Aleksandar Seitz:Služenje ideji

''Ti hrvatski narode ne očekuješ svoga spasa od gavana i bogatuna...''
Odgovorite
Avatar
zummann
Urednik
Postovi: 3262
Pridružen/a: čet vel 22, 2007 6:56 pm

Aleksandar Seitz:Služenje ideji

Post Postao/la zummann »

Braćo Ustaše!


U svojem govoru novoimenovanim ustaškim stožernicima, održanom 20. rujna 1941., rekao je Poglavnik sliedeće: »Nemojte paziti na broj nego pazite na vrst. Veliki brojevi nikada nisu igrali veliku ulogu. Više vriedi deset ustaša, koji su priviknuti stezi, koji su ideoložki izgrađeni i koji su disciplinirani ustaše, nego li hiljadu neorganiziranih, ideoložki neizgrađenih i neizobraženih ljudi iz gomile«. Ovim riečima iztaknuo je naš Poglavnik jedno od najvažnijih načela, koje je od naročite važnosti za izgradnju novog reda u Europi, čiji je dio i ustaška Hrvatska, a to je načelo kakvoće (elite), koje je protivno načelu broja, kakvim se izražavala demokracija. Jer, samo će na taj način biti moguće Hrvatskom ustaškom oslobodilačkom pokretu izvršiti onu veliku zadaću, koju mu je namienio Poglavnik u ustaškom Ustavu, a ta je »braniti svim sredstvima državnu samostalnost Hrvatske i narodnu osebujnost hrvatskog naroda, te se boriti zato, da u Hrvatskoj Državi uviek bude vladao samo hrvatski narod, te da on bude podpunim gospodarem svih tvarnih i duhovnih dobara u svojoj zemlji, napredno i pravedno uređenoj u duhu Ustaških načela«.

Prema tome ustaški pokret, nakon s uspjehom završene oslobodilačke borbe, ne smatra svoju zadaću izvršenom. Ono, što je krvlju stečeno, to se mora i braniti. Okvir, koji je izgrađen putem oslobodilačke borbe, mora se izpuniti družtvovnom sadržinom. Jamstvo, da će se sve to provesti, daje ustaški pokret i zato on mora i nadalje zadržati svoj borbeni značaj.

Vjernim narodnim pripadnikom može i mora biti svatko; dobrim građaninom države može i mora se lagano postati; vojničke vrline može i mora izpoljavati svatko; raditi moraju svi. Ali svi ne mogu i ne moraju biti borci, jer Ustaški pokret predstavlja neprekidnu borbu, neprekidno pozrtvovanje, koje se ne smije ograničiti samo na neko vrieme, samo na neku dužnost ili na neku činitbu. Građanin se pokorava zakonima, narodni pripadnik ostaje vjeran narodnoj zajednici, radnik vrši svoju dužnost, — ali od svih njih može se zahtievati samo ono, što je uvjetovano okvirom njihovog određenja.

Međutim — dužnosti su Ustaše sveobuhvatne. On mora sve davati, a nema prava ništa zahtievati. Njegov život ima predstavljati neprekidnu žrtvu. Gdje se nalaze izvori one snage, koje omogućuje ustaški činiti sve, što je navedeno? To je snaga ideje. Ideja je ono, što daje poticaj Ustaši na doprinašanje žrtava — ideja ga osposobljava za izvršavanje dužnosti — ideja izpunjava čitav njegov život. Jedino zadovoljstvo ustaše u životu čini: služenje ideji. Snagom ideje nadvladava ustaša materializam liberalističkog vremena. Ideja ga osposobljava za borbu, koja čini sadržinu života.

Život je borba. Ako netko traži smisao života, uviek će doći na to, da se život sastoji u tome, što se pozitivni sviet, životno potvrđivanje izgradnje, stvaranja i rada, što se uljudbeni sviet nalazi u stalnoj borbi sa snagama uništenja, razaranja, negacije, laži i prevare. Ta dva svieta bore se međusobno, odkad postoji čovječanstvo i ta dva svieta će se i dalje boriti. Svladavanje negativnog svieta pozitivnim, znači — napredak čovječanstva. Danas se opet nalazimo u razdoblju, kada je ta borba došla do vrhunca. Bore se dva svieta: stari sviet plutokracije i njezinog zakonitog djeteta — boljševizma, i novi sviet dužnosti, poštenja i rada. Poglavnikova Hrvatska sudjeluje u toj borbi na strani novog svieta.

Ta borba ne može i ne smije nikoga ostaviti ravnodušnim. Sudbinska i prirodna nuždnost borbe traži od svakog pojedinca podpuno ulaganje svih njegovih snaga i energija. Jer je ta borba odlučna i neumoljiva, zahtieva se od svakog pojedinca ulaganje svega što posjeduje: rada, marljivosti, predanosti, srčanosti, hrabrosti i — ako to sudbina zahtieva — krvi i života.

Poglavnik kaže: »Narod, koji je izgubio osjećaj prema svojoj domovini, narod koji je izgubio osjećaj prema vlastitoj zemlji i čovjek, koji je izgubio osjećaje ljudske, izgubio osjećaje za svoju obitelj i za svoju djecu, taj je već s jednom nogom u grobu«.

