Ustaški Pokret

''Ti hrvatski narode ne očekuješ svoga spasa od gavana i bogatuna...''
Avatar
LEGIONARI
Podurednik
Postovi: 1554
Pridružen/a: čet vel 26, 2009 3:40 pm

Re: Ustaški Pokret

Post Postao/la LEGIONARI »

BOSNA SRCE HRVATSKO!

(Izvadci iz najvažnijih članaka)
Republika Hrvatska br. 170.
Buenos Aires:


1."Hrvatsko-srbski odnosi posebno su opterećeni problemom Bosne i Hercegovine, koje geografski čine takvu gospodarsko-prometnu cjelinu s južnom i sjeverozapadnom Hrvatskom, da to i laik može zaključiti iz
samo letimičnog pogleda na zemljovidnu kartu, a s njome su pretežito vezane i povijesno i etničko-jezič-nom istovjetnošću. Velikosrpski je hegemonizam, od stvaranja zajedničke države, činio sve da se te prirodne veze
što više smanje i onemoguće, i one što više vežu za beograd."

"'Neprijeporna je činjenica, da se Hrvatsko porijeklo Bosne nije očitovalo samo u istovjetnim nazivima bana, u rodoslovlju vladarskih kuća, oznakama administrativnih ustanova, nego i u imenima Bosanskih vladara, koji su
u svojim nazivima isticali zakonitost njihova kraljevstva nad svim Hrvatima i ove veoma važne okolnosti nitko, ni po kom osnovu, ne može osporiti.

S druge strane, bošnjaštvo se kao nacionalna, misao nije održavalo, a niti se moglo održati, ostavši regionalizam sličan onom dalmatinskom odnosno slavonskom."

(Dr. Fadil Osmanagić).



2. Kad pogledamo na zemljopisnu kartu naših zemalja odmah nam upada u oči, da su Dalmanti nska i Posavska Hrvatska krakovi, a Bosna i Hercegovina središte, to jest, da ispunjuju prazni prostor između tih krakova. Ti krakovi i to središte čine posve naravnu cjelinu. Bilo bi posve neprirodno odijeliti Bosnu od tih krakova. To bi značilo iščupati srce iz ljudskog tijela. Sjeverni dio Bosne posve naravno prelazi u Posavsku Hrvatsku, zapadni dio prelazi naravno u Liku i Krbavu, a južni dio u Dalmaciju i na Jadran. Istočni dio Bosne i Hercegovine odsječen je prirodnom granicom od Balkana, a tu granicu čini rijeka Drina. Ova zemljopisna cjelina divno je sastavljena, te Dalmacija i uža Hrvatska ne mogu živjeti bez Bosne kao svoga središta niti Bosna bez njih, jer inače ne bi imala prirodnog izlaza na sjever ni na jug. Ovu prirodnu cjelinu dobro su uočili mudri i praktični Rimljani, kad su zagospodarili našim današnjim krajevima ili starom Ilirijom. Kao praktični vojnički i upravni stručnjaci Rimljani su povezivali omanje dijelove države u cjelinu. Bosna i Hercegovina tvorile su s današnjom Dalmacijom i današnjom užom Hrvatskom i Slavonijom cjelinu, pripadale su zapadnoj polovici carstva.

Kad je bizantinski car Heraklije (610. do 641.) pozvao Hrvate iza Karpata, da oslobode Dalmaciju od Avara, tada im je obećao dati tu zemlju. Hrvati su došli s dobro uređenom vojskom, potukli Avare u krvavim borbama te se naselili u Dalmaciji. Poslije nekoliko godina zaposjeli su svu zemlju do Valone na jugu, prešli na sjever u Panoniju do Drave, Dunava i Alpa u današnjoj Sloveniji.

Hrvati su se dijelili na razna plemena, pa su se ta ple mena naseljavala jedno uz drugo. Neka su se počela nazivati po rijekama, kako je bio običaj i u njihovoj staroj domovini iza Karpata. Pleme, koje se naselilo oko rijeke Bosne, počelo se nazivati Bošnjanima.

Ta "zemljica Bosna" obuhvatala je u početku samo porječje gornje i srednje rijeke Bosne, od Ivan planine do Zavidovićkih vrata, od Drine do Borove na zapad. Dakle prvobitna Bosna bila je jedna Hrvatska župa, koja je nazvana po rijeci Bosni, kao što su i druge neke župe nazvane prema rijekama kao na pr. Pliva, Gacka, Cetina. Neretvanska. Današnja bosanska Posavina pripadala je Panoniji ili Posavskoj Hrvatskoj, a Tropolje ili Završje (Duvanjsko, Glamočko i Livanjsko polje) i Donji Kraji oko rijeke Plive i sav prostor do Vrbasa pripadali su Bijeloj Hrvatskoj sve do provale Turaka. Ti se krajevi zvahu "Turska Hrvatska" za vrijeme turske vlasti.

Bosna je bila župa i uređena kao što su bile uređene i ostale Hrvatske župe. Njome je uprav ljao rod Kotromanića. Upravitelj zvao se "ban". Banska vlast postojala je samo kod Hrvata, a kod srba nikada. Registar samostana sv. Petra kod Solina navodi imena Hrvatskih velikana, koji su birali vladara Bijele Hrvatske. Na prvo mjesto dolazi Bosanski ban. To dokazuje, da je Bosna bila dio Hrvatske države,

(Dr. fra Oton Knezović; "RH" 54, str. 3-5, lipanj 1963.)


3. Turci su stvorili Bosnu kao što je danas poznamo. Nije Bosna ni geofizička cjelina ni prirodna geopolitička jedinica niti jedinstveno gospodarsko područje, nego se od male banovine oko Travnika proširila, kao pojam, zajedno s turskom vlašću, te se u doba najveće moći Turske prostirala na sjeveru do Drave a na Zapadu do Velebita, dok je kasnije u borbama s Austrijom i Mlečanima stiješnjena na manje okvire, te je konačno od Požareva čkog mira ostala u granicama koje danas poznamo. Kao takvu ju je Austrija okupirala i stavila pod posebnu upravu. Već sam lepezasti oblik ? Bosne sa središtem u Sarajevu pokazuje smjer širenja turske vlasti.

(Dr. Ivo Korskv; "RH" 17-18, str. 27, kolovoz 1955.)
Ljutu travu na ljutu ranu!

