Milostinja i rad

''Ti hrvatski narode ne očekuješ svoga spasa od gavana i bogatuna...''
Odgovorite
Avatar
zummann
Urednik
Postovi: 3262
Pridružen/a: čet vel 22, 2007 6:56 pm

Milostinja i rad

Post Postao/la zummann »

Izgraditi novu državu znači stvoriti novi duh. Neka se nitko ne vara i ne zanosi iluzijama o mogućnosti stvaranja nove Hrvatske na starim i preživljelim načelima. Novi temelj, nova stvaranja, novi principi pretstavljaju neminovne preduslove nove Ustaške Hrvatske.

Generacija koja je stvorila Nezavisnu Državu Hrvatsku predstavlja elitu u masi onih koji ne samo da nijesu sudjelovali u oslobodilačkoj borbi, nego je nijesu ni shvatili, ili su jei čak osudili, sabotirali, napali. Ta se elita bori ne samo protiv vanjskih neprijatelja, nego još više i još napornije i još teže protiv bezlične mase, koja danas ne osudjuje Ustaški pokret, već srlja prema njemu poput blatne lavine, da ga iskoristi, prelije, zagadi malim tjesnogrudnim probitcima, da procuri u sve njegove čiste stanice, da mu se zavuče u tkivo, da ga prožme i tako onesposobi, uništi.

Ta će masa zajedno s ovom generacijom proći, a na nama je, Ustaškim dužnostnicima, iz novih nedoraslih masa hrvatske djece oblikovati nove ljude, organizirati nove radne i borbene jedinice, svrstiti u redove i svima dati novu, lijepu i veliku dušu samoprijegora, radinosti i pravde. Na nama je ne dozvoliti stvaranje nove negativne i pogubne mase, u kojoj će se gušiti svijesna i požrtvovna elita. Na nama je iz milijuna hrvatske djece stvoriti milijunsku ustašku i Poglavnikovu elitu.

Ovako treba shvatiti naš rad, za ovim ciljem ide naš duhovni odgoj. Imajući to u vidu nastojat ćemo uvijek svima objasniti ustaške poglede na život i osvijetliti s našeg stajališta sve pojave i akcije.

Naš cilj nije podvrgavati neprestanim naporima jedan dio Hrvatskog naroda, dok naš je konačni cilj da srušimo za uvijek pregradu izmedju onih, koji državi daju i onih koji od nje primaju, te da cijeli Hrvatski narod postane jedinstvena radna zajednica, koja će čitavoj državi davati svoj prinos u radu intelektualnom ili manuelnom, a od nje primiti dostojnu nagradu za izvršen posao. Rada moramo pribaviti seljacima bez zemlje, činovnicima izvan službe, kovačima čiji mjeh više neraspaljuje vatru, nosačima na opustjelim stanicama, radnicima pred tvornicama s ugaslim dimnjacima, učiteljima koji čekaju da se nove škole izgrade, zidarima koji bespomoćno čekaju na materijal za gradnju, naučnicima koji se skitaju ulicama, lupežima i propalicama, koji bi se rado vratili čestitu zanatu, kad bi im taj dao kruha.

Rada, a ne milostinje svima, koji beznadno čekaju s rukama u džepovima, čekaju apatično pred zatvorenim vratima dršću od zime šćućureni po zabačenim, uglovima.

Ustaški dužnostnici ne smiju nikad zaboraviti, da mi ideal rada dižemo iznad svega i da u Poglavnikovoj državi nijesu prvi oni koji potiču iz plemenite loze, niti oni čiji su džepovi puni, već oni koji najteže, najneumornije i najpredanije rade.

Naša je država bez zlata i bez kolonija bez gigantskih izvora bogatstva i bez crnačkih robova. Nas najbolje simbolizira radnik, kojemu su deset žuljanih prstiju sav kapital.

Na liniji rada želimo, hoćemo i moramo stvoriti duhovno jedinstvo Hrvatskog naroda. Na smije više biti sramota znojna čela vraćati se kući s napornoga rada. Znoj je naše jedino pravo zlato, a stid neka obuzme onoga, koji misli da je do voljnoj biti bogat, i da ne treba raditi. Čovjek nama ne vrijedi po onome što posjeduje, jer da sutra umre, posjed bi ostao, i mi ne bismo ni malo osjetili njegov gubitak. Čovjek vrijedi po onome što stvara i dokle god stvara, dotle osjećamo njegovu vrijednost, i kad nestane, osjećamo da ga nema.

