Prepiska dr Ante Pavelića sa Antonom Vranjkovićem

''Ti hrvatski narode ne očekuješ svoga spasa od gavana i bogatuna...''
Odgovorite
Avatar
Kum Bečo
Podurednik
Postovi: 901
Pridružen/a: uto pro 16, 2008 4:16 pm
Lokacija: Sarajevo

Prepiska dr Ante Pavelića sa Antonom Vranjkovićem

Post Postao/la Kum Bečo »

Dok je Tito željeznom rukom vladao Jugoslavijom odbjegli poglavnik je vjerovao da je pitanje dana kada će ponovno biti uspostavljena NDH. PLUS: POSLJEDNJE PISMO KOJE JE PAVELIĆ IKAD NAPISAO

ZAGREB - Više od 30 izvrsno sačuvanih pisama, dio prepiske koju je s poglavnikom NDH, Antom Pavelićem, tijekom desetak godina vodio Anton Vranjković (85), ustaški časnik koji danas živi u mjestu na jadranskoj obali, nedaleko od Splita, samo je djelić fascinantne arhive o ustaškoj i kasnijoj hrvatskoj političkoj emigraciji, koja je u Europi, Južnoj Americi i Australiji djelovala nakon Drugog svjetskog rata.
Pisma iz Engleske

Dio korespondencije između Pavelića i Vranjkovića osobne je prirode i svodio se na uzajamne čestitke u povodu Božića, Nove godine i Uskrsa, te rođendanâ i imendanâ, no dio predstavlja poglavnikove ocjene i analize političkih zbivanja, te njegove planove za ponovnu uspostavu Nezavisne Države Hrvatske, poražene u Drugom svjetskom ratu.

Tridesetak pisama ustupljenih Jutarnjem listu, do sada potpuno nepoznatih javnosti, prvorazredna su povijesna građa jer daju izravan uvid u prilike koje su vladale u samom vrhu ustaške emigracije, međusobnom sumnjičenju koje je vladalo između Pavelića i njegovih najbližih suradnika, te borbi za prevlast u poslijeratnom ustaškom pokretu.

Pavelićeva do sada potpuno nepoznata pisma, odašiljana Vranjkoviću iz Argentine i Španjolske u Englesku i kasnije Zapadnu Njemačku, bit će dragocjen, autentičan izvor povjesničarima, posebno u dijelu koji se odnosi na raskol između poglavnika i Branka Jelića, te Vjekoslava Maksa Luburića.

Vranjković se s Pavelićem počeo dopisivati još dok se nalazio u zarobljeništvu u Engleskoj, 1949. godine, i njihovi su kontakti trajali punih deset godina. No, pisma iz najranijeg razdoblja njihove korespondencije su izgubljena tijekom jedne od Vranjkovićevih brojnih selidbi. Prvo sačuvano poglavnikovo pismo Vranjkoviću nosi datum 7. svibnja 1953., a posljednje 18. rujna 1959. Ono posljednje, dakle, pisano je tek nešto više od tri mjeseca prije Pavelićeve smrti.

Većina Pavelićevih pisama kucana je pisaćim strojem, a samo nekoliko ih je pisano rukom. Uglavnom su na vrlo tankom papiru - sličnom onome za zamatanje duhana - kakav se koristi u zračnoj pošti, no izvrsno su sačuvana s obzirom na to da ih Vranjković čuva u plastičnim folijama. Pavelić je sva pisma datirao i osobno potpisao, no zanimljivo, nigdje uz datum nije stavio i mjesto gdje su pisana. Čini se da je Pavelić sam kucao, ili ih je diktirao osobi nevještoj s pisaćim strojem.
Grb i memorandum

Prepuna su pogrešaka i kucanja slova preko slova, a i po formi su izvan standarda kakve primjenjuju profesionalni daktilografi. Gotovo sva pisma imaju memorandum Poglavnika Nezavisne Države Hrvatske, a ona ranija i crno-bijeli hrvatski povijesni grb, te iznad njega slovo U uokvireno pleterom. Grb je na kasnijim pismima otisnut suhim žigom.

Jedan susret 1943.

Vranjković je Pavelića sreo tek jednom, 1943. godine, kada ga je u Zagrebu poglavnik primio sa skupinom ustaških pitomaca, polaznika vojne škole. Vranjković je tada pohađao ustašku časničku školu u Borovu.

Kad su Njemačka i njeni saveznici izgubili rat, ostaci poraženog Pavelićeva režima razasuli su se na sve strane. Vranjković je nakon zarobljeništva u Italiji i Austriji dospio u Englesku, a Pavelić je nakon kraćeg skrivanja u Italiji pobjegao u Argentinu.

Jutarnji

slika

slika

slika
Beogradski pašaluk
Odgovorite