Kralju Dmitre Zvonimire - u tamnici tvoji su ratnici-tvoji Generali!
Avatar
LEGIONARI
Podurednik
Postovi: 1554
Pridružen/a: čet vel 26, 2009 3:40 pm

Re: Ustaški Pokret

Post Postao/la LEGIONARI »

4. Govoriti danas o Bosni kao nužnoj cjelini doista nije ispravno, kad se zna da je današnja Bosna posljedica hrvanja Kršćanskih i Muslimanskih sila na tom području. Zar su dva Hercegovačka izlaza na more (stvoreni na zahjev Dubrovčana, da se zaštite od neposrednog susjedstva Mlećana) dio nužne cjeline? Zar
između Livna i Imotskog postoji ikakva bitna razlika osim linije, koju su Mlečani utanačili s Turcima? Zar nije cjelovitost i nužnost Bosne isto takva politička fikcija, kao što je posebna Dalmacija bila. fikcija dalmatinskih autono maša, koji su stvarnost od 150 godina proglasili povjesnom nužnošću ?

Granice Hrvatskih pokrajina posljedica su tuđinskih nadiranja i kasnijih odstupanja, te i sama imena tih pokrajina nisu uvijek bila jednaka. Požarevački mir od 17 IX. i beogradski mir od 1739., koji su utvrdili dana
šnje granice Bosne i Dalmacije, zaista ne mogu biti temelj nekog samoodređenja naroda, niti stvaraju bilo
kakvu novu narodnost.

("RH" 52, str. 34, Božić 1962.)



Porijeklo Bosansko-Herccgovačkih Muslimana:

5. Sva dosadašnja etnografska i historiografska istraživanja utvrdila su, da Muslimani Bosne i Hercegovine predstavljaju u ogromnoj većini islamizirano domaće pučanstvo ovih zemalja. Ono je po svom porijeklu starosjedilačko, tj. pripada etničkoj zajednici mase pučanstva navedenog područja.

Neprijeporna je činjenica, također, da je ovo područje imalo katoličko odnosno bogumilsko pučanstvo od najranijih početaka, pa je tek navalama Turaka na Hrvatske zemlje naseljeno i pravoslavcima. Potrebno je
ipak istaći, da se prije dolaska Turaka na ono područje nastanio jedan dio pravoslavaca, i to onaj dio koji su Hrvati doveli sa sobom nakon poraza prvih na Kosovu. Prema tome, na području povijesne Hrvatske nije bilo islamizacije srpskog naroda već Hrvatskog.

(Dr. Fadil Osmanagić; "RH" 89, str. 41-42, 10. travnja 1972.)


6. Da većina Bosansko-Hercegovačkih Muslimana potječe iz izvorno Katoličkih obitelji, vidimo iz opisa
koji o tome daje prof. Mirko Vidović:

"Prema turskim izvorima iz 15., 16. i 17. stoljeća uoči turske okupacije Bosna je imala oko 900.000 stanovnika, među kojima je bilo oko 25.000 Srba koji su uglavnom izbjegli nakon Kosova. Nakon pritiska Pape i njegovih saveznika na Bosanskog kralja Tomaša, i u povodu upornog rada franjevaca na prevođenju krstjana u Kršćane,
u Bosni je tada bilo oko 90.000 krstjana i oko 750.000 Katolika." (...)

"Što milom što silom, katolici su sve brojnije prelazili na islam i to smanjivanje broja Hrvata katolika i pove
ćanje broja Hrvata Muslimana, prema turskim izvorima izgleda ovako: godine 1528. na području BiH bilo je 30% muslimana, 57 % katolika i 9% pravoslavnih (Vlaha i srba uglavnom), 1624. pak bilo je 67% muslimana, 22 % katolika i 11% pravoslavnih, dok je 1800. godine bilo: 73% muslimana, 9% katolika i 18% pravoslavnih, da bi 1878. ta slika izgledala ovako: 18% katolika, 39% muslimana (zbog bježanja u Tursku, tj. u Sandžak, Makedoniju i Istambul te u Anatoliju) te 43 % pravoslavnih. No, kako su Muslimanske obitelji stabilnije, bračna vjernost veća i djeca brojnija, 1971. popis pučanstva u BiH je pokazao slijedeće stanje: muslimana 39,6%, katolika 20% i pravoslavaca 37,2%.

Da ne bi došlo do krivog tumačenja, želim napomenuti da konstatacija da većina Muslimana potječe od katoličkih Hrvata ne znači da njihova današnja vjerska pripadnost smije biti ugrožena u budućoj Hrvatskoj državi. Ni katolicizam nije izvorna Hrvatska vjera i nametnut je, više ili manje, kao i sve vjere u srednjem vijeku. Prema tome, vjerska pripadnost ne može se određivati po prošlosti, pa ni po načinu na koji je prihvaćena, nego samo prema savjesti svakoga građanina, koji slobodno pristaje uz vjeru koju su mu dali roditelji ili je prestaje slijediti, kao što je to danas slučaj kod mnogih Muslimana (s veliko početno "M") koji kao komunisti isto tako malo drže do vjere kao što su protivnici katoličke vjere komunisti iz Hrvatske, potomci Katoličkih obitelji.

(Dr. Ivo Korsky; "RH" 164, str. 27 i 30, 10. travnja. 1989.)
Ljutu travu na ljutu ranu!

Kralju Dmitre Zvonimire - u tamnici tvoji su ratnici-tvoji Generali!
Avatar
LEGIONARI
Podurednik
Postovi: 1554
Pridružen/a: čet vel 26, 2009 3:40 pm

Re: Ustaški Pokret

Post Postao/la LEGIONARI »

Muslimanska narodnost:


7. Samo u jugoslavenskim političkim prilikama, eto religija je trebala biti glavni faktor odnosno osnov konstituiranja posebne etničke grupacije pa i posebno nacionalne svijesti. O tome govori slučaj Muslimana,
ali samo u Bosni

(Dr. Fadil Osmanagić; "RH" 92, str. 43, prosinac 1972. -siječanj 1973.)


8. Počevši s dr. Antom Starčevićem Hrvatska je politika naučila dijeliti vjeru od narodnosti, čime je postavila temelje kako za ispravno shvaćenu suvremenu, vjerski neutralnu Državu, tako i za ispravno shvaćene, politički nove zane vjerske zajednice. Starčevićanstvo je, kao protusnaga Strossmaverovom jugoslavenskom klerikalizmu, udarilo temelje nacionalnoj integraciji Hrvatskog naroda i počelo je liječiti rane, koje su razdijelile Hrvatsko područje uslijed višestoljetnih ratova između križa i polumjeseca. Nije stoga nikakvo čudo, da su prvi, nacionalnopolitički svjesni Muslimanski Hrvati bili skoro listom pravaši, jer su u pravaštvu osjetili mogućnost nacionalnog življenja bez pokušaja vjerskog prozelitizma, što nije bio slučaj kod jugoslavenstva biskupa Strossmavera koji je želio pomoću narodnosti izgraditi most između Istočne i Zapadne Crkve.

