretali i prigodom svecanih prigoda?
O:Da,na svecanim primanjima kod Poglavnika.
P:Da li ste kada bili pozvani u nadbiskupski dvor kao gost?
O:Bio sam za vrijeme dok sam bio zupan.
P:Kojom prilikom?
O:Na Papin dan.
P:Da li na veceru?
O:Na primanje.
P:Da li je ranije,dok ste jos bili pobocnik kod Poglavnika,dolazio nadbiskup cesto kod Pavelica?
O:Dolazio je.
P:Kad ste zadnji puta u nadbiskupskom dvoru bili a prije vaseg bijega iz Zagreba?
O:Moze biti nekih osam dana prije ili deset najvise.
P:U Zagrebu je bilo misljenje,odnosno to je misljenje jos i sada kod nekih,d aste vi odveli na silu Maceka iz Zagreba.
O:Nema rijeci o tome,koliko je meni poznato.
P:Nego,kako je to bilo.
O:Ja mislim kako je on isao dragovoljno,da nije htio docekati partizane u Zagrebu i u tom je smislu nasao mogucnost preko generala Moskova.
P:Kakvu je ulogu pri tome odigrao Moskov?
O:Koliko je meni poznato,general Moskov dao mu je pratnju do garnice.
P:Vi ste se nakon vaseg prebacivanja u Zagreb obratili na nadbiskupski dvor?
O:Jesam.
P:Zasto?Kako ste dosli na to,a da se ne obratite na nekog drugog,na koju drugu osobu koju ste poznavali u ZG?
O:Obratio sam se na nadbiskupski dvor,jer sam vjerovao da cu preko tajnistva moci dobiti informacije i potrebne podatke o situaciji u zemlji.
P:Da li ste vec ranije,kada ste dolazili ovamo,bili stvorili plan da se u prvom redu za podatke obratite na nadbiskupski dvor?
O:O tome sam razmisljao ali nisam nikom egovorio o tome.Jos u stvari nisam bio odlucio,a kad sam vec dosao u Zagreb,onda sam definitvno odlucio ici na nadbiskupski dvor.
P:Kojim putem ste dosli do nadbiskupa?
O:Preko Ostojcica.
P:Vi ste kod njega odsjeli,tko vas je doveo u vezu s njim?
O:Ministar Frkovic.On je imao dvoje djece koja su bila odvedena iz Hrvatske u prvo vrijeme,jer je on bio u Austriji i nije znao za njihovu sudbinu,a posto je bio prijatelj s Ostojcicem,zamolio je ovoga putem jednog pisma da se pobrine za njegovu djecu.S tim sam se pismom kod Ostojcica javio.
P:Tko vam je donio to pismo Ostojcicu?
O:Odnijela je Anci Porges.
P:U trenu kad je nosila pismo Ostojcicu jeli ona znala tko ste vi?
O:Jest.
P:Kako ste dospjeli do Ostojcica,jeli on znao tko ste?
O:Ostojcic nije znao tko sam ja,rekao je samo da mu je javljeno da ce do njega doci jedan covjek s porukom od Frkovica.
P:Kad ste se vi javili Ostotjcicu?
O:javio sam se uvece istog kod njega.
P:I tamo ste prenocili?
O:Jest,zamolio sam ga da prenocim.
P:Koliko ste noci tamo prenocili?
O:Jednu noc.Ja sam Ostojcicu pokazao isprave koje sam imao kod sebe,da ne bi mislio da se radi o osobi koja ilegalno boravi u Zagrebu.Pokazao sam mu sve dokumente.Prikazao sam mu se kao znanac ministra Frkovica i bas iz tih razloga nisam vodio nikakve politicke razgovore s njim.
P:Kad je to bilo,kada ste zamolili Ostojcica da vas dovede u vezu s nadbiskupskim dvorom?
O:Drugog ili treceg dana.
P:Zasto ste mu rekli da vam je potreban taj sastanak?
O:Ja sam mu rekao da bih htio doci do nadbiskupijske kancelarije.
P:A da li ste znali koga cete tamo zateci?
