Rasa, narod, nacija, pleme

''Ti hrvatski narode ne očekuješ svoga spasa od gavana i bogatuna...''
Odgovorite
Avatar
zummann
Urednik
Postovi: 3269
Pridružen/a: čet vel 22, 2007 6:56 pm

Rasa, narod, nacija, pleme

Post Postao/la zummann »

(O krivoj uporabi ovih izraza)

Bez sumnje vrlo je potrebno pročistiti i razbistriti neke pojmove, koje upotrebljavamo, svijesno ili nesvijesno, u krivom ili nepotpunom smislu. Zbog toga nastaje zbrka ne samo u riječima, nego i u samim pojmovima; a oni koji vole i volili su loviti u mutnom,, znadu se vješto koristiti tom zbrkom.

Tako za vrijeme propale države oni, koji su svirali prvu violinu u hrvatskom javnom životu znali su se razbacivati različitim tobože uvjerljivim frazama o »narodu« i »rasi«, kao što na pr: »Meštrović je najrasniji predstavnik slavenske rasne umjetnosti«; »Hrvati, Srbi i Slovenci su tri plemena jugoslavenskog naroda«; ili čednije: »narodna osnovna škola«, »narodni jezik« i »narodna povijest« i sl.; ovamo ide i upotreba izraza »hrvatski seljački narod« u smislu cjeline naroda hrvatskoga.

Pogotovo je teško bilo razbistriti pojmove, kada se pri tome pozivalo na auktoritet dra A. Radića, koji je u "Osnovi za prikupljanje gradje", u »Seljačkom nauku«, i drugdje, mnogo puta upotrijebio te riječi. Pojmovi su kod njega, izgleda, odredjeni, s njegovog gledišta, dosta jasno. Ali, nažalost, terminologija mu se mijenja: opažamo pojavu, da u svojim ranijim djelima drži se jedne terminologije, dok u kasnijim rabi drugu, dosta različitu od prve.

To se naročito odnosi baš na riječi i pojmove »narod«, »puk«, »pleme«, »seljački narod«, »gospoda«, i t. d., dakle baš na ono, o čemu smo počeli govoriti. Zbog toga dolazi do stanovitih nesporazuma, koji se mogu rješiti samo na taj način, da su kod dr. Ante Radića misli važnije od terminologije, a da je ista kod njega doživila znatnu evoluciju (razvoj).

Dakle, ne preostaje nam u vezi sa svim rečenim, nego pokušati stvari postaviti na svoje mjesto, odnosno točno odrediti, što bi imala značiti jedna, druga ili treća riječ.

Počnimo redom od pojma »rase«.
Nikad ne prestati vikati već sipati bijes,
kao što vulkan riga lavinu.
U noćima mračnim bit gorući krijes,
što svijetli daleko,daleko u daljinu....
Avatar
zummann
Urednik
Postovi: 3269
Pridružen/a: čet vel 22, 2007 6:56 pm

Re: Rasa, narod, nacija, pleme

Post Postao/la zummann »

I. RASA.


Stari pojam o četiri rase (bijeloj, crnoj, žutoj i crvenoj) već je odavna napušten u ozbiljnoj i preciznoj znanosti, odnosno modificiran (preinačen). Sama boja kože ne igra prvu ulogu kod raspoznavanja rasa. Još manju vrijednost ima sasvim labava terminologija o »slavenskoj«, odnosno »germanskoj« ili »latinskoj« rasi i to iz ovih velevažnih razloga: Rasa je po suvremenom shvaćanju ništa drugo nego anatomsko-fiziološki pojam, jer istu ne čine ni u kojem slučaju jezik, nego samo tjelesne osebine i to: oblik lubanje (kratka, duga i srednja), kosa (glatka, rudasta), visina (rast), te napokon pigmentacija (boja očiju, kose, kože). S tjelesnim osobinama vezane su i psihičke (duševne) osobine. Raspoznavanje istih zove dr. Ante Radić i drugi »psihološkom etnografijom«.