Pravaštvo je svojim odvajanjem vjere i narodnosti otvorilo vrata i pravoslavnom pučanstvu Hrvatske, da se politički poistovjeti s Katoličkom većinom, što bi bilo uspjelo da nisu Austrija u svojoj polovici (kasnije uz otvorenu potporu Talijanskih iredentista) i Mađarska u svojoj polovici, djelatno potpomagale srbizaciju pravoslavnog pučanstva, u čemu su vidjele najbolje sredstvo za slabljenje Hrvatske.

(Dr. Ivo Korskv; "RH" 76, str. 16, prosinac 1968)


9. Proces integracije Bosansko-Hercegovačkih Muslimana u Hrvatski narod bio je poslije 1945. silom zaustavljen i prigušen, ali nije bio bitno izmijenjen. Uspomena na stotinu godina zbližavanja nije nestala, nego se je samo morala prikriti. No 1961. je tito promijenio svoju politiku zapostavljanja Muslimana, koji su do tada bili klasificirani uvredljivim nazivom "nacionalno neopredijeljenih jugoslavena" i ponudio im je kao izlaz iz te zapostavljenosti nacionalnu oznaku Musliman, dakle podignuo je vjersku pripadnost, odnosno pripadnost Muslimanskim obiteljima (kad se radilo o komunistima i agnosticima), na rang nacije, dakle državnog naroda
kao što su to do tada bili samo srbi, Hrvati, Slovenci, Makedonci i Ne smijemo se čuditi da su to rješenje u prvom redu prihvatili viši i srednji staleži Bosansko-Hercegovačkih Muslimana, koji su više stradavali radi svog "neopredijeljenog", dakle drugorazrednog etiketiranja, nego radnici i seljaci, ali je razumljivo da su i ovi vremenom prihvatili politiku koja im je osiguravala identitet pod časnim i tradicionalnim vjerskim imenom.

Nije toliko desetljeća prošlo od razdoblja austro-ugarske uprave u Bosni i Hercegovini, kad su se izbori za Sabor vodili u okviru vjerskih zajednica, tako da je novo rješenje imalo simpatičan prizvuk dobrih starih vremena.
Nije bilo odmah uočljivo kakve će posljedice imati nova nacionalno-politička klasifikacija Bosansko-Hercego vačkih Muslimana u pogledu njihove stvarne nacionalne pripadnosti, ali ni sami inicijatori te politike, tito i kardelj, kojima je glavna svrha bila cijepanjem Hrvatskog etnikuma oslabiti Hrvatski "separatizam", nisu predvidjeli posljedice svoje politike. Nisu naime shvatili da su taj proces započeli u razdoblju islamske vjerske renesanse i rađanja islamskog fundamentalizma (što nisu istovjetne nego samo istodobne pojave).

(Dr. Ivo Korsky; "RH" 164. str. 24-25, 10. travnja 1989.)

10. Upravo činjenica da Muslimanski živalj Makedonije ne spada u "Muslimanski narod", iako su isto
tako Slaveni i Muslimani kao Hrvati Bosne i Hercegovine, niti se u tu Muslimansku narodnost uključuju Albanci Muslimanske vjere s Kosova, iako su geografski i kulturno usko povezani sa svojom vjerskom braćom u Bosni, dokazuje da je stvaranje Muslimanskog naroda u Bosni upereno isključivo protiv Hrvatske i da je na istoj liniji kao i stvaranje posebne, nacionalno "miješane" republike Bosne i Hercegovine. Nakon nacionalnog napretka koji je predstavljala Nezavisna Država Hrvatska sa svojim jedinstvenim područjem, SR Bosna i Hercegovina i kasnije stvaranje "Muslimanskog naroda" u njoj predstavljaju povratak u srednji vijek, stavlja nevjere na prvo mjesto u političkom životu, uz otežavajuću okolnost da to provode ljudi koji ne vjeruju i kojima je vjera samo sredstvo za uništavanje Hrvatske narodnosti.

(Dr. Ivo Korsky; "RH" 124, str. 15, 10. travnja 1980.)
Ljutu travu na ljutu ranu!

Kralju Dmitre Zvonimire - u tamnici tvoji su ratnici-tvoji Generali!
Avatar
LEGIONARI
Podurednik
Postovi: 1554
Pridružen/a: čet vel 26, 2009 3:40 pm

Re: Ustaški Pokret

Post Postao/la LEGIONARI »

Bošnjaštvo:

11. Samo nekoliko godina nakon uvođenja nacionalne oznake Musliman u jugoslaviji, jedna skupina Muslimanskih intelektualaca u Europi, od kojih se je većina prije izjašnjavala Hrvatima a manjina srbima, započela je s akcijom promicanja posebne bošnjačke narodnosti za Bosansko-Hercegovačke Muslimane, jer je shvatila da muslimanstvo kao narodnost može biti samo privremeno rješenje u današnjoj diktatorskoj državi, izlazak iz drugorazrednog položaja "neopredijeljenih jugoslavena", a ne temelj za budući život toga pučanstva. Među njima su vjerojatno bolji islamski teolozi shvatili da nacionalna oznaka Musliman zasjenjuje tradicionalnu vjersku oznaku Musliman i da je veoma daleko od islamskog naučavanja da bi se muslimansko ime pripisivalo otvorenim ateistima i progoniteljima islamskih vjernika.

Zanimljivo je, medjutim, da je upravo iz tih redova započeo sustavan rad na udaljivanju Bosansko-Hercegovačkih Muslimana od ostalih Hrvata, te na promicanju pojma "katoličke Hrvatske" koji među Hrvatskim Katolicima nema odjeka.

(Dr. Ivo Korsky; "RH" 164, str. 26, 10. travnja 1989.)


12. "Bošnjaštvo" kao pojam neke nacionalne posebnosti je političkopovijesna prevara stvorena po Mađaru Kallavu za vrijeme Austro-Ugarske okupacije Bosne i Hercegovine. Narod Bosne i Hercegovine nije etnički nešto drugo od stanovnika preostalih dijelova Hrvatskih zemalja. Da se o tome uvjerimo, sve kad i ne bi postojala povijest, dovoljno bi bilo pogledati zemljopisnu kartu, te se uvjeriti, kako je bilo potpuno nemoguće da bi Hrvatski narod osvojio ono rasteg-nuto i krivudavo područje, koje predstavlja Dalmacija, tzv. uža Hrvatska, Slavonija i Srijem, dok bi neki drugi narod osvojio područje Bosne i Hercegovine, opkoljeno s tri strane po Hrvatskom narodu.

