Julije Makanec:Ideologia Ustaškog pokreta

''Ti hrvatski narode ne očekuješ svoga spasa od gavana i bogatuna...''
Odgovorite
Avatar
zummann
Urednik
Postovi: 3262
Pridružen/a: čet vel 22, 2007 6:56 pm

Julije Makanec:Ideologia Ustaškog pokreta

Post Postao/la zummann »

Hrvatski narod je u sretnom položaju, da se može pozvati na prokušani sustav vriednosti, koje su bile zviezda vodilja njegove hiljadugodišnje poviesti, njegovih hiljadugodišnjih borba i pregaranja. Taj sustav vriednosti sažet je i izražen u ustaškim načelima. Može se s punim pravom uztvrditi, da u ustaškim načelima nema nijedne rečenice, da u njima nema nijedne rieči, koje bi istinitost i značaj mogao poreći ijedan Hrvat, a da samim tim ne stavi u pitanje svoje Hrvatstvo.


1.

Osnovna vriednost, od koje ustaška načela polaze, jest vriednost narodnosti kao takve. Narodi su misli Božje, i samo se postojanju različitih izgrađenih naroda može zahvaliti visina, bujnost i bogatstvo europskog duhovnog i političkog života, ta neizmjerna raznolikost velikih ostvarenja. Na tom se shvaćanju temelje suvremeni nacionalistički pokreti u Europi, pa i ustaški pokret kao jedan od njih. Ustaša je nacionalista: on se osjeća pripadnikom svoga hrvatskog naroda i nikojeg drugog, on u sebi osjeća unutarnji poziv, da svome narodu služi do žrtvovanja samoga sebe. Ustaša vjeruje u visoku vriednost svoga naroda, koja se već objavila u njegovoj poviesti u častnom vršenju njegove posebne uloge u svietu pod najtežim prilikama, koje se dadu zamisliti.

Narodnost ne sačinjava jezik. Nju ne sačinjavaju nikakove statičke zoološke osobine. Narod sviestan sam sebe jedna je dinamička jedinica, t. j. jedinica izpunjena nekom unutarnjom silom i pokretljivošću, jedinica, koja je na nešto usmjerena, jedinica, koja dolazi iz prošlosti i ide u budućnost, ide za svojom zviezdom. Narodnost se sastoji u zajednici volje i osjećaja, koja se osniva na nekoj osobitoj — iz poviesti proizašloj — duhovnoj strukturi. S obzirom na prošlost narodnost znači zajedničtvo tradicije, a s obzirom na budućnost narodnost znači spremnost za sudjelovanje u velikim zajedničkim podhvatima.


2.

Najveći podhvat, što ga narod može zamisliti i ostvariti, jest stvaranje, održavanje i izgrađivanje vlastite države. Po individualističkoj nauci, t. j. po nauci, koja tvrdi, da je blagostanje, sreća i sigurnost pojedinaca konačni cilj svjetske poviesti, država bi imala zadatak, da tu sreću i sigurnost pojedinaca osigura. Po nacionalističkoj nauci država je sredstvo, koje nekome narodu omogućuje, da svestrano razvije svoju osobnost i samobitnost. I ustaška načela tako gledaju na državu. Po ustaškom shvaćanju država nije i ne može biti osiguravajuće družtvo velikoga stila, nego sredstvo intenzivnog nacionalnog razvoja, koji kulminira u stvaranju određene nacionalne kulture. Ustaški pokret ne propovieda abstraktni etatizam, t. j. on ne tvrdi, da je država božanstvo izvan i iznad naroda, nego baš naprotiv on podređuje državu narodu. Svestrani razvoj narodne osobnosti to je cilj, a država je samo sredstvo za postizavanje toga cilja. Ali ustaški pokret odlučno zastupa ovo načelo: hrvatska država je neobhodno potrebno sredstvo, da hrvatski narod živi nacionalno slobodnim životom i da sve svoje sposobnosti razvije do vrhunca. Bez hrvatske države hrvatski narod ne može svestrano razviti svoju osobnost, neke njegove bitne osobine moraju zakržljati i on nema osiguranu budućnost. Tom istinom mora svaki hrvatski čovjek biti prožet do posljednje žilice, da mu se ona učini tako jasna, tako neodoljivo uvjerljiva, kao što mu je jasno, da je 2 X 2 = 4.

Najbolja prilika za hrvatski narod, da tu istinu uoči u svoj njezinoj važnosti, bilo je razdoblje veliko-srbske diktature, koja je htjela iz hrvatske narodne duše iztrgati svaku sviest o državnosti, a s njome i sviest o neotuđivom pravu hrvatskoga naroda na vlastito vrhovničtvo.


3.

