Vrijednost naših ustaških žrtava

''Ti hrvatski narode ne očekuješ svoga spasa od gavana i bogatuna...''
Odgovorite
Avatar
zummann
Urednik
Postovi: 3262
Pridružen/a: čet vel 22, 2007 6:56 pm

Vrijednost naših ustaških žrtava

Post Postao/la zummann »

Ljudi svaki dan nestaju, umiru, no tim prirodnim i općeljudskim činom ne izdižu se iznad prosjeka drugih ljudi. Tek smrt rijetkih ljudi, smrt pojedinaca dobiva opće značenje i opću vrijednost. Ako se smrću pojedinaca ili ubijanjem veće skupine ljudi nastoji uništiti ideja, za koju se ti ljudi bore, djelo, koje ti ljudi ostvaruju, onda je njihova smrt besmrtnost. I kada se god ljudi ubijaju stoga, da bi se smrću pojedinaca uništila ideja, za koju se bore, kada se oduzimlju životi i kada se na taj način — činom ubijanja — spremaju tirani sustavno i kroz niz vremena, onda se prinošenjem životne žrtve, žrtve života čini značajno djelo, a smrt dobiva općenarodnu i povijesnu vrijednost.

Nijedan narod ne može postojati bez žrtava, niti se može razviti bez žrtava, jer one su hrana borbe, a smrt život naroda, koji će kročiti putevima prokrčenim žrtvama pojedinaca i krvlju. Važno je kod svakog naroda, da osjeća odgovornost nad spomenom svojih žrtava i da uz tu odgovornost osjeća potrebu ostvarenja onoga, za što su te žrtve prinesene. Svaki narod, koji ne bi znao cijeniti učinjene žrtve, ne bi bio vrijedan tih žrtava, niti bi zasluživao nove žrtve, ni na nacionalnom ni društovnom, ni političkom polju, jer bi tim nezahvalnim činom dokazao svoju nespremnost za čas, kojeg su pripremali lueonoše-mučenici. Ni jedan narod ne živi u svako doba svoga povijesnog razvitka od istih misli i istih nacionalnih poriva. Treba vječno novih žrtava, nove hrane i nove pomoći u radu razvitka i napredka. Treba žrtava, jer žrtve nije su nepotrebne, one su životna nužda svakoga naroda, one prosvjeduju, osvješćuju, pripremaju i nagovještaju novo doba. Bit i sadržaj prinesenih žrtava postaju narodna svojina i narod mora silom prilika uvidjeti da bez ovih svojih svojina ne bi mogao osjećati ni misliti.

Hrvatski je seljački narod svijestan vrijednosti ustaških žrtava, on je svijestan da bez ustaških žrtava ne bi nikada dočekah Ustašku Hrvatsku, on je svijestan da sve žrtve prinesene na oltar ustaške Hrvatske nijesu uzaludne, nijesu bez uspjeha, nego su snaga današnjice i zalog dobre budućnosti. Iz tih žrtava proizlazi neka mistična moć, neka snaga, koju su žrtve posjedovale u punini i koja je iza njihove životne Golgote prešla u baštinu njihovog naroda kao sveta baština i dokaz njihovog nesebičnog i mukotrpnog rada.

Svaka pojedina ustaška žrtva za nas je jedna bolna uspomena na vremena u koja je prinesena, ali je ta bol prožeta ponosom, što smo imah ljudi snažnih, ljudi silnoga i velikoga duha, koji su se dizali iznad svakidašnjice, koji su jakom vjerom i čistim idealizmom uništavah ropstvo, podnosili tamnice i lomili lance. Ustaške su žrtve sjećanje jednog bolnog razdoblja hrvatske povijesti i dokaz borbene otpornosti, nacionalne svijesti i hrabrog držanja cijelog naroda prema prilikama, koje su vladale u ona vremena, kada su žrtve bile doprinesene. U doba žrtvovanja, u doba mućenja i tamnica jačala je ustaška svijest, zbijali se ustaški redovi, žrtve doprinesene na oltar ustaške ideje primoravale su narod na djela.

Pojačan žrtvama ropstva, prožet ustaškom idejom oslobođenja, vođen vjerom u pobjedu, hrvatski se narod spremao na djelo, na veliko djelo, kojemu je temelj zaliven znojem i nevinom mučeničkom krvlju, ali je čvrst, jak i vječan, jer je niknuo iz narodne duše. Ustaške su žrtve važne i po tome, što nijesu prinašane samo po pojedincima, nego što su tek pojedinci najviše žrtvovali, ali su se ti pojedinci bacili u borbu i pali stoga razloga, što su bili dio jednoga naroda, koji je sam čitav život patio, koji je čitav bio jedna velika žrtva i zbog kojega su se bacali pojedinci u borbu, ogorčeni s nepravda, koje su mu nanesene i vođeni željom da mu pomognu na bilo koji način. Danas smo svi, cijela ustaška Hrvatska, svijesni vrijednosti ustaških žrtava, svijesni smo, da je kroz žrtve došla sloboda, i ta svijest napunja nas snagom u borbama, jača nas u časovima sumnja i prožima nas vjerom u besmrtnost. Danas se duhovi tih velikih hrvatskih mučenika mogu smiriti, jer njihov je životni san dosanjan, njihove su ideje ostvarene, a plodove njihovog krvavo zasijanog sjemena uživamo.
Nikad ne prestati vikati već sipati bijes,
kao što vulkan riga lavinu.
U noćima mračnim bit gorući krijes,
što svijetli daleko,daleko u daljinu....
Odgovorite