O:Pa od prije sam poznavao Salica.
P:Kako stedosli u vezu s nadbiskupskim dvorom preko Ostojcica?
O:Ja ne znam.Kakav je put upotrijebio ja ne znam.Jedino mi je drugi dan porucio neka se javim s imenom Petrovic u sedam sati navece na ulazu u nadbiskupski dvor,gdje ce me docekati jedan svecenik.
P:Zasto je bilo potrebno izmisljati ime Petrovic?
O:To ne znam.
P:Jer Vrdoljak je dovoljno ime i to je vec jedno vase konspirativno ime.Dakle,da li se ceka Vrdoljak ili Petrovic to je svejedno.
O:Nije mi poznato tko je dosao na ideju da me tako salje.
P:Iz te cinjenice s evidi da sve te veze i imena koaj ste mijenjali,da tu nesto nije u redu,i zasto je trebalo izmislajti neko kanspirativno ime Petrovic za vas.kad ste vec nosili bezazleno ime Vrdoljak?
O:Ne znam koji su razlozi bili kasnije da su me okrstili imenom Petrovic.Svakako ja u tom pravcu nisam Ostojcicu nista kazao.
P:Ako povezemo te stvari,pa cinjenica da ste se javili najprije Anci Porgesovoj,a zatim Ostojcicu,i on sumnja u sve to,i to priznaje u zapisniku i sigurno znade da niste Vrdoljak i kako onda trazi vezu za vas kod Stepinca,i ugovara se jedno konspirativno ime Petrovic,to sve ukazuje na to da cijelim tim lancem u isto vrijeme ide i ime Lisak,i da svaki onaj koji prenosi,vrlo dobro zna da prenosi Lisaka,a ne Vrdoljaka,jer njega nema razloga skrivati,a Lisaka ima razloga skrivati pod imenom Petrovic.Da li je to logicno?
O:Imade svakako u tome logike.
P:Da li vam je poznat dr.Franolic?
O:Po imenu.
P:Da li ste bili u kakvoj vezi s biskupom Lachom?
O:Jest.
P:D li ste poznati s njime?
O:Jesam osobno.
P:Dakle,vama je Ostojcic prenio vijest da vas u sedam sati pred nadbiskupskim dvorom ocekuje jedan svecenik,da mu se javite pod imenom Petrovic i da ce vas taj uvesti.Da li vam je bilo receno kod nadbiskupa ili u dvor?
O:U dvor.
P:I dosli ste tamo?
O:Jest.
P:Tko vas je docekao?
O:Kad sam dopao na vrata,bio je mrak,ali kasnije,kad me je uveo,vidio sam da je to Salic.
P:Sto set mu rekli?
O:Petrovic.
P:A sto vam je on rekao?
O:Ne sjecam se,ali mi je dao rukom znak da mogu unici i odveo me u tajnistvo na prvi kat.
P:Kako je onda tekao razgovor?
O:Sad ne znam,pitao sam ga dali me poznaje.On me je malo gledao...
P:Nije vas pitao zasto dolazite?
O:Ne.
P:Da li ste izrazili zelju da dodjete do Stepinca?
O:Pa mislim da je vec Salic bio od Ostojcica obavjesten kada ce doci Petrovic,da bi taj zelio razgovarati sa Stepincem.
P:I onda kad ste dosli do Salica-kazite-da li vas je prepoznao?Sta je on na to rekao?
O:Kazem,cinilo mi se kao da me je prepoznao.Onda dobro...kako se zovem?On je rekao prvo slovo mojeg imena "L"-onda sam dodao "i",na koncu "k" i vidio sam da me je prepoznao.
P:I sto je onda bilo?Odveo vas je Stepincu?
O:On je otisao iz tajnistva na hodnik nekuda i poslije nekoliko minuta usao je nadbiskup i...
P:Sto je tada rekao,da li ste?.....