Ustaški pokret ne smatra sreću, blagostanje i životnu udobnost pojedinaca konačnim i najvišim ciljem svjetske poviesti. Ali to nipošto ne znači, da on u sreći i blagostanju narodnom ne gleda značajne i velike vriednosti. Težiti za srećom i blagostanjem to je prirodni nagon, i ustaška načela u svojoj točki 9. izričito kažu: »Hrvatski narod ima pravo na sreću i blagostanje kao cjelina, a isto takvo pravo ima i svaki pojedini Hrvat kao član te cjeline«. Ipak svaki hrvatski čovjek mora biti spreman, da sreću i blagostanje žrtvuje, ako su u pitanju više vriednosti: čast i sloboda naroda, kojemu pripada. Radije biti bez sreće i blagostanja pa izvršiti svoju dužnost kao Hrvat, nego za volju blagostanja postati oruđe u rukama dušmanina i tuđinca. Sreća i blagostanje to je samo po sebi liepo i poželjno, ali ima nešto, što je više od njih, a to je čast i nacionalna nezavisnost naroda. O sudbini i životu hrvatskoga naroda i hrvatske države ne smije odlučivati ni jedan strani narod ni država.


4.

Hrvati su seljački narod. Oko 75°/o Hrvata pripada seljačkom staležu i živi od obrađivanja zemlje. Seljački stalež či¬ni srž hrvatskoga naroda, i on je u nedavnoj prošlosti bio nepobjedivi nosilac hrvatskog masovnog i masivnog odpora protiv tuđinskih presizanja i protiv prodiranja tuđinskoga duha. I sam Poglavnik je seljačko diete. Seljak sa svojom čvrstom povezanošću s rođenom grudom, sa svojim neodoljivim nagonom za vlastitim domom i ognjištem, s upornošću i stalnošću svoga značaja, sa svojim dubokim vjerskim osjećajem, sa svojim neprekidnim dodirom s vječno mladim i neizcrpljivim životom prirode, sa svim tim svojim svojstvima on je najdjelotvornija protuteža svim internacionalističkim, nomadskim i ma-terialističkim doktrinama, koje su zarazne staru Europu. Kako danas osobito po gradovima prevladava sve više tip čovjeka spécialiste, koji se podpuno zavlači u puževu kućicu svoga stručnog znanja i umieća, a pušta, da u njemu zakržlja cjeloviti čovjek, čovjek, koji se zanima za velike probleme ljudske eksistencije, seljak je spasonosna protuteža i za tu bolest, koju nazivamo specializmom, a koja je mnogo opasnija, nego što se to u prvi mah čini. Seljak je po svome mentalitetu, po svojoj naravi antipod spécialiste: on je zaokružen, cjelovit čovjek. Na str. 97. svoga djela »Strahote zabluda« Poglavnik ovako crta seljaka: »Seljak u radu na svojoj zemlji nije samo radnik. On je tu odgojitelj, jer odgaja živa bića, on je organizator, jer organizira čitav jedan mali sviet, od koga se sastoji njegov čedni posjed. On je državnik, jer upravlja jednim malim carstvom, na kome se u malome odigravaju događaji kao u kakvoj državi, a na komu se piše poviest, na komu se proučavaju nauke nacionalnog gospodarstva, odgoja i diplomacije«. A na str. 99. nadopunjuje Poglavnik svoju karakteristiku seljaka ovako: »U seljaku se vječno obnavlja ličnost rimskoga Cincinata, uviek spremnog i sposobnog, da od pluga stupi na čelo narodnih i državnih poslova, da mir, ljubav, pravdu, radinost, trieznost, red i mudrost svoga malog seljačkog gospodarstva prenese u veliko, narodno i državno gospodarstvo svoga naroda i svoje domovine«.

Vjera u golemu vriednost seljačtva u narodnom životu važan je članak ustaškoga vjerovanja.


5.

Francuzka revolucija, stvorena i izvedena u znaku individualističkih ideja, izpisala je na svoj štit nauku o pravima čovjeka i građanina. Po toj nauci čovjek već samom tom činjenicom, što se rodio, stječe određena nepovrediva prava, u koja nitko ne smije dirnuti. Ustaška načela ovakva samim rođenjem stečena prava ne priznaju. Dok su francuzki revolucionarci poimence nabrojali u svom revolucionarnom programu sva ljudska prava, a na dužnosti sasvim zaboravili, ustaška načela prava izvode iz dužnosti. U točki 14. veli se doslovno ovako: ». . . . svakom samo dužnosti prema narodu i državi daju pravo na zaštićen život«. Kult i etos dužnosti, to mora biti jedna od bitnih značajki hrvatskoga života.