Vrijedno je takodjer promotriti, da li je teza "bošnjaštva" kao neke nacionalne posebnosti donijela kakav koristan plod u prošlosti, činjenice govore obrnuto. Već deset godina iza početka Kallaveve politike "bošnjaštva" pokazalo se, da je ona potpuno propala, jer je kao plod donijeli širenje srpstva na račun Hrvatstva i to tako snažno, da se njegov utjecaj počeo osjećati sve jače i među Bosanskim Muslimanima, koji su naskoro postali oruđem srpstva.
Možemo potpuno opravdano ustvrditi, da je "kallavevska" linija u svojim posljedicama antihrvatska i velikosrpska koncepcija.

No povijest u prošlosti a i u sadašnjosti pokazuje nam, da je muslimanstvo u Bosni vezano s Hrvatstvom u supstancijalnom smislu, da je zaštićeno najbolje po Hrvatstvu, te da jedino u Hrvatskoj Državi uživa potpunu slobodu, dok je istovremeno uništavano po srpstvu, koje ga je na području srbije i stare crne gore već potpuno iskorijenilo. Stoga slabljenje Hrvatstva znači ugrožavanje Muslimanstva. "Bošnjaštvo" je zato i antlmuslimanska koncepcija!

(Prof. Kazimir Katalinić; "RH" 45, str. 6-7, srpanj 1961.)


Povezanost Bosne s ostalom Hrvatskom:

13. Možemo se upitati, zašto su Turci sve Hrvatske krajeve koje bi osvojili pripajali Bosni. Oni su imali veliki smisao za geopolitiku, pa su vidjeli prirodnu povezanost Bosne s Hrvatskim krajevima. Kako dobro ističe dr. O. Dominik Mandić: "Današnja Bosna i Hercegovina nemaju naravnih granica i geopolitički ne čine samostalnu zaokruženu prostornu cjelinu. (...) Bosna i Hercegovina, kakve su danas, po prirodnom obliku tla, po svom gorsko-vođenom razvoju sastoje se od više dijelova, koji su jače prirodno vezani s okolnim Hrvatskim zemljama, nego između sebe."

(Prof. Kazimir Katalinić; "RH" 166, str. 28, listopad 1989).


14. Životni prostor koji je doveo do oblikovanja Hrvatskog naroda na četverokutu između Drine, Drave i Jadranskog mora predstavlja zatvoreni prostor obrambene kategorije. Narod koji nastanjuje taj prostor ima sve što mu je potrebno za život i ne teži ekspanziji, činjenica da Hrvatski narod nikada nije bio osvajački narod nije bila zasluga njegove visoke moralnoetičke svijesti, nego mu je Domovina dala sve što mu je bilo potrebno za život. Unutrašnjost Hrvatskog prostora povezana je jakim kohezivnim geopolitičkim silama zajedničkih interesa između raznih dijelova Bosne i komplementarnih dijelova ostalih Hrvatskih zemalja.

Ova isprepletenost interesa na linijama kao što su Posavina- Slavonija, Krajina-Banija i Moslavina, Semberija- Vrhbosna, Hercegovina - Južna Dalmacija, liči onom što se u kristalografiji zove "dijamantska struktura", gdje je svako područje, svaki atom, čvrto vezan za svoje susjede u trodimenzionalnoj strukturi. Ovo je najstabilniji strukturalni oblik i ovakva konstelacija Hrvatskog životnog prostora sačinjava značajan obrambeni argument, koji se manifestira u činjenici da je Hrvatski narod sačuvao svoj identitet kroz tolika stoljeća, bez zaštite vlastite Države i usprkos svih podjela, svih okupacija i svih pokušaja odnarođivanja. Obrambena moć ovog prostora manifestirala se je i integracijom svih doseljenika koji su se na njemu nastanili i tako postali dijelom Hrvatskog naroda. Dakle, za naš postanak i opstanak možemo biti zahvalni našem profetom, našoj zemlji-materi.

Australija i Nova Zelandija su dvije nove nacije koje su se oblikovale u proteklih stotinjak godina. Iako se obadvije temelje na bjelačkom, anglosaskom, protestantskom svjetonazoru, te među njima nema nikakve jezične niti kulturne razlike, ipak su to dva različita naroda, dvije države. Zašto? Sigurno ne samo zato što ih dijeli more, premda je i ono jedan od geopolitičkih faktora, jer ono dijeli i Australsku otok-državu Tasmaniju od kontinentalne Australije, nego zato što Australija nema zajedničkog ekonomskog interesa s Novom Zelandijom, niti obrnuto.

Obadvije Države proizvode i izvoze iste proizvode i na taj način konkuriraju jedna drugoj. Stoga je u političkom smislu sasvim nevažno porijeklo Hrvatskog i srpskog naroda. Pitanje da li su Hrvati iranskog porijekla ili su bili neko slavensko pleme, pa čak i da su postali od istog plemena kao i srbi, sve je to danas sporedno. Bitno je jedino to da narod, tj. ljudi koji nastanjuju životni prostor s jedne strane Drine, bez obzira kako se oni zvali, krstili ili klanjali, nemaju zajednički socijalno-ekonomski interes s ljudima s druge strane Drine. Dakle, između te dvije skupine ljudi nema temelja za stvaranje zajedničke države, nego upravo obrnuto, činjenica da je srpski životni prostor geopolitički prazan, te da se nastoji popuniti širenjem na linijama sjever-jug i istok-zapad, nalaže narodima koji nastanjuju ta područja da bez obzira na svoju nacionalno-političku svijest, stvaraju posebne državne okvire kako bi zaštitili svoje socijalno-ekonomske interese.

(Drago Jurić; "RH" 164, str. 40-42, 10. travnja 1989.)
Ljutu travu na ljutu ranu!

Kralju Dmitre Zvonimire - u tamnici tvoji su ratnici-tvoji Generali!
Avatar
LEGIONARI
Podurednik
Postovi: 1554
Pridružen/a: čet vel 26, 2009 3:40 pm

Re: Ustaški Pokret

Post Postao/la LEGIONARI »

15. Geopolitika nam kaže, da je srpski prostor nepotpun i skućen, što je oblikovalo srbe, da budu imperijalistički narod. Njihova je ekspanzija prirodno usmjerena prema jugu, gdje dolinom rijeke Morave i Vardara mogu doprijeti do Soluna, tj. na Egejsko more. Taj smjer možemo smatrati geopolitičkim zahtjevom njihovog prostora. Druga linija njihova širenja usmjerena je na sjever, prema Mađarskoj i Rumunjskoj, te je i taj smjer donekle u skladu s geopolitičkim zahtjevima njihova prostora. Treća linija usmjerena je prema Zapadu: Srijemu, Slavoniji, užoj Hrvatskoj, Bosni, Hercegovini, Dalmaciji, Lici, itd., a u najnovije vrijeme čak i prema najzapadnijim točkama jugoslavije, tj. prema Istri i Sloveniji.

