Danijel Crljen:Naš nacionalizam (izvadci)

''Ti hrvatski narode ne očekuješ svoga spasa od gavana i bogatuna...''
Odgovorite
Avatar
zummann
Urednik
Postovi: 3262
Pridružen/a: čet vel 22, 2007 6:56 pm

Danijel Crljen:Naš nacionalizam (izvadci)

Post Postao/la zummann »

Iz samoga pojma nacionalizma proizlazi i njegovo temeljno obiljezje,a to je briga za jedan narod,samo za svoj narod.Premo tome u praksi i ne postoji nacionalizam,nego nacionalizmi,jer svaki osviesten i kulturan narod ima svoj vlastiti nacionalizam,koji je,uzevsi dosljedno,zapravo jedino njemu koristi.Dakle primjena ne poznaje nekakav obcenit nacionalizam,koji bi bio upotrebljiv i koristan za sve narode bez razlike.Takav pbcevaljani nacionalizam moze postojati tek u teoriji,kao ideja,kao skup svojstava i oznaka,koje su svim nacionalizmima zajednicke.

Gdjekada se zaboravlja na ovo razlikovanje.A nije ono nevazno.Bas naprotiv,nejasno pojmovanje nacionalizma kao,u primjeni,necega sto u svakome pojedinacnom slucaju pripada samo jednom narodu,moze vrlo lako dovesti do dviju nepozeljnih i nekulturnih krajnosti:do internacionalizma kao protupojma i negacije nacionalizma,ili do sovinizma kao njegove zloupotrebe u smislu pobijanja zivotnih,povijestnih i teritorijalnih prava drugih naroda.
Za nas Hrvate sve je ovo od osobite vaznosti.Jer mi smo stoljecima trpjeli od neuvidjavnosti drugih naroda,i to ne samo velikih,nego i takvih koji brojcano niti kako drugacije uobce nijesu prelazili nase snage.Oni su samo bili spretniji,drzkiji i neuzporedivo manje posteni od nas.Mi smo na svoju stetu upoznali madzarski,austrijski,talijanski,i posebno srbski sovinizam.Mi smo upoznali vjerski fanatizam Turaka,koji uostalom nije bio ni bez nacionalno-sovinisticke primjese.

Sva ta nastojanja nama susjednih naroda isla su vise ili manje sviestno za nasim unistenjem.Zato sto je hrvatska zemlja lijepa,plodna i bogata,zato sto ima- barem sa stanovista zavojevacke politike-idealan geopoliticki polozaj,koji sam po sebi obecaje predominaciju na Balkanu,konacno zato sto bi se s obzirom na relativno riedku naseljenost amo izvrstno moga prebaciiti visak vlastitiog pucanstva-zato su stranci tezili za tim,da Hrvatske nestane.Oni su svoja susjedska prava i duznosti eto tako shvatili i,s tim u vezi,preoblikovali su svoj nacionalizam postupno u sovinizam.

Onda je suvremeno druztvovno-politicko zbivanje najvise pod utjecajem Zidova,donielo i drugo zlo-internacionalizam.Prvi su mu propagatori bili slobodno zidarstvo i demokracija(jedno i drugo zakonita djeca zidovskog duha),a iz njihove je kombinacije proizasao marksizam sa svim svojim preoblikovanjima:socijalizmom,komunizmom i boljsevizmom.Marksizam je ubrzo postao i politicka sila(najizrazitije u Sovjetskom Savezu) i pretvorio se u borbeni,agresivni internacionalizam.
Slucaj Rusije,osobito posto je ona u lipnju 1941.zagazila u rat,dokazuje bjelodano,da i internacionalizam umije biti zavojevacki,osobito ako je kao sto je to slucaj s ruskim boljsevizmom,u tom smislu jos i nasljedno obterecen.(Carska je Rusija naime bila i te kako imerialisticka.Zbog toga i jest vodila neprestane ratove,da se na kraju uplete i u Prvi svjetski rat,gdje je konacno izgubila i glavu).Komunisticki samodrzci nesretne ruske zemlje,u isto vrieme dok su po svem svietu preko svojih agenata propoviedali mirotvorstvo,od prvog se trena svojega konacnog dolazka na vlast nijesu nicim drugim ni bavili osim naoruzavanjem kao posljednjim i najjacim argumentom u pripremanju svjetske revolucije........