Čitav niz učenjaka različitih narodnosti postavili su već solidne temelje ovoj "znanosti o rasama".U njemačkom Reichu, dijelom u Italiji, a sada i našoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj »nauk o rasama« primljen je kao državni zakon, što se tiče stava prema nearijskim rasnim jedinkama (Židovima, Ciganima). Razumije se, da se pojedini pisci ne slažu u svim pojedinostima o vrijednosti te ili druge rase, ali u glavnom svi tvrde opstanak većeg broja kvalitativno-nejednakih vrsti ljudi, koje zovemo »osnovnim rasama«.

Međju tim učenjacima i piscima možemo spomenuti ova poznata imena: Francuzi: Arthur comte de Gobineau: »Essai sur l'inégalité des races humaines« (»Eseji o nejednakosti ljudskih rasa«): Vacher de Lapouge: »La race et le milieu social« (»Rase i društvena sredina«), ponijemčeni Englez: Stewart Chamberlain »Das neuzehnte Jahrhundert« (»19-to stoljeće«); Nijemci: Hans Günther: »Rassenkunde Europas«; Schmidt dr. Walter: »Die Rassen der jüngeren Steinzeit in Europa« (»Rase mladjeg kamenog doba u Europi«); dr. Alois Fischer: »Neue Untersuchungen über Rasse und Volkstum (1926), (»Nova istraživanja o rasi i narodnosti«), te mnogi drugi.
Uz stanovita razilaženja u nekim potankostima i u tendencijama sve u svemu za Europu glavna škola »rasnih istraživača« tvrdi četiri glavna rasna tipa:
1. nordijski, sjeverni (visokog rasta, uske glave — »doliho-cephali«, biondini), koje njemačka škola uzima kao najboljii ljudski soj;
2. mediteranski, jugozapadni (nižeg rasta, okrugle glave, brineti) ;
3. dinaridski (brineti, visokog rasta, okrugle glave, kratkoglavi — »brachicephali«), te
4. istočni (niži rast), široko lice, okrugla, kratka — »brahicefalna« glava.

Te četiri glavne rase imadu svaka po dvije »podrase«: tako »Nordrasse« — pravi nordijski, sjeverni tip, te tip indijski; »Westrasse« tipove: mediteranski i prednjoazijski (potonjoj bi pripadali dijelom i Židovi) ; »Dinariden-Rasse« imala bi dinarski (kod nas) i orijentalni (armenoidni) tip (kome takođjer dijelom pripadaju Židovi, koji su po tome nejedinstvena mješana rasa) ; dok »Ostrasse« ima alpinski i istočno-europski tip (Belgija, švicarska, te Finska, Rusija; najtipičniji bi bio finski tip).

Daleko bi nas dovelo, da opisujemo osebine svake rase; dosta je da pribilježimo samo to, da u gotovo svakom europskom narodu (i u hrvatskom takodjer) ima zastupnika — pojedinaca gotovo svih europskih rasnih tipova. Prema tome kod nas u Hrvatskoj ima alpinaca (vrsti istočne rase) Nordijaca (u Panoniji, medju Hrvatima i Nijemcima) dinaraca (u Lici i Dalmaciji) i ostalih.

Kratko rečeno, termin »rasa« ne smijemo zloupotrijebiti. Treba se držati, da »problem rasa« spada na područje »Rassenkunde« te samo stručnjaci su sposobni rješavati ta pitanja, stvarno anatomsko-fiziološka i psihološko-etnografska.