No dok su i južna i sjeverna ekspanzionistička linija u skladu sa srpskim geopolitičkim smještajem, njihovo širenje na zapad potaknuto je jednom povijesnom slučajnošću, tj. provalom Turaka. Kao posljedica toga prodiranja nastaje s jedne strane pustošenje zauzetog područja, a zatim naseljavanje po dovedenim Vlasima i drugim balkanskim i azijskim martolozima. Od tih doseljenika, kao i od domaćih Katolika, koji su prešli na pravoslavlje, uslijed favoriziranja Istočne Crkve po Turcima, nastaje u drugoj polovici XIX. stoljeća tzv. srpska manjina, čiji je razvitak u nacionalnom smislu bio podstrekivan po srpskoj pravoslavnoj crkvi uz pomoć Mađara u Slavoniji i užoj Hrvatskoj, te Austrije u Dalmaciji i Bosni, sa ciljem da se slomi politički otpor Hrvatskog naroda.

Dakle, za srbe Bosna i Hercegovina (kao i ostale Hrvatske zemlje) znače tek jednu ekspanzi onističku liniju i to sasvim slučajnu liniju, koja nema ništa zajedničkog s geopolitičkim porivima njihova prostora. Svakako je uputno promotriti, što znači Bosna i Hercegovina i za nas Hrvate. Ona za nas ne znači neku ekspanzionističku liniju, nego je za nas životno pitanje. Granica, koju bi imala Hrvatska bez Bosne i Hercegovine tako je velika, da ju je nemoguće braniti. Osim toga, dok je lako iz Bosne upadati u Dalmaciju, nije lako iz Dalmacije ulaziti u Bosnu, jer su planine s morske strane veoma strme, što je bio uzrok, da su Rimljani osvojili Dinarski Sklop obilazeći ga sa sjevera. Tome treba dodati da bi pri svakom vojničkom zahvatu bilo veoma lako presjeći Hrvatsku u dvije polovice. Poznato je npr. da je Austrija na Berlinskom Kongresu kao razlog za okupaciju Bosne između ostalog navela i potrebu Dal-macije da dobije svoje zaleđe. Tu stratešku važnost uvidio je već i Napoleon, koji ju je namjeravao osvojiti, da bi osigurao svoj posjed Dalmacije. Bosna i Hercegovina je takvo vojničko-strateško područje, da tko njim gospodari, automatski se može smatrati i gospodarem mora, odnosno Slavonije i Srijema.

Budući da je to područje nepotpuno bez ostale Hrvatske, a kako je iz njega lako provaljivati i u Dalmaciju, to su oni, koji su ga posjedovali, uvijek u povijesti osvojili ili nastojali osvojiti i ostalo Hrvatsko područje. Ne vidimo, zašto bi srbi postupali drukčije, kad bi došli u njegov posjed, to više što oni niti ne sakrivaju svoje ekspanzi onističke namjere, koje se sastoje u osvajanju gotovo čitave Hrvatske. Kad bi dakle srbi zadobili Bosnu,to bi bio samo prvi korak u njihovom daljnjem osvajanju.

(Prof. Kazimir Katalinić; "RH" 45, str. 1-3, srpanj 1961.)
Ljutu travu na ljutu ranu!

Kralju Dmitre Zvonimire - u tamnici tvoji su ratnici-tvoji Generali!
Avatar
LEGIONARI
Podurednik
Postovi: 1554
Pridružen/a: čet vel 26, 2009 3:40 pm

Re: Ustaški Pokret

Post Postao/la LEGIONARI »

Protiv podjele Bosne i Hercegovine:

16. Muslimani Bosne i Hercegovine imali su sreću da su nakon prestanka turske vlasti živjeli u okviru Austro-Ugarske. pa im se nije dogodilo ono što se je dogodilo Muslimanima u srbiji i Crnoj Gori. No strah je ipak ostao u njima, pa zbog toga žele biti čvrsto međusobno povezani. Radi toga se sustavno protive bilo kakvoj podjeli Bosne i Hercegovine.

Tako je na primjer Džaferberg Kulenović, kasniji potpredsjednik vlade Nezavistne Države Hrvatske, "početkom studenog 1939. javno tražio oblikovanje Bosne i Hercegovine (u njihovim historijskim granicama) kao posebne četvrte jedinice" uz već postojeću Banovinu Hrvatsku i uz planiranu slovensku i srpsku jedinicu. No unatoč tom zahtjevu za cjelovitošću Bosne i Hercegovine, ipak je Kulenović "dozvoljavao mogućnost da bi se izvršile manje nužne izmjene granica na periferiji u korist srpske i hrvatske jedinice"

srbi su pokazali što misle o jedinstvu Bosne i Hercegovine kad su u prvoj jugoslaviji najprije razdrobili Bosnu i Hercegovinu u oblasti, da bi je zatim podijelili na tri banovine sa srpskom većinom (Vrbaska, Drinska i Zetska) i na četvrtu sa Hrvatskom većinom (Primorska). Tako su srbi Muslimane, koji su u Bosni i Hercegovini bili skoro većina, pretvorili svagdje u manjinu. Ta podjela na banovine izvršena je prije točno šezdeset godina (3. listopada 1929.).

Drugačiji je bio stav Hrvata obzirom na jedinstvo Bosne i Hercegovine. Devet mjeseci prije podjele jugoslavije na devet banovina, kad je Maček dne 4. i 5. siječnja 1929. bio prvi puta nakon smrti Stjepana Radića primljen u audijenciju kod kralja Aleksandra Karađorđevića, iznio mu je svoje "gledište da se kriza može riješiti samo temeljnim preuređenjem države, na bazi državno-historijskih i kulturno-historijskih teritorija (Slovenija, Hrvatska, srbija, Vojvodina, Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Makedonija)."

(Prof. Kazimir Katalinić; "RH" 166, str. 28-29, listopad 1989).