.....Sve nas to ,ako prosudjujemo triezno i rodoljubno,vraca nacionalizmu,i to onme pravome,izpravno shvacenom.U nasem slucaju je to hrvatski nacionalizam.Kazem hrvatski,jer nacionalizam,koji ne bi nosio tog atributa,bio bi za nas Hrvate neupotrebljiv,pored toga sto bi bio u sebi protuslovan.U biti je naime izpravna nacionalizma da trazi i zasticuje probitke samo jednog naroda,samo svoga vlastitog.On dakle nice u sredini toga naroda,razvija se pod njegovim podnebljem i crpe snagu iz njegovih zivotnih sokova.Po tome je za nas neupotrebljiv i fasizam i svaki drugi oblik nacionalizma ostalih europskih naroda.jer svi oni nose u sebi nesto specificno za taj doticni narod,po cemu nuzdno dolaze u stanoviti sukob s tudjim nacionalizmima.Ne znaci to ipak,da ne moze postojati medjusobna suradnja i da nije dopusteno od stranog nacionalizma preuzeti ono sto je dobro i napredno i sto se u duhu obce izmjene kulturnih dobara dade posve prilagoditi vlastitome narodnom bicu.Ali to preuzimanje ne smije niposto biti jednostavno oponasanje;ne smije na kraju iz toga izpasti takva preradjevina,koja nosi sudbinu svih surogata:da su i onda,kad su najuspjeliji,ipak samo-nadomjestci.....
Treba posebno naglasiti,da zdravi a to ce reci etickom sadrzinom izpunjeni nacionalizam izkljucuje mrznju na druge narode.Mrznja uvie deformira i sigurna je klica sukoba.Ona je bitni sastojak sovinizma,ali nacionalizam je ne poznaje.Njegov je zadatak zastita i moralnih i politickih probitaka naroda,a mrznja na druge narode-odnosno sukob,koji se neminovno iz nje radja-skodi u najvecoj mjeri i jednima i drugima probitcima.

Nacionalizam treba shvatiti jedino kao sluzbu svome narodu.A njemu sluzi samo onaj,tko je poceo s osobnim postenjem,nastavio s dubokim i nepokolebljivim nacionalnim osvjedocenjem,a svrsio s neogranicenom pozrtvovnoscu.To je tek podpun covjek,podpun Hrvat i zato podpun nacionalist.Nista se drugo od njega ne trazi.Osobno posteni,nacionalno osvjedoceni i istinski pozrtvovni ljudi rodoljubi su par exellence.Samo oni cine usluge Drzavi i narodu,samo oni ih mogu spasiti.

Prirodno je i logicno,da nacionalizam ukljucuje ponos.Nacionalist je ponosan na svoj narod,na njegovu poviest,izpunjenu bezbrojnim primjerima junactva i plemenenitosti.Ponosan je na dusevne sposobnosti svog naroda,na njegovu bogatu tradiciju i visoku samoniklu kulturu.Izpunjen do zadnjeg atoma svog bica tim ponosom,nacionalist prezire sve nizko i covjeka nedostojno,u prvom redu izdajstvo i kukavstinu,a suprotstvalja se bezodvlacno i podpuno svakom ugrozavanju probitaka i obstanka svog naroda i svoje Drzave,bez obzira na to dolazi li ono iznutra ili izvana.

Nacionalizam je neprestano predavanje svega sebe i svojih sila dobru narodne zajednice.On prema tome zazire od tudjinstine i tudjinaca,jer ti dobra ne nose.S njima se mogu uzpostavljati i najbolji odnosi,koji se cak nazivlju prijateljstvom i saveznictvom,no oni su samo dotle takvi dok svatko moze i smije i doista i ostaje ogranicen gospodar u svome domu.