Dakle, o rasi u našim prilikama ne treba govoriti više, nego što se službeno već prihvaća. Za nas je bitnije definirati (odrediti) pojmove i riječi »narod«, »pleme« i »nacija«, pa konačno ustanoviti, da imamo pravo na naslov »nacija«.
Nikad ne prestati vikati već sipati bijes,
kao što vulkan riga lavinu.
U noćima mračnim bit gorući krijes,
što svijetli daleko,daleko u daljinu....
Avatar
zummann
Urednik
Postovi: 3269
Pridružen/a: čet vel 22, 2007 6:56 pm

Re: Rasa, narod, nacija, pleme

Post Postao/la zummann »

II. »NAROD«

U dva smisla (»nacija« i »puk«).

Riječ »narod« se kod nas upotrebljuje u dva smisla: »demos« i »ethnos«. Prvi smisao je nastao analogijom s ruskim, je »narod« (naglasak na zadnjem slogu) i »narodniki« znaći »puk«, »demos«, »prosti narod«, odnosno »demokrati«, pučkaši« i tek vrlo rijetko sav skup stanovništva zemlje, gotovo nikada »nacija«.

Drugi smisao je analogan poljskom i češkom. Poljski »narod« (čitaj »narud«; naglašen prvi slog) i »narodowcy« znači nacija«, »nacionalisti«, dok za puk Poljaci vele »lud«, »ludowci«; Rusi pak za »naciju« nemaju druge riječi nego baš latinski izraz »nacija« i nikako drukčije. Nijemci pak za taj pojam imaju riječ »Volk«, koja poput naše ima dva smisla. Dodajemo, da »Volk« u njemačkom istozvučan i istoznačan sa staroslavenskom rječju »pik« (polk), po našem izgovoru spuk«, što uostalom kod nas znači skup ljudi iz prostijeg naroda; a u srpskom, prema modernom ruskom, »pukovnija«.

U prvom smislu (»demos«) rabi tu riječ dr. A. Radić u "Osnovi", (na str. 3. novog izdanja) ovim retcima: »Što je narod ? Ne misli se tu čitav narod ili hrvatski, ili srpski, ili slovenski, ili bugarski, već se misli onaj veći dio naroda,koji recimo za sada, živi po selima, rukama radi, koji u velikoj većini ne nosi francuskog odijela, koji nije učio nikakvih ili gotovo nikakvih škola . . .« i malo dalje: »razlika je izmedju »gospode«, »inteligencije« i naroda druga kultura«. Dakle izmedju puka (naroda) i gospode je razlika — druga kultura, a ne narodnosne osebine. Znači,da riječ narod znači »demos« — barem u ovim retcima.

Ali već malo kasnije u »Odgovorima na glavna pitanja o Hrvatskoj Pučkoj Seljačkoj Stranci« (štampana u XVII. svesku »Dodatak«, str. 36.) isti dr. A. Radić piše već ovo: »1) glavna misao H. P. S. Stranke jest pučka (ne piše »narodna«!) politika. 2) Pučka politika jest ona politika, koja ne priznaje, da »gospoda« imaju pravo vladati nad pukom«, te 6) Vrhovnu vlast ima u državi čitav narod, t. j. gospoda i puk zajedno«.

Ovdje je u potpunoj suprotnosti s prvim citatom iz »Osnove« riječ »narod« očito upotrebljena u smislu »nacija« — ethnos«, dok je »demos« izrečen rječju »puk«. Ista terminologija nalazi se na pr. i u »Glavnim mislima Hrv. Pučke Seljačke stranke« (svezak VII. str. 26-27) i to ovako:

»1) H. P. S. Stranka je narodna hrvatska stranka.

2) H. P. S. Stranka je narodna, slavenska (?) stranka« i dalje, str. 36.: »U hrvatskom narodu ima osim seljaka, malo puka« . . . Jasno, da je ovdje riječ narod i »narodni« upotrebljena takođjer u smislu »nacije« i »e t h n o s«. Ipak, kako znademo, H. P. S. S. kasnije je odstranila iz svog imena riječ »pučka«.