O:Ne,ja sam prvi kazao,uvidjevsi da me preuzviseni ne prepoznaje,jer je bio okrenut prema svjetlu,a ja u sjeni-onda sam kazao:drzavni tajnik,pukovnik Lisak.Tada mi je dao na znanje da udjem u jednu sobu kraj tajnistva i kad sam usao tamo,ja sam govorio.
P:Duze vremena ste razgovarali?
O:Oko 15-20 minuta.
P:nije vise bilo?
O:Koliko ja znam,ne.
P:Da li ste sjedili za vrijeme razgovora?
O:Jesam.
P:O cemu ste razgovarali?Sta ste vi kazali?
O:Ja sam kazao:preuzviseni neka mi oprosti da sam dosao,jer sam nesmotrena,nepodesna osoba u to vrijeme da budem u nadbiskupskom dvoru,ali eto,kad sam se nasao u Zagrebu,smatrao sam potrebnim da njega koji je u ono vrijeme svakako bio jedna od najistaknutijih osoba u hrvatskom javnom zivotu,da ga obavjestim o prilikama pod kojima zive emigranti u Austriji,i obavjestim koliko sam doznao....
P:Zasto ste pretpostavljali da ce zanimati Stepinca kako zive ustase u emigraciji?
O:Ne radi se o ustasama,radi se o narodu,o desecima tisuca osoba oba spola,vojnika,civila.
P:Da,to su bili uglavnom ustase,jer se vidi-narod je uglavnom ostao ovdje.(!?)
O:Ja koliko znam,mnogo je bilo vraceno s granice kad su htjeli prijeci granicu.
P:Dobro-vi ste Stepinca dosli izvjestiti o tome kako zive emigranti u Austriji,sto ste tom prilikom pricali?
O:Poceo sam o povlacenju i kako je doslo do te katastrofe u Sloveniji.Rekao sam mu da je u trenu dok se hrvatska vojska nalazila u Sloveniji,doslo,mimo Rodera,koji je bio vrhovni zapovjednik cjelokupnih njemackih oruzanih snaga,do kapitulacije kopnene vojske Njemacke,premda je Poglavniku sa sluzbene strane receno jos u zadnji tren da se spram Rusa,odnosno partizana ne ce kapitulirati....i,naravno,u vezi s tim nasli smo se u Sloveniji u jednom vrlo teskom polozaju bez oruzja,koje je bilo u rukama Nijemaca.Sva vojska Njemacke je kapitulirala i sve oruzje predano partizanima.Tako su Hrvati koji su se tamo nalazili,dosli u vrlo tezak polozaj.
P:I sto ste dalje govorili?
O:Onda sam mu govorio o putu Poglavnika iz Hrvatske u Austriju.
P:I to je zanimalo nadbiskupa?
O:Slusao je,nije me prekidao.
P:Zasto ste pretpostavljeli da to njega zanima?
O:Mislim,kao osobu,istaknutu osobu.
P:Da li smatrate da je izmedju Stepinca i Pavelica postojala jedna takova veza,intimna,da bi njega zanimala sudbina takva covjeka-sto je s Pavelicem?
O:Preuzviseni nije postavio pitanje koje bi se odnosilo izravno na osobu Poglavnika,nego samo...
P:Vi ste osjecali za potrebno,pretpostavljali ste da ce to zanimati Stepinca.Da li ste vi konacno u tom razgovoru rekli i svrhu dolaska ovamo.
O:Rekao sam jedino-da koliko cujem da je neki ustaski pukovnik u Hrvatskoj,da ne misli,da bi se imale poduzeti kakve akcije teroristickog karaktera,jer da je bilo prolijevanja krvi dosta
P:Dobro,a nije li vas moguce zapitao zasto vi sebe izvrgavate pogibelji,a kroz to i njega i dolazite u Zagreb njemu zato da ga izvjestite da je Pavelic ziv i zdrav?...
O:....nije bio samo to razlog....
P:....i da su samo emigranti na broju.To je,pretpostavljam rizik i uvjeren sam da je u tom slucaju pitao sta je sada,jer vi ste ranije rekli da ste dosli izvidjati situaciju i orijentirati se na terenu,narocito sto se tice grupica ustako-krizarskih koje se nalaze jos u Hrvatskoj.