Gotovo sve ovisi o Muslimanima:

17. Ako se u današnjoj SR Hrvatskoj bude ustrojila i učvrstila Hrvatska vlast, vjerojatno će izlazak Hrvatske iz jugoslavije biti samo pitanje vremena i dogovora, što će pak biti s današnjom SR Bosnom i Hercegovinom? Da li će ostati u jugoslaviji, što žele srbi, ili će ona poći prema, zapadu? Kljuć odluke nije u Zagrebu, pa ni u rukama svih stanovnika Bosne i Hercegovine, nego samo i isključivo u rukama BiH Muslimana, i to ne puka nego musliman ske inteligencije.

("RH" 169, str. 77-78, srpanj 1981).)



18. Glavni razlog što je izvan Banovine Hrvatske ostao toliki broj Hrvata, uglavnom Muslimana, jest što su nas srbi uspjeli podijeliti. Da su Hrvati Katolici i Muslimani sačinjavali jedan čvrsti blok, velika je vjerojatnost da bi i rezultat Sporazuma bio drugačiji. Da su kako srbi tako i strani svijet vidjeli da između Hrvata nema razlika u pogledu konačnog cilja, da su Hrvatski redovi bili tako kompaktni, da je katolički Hrvat mislio na Muslimanskog Hrvata isto toliko koliko i na samog sebe, a Muslimanski se Hrvat brinuo o Katoličkom isto toliko koliko i o samom sebi, svakako bi Banovina Hrvatska zadobila drugačije područje.

(Prof. Kazimir Katalinić; "RH" 166, str. 15, listopad 1989.)


19. U pogledu brojčane snage srba nasuprot Hrvata obih vjera, prema popisu od 1918. godine u Bosni i Hercegovini na 100 srba dolazi 180,8 Hrvata (Muslimana i Katolika). A to je broj koji dokazuje da Hrvati (Muslimani i Katolici) mogu očuvati cjelinu područja Bosne i Hercegovine.

Uzmemo li u obzir da se srbi nalaze daleko od svoje matične zemlje, zaokruženi sa svih strana od Hrvata obih vjera, onda njihov broj gubi na vrijednosti.Osim toga, baš zato što je glavnina srpskog pučanstva udaljena od srbije, srpski otok u zapadnoj Bosni neće se moći pridružiti srbiji ako svi Hrvati zajedno nastupaju. Dakako, ako bi uspio srpski plan o podjeli Hrvata po vjeri na dvije nezavisne skupine, stvar bi bila drugačija, jer su Hrvati Katoličke vjere odveć slabi a da bi sami mogli sačuvati cjelovitost Bosne.

(Prof. Kazimir Katalinić; isto, str. 58).
Ljutu travu na ljutu ranu!

Kralju Dmitre Zvonimire - u tamnici tvoji su ratnici-tvoji Generali!
Avatar
LEGIONARI
Podurednik
Postovi: 1554
Pridružen/a: čet vel 26, 2009 3:40 pm

Re: Ustaški Pokret

Post Postao/la LEGIONARI »

Da li je moguća samostalna Bosna:

20. Postoji u Europi jedna država, na koju bi, na prvi pogled, mogla sličiti samostalna Bosna i Hercegovina, a to je Švicarska, Švicarska je nešto manja od SR Bosne i Hercegovine (ima 41.288 km dok SR Bosna i Hercegovina ima 51.564 km), a sastavljena je uglavnom od tri etničke skupine (četvrta je veoma malobrojna), slično kao što je SR Bosna i Hercegovina napučena uglavnom od sljedbenika triju vjera. No tu prestaje svaka daljnja sličnost.

Nezavisna država Bosna i Hercegovina, naime, ne bi bila novo izdanje Švicarske, nego novo izdanje jugoslavije, dakle jugoslavija u malom i u njoj bi se nastavili svi postojeći problemi koji bi se vjerojatno još jače očitovali. Švicarska je, doduše, okružena s četiri države, a ne samo s dvije kao što bi bila Bosna, ali nijedna od tih država ne pokazuje nikakvu nakanu da bi si priključila švicarsku ili neki dio švicarske. A što je važnije, nijedna od tri narodne skupine švicarske ne pokazuje želju da bi se priključila nekoj od susjednih država. Osim toga, u Švica rskoj ne postoji sukob između narodnih skupina, niti jedni tlače druge.Da li je realno zamisliti takvo stanje u Bosni i Hercegovini ?

Što je bilo u prošlosti, svi znamo. Znamo da su se najveće ratne strahote odigravale upravo na tom području. Poznate su pismene upute draže mihajlovića, koga većina srba (pa i onih koji su službeno komunisti) smatra najvećim srpskim rodoljubom. dražine upute govore o potrebi stvaranja "neposredne zajedničke granice između srbije i crne gore, kao i srbije i Slovenačke čišćenjem Sandžaka od Muslimanskog življa i Bosne od Muslimanskog i Hrvatskog življa"

No takvi stravični planovi nisu samo dio crne prošlosti. I danas se kuju slični planovi.Katolici, sve da i žele, ne bi imali dovoljno snage da ugroze tu državu, jer je njihov broj premalen. Osim toga, Katolici su okupljeni uglavnom uz granicu sa SR Hrvatskom, pa bi njihovo eventu alno nastojanje moglo ići u smjeru odcjepljenja(dakle secesije) i priključenja Hrvatskoj, ali nikako ne bi bili u stanju ozbiljno ugroziti hipotetičnu državu Bosnu, jer i da dođe do secesije, ova ne bi povrijedila cjelovitost Bosne.

No oni koji se u prošlosti (a i u sadašnjosti) nikada nisu pomirili s takvom Bosnom, to su bosanski srbi. Možda bi u početku i prihvatili takvu državu, znajući da su time onemogućili spajanje Bosne s Hrvatskom (a u pretpostavci da im ne uspije da se Bosna i Hercegovina odmah ujedini sa srbijom), ali bi ovo prihvaćanje bilo tek prvi korak u procesu osvajanja Bosne, čim bi bili sigurni da su iskopali dovoljno dubok jaz između Bosne i Hrvatske, pristupili bi drugoj etapi svog plana. Njihov pritisak, uz sinkronizirani pritisak srbije, učinio bi Bosnu i Hercegovinu sve više ovisnom o srbiji, što bi konačno dovelo do ujedinjenja Bosne i Hercegovine sa srbijom. Eventualna secesija pograničnih Hrvatskih dijelova samo bi ubrzala taj proces, jer bi se time smanjilo nesrpsko pučanstvo u Bosni i Hercegovini.