Tko god nacionalizam drugacije shvaca,krivo ga shvaca.Tko drugojacijim prikazuje hrvatski nacionalizam,klevece ga.Mi nijesmo sovinisti,ali isto tako nijesmo ni internacionalisti.Mi smo Hrvati.Nase zelje i nasi zahtjevi pocinju i prestaju s Hrvatskom,inetgralnom,slobodnom i samo nasom Nezavisnom Drzavom Hrvatskom.
Star je vec,ali jos uviek zanimljiv paradoks,da ljudi najradije i od svega najprije zaboravljaju ono,sto bas nikako ne bi valjalo zaboraviti.Ima naime tako ponekih stvari u zivotu pojedinaca ili naroda,koje bi trebalo neprestano iznova ponavljati,iz toga jednostavnog razloga,sto na njih ne mislimo,a one su ipak vazne.Odsudne dapace gdjekada.

Na primjer,pitanje nacionalizma.Svakako ih ima dosta,za koje je ono vec rieseno.Na dvojak nacin rieseno,prema tome,kako se tko rientirao.Jedni ne vide uobce razloga,zasto bismo se i dalje bavili tim pitanjem.Sada su kazu,na dnevnom redu kudikamo znatnije stvari.Kroji se sudbina Europe i svijeta,a neki bi dokoni htjeli rzapravljati o nacionalizmu.Kao da se time moze dobiti rat,sto cemo biti,ili sto necemo biti nacionalisti.
Ako povrsno gledamo,sasvimje tako.Ne odlucuju,reklo bi se uvjerenja,nego topovi i zrakoplovi.A sad je samo ta odluka vazna,ta na bojnom polju,dok sve ostale padaju u drugi red.Kad svrsi rat,onda cemo se sporazumijevati o tome kakvo cemo lice dati zemlji i mora li ona uobce i imati nekakvo lice.Glavno je,da se zivi u miru,sigurnosti i blagostanju.Dakle,i opet ono:Primum vivere,deinde philosophari.(Prvo zivljenje,a onda filozofiranje)
Ima ovo stanoviste mnogo privlacnosti u sebi,ali je ranjavo.Zaboravlja na dvoje.Prvo,na pitanju,da li nacionalizam ili internacionalizam(sa svim konzekvencijama u oba slucaja)zaostrio se sukob i izbio je rat.Pitanje dakle nije nevazno.A drugo,kaoticni red,anarhicni poredak-sve je to contradiktorno po sebi.Znaci,da ce se ipak,i poslije ovog rata,morati pristupiti stvaranju nekakva reda i poredka medju drzavama i narodima.Pri tome izbor nuzdno nece biti velik:vratit cemo se na nacionalni ili internacionalni oblik drzavnog i narodnog zivota i vladavine.
sto se tice nas Hrvata,mi smo svojompoviescu i zivotom,sviescu i voljom pokazali,da smo za nacionalizam.U nas je istina,bilo svakakvih struja.Bilo je stranaka i skupina,koje su vise ili manje otvoreno simpatizirale s internacionalama raznih boja i brojeva.Ali to je uviek imalo drugaciji karakter.Obicno se tu radilo o misljenju onih odozgo,nekoliko njih,koji su te grupe vodili.Pred svoje birace i pristalice oni se medjutim ipak nisu usudili izaci otvoreno.Nisu imali hrabrosti,da pred njima razviju svoj program,koji bi bio anacionalan i protuhrvatski.A sve zato,jer bi onog trena izgubili vecinu svojih sljedbenika.Zato bi ih izgubili,jer se hrvatski narod nikada i ni za ciju volju nije odrekao sebe,svog imena i svoje proslosti,svoga prava na samostalan duhovni,politicki i drzavni zivot.
Cudno je,da to nekima jos nije uslo u sviest.Oni,cini se zaboravljaju ono osnovno,sto daje ton citavom nasem javnom zivotu i sto je dalo smisao nasoj borbi.Ta borba nije bila ni kratka ni laka,da bi je se smjelo omalovaziti.Bila je tako uporna i zilava,toliko je u njoj bilo fanatizma,da je sasvim ocigledno,da je nismo zapodjeli zbog bilo cega.Ipak bi bilo ugodnije zivjeti u miru,izbjegavajuci sve sukobe i trzavice povijanja sije pred svakim,tko se proglasio nasim gospodarom.Ali mi to nismo htjeli.Mi smo Hrvati predpostavili rat miru,jer smo narod,jer smo nacija-jer je nacionalizam nas politicki svjetovni nazor.Zasto se to zaboravlja?
Tvrde poneki da bi bilo bolje,kad se ne bismo izjavljivali nacionalistima.Bolje bi dakle bilo kad bismo zivjeli onako ni sebi ni svomu,neopredjeljeni,bez svoje politicke fizionomije,"neutralni" i "nezainteresirani".Na taj bismo se nacin mogli bolje kamuflirati i ne bi nas svaki sukob izmedju onih,koji se zapravo nas nista i ne ticu,povukao za sobom.Po tome nas racunu onda ni ovaj ratni vrtlog valjda ne bi zahvatio.I jos mnogo drugih blagodati imao bi hrvatski narod-samo da je poslusao savjete i koristio se nastojanjima mirotvoraca.