O:Jest.
P:Dakle,da li ste to rekli nadbiskupu?
O:Ja mislim da nisam kazao,ali sam ga zamolio da ukoliko bi mogao i raspolaze s mogucnostima i kroz vrijeme kad bi dolazio u Zagreb,da mi dade pomoc.
P:Da-sto je on kazao?
O:On mi je kazao,neka se obratim na tajnika,da ce mi dati odgovor.
P:Kad ste se obratili?
O:Drugi dan.
P:Narucio je da drugi dan dodjete tajniku Salicu i rekao....?
O:Rekao je da ce tajnikdati odgovor.
P:Koliko ste imali namjeru ostati ovdje,da vas nije uhvatila narodna vlast?
O:U Zagrebu?
P:Uopce-u Zagrebu?
O:U Zagrebu...jos nekoliko dana.
P:A onda?
O:Isao bih izvan Zagreba.
P:....traziti ustase po sumama?
O:Svakako da nadjem vezu s pojedinim tim grupama.
P:Da li ste to rekli nadbiskupu?
O:Nisam.
P:Kad ste ga trazili da vam barem dade konak,sigurno ste rekli da vam ga dade na nekoliko dana?
O:Jest.
P:Onda ste...?
O:U slucaju ako bude potrebno.
P:I vi ste drugog dana dosli?
O:Ja sam vec rekao da sam svakako htio doznati o prilikama u Hrvatskoj.
P:Kad ste dosli u tajnistvo drugog dana,dali ste nasli Salica?
O:Nisam.
Pg tko je bio?
O:Bio je pred vratima jedan od osoblja zaposlen i kad sam ga zapitao da li je Salic tu,kazao mi je da je Salic u gradu,i ja sam se vratio.Drugog dana sam otisao upitati Salica da li bih mogao doci ili ne.
P:I vi ste dosli drugog dana u sedam sati i jeste li tamo zatekli Salica?
O:Koliko se sjecam,jesam.
P:A koliko ste sati ostali tamo?
O:ostao sam neko vrijeme i interesirao se o nadbiskupu.
P:Da li je osim Salica bio jos netko tamo?
O:One veceri ne.
P:Sto vam je rekao Salic?
O:Salic je svakako zelio i po njegovu drzanju sam vidio kao da mu je neugodno da odem iste veceri.Kad sam cuo da je kod kuce,insistirao sam na tome da vidiom Massuccia(tajnik papinog legata Marconea)
P:Kako ste upoznali Massuccia i kada?
O:Poznavao sam ga ranije i upoznao u Italiji.Htio sam saznati kako je u gornjoj Italiji s jedne strane,a s druge strane htio sam doznati misljenje Vatikana.
P:Kako ste vi zamislili uspostavu ranijeg stanja NDH?Da li ste vjerovali da su ustase tako jaki,da mogu oboriti vladu ili ste se nadali nekoj pomoci.
O:Pa vjerovao sam u uspjesnu akciju Maceka u inozemstvu.
P:Dakle ce Macek u inozemstvu imati tolike snage za ovu uspostavu?
O:Samostalne drzave.
P:Dakle,vi ste polagali vise nade u inozemstvo,nego u ove male grupice ustasa?
O:Svakako.
P:Da li ste simpatizer Engleza,Amerikanaca i drugih saveznika?
O:Ako se govori o Anglo-amerikancima,svakako sam bio simpatizer,jer su to veliki narodi,od kojih bi hrvatski narod mogao imati politicke koristi.
P:Kao sto je imao od Nijemaca?
O:Nijemci su izgubili rat i sad nije lako o tome govoriti.Svakako da onoga trena mi nismo imali koristi i nama je trebao jedan drugi,Englezi ili tko drugi,da nam da pomoc za uspostavu ranije Hrvatske u granicama njenim.
P:I u tom slucaju vi bi suradjivali s tom vladom?
O:Svakako da bi suradjivao i drugi.
P:Sto ste govorili Massucciu kad ste razgovarali s njim?