srbi se uglavnom ne nalaze uz istočnu granicu Bosne, osim u istočnoj Hercegovini i mjestimi čno u nekim drugim dijelovima. Glavna je njihova snaga na zapadu, gdje se nadovezuju na srbe nastanjene u SR Hrvatskoj, te predstavljaju opasnost za kontinuitet Hrvatskog područja. Od toga srpskog otoka pa do srbije udaljenost nije velika, po prilici stotinjak kilometara, a negdje i manje. Ako pak uzmemo u obzir da je prostor između srpskog otoka i srbije mjestimično nastanjen srbima, premda je većina Muslimanska, moguće je zamisliti da bi srbi mogli pokušati uspostavu veze između srbije i toga otoka putem jednog pedesetak kilometara širokog koridora. Na tom bi koridoru ostao izvjesni broj Hrvata, uglavnom Muslimanske vjere, koji bi tako postali žrtvom ove srpske teritorijalne ekspanzije. Uostalom, to su srbi učinili i 1939. godine kad je stvorena Banovina Hrvatska. Van te banovine ostao je srpski otok (Vrbaska banovina), a jedan koridor ga je spajao sa srbijom.

Taj bi plan mogao uspjeti ako bi Bosna bila nezavisna ili ako bi do časa kad se bude preuređi vao onaj prostor dovoljno napredovao srpski plan za razbijanje Hrvatskog naroda na dva dijela, od kojih jedan, većinski u Bosni, tobože i ne pripada Hrvatskom narodu, nego predsta vlja neki drugi, poseban narod. Ako se naime prihvati da Muslimani Bosne i Hercegovine nisu Hrvati, kojim se pravom mogu Hrvati iz SR Hrvatske miješati u unutrašnji sukob dvaju susjednih, nehrvatskih naroda?

Što bi, dakle, u konačnici ostalo od nezavisne Bosne i Hercegovine? Ostalo bi područje na jugu, gdje žive Katolici (dakako, bez istočne Hercegovine), kao i jedan dio prostora (ali ne i čitav prostor) gdje žive muslimani. Time bi bili uvelike pogođeni Muslimani, jer bi ostali izolirani oni Muslimani koji se nalaze sjeverozapadno od "srpskog otoka", kao i što bi bili izgubljeni oni Muslimani koji bi bili zahvaćeni tim koridorom. Dakako da bi bilo nemoguće spriječiti da srbija pripoji ona područja uz istočnu granicu Bosne, ili u njenoj blizini, u kojima su srbi apsolutna ili relativna većina.

Da sve to nije pusto maštanje, vidi se iz nekih srpskih poteza u jugoslaviji i u emigraciji.Tako su pariški srpski časopis Savremenik i tada minhenski polumjesečnik Iskra, koji izdaju srbi ljotićevci. objavili koncem 1968. godine proglas "srbima u Hrvatskoj. Slavoniji i Dalma ciji", potpisan od "Glavnog odbora srba u Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji", u kojem između ostalog stoji:

"Stoga mi tražimo da se u tom slučaju, a na osnovu prava samoopredjeljenja naroda, istog prava koje Hrvati traže za sebe, pod kontrolom Ujedinjenih naroda, izvrši plebiscit sa ciljem da se srpski krajevi Hrvatske, Slavonije i Dalmacije prisajedine Bosni i Hercegovini."Slične skupštine održavali su srbi u to doba također u SAD i u Kanadi. Nije se, dakle, radilo o spon tanoj reakciji, nego o organiziranoj akciji, koja je bila nagovještaj onoga što srbi planiraju.

Uključenjem tih područja u Bosnu i Hercegovinu srbi bi postignuli dva cilja: s jedne bi strane bio ozbiljno ugrožen prostor današnje SR Hrvatske, jer bi bio ne samo smanjen nego i rasko madan na dva dijela, a s druge bi se strane povećao broj i postotak srba u Bosni i Hercegovini, gdje bi oni tako dobili apsolutnu većinu na temelju koje bi mogli zahtijevati u pogodnom trenutku ujedinjenje sa srbijom.

Prema tome, moguće je zamisliti uspostavu nezavisne Bosanske Države, ali ova ne bi bila duga vijeka, jer bi u njoj srbi bili dominantni elemenat koji bi radio na pripajanju Bosne srbiji, dok bi Muslimani bili samo na početku, i to formalno, vodeći sloj.

(Prof. Kazimir Katalinić; "RH" 166, str. 47, 49, 50, 51, 52 i 53. listopad 1989.)
Ljutu travu na ljutu ranu!

Kralju Dmitre Zvonimire - u tamnici tvoji su ratnici-tvoji Generali!
Avatar
LEGIONARI
Podurednik
Postovi: 1554
Pridružen/a: čet vel 26, 2009 3:40 pm

Re: Ustaški Pokret

Post Postao/la LEGIONARI »

Huškanje Bosansko-hercegovaćkih srba:

21. srbi u Bosni nemaju zajednički socijalno-ekonomski interes sa srbijom. Socijalno-ekonomski interes bosanskih srba je u povezivanju bosanske i Hrvatske privrede. Dakle, jedini argument na temelju kojeg bi postojala bar teoretska mogućnost srpske ekspanzije preko Drine postigao bi se kad bi se uspjelo uvjeriti prećanske srbe da im Hrvati rade o glavi, te da se oni moraju do smrti boriti protiv Hrvata. Ovo je glavni
razlog zašto je započela orkestrirana, suluda, protuhr vatska histerija. Izazivanjem krvavog sukoba u Bosni
želi se prisiliti pravoslavce u borbu koja njima ne može donijeti nikakvo dobro.

Normalne se ljude ne može pridobiti za borbu protiv vlastitih interesa; za tako nešto potrebno je bezumlje.
A ovo se ostvaruje u raznim fazama. Početna je raspirivanje nacionalnih strasti do usijanosti. U ovoj se fazi
šire laži, falsifikati, brojne pseudointelektualne ocjene o ugroženosti srpstva. Svrha ovoga je izazivanje
osjećaja nesigurnosti kod "ugroženog" naroda (cijeli svijet je protiv srba!) da bi se moglo prijeći u ofenzivu protiv neprijatelja (Hrvata). Ova se faza očituje u pjevanju pjesama poput one "Slobodane, daj nam salate,
bit će mesa, klat ćemo Hrvate", ili "Vjetar duva, napolju je slana, bit će mesa i od Muslimana". Djelomična
svrha ove "politike" je stvaranje psihoze straha, ali prvenstveni je cilj izazivanje Hrvatske reakcijo to stva
ranje protusrpskih osjećaja kod Hrvata. Cilj je dakle kristalno jasan: izazvati što veću moguću mržnju između srba i Hrvata u Bosni, kako bi se kod bosanskih srba stvorio ne samo fiktivni, nego i objektivni osjećaj ugroženosti. Tek u takvom stanju bezumlja moguće je prijeći u završnu fazu u kojoj se ide s pjesama na djela.