U toj borbi mora postojati vodstvo. Po Poglavniku vođeni Ustaški pokret ima u hrvatskoj narodnoj zajednici tu dužnost vodstva. Ustaški pokret sačinjava hrbtenjaču borbene snage hrvatskog naroda. Ako se ta hrbtenjača slomi, — a slomiti se ne će i ne smije nikada, — slomljena je i borbena snaga hrvatskog naroda i on bi bio izgubljen. Kakvoća ustaških boraca predstavlja jamstvo, da se to ne će nikada dogoditi.

Radi toga za Ustaški pokret nije nikada važno načelo količine, nego načelo kakvoće. Ustaški pokret mora činiti odlučan, brz i pokretan organ političkog vodstva naroda.

Ovakovo vodstvo odstranjuje posredne snage i shvaća narod kao cjelinu, a sunarodnjacima načelno pruža pravnu jednakost, koja je u skladu sa podređivanjem u službi cjeline. Ako je odluka većine uviek sadržavala obezpravljenje manjina i nasilje nad njima, onda je novi politički oblik izključio ovu suprotnost. Bitnost novog vodstva i njegove snage počiva na cjelokupnom pojmu volje narodne zajednice, koja ne bi mogla postojati, kad ne bi bila nošena spremnošću naroda i svih njegovih slojeva.

Ustaški pokret mora uviek spoznati potrebe naroda, mora odgajati njegova shvaćanja i skretati njegovu volju prema zajedničkom dobru. Jedinstvo zajednice volje počiva na unutarnjoj povezanosti ljudi iste vrsti. Nova družtvovna politika može zato u unutarnjem životnom izgrađivanju države i naroda ostvariti ono, što demokraciji nije uspjelo nikada i to za to, jer novo shvaćanje predpostavlja postojanje nejednakosti među ljudima i narodima. Novo shvaćanje čijim je predstavnikom i Ustaški pokret, odstranjuje svako mehaničko ujednačivanje i traži stupnjevano uređenje vodstva i suradničtva, a isto tako naglašava, da svaki narod mora ostvariti svoj vlastiti životni oblik i pobija svako međunarodno izjednačenje.

Eto na taj se način postavlja pitanje vodstva po Ustaškom pokretu, a time je ujedno rečeno, koliko se toga u ime kakvoće zahtieva od pravog Ustaše, koji to nije samo po imenu. Jer — pred nama stoje ogromni zadatci. Naš rad mora obuhvatiti sveukupne potrebe čovjeka u životnoj borbi. Mi smatramo borbu prirodnom i potrebnom. Mi volimo borbu, jer u njoj vidimo smisao života. Tu životnu borbu mora izdržati svaki pojedinac sam, i nitko drugi, nikakva postrojba, pa ni država ne može mu tu borbu oduzeti. Zajednica, narod i država dužni su pripraviti čovjeka za tu borbu, očeličiti ga i pružiti mu osjećaj, da nikada ne stoji sam proti sudbine. Za to mi Ustaše ne dajemo ljudima nepromišljena obećanja, već se posljedak naše borbe mora očitovati u djelima i uspjehu, koji se može vremenski nadzirati.

Ustaški pokret ne vodi politiku sitnih darova, već uviek gleda na dobro hrvatske narodne zajednice i ostvaruje dalekovidnu politiku. Mi znamo, da naše gospodarstvo nije naš cilj, već sredstvo; da se pruži narodu rada i kruha. Iz toga zaključujemo, da su gospodarstvo i družtvovna politika jedno te isto. Radi toga ne govorimo samo o zaradi. Nama ustašama nije cilj povećanje prihoda, već povišenje životne razine čovjeka. Za nas mora stajati hrvatski čovjek u središtu naših nastojanja, a ostvarenju dobrobiti tog našeg čovjeka moramo podrediti sva naša nastojanja, sve naše posebničke prohtjeve i želje. Sreća i napredak hrvatskoga naroda mora za nas predstavljati vrhovni zakon. I radi toga mora Ustaški pokret uključivati u svojim redovima najbolje od najboljih, najborbenije od najborbenijih, najpožrtvovnije od najpožrtvovnijih. Poglavnik je bio dalekovidan, kada je načelo kakvoće postavio temeljnim načelom ustaškog pokreta, jer je tako osigurao, da ustaštvo i u oslobođenoj domovini može uspješno udovoljiti zahtjevima, koji se na njega stavljaju.

Braćo Ustaše!

Naše pripadanje Ustaškom pokretu ne smije za nas predstavljati povlasticu. Onaj osjećaj požrtvovnosti, kojim smo se rukovodili u vremenu robstva mora postojati u našim redovima i dalje, jer samo tako ćemo moći ostvariti ono, što od nas traži Poglavnik, a to je da »svatko od nas mora imati do najvišeg vrhunca iztančani osjećaj dužnosti, jer svaki od nas, svaki Hrvat mora znati, da ima danas više nego ikada u prošlosti jednu veliku dužnost, a to je: raditi za utvrđenje, ustaljenje i sređenje Nezavisne Države Hrvatske i raditi za sreću i blagostanje hrvatskog naroda«.

U to ime budimo za Poglavnika i za Dom spremni!


A.Seitz
Nikad ne prestati vikati već sipati bijes,
kao što vulkan riga lavinu.
U noćima mračnim bit gorući krijes,
što svijetli daleko,daleko u daljinu....
Odgovorite