Naivno je sve to!Uobce ima-ili tocnije receno bila je tu kod nas jedna politika,koja se nije pokazala ni najmanje doraslom sudbonosnim trenutcima,sto ih upravo prozivljujemo.Ona nosi u sebi nesto djetinjasto,neozbiljno,na pokus.Pociva na suvise mladim tradicijama i pozivlje se na sumnjive autoritete.Zato je danas(hvala Bogu)u temeljitu razsulu.

Zastupnici te politike ne dopustaju misliti,da su oni nacionalisti.To je opasno za njihov ugled u Londonu,Washingtonu,a pomalo i Moskvi,i uvredljivo za njih same.Rekao bih,da to dolazi najvise od nesposobnosti razlikovanja.Oni su pojam nacionalista (koji pristaje svakom narodu,koji drzi do sebe,i svakom pojedincu,sto istinski drzi do svog naroda:dakle je obcenit)suzili i poistovjetili s pojmom antidemakrata ili naprosto,po filokomunistickom rjecniku fasiste.

Mi ostali medjutim razlikujemo.Mi razlikujemo nacionalistu uobce od hrvatskog nacionaliste,i to oboje od fasiste.Razlikujemo politiku,koja se moze voditi,od one koja se mora voditi,jer je diktira zdrav razum i jer se drugojacije jednostavno ne moze.Razlikujemo osobne probitke od obcenarodnih i na osnovi svega toga opredjeljujemo se tako,kako narodu jedino moze biti od korisiti i kako u ovom trenu jedino ide.
Kraj svega toga nismo oportunisti niti politicki vjetrokazi.Nas nacionalizam,kako ga osjeca citav hrvatski narod ,oduviek je idealisticki,borben i korjenit.Za nas je to pitanje rieseno na onaj drugi,pozitivan nacin.Mi smo nacionalisti,ali hrvatski.Pred nasim su ocima probitci samo hrvatskog naroda,tek mi ih ostvarujemo tako,da nikoga drugoga pri tome ne ostecujemo.Naucili smo od Starcevica,da se i u politici trazi postenje.Takva politika mozda najsporije i uz najteze zrtve ide napried,ali ona pred svima ostalim ima tu prednost,da ne moze i nece dozivjeti slom.

Nas nacionalizam nije od jucer.On je star koliko je stara borba za ocuvanje hrvatske narodnosti i obnovu hrvatske drzave.Nije pisan perom po papiru,nego macem i krvlju.Nije izmisljen,nego dozivljen.Organski se razvio iz nas samih,iz narodne duse,iz onoga sto smo htjeli i trebali.Iz vapaja za pravdom se razvio,iz ceznje za slobodom.I zato je nas:ni od koga naucen,ni od koga posudjen.Nikao je i klijao u postenim i junackim hrvatskim srdcima,kao sto diete klije u utrobi majke.Nas je to,hrvatski nacionalizam.

Prof. Danijel Crljen:Nas nacionalizam,Zagreb,1944.
Izdaje Povjerenictvo za odgoj i promicbu u postrojnictvu
Nikad ne prestati vikati već sipati bijes,
kao što vulkan riga lavinu.
U noćima mračnim bit gorući krijes,
što svijetli daleko,daleko u daljinu....
Odgovorite