To se je dogodilo u vezi s time, da su tu riječ počeli uvadjati osnivači posebne »pučke« stranke, koja je bila prozvana »klerikalna«, a i sama riječ »pučka« značila je katolički orijentiranog čovjeka (»klerikalca«), dok i samo riječ »seljačka« bila je smatrana dovoljnom zamjenom za riječ »pučka«.

Time je riječ »narod« prema tome dobila kod dr, A. Radića, a po tome i u široj uporabi u Hrvatskoj dvostruko značenje, da se tako izrazimo, ruske i poljske zajedno, analogno njemačkom »Volk«. Kod toga, nažalost, ostajemo i danas, s tim dodatkom, da za razliku od Srba mi riječ »puk« rabimo, samo (dosta rijetko!) u smislu »demos«, a nikako u smislu »regimente«. Srbi pak su rabili i rabe riječ »narod« više u smislu »demos«, nego »nacija«. Govorilo se o »narodnoj fronti«, navodno »fronti slobode« — savezu demokrata, radikala. i komunista (!), tamo gdje smo mi rabili izraz »pučka fronta« (»front populaire« u Francuskoj ili Španjolskoj). Ova srbijanska terminologija, ne bez zlih namjera, bila je propagirana i u Hrvatskoj,stvarajući sve veću zbrku pojmova.

Nažalost još je nemoguće osloboditi se ovog dvostrukog smisla riječi narod, konačno zamijenivši nju »nacijom«, jer je riječ »nacija« ipak strana ...Ali svakako treba znati, da smo baš »nacija«.
Nikad ne prestati vikati već sipati bijes,
kao što vulkan riga lavinu.
U noćima mračnim bit gorući krijes,
što svijetli daleko,daleko u daljinu....
Avatar
zummann
Urednik
Postovi: 3269
Pridružen/a: čet vel 22, 2007 6:56 pm

Re: Rasa, narod, nacija, pleme

Post Postao/la zummann »

III. »Narod«
U smislu nacionalnosti.

Još je važnije za nas odrediti (definirati riječ »narod« ili »nacija« u drugom pravcu, t. j. u smislu obuhvatnosti i odnosa prema višim (većim) i nižim (manjim) skupinama ljudi.

Već spomenuti etnograf Dr.Alois Fischer u spomenutom djelu »Nova istraživanja o rasi i narodnosti« daje točne definicije pojmova: »narodnosti«, naroda«, »nacije«; navest ćemo nas značajne:

A) »Narodnost« (»Volkstum«).

Narodnost je sociološki pojam (dok je rasa, naprotiv, anatomsko fiziološki!). Pod tim mislimo najvišu formu ljudskog udruživanja. Narodnost se osniva na tri čimbenika: jeziku, kulturi i životnom prostoru, te ima svrhu afirmirati pred drugim grupama ljudstva probitke, skopčane s tim trima čimbenicima. Razlikujemo dva oblika »narodnosti«: »narod« (»Volk«) — u manjem broju bio bi »grana« (»Stamm«), što kod nas obično (pogrešno) kažu »pleme«, i »nacija« (»Nation«) — ako je manja po broju i kao niži oblik iste »nacionalnost« (»Nationalitat«).
Za nas je prevažno pitanje, što smo mi Hrvati: »narod« ili »nacija«? Čujmo dalje dr. A. Fischcra:

B). »Narod« (»Volk«).

»Narod« je obilježena istom kulturom, (Hrvati i Srbi nemaju zajedničke kulture!), običajima, a takodjer redovito i jezikom (samo redovito, a ne uvijek ! ), i to zajednica većeg ili vrlo velikog broja ljudi, kojoj je cilj afirmirati pred ostalim grupama ljudstva sve interese skopčane s navedenim čimbenicima (kulturom, običajima, redovito jezikom).

C) »Grana« ili »pleme« (»Stamm«) prema gore navedenom citatu je narod manjeg broja, možda do jednog milijuna (Hrvata ima oko 6 milijuna i više, dakle ne mogu spadati pod ovaj pojam!).