Sve što imamo i sve što jesmo osim one božanske iskre, što je nosimo u grudima, to zahvaljujemo zajednici, kojoj pripadamo, to zahvaljujemo vjekovnom naporu i trudu nebrojenih pokoljenja, koja su se postepeno uzdizala i uzpinjala na ovaj stupanj kulture i uljudbe, na kojemu se nalazimo danas,. Prepušteni sami sebi mi bismo pojedinci bili bačeni na razinu predhistorije, i mi bismo se po razvojnom stupnju jedva razlikovali od Crnaca iz Konga ili Nigerije, dok bismo po vitalnosti daleko za njima zaostajali. Ne htjeti priznati svoj dug narodu, kome pripadamo, to je tako crna nezahvalnost, to je takav znak duhovne nizkosti, da ustaška načela takvim nedružtvenim i anacionalnim tipovima s opravdanim razlogom uzkraćuju pravo na zaštićen život.

Pokušaj gramzljivih pojedinaca, da svoje bogatstvo steknu na izkorišćivanju radne snage i težkoga položaja svojih sunarodnjaka, samo je poseban slučaj povrede moralne obveze: prema narodnoj cjelini, jer ništa ne može tu cjelinu toliko ugroziti, koliko osjećaj njezinih članova, da su podvlašteni i izrabljivani.


6.

Ustaška načela ne shvaćaju čovjeka materialistički ni naturalistički. Čovjek nije puka materija, on nije puka priroda, on nije podvrgnut diktatu svojih žliezda — čovjek je po ustaškim načelima biće obdareno slobodnom voljom, biće obdareno umom, i zato: biće odgovorno za svoje čine i propuste. Ustaška načela imadu o čovjeku visoko mišljenje pa zato i traže tako mnogo od njega. Biti ustaša, a htjeti se prepustiti lagodnom i bezbrižnom životu uživanja — to je nemoguće. Tko to dvoje želi u svome životu sjediniti, taj mora živjeti u unutarnjoj laži. Biti ustaša, a prepuštati se svojim animalnim nagonima i njihovu nesmetanom izživljavanju, ne ukrotiti ih višom etičkom sviešću, to znači prljati pojam ustaštva. Ustaša mora. biti sposoban, da u ovim tvrdim vremenima bude i tvrd protivnik, ali se on ne može i ne smije identificirati s bilo čijim divljačtvima. Biti ustaša, to znači penjati se uz strmo brdo uz napon svih snaga, pa makar kako curio znoj s čela. Čovjeka, dostojan život iziskuje stalne i težke napore. Takav život predpostavija razvijen osjećaj odgovornosti. Živjeti tako težkim životom, životom obterećenim strogom sviešću o vlastitoj odgovornosti,, može samo čovjek, koji vjeruje u viši smisao svieta i života, u jedan nad puku prirodu izdignuti sviet važnosti i vriednosti... Svaki, strogi životni etos ukorienjen je u određenom vjerskom osjećaju. Vjerovati u viši smisao života, to znači vjerovati u Boga. Tu istinu izriču ustaška načela, kad u svojoj točki 16.. kažu, da težište moralne snage hrvatskoga naroda leži u vjerskom životu. Osjećati svoju zavisnost, svoju sićušnost prema neizmjernoj stvaralačkoj sili Božanstva, a opet osjećati da u grudima nosimo dušu, koja je slika i prilika toga svesilnog Božanstva, to nam daje snage za izvršenje i najtežih i najopasnijih zadataka, pred koje nas život postavlja i može postaviti. Osjećaj, da je izvršio dužnost, za ustašu je najuzvišeniji osjećaj, što mu se može roditi u grudima. U tom osjećaju on nalazi ne samo etičko nego i religiozno smirenje.


7.

Ocrtali smo s nekoliko grubih poteza onaj sustav vriednosti, koji može i mora biti temelj hrvatskoga života. To je sustav vriednosti, na kojemu su sazidana ustaška načela. Čovjek, koji te vriednosti u sebi nosi i svoj život posvećuje njihovu ostvarivanju, taj čovjek izvršuje svoju dužnost prema hrvatskome narodu. Te vriednosti pratile su sad više sad manje zamjetljivo hrvatski život kroz vjekove, a njihov sažeti izraz, ustaška načela u svojem klasičnom obliku, djelo su Poglavnikova duha. Ona znače organsku sintezu svih najviših vrjednota hrvatske poviesti, a nikako stranački program. Ona su za hrvatski politički i kulturni život sveobuhvatna, i zato za svakog poštenog Hrvata uvjerljiva i obavezna. Ona znače sintezu nacionalnih ideja Ante Starčevića, bezsmrtnog oca domovine, i socialnih ideja Stjepana Radića, seljačkog vođe i učitelja. Ona znače temelj naše budućnosti.


Dr.Julije Makanec;Državna Radna Služba(Propis V/1-ON):Priručnik državno-narodne nastave-svezak I::Politička nastava;Zagreb,1943.
Nikad ne prestati vikati već sipati bijes,
kao što vulkan riga lavinu.
U noćima mračnim bit gorući krijes,
što svijetli daleko,daleko u daljinu....
Odgovorite