Poštivanje rada, težnja i ljubav prema radu koje moraju biti duboko ucijepljene u mladenačka srca onih, koji će sutra voditi novu Hrvatsku, u kojoj ne će biti jednostavnog davanja i primanja, već će svi davati prema svojim mogućnostima i svi primati prema svojim potrebama i zaslugama.
Ne težimo dakle za tim, da razvijemo osjećaj samilosti, koji bi pokretao naša nastojanja da za siromake sakupimo što veću milostinju,želimo odgojiti naši najmlađje, da državu cijene kao radnu košnicu, čija je dužnost pribaviti posla svim članovima dok je na članovima i pripadnicima te košnice prihvatiti se povjerenog posla, odanoi, zdušno i poletno. Ta jedino rad predstavlja pravo bogatstvo. Zar bi postojali gradovi, crkve, spomenici, da nije rada ljudskih ruku, znanja i uma? Zar bi tračnicama jurile željeznice, morem plovili parobrodi, zrakom letjeli avioni? Zar bismo imali krevet, sto, ormar, ili kolica? Zar bi mogli slušati glazbu, gledati filmove, posjećivati priredbe, kad ne bi stotine nama nepoznatih ruku neprestano radile, stvarale i priredjivale ?

Da li bi nam možda mrtvo i zlokobno zlato samo od sebe nešto napravilo, sagradilo, stvorilo? Ono je, kao sve ostalo, sredstvo naših ruku, koje ostvaruju naše zamisli. Njegovu su vrijednost stvorili oni, koji su htjeli posjedovanjem zlata riješiti sve obveze rada. Gomilanjem dragocjene materije, za kojim čeznu milijuni, htjeli su milijune prisiliti da im robuju. Nu svijest čovjeka pobjedjuje i on se trga iz tog pogubnog robstva. čovjek je uvidio da sve što treba može radom steći. Stoga je rad postao osnova novog uredjenja, za koje se bori i Poglavnikova Država.

Rada treba, mora ga i hoće dati svima Ustaška Država Hrvatska. To je izvor naše snage i našeg blagostanja. Sjetite se priče, kad je otac na samrti svojim lijenim sinovima kazao, da im je ostavio na zapuštenom polju zakopano blago. Lakomi sinovi dohvatiše plug, istjeraše volove i kroz nekoliko dana preoraše cijelo ogromno polje, ali blagu ni traga. Tada se najstariji sjeti i poviče: »Pa to je blago, o kojem nam je otac govorio, ta naša izorana njiva. Trebamo je samo zasijati i eto nam na proljeće žita, našeg žutog zlata!«

Ništa ne vrijedi ni zemlja ni gvoždje, ni žito ni kamen, ako nema marnih ruku koje će prekopati, iskopati, samljeti, sagraditi i tako dati vrijednost svemu što nam Bog pruža.

Rad ima značajnu odgojnu svrhu. On čeliči i oplemenjuje. Formira jednako mišice i duh. Izgradjuje karakter i čuva poštenje. Toga ćemo rada dati svima, koje je dosađanje društveno uredjenje bacilo medju skitnice protiv njihove volje. Prave ćemo pak skitnice, ako bude trebalo, prisiliti na rad. Do sada smo imali dvije vrsti: Bogate koji ni jesu radili, jer su imali previše i siromašne koje su radje životarili na tudji račun, nego li da se vlastitim radom podignu i žive kao ljudi.

Mi ćemo izbrisati obadvije vrsti nametnika i od nove hrvatske generacije stvoriti jedinstvenu radnu frontu, koja će uvijek na svim područjima djelom dokazati da je za Poglavnika i za dom spremna. Dokazat će ljubav prema bližnjemu. Ona će pomoći potrebnima, jer pomoć shvaća kao dužnost, a ne milostinju.


Prof. D. C.
Nikad ne prestati vikati već sipati bijes,
kao što vulkan riga lavinu.
U noćima mračnim bit gorući krijes,
što svijetli daleko,daleko u daljinu....
Odgovorite