D) »Grupe naroda« (»Volkergruppe«) — to bi bio viši pojam za »narod« ; može se uzeti ili kao na pr. pojmovi »germanstva«,
»slavenstva« (po jeziku), ili recimo »Europejci«, »narodi mediteranske kulture« — i slično.

E) »Nacija« (»Nation«). Nacija je, dakle, zajednica nastala historijskom sudbinom, koja pomoću vlastite države ili želje za stvaranjem
vlastite države (»volje državnosti«) afirmira (štiti ili brani) interese, skopčane sa stanovitim životnim prostorom (domovinom) naprama drugim skupinama ljudstva.
Kako vidimo, ovdje se smatra »nacijom« onaj narod, (više od milijuna glava, brojčano), koji je stvorio svoju državu ili pokazuje želju (ustancima, pokretom, promičbom) takovu državu sebi stvoriti. Narod, koji te želje ne pokazuje, nije još »nacija«. Ogromna značajnost ove definicije za naše hrvatske prilike do i poslije desetog travnja očita je!

Dalje dr. Fischer piše o stvarima, koje danas nisu od vrijednosti: o dvojezičnim i trojezičnim nacijama (Belgijanci, švicari), o tome može li se Kanadjane smatrati nacijom, odvojenom od Engleza i slično. Irredentom zove on grupu nacije, koja se našla pod tudjom vlašću i želi sjedinjenje s maticom zemljom.

Svaka pak od ovih definicija traži neki komentar ili bar razjašnjenje. Tako, što se općeg pojma o narodnosti tiče, potrebno je naglasiti, da se francuski pisci uopće s ovim nikako ne slažu ;oni »nacionalnošću« (»nationalite«) zovu državnu pripadnost, ono, što mi zovemo »državljanstvo« ili, kako se to pod srpskom vlašću pisalo, »podanstvo«. Tako, za njih postoje »crni Francuzi« iz Senegala, »žuti Francuzi« iz Anama, »Francuzi« njemačkog ili talijanskog jezika iz Elzasa ili s Korzike, i t. d. Kada hoće obilježiti ono, što mi i Nijemci zovemo »nacionalnošću« vele »nationalité ethnique« — »etnička narodnost«. Uzevši ovo za temelj i dodavši još »teoriju o psihološkom podrijetlu narodnosti«, t. j., da se narodnost odredjuje željom, da joj se pripada, te smatrajući da svi Francuzi i kolonijalni državljani ne mogu ne imati želju, da budu Francuzi (kobna zabluda narcisoidne zaljubljenosti u sama sebe!) sasvim dosljedno sa svoga gledišta smatraju Elzašane — Francuzima, Austrijance, švicare i Belgijance, narodnostima; u tom su dosta tvrdokorni i tvrdoglavi. Teorija o »želji za državom« njima je tudja i nepoznata; otuda je i ono tomalovažavanje naših) hrvatskih prava u Francuskoj (uz namjernu slobodno-zidarsku promičbu, razumije se!). Po tome dostaje, da Francuzi osvoje neki prostor — žitelji postaju Francuzi.
To je jedna »svrsishodna« teorija, ali koja se nipošto ne može prihvatiti: po tome bi na primjer svi Hrvati morali biti od 1918. do 1941. Velikosrbi, a da nas se slučajno predalo Albaniji, bili bismo po tome — Arnauti.