O:Govorio sam mu o Italiji.Ja sam prvi poceo razgovor i govorio o prilikama u Italiji,sto sam mogao na svoje oci vidjeti na putu od talijanske granice do Trsta.
P:Jeste li razgovarali s njime na talijanskom jeziku?
O:Jest.
P:Da li Salic vlada talijanskim?
O:Ako se lagano govori,moze pratiti konverzaciju,ali mi smo brzo govorili.
P:Zasto ste pitali Massuccia o engleskom konzulu u Zagrebu?
O:Poznavao sam ga od prvih dana NDH kao anglofila,tako mi je prikazano,tako sam o njemu cuo.Pitao sam ga sto mu radi taj njegov predstavnik Engleske u Zagrebu i jeli ima kakvu vezu s njime.Mislim da je govorio da ga posjecuje.
P:Kako dugo ste ostali u razgovoru sa Salicem i Massucciem?
O:Sa Salicem sam one veceri govorio mozda jedan sat,ali on je imao nesto posla i kad sam kazao da cu pocekati Massuccia dok se vrati,on je nastavio uredski posao,a ja sam citao novine.Dakle konverzacija je bila prekinuta,a nastavila se kasno,kad se poslije 10 sati vratio Massucci iz grada,do nesto iza pola noci.
P:Trebalo je izaci iz zgrade?
O:Rekao sam da smo se zadrzali u tom razgovoru i da bi bilo pametno da prenocim u samom dvoru.
P:Tko vas je odveo u sobu?
O:Salic.
P:Da li ste drugog jutra razgovarali s nekim iz okoline nadbiskupa?
O:Sa Salicem.
P:Da li vas je Salic izvjestio o pastirskom pismu?
O:Jest.
P:Dao vam je na citanje?
O:Mislim izvadak.
P:Da li je Salic rekao da se Moskov nalazi na podrucju Hrvatske?
O:Ne znam kako je doslo do tog razgovora,ali on kaze da ima neku obavijest da se Moskov nalazi u Hrvatskoj.Ja sam insistirao na tome da mi kaze...
P:Da li je rekao da vjesnik ide do njega?
O:Nista mi nije govorio.
P:Da li ste dobili pismo od Moskova?
O:Skanjivao se,ali sam kasnije insistirao da kaze sto zande o Moskovu,pa je doslo do toga...
P:Da li ste dosli u vezu s Moskovom?
O:Ja sam pitao Salica kako bi se stavio u vezu s Moskovom.U Austriji smo govorili o odlsku u Hrvatsku,onda mi je dao adresu dr.Pavla Gulina.
P:Vi ste tu adresu upamtili?
O:Upamtio sam.
P:Da li ste trazili kasnije dr.Pavla Gulina?
O:Jesam.
P:Koliko ste dana u svemu bili u Zagrebu?
O:Mislim 10. dana.
P:Sto su bili vasi planovi za daljnji rad?
O:Pa sada,o tome ne bih govorio,jer sam u medjuvremenu mogao odrediti plan prema prilikama,odnosno u medjuvremenu sam mogao naici na odredjenu odluku.
P:Da li ste je nasli?
O:Kazem,osim onoga sto sam vec rekao,nije bilo nista.Trebalo je da se povezem s kojom grupom i da kazem kakva je situacija vani i da nitko ne poduzima nista na svoju ruku.
P:Otkuda su trebali dolaziti,po vasem misljenju,dalji nalozi?Na svaki nacin trebalo je uspostaviti vezu s tim grupama da se prenesu takve direktive?
O:Svakako,trebalo je prebaciti te direktive.
P:To ste smatrali svojim zadatkom?
O:Medju ostalim i to.
P:Vi znadete da je Moskov bio nekoliko dana u Jugoslaviji.Sto mislite zasto je opet otisao van?
O:Nije mi poznato.
P:Zasto se niste i vi,kad ste vidjeli da bas sve nije sjajno,vratili?
O:Dosao sam ovamo s tim izvjesnim zadatkom,kako sam naveo,ispunio ga nisam i nije bilo razloga da se vracam.