Važno je i pitanje jezika. Da li se narodnost odredjuje jezikom? Moramo ipak znati, da već u staroslavenskom postoje dva izraza za narod: prvi je »jazik« i drugi »pik« (puk), istozvučno njemačkom »Volk«. Prema tome sasvim odbaciti i zabaciti jezik ne bi bilo opravdano. Ali jezik nije dovoljno mjerilo za narodnost. Englezi i Amerikanci, Englezi i većina Iraca govore isti jezik, ali su, van sumnje, posebni etnički tipovi, u slučaju Iraca — čak i oprečni Englezima, te se svakako ne osjećaju jednim narodom. Židovi, naprotiv, nemaju danas zajedničkog jezika, ali vezani vjerom, običajima, kulturom i poviješću bezuvjetno su narod, ma i bez teritorija. Prema tome je posve opravdano, kad se kaže, da je jezik samo redovito oznaka narodnosti, a ne uvijek. Prema tome otpada »jugoslavenski« prigovor prava Hrvata, da budu nacija.
Nikad ne prestati vikati već sipati bijes,
kao što vulkan riga lavinu.
U noćima mračnim bit gorući krijes,
što svijetli daleko,daleko u daljinu....
Avatar
zummann
Urednik
Postovi: 3269
Pridružen/a: čet vel 22, 2007 6:56 pm

Re: Rasa, narod, nacija, pleme

Post Postao/la zummann »

IV. Što je zapravo »pleme« ?


Kao što smo vidjeli, dr. A. Fischer kaže za »Stamm« (»grana«), manje točno »pleme«, da je to narod manjeg broja pripadnika, recimo do jednog milijuna. Ali, kako znamo, postoji i drugi smisao riječi »pleme« — vidjet ćemo, da je taj drugi smisao pogrešan.

Tih naziranja zapravo ima više. Glavni je onaj, koji je našao svoj izraz u riječi »plemić«, »plemenitaš«, što znači isto što i koljenović (a s tim u vezi i »koljena izraelska«).

Kod starih Hrvata, kao što znademo, bilo je stanovitih rodbinskih-teritorijalnih zajednica (sedam plemena kod seobe, dvanaest plemena kod Drave). Takovih istih zajednica imade sada kod Albanaca (»tisovi« Malisora, Mirdita, Kastrata i t. d.), kod Crnogoraca (Vasojevići, Njegoši), na Kavkazu; ima tragova, i kod Škota (»klanovi«). Na čelu tih plemena bili su neki »patrijarsi« zvani, možda, »županima«. Pripadnici tih plemena smatrali su sebe boljim (plemenitijim) od prosječnog, ostalog (navodno osvojenog) puka, te su imali nad tim neku prevlast (hegemoniju). Kasnije se od tih odnosa razvijaju »kmetstvo« i »vlastelini«.

Očigledno je, da taj smisao riječi »pleme« (klan, fis), nema ništa zajedničkog sa gore navedenim pojmom »manjeg naroda«, jer je to ime postalo oznakom, tako, društvovne diobe, a ne narodnostnim pojmom.
A ima i još jedan smisao riječi »pleme«, širi od naroda, koji susrećemo kod dra Antuna Radića. On se naime takodjer pozabavio tim pitanjem i to u »Božićnici« 1902. pod naslovom "Hrvati, hrvatsko pleme".Dosljedan svom »slavenstvu« pisac pita: »kakvog smo plemena mi Hrvati?« i odgovara: »Mi smo Hrvati slovjenskoga ili slavenskoga plemena« i t. d.To pleme širi se od Jadranskoga mora na jug i t. d. To znači, da dr. A. Radić rabi riječ »pleme« u neočekivanom smislu: obuhvatan pojam za Hrvate, Bugare i t. d., ili što bismo po Fischerovoj definiciji nazvali »grupe naroda« (Volkergruppe). Na drugom mjestu veli A. Radić: »drugo je pleme, a drugo je narod...«. »Tako ni čitavo hrvatsko pleme nije jedan narod, jer nema želje ni jedne misli«. (Dr. A. Radić se postavlja ovdje na francusko stajalište kod tumačenja riječi pleme. U ovom slučaju bi Fischer govorio o »naciji«). A dalje, sasvim neočekivano, veli ovo: »Bugari imadu svoju državu i misle samo na sebe. Srblji imadu svoju državu i misle samo na sebe, a često i protiv Bugara i protiv Hrvata. Bugari, Srbiji, Hrvati i Slovenci su jedno pleme, ali nijesu jedan narod. Nijesu jedan narod, jer nemaju jedne misli, jedne želje, jedne težnje«. Navedene riječi pokazuju, da A. Radić drži: da je »pleme« širi pojam od »naroda« (baš obratno integralističkoj t. zv. »jugoslavenskoj teoriji« o srpskom, hrvatskom i slovenskom plemenu »jugoslavenskog naroda« ) ; da izraz hrvatski jezik i hrvatsko pleme obuhvata sve narode, koji govore jezik sličan našemu (t. j. da Srbi i Slovenci govore hrvatski), s time se nije moguće složiti, jer bi opet dovelo do kobne i krvave »igre s pojmovima«; i da Hrvati, ako hoće biti jedan narod moraju imati jednu misao, jednu želju (znači, da nisu dovoljno samo jezik i običaji!) — ta je misao sasvim »totalitarna« i »ustaška« !
Nikad ne prestati vikati već sipati bijes,
kao što vulkan riga lavinu.
U noćima mračnim bit gorući krijes,
što svijetli daleko,daleko u daljinu....
Avatar
zummann
Urednik
Postovi: 3269
Pridružen/a: čet vel 22, 2007 6:56 pm

Re: Rasa, narod, nacija, pleme

Post Postao/la zummann »

V. Što su dakle Hrvati?



Vidimo, dakle, da o riječi »narod«, »pleme«, »nacija« postoje različita tumačenja. Ali, kako god smo mislili o svim tim pojmovima i riječima, ovo je van svake sumnje : Hrvati nisu nikakvo »pleme« i hrvatstvo nije nikakvo »plemensko obilježje«, jer :

1. Hrvati nisu ni »klan«, kao Vasojevići ili Malisovi.
2. Hrvati nisu nerazvijen i malen narod, manji od jednog milijuna glava.
3. Hrvati, dakako nisu »grupa naroda« (kao što to tumači A. Radić u onom stavku, što smo ga gore prenijeli).

Iz toga slijedi, da su Hrvati narod, pravi — pravcati narod, koji ima svoju kulturu i običaje i koji hoće štititi i braniti pred ostalim grupama ljudstva probitke skopčane s tim trima čimbenicima (kultura, običaji, jezik).
Ali kad pročitamo još ono, što dalje piše A. Radić: »Što su dakle Hrvati?«, k hrvatskom narodu broji se danas svaki onaj čovjek, koji ima tu želju i misao, da se što više našega plemena složi i sjedini u jednu slobodnu domovinu (što Fischer zove »željom stvoriti državu« ! ), kojoj će srce biti u Zagrebu« (te primjećuje: »tko vuče u Ljubljanu ili u Beograd ili čak u Sofiju — taj nije Hrvat« ! ).

Ako usporedimo ovo sa rečenom definicijom nacije: »Nacija je zajednica nastala historijskom nuždom, koja pomoću države ili želje za državom (volje državnosti) afirmira interese, povezane sa stanovitim životnim prostorom (hrvatskom domovinom!) — naprama drugim skupinama ljudstva« -vidimo, da i A. Radić vidi kod Hrvata želju za državom (ostvarenu 10. travnja 1941.)

Prema tome, zapravo premda i nije upotrebio riječ nacija, A. Radić ipak posve ispravno i jasno tvrdi, da Hrvati nisu ništa drugo, nego prava i neprijeporna — nacija. Time je sve rečeno !



prof. K.RIMARIĆ VOLINSKI


"Ustaška mladež";god.XII.,broj 8.;Zagreb,22.veljače 1942.
Nikad ne prestati vikati već sipati bijes,
kao što vulkan riga lavinu.
U noćima mračnim bit gorući krijes,
što svijetli daleko,daleko u daljinu....
Odgovorite