Lisak razlaze na pitanja predsjednika i javnog tuzitelja sve sto znade u vezi s pravljenjem memoranduma i njegova ekspeditiranja u zapovjednistvo Sredozemne angloamericke komande u Italiji.
Javni tuzilac:Kad pocinju i kad se vrse ozbiljne pripreme za bjezanje iz nase zemlje,kad vrsi ozbiljne pripreme za to Pavelic i vi svi skupa,i kojeg je mjeseca to pocelo?
O:Prva pripremna odluka vlade za upucivanje obitelji istaknutih nacionalnih radnika u inozemstvo.
JT:Koji su to istaknuti nacionalni radnici?
O:U prvom redu pripadnici ustaskih obitelji.
JT:Dakle ustaske obitelji.A kako su dalje pripreme tekle?
O:To je bilo u prosincu 1944. i mogu kazati da neposredno pred odlazak vlade drugih narocitih priprema nije bilo,ukoliko se kao takva priprema ne moze shvatiti odlazak ministra Vrancica avionom u Italiju.
JT:Uzmimo sada pitanje skrivanja i pohranjivanja arhive,vi to bolje znate nego ja,jer vjerujem da jos ima stvari sakrivenih,koje ni do sada nisu nadjene,-kada je pocelo to sakrivanje arhive?
O:Nekoliko dana prije odlaska vlade.
JT:Nije li to bio premali rok,da se takav jedan posao izvrsi,nije li trebalo prije poceti sakrivati i unistavati arhivu?
O:Kao predradnja moze se kazati da je unistavanje arhive zapocelo 10 dana prije odlaska vlade.
JT:A koja je arhiva unistavana?
O:Bila je donijeta odluka da se po mogucnosti unisti u prvom redu arhiva ministarstva oruzanih snaga,zatim arhiva ministarstva unutrasnjih poslova i arhiva ministarstva vanjskih poslova.
JT:A zasto bas to unistavati i skrivati?Kakav je materijal bio unutra,jeli taj materijal bio kompromitirajuci za vas pred javnoscu?
O:Nije se radilo o tome da bi to bilo kompromitirajuce za drzavnu vlast pred javnoscu,nego s obzirom na izvjesna imena na koja se moglo naici u pojedinim spisima.
JT:To znaci,policijskim jezikom kazano,da ste vase agente htjeli sakriti?
O:Nije se ovdje radilo o agentima,nego se radi uopce o drzavnim cinovnicima koji su suradjivali s drzavnim aparatom.
JT:jesu li ti svi jos ovdje sakriveni kod nas?Imate li ih jos?
O:Koliko ja znam,nema ih vise.
JT:Znaci da ni paljenje arhive nije mnogo koristilo,da li se tako to treba razumjeti?
O:To je jedna preventivna mjera bila.
JT:Ali ima i drugih arhiva,pa bi bilo dobro da ste i njih spalili,bolje nego sto ste ih ostavili.Niste sve spalili.
O:Koliko ja znam unistena je sva arhiva.
JT:Znate li mozda za koju arhivu koja je na drugom mjestu bila spremljena,ne u uzem smislu policijsku arhivu,nego,na primjer,diplomatsku-znate li za takovu arhivu?
O:Ne mogu se sjetiti.
JT:Ne znate je li pametnije odgovoriti na pitanje ili ne?Jeste li culi da je izvjesna arhiva nadjena u nadbiskupskom dvoru?
O:Eto vidite,doznao sam to tokom istrage.Mislio sam da nema sada smisla to tu iznositi,a prije istrage nisam znao da je jedan dio te arhive pohranjen i u nadbiskupskom dvoru.Doznao sam to za vrijeme istrage.
JT:A zasto se dogodilo da se ta arhiva skriva u nadbiskupskom dvoru?
O:Ne znam tko je donio tu odluku."
Nikad ne prestati vikati već sipati bijes,
kao što vulkan riga lavinu.
U noćima mračnim bit gorući krijes,
što svijetli daleko,daleko u daljinu....
Odgovorite