Da je ovo psihologija par excellence, treba biti jasno svima, jer su je nacisti već davno usavr šili i pokazali svijetu kako se to radi, ali je nejasno kako će buduće generacije srba moći shvatiti da su njihovi intelektualci,
na pragu trećeg tisućljeća 44 godine nakon sloma nacizma, mogli slovo po slovo kopirati i primjenjivati tu nacističku metodologiju stvarajući masovnu psihozu straha od semitizma (kroatizma) da bi postigli vlastito samouništenje i svjetski prezir. Na izazivanje koje danas dolazi iz srbije ne želimo odgovoriti na isti način. Velikosrpska kamarila koja danas izaziva na pokolj zna da su njihove kuće i njihove obitelji daleko od mjesta mogućih sukoba, dok mi, o čijoj se budućoj državi radi, osjećamo svaku nepravdu počinjenu na našem području kao udarac protiv našeg cilja, stvaranja slobodarske i socijalno pravedne Hrvatske države.

(Drago Jurić; "RH" 164, str. 94,50 i 52, 10. travnja 1989.)
Ljutu travu na ljutu ranu!

Kralju Dmitre Zvonimire - u tamnici tvoji su ratnici-tvoji Generali!
Avatar
LEGIONARI
Podurednik
Postovi: 1554
Pridružen/a: čet vel 26, 2009 3:40 pm

Re: Ustaški Pokret

Post Postao/la LEGIONARI »

Postoji, santo razgraničenje izmedju Hrvatske i srbije:


22. Stvarno, postoje u srpskoj i u Hrvatskoj politici novoga vijeka dvije sučeljene konstante. srpska je konstanta u biti etnička i imperijalistička, a ne povijesna. One zemlje u kojima su se srbi naselili bilo bježeći pred Turcima bilo kao turske pomoćne čete pri osvajanju drugih kršćanskih krajeva i gdje su se uspjeli održati
u većem broju, time su poslale srpske zemlje i po toj logici trebaju se pripojiti srbiji.

Hrvatska je konstanta naprotiv bila povijesna. Niti radi turskih osvajanja, niti radi naseljenih srba "Hrvatski krajevi nisu prestali biti Hrvatski", pa stoga zastupa "da na granicama između Hrvatske i srbije prestaju sva prava jednih prema drugima i da započinje apsolutno poštivanje, i' kojem bi slučaju srbi u Hrvatskoj normalno živjeli kao i Hrvati" Dakle Hrvatsko je gledište u pitanju Bosne i Hercegovine, jednako na desnici kao i na ljevici: Bosna i Hercegovina tvore s Dalmacijom i banskom Hrvatskom jednu cjelinu, cjelokupnu Hrvatsku. Ta cjelina mora tražiti adekvatne političke oblike da bi osigurala slobodu, sreću i blagostanje svih stanovnika Hrvatske, ali uvijek predstavlja Hrvatsku narodnu Državu.

(Dr. Ivo Korsky; "RH" 167, str. 13-14, prosinac 1989.)
Ljutu travu na ljutu ranu!

Kralju Dmitre Zvonimire - u tamnici tvoji su ratnici-tvoji Generali!
Avatar
LEGIONARI
Podurednik
Postovi: 1554
Pridružen/a: čet vel 26, 2009 3:40 pm

Re: Ustaški Pokret

Post Postao/la LEGIONARI »

23. Ako je historijska srbija ostala bez srba, šireći se nenormalno na sve strane, pa i po Hrvatskoj, ne može zbog toga ne biti i nestati Hrvatske, niti se ona mora ujedinjavati sa srbijom. srbstvo, ako hoće ujediniti se, neka to učini o svom trošku i na svom teritoriju, a ne o tuđem trošku i sa tuđim teritorijem. U povijestnom, etničkom, nacionalnom i političkom smislu postoji samo razgraničenje između Hrvatske i srbije. Između Hrvata i srba ne može i nema razgraničenja na račun Hrvatske. Ni na Bosni, ni na Uni, ni na Neretvi, ni na Krki. Ako u tome slučaju ostaje u Hrvatskoj pravoslavnog življa i od toga 82% u središtu Hrvatske, ne mogu valjda radi toga smještaja srba Hrvati žrtvovati Hrvatsku, ostati bez Hrvatske i odreći se Hrvatske.

(Prof. Ante Oršanić; "RH" 17/18, str. 18, kolovoz 1955.)


Granice Banovine Hrvatske

24. Dne 3. listopada 1929. bila je podijeljena jugoslavija na devet banovina, a nepunih deset godina nakon toga, tj. 26. kolovoza 1989. došlo je do potpisa Sporazuma i do uspostave Banovine Hrvatske. Od područja današnje SR Bosne i Hercegovine ušlo je u Banovinu Hrvatsku 63,0 % tamošnjih katoličkih Hrvata, ali samo 17,4% tamošnjih islamskih Hrvata i 11,5% tamošnjih srba.

Od tada postojećih 50 Bosansko Hercegovačkih kotareva ušlo je u Banovinu Hrvatsku svih 11 Katoličkih kotareva i samo jedan Muslimanski kotar, dok je izvan Banovine Hrvatske ostalo 17 Muslimanskih kotareva i 22 srpska kotara.Zašto je glavni ključ pri određivanju granica bio konfesionalni, a ne historijski, gospodarski ili etnički? Vidovdanskim ustavom od 1921. povijesna područja razbijena su na male dijelove. Tada je također podijeljena i Bosna i Hercegovina. Godine 1929. od tih je razbijenih dijelova sastavljeno devet Banovina, od kojih su "srbi tvorili većinu u pet, Hrvati u dvije i Slovenci u jednoj. Temeljna misao teritorijalnog razgraničenja god. 1929. bijaše izlučenje Katoličko Hrvatskih područja iz miješane Hrvatsko-srpske zone i pripajanje Muslimansko Hrvatskih područja Banovinama sa srpskom većinom."

Svrha je ove diobe bila da se vremenom sve narodne manjine, kao i Hrvati islamske vjere, pretope u srbe. Da
bi se to olakšalo, trebalo je izolirati Katoličke Hrvate, kako prostorno (stvaranjem dviju Hrvatskih banovina u kojima neće biti Muslimana) tako i politički (vršeći pritisak na Muslimanske Hrvate, prvo da bi izglasali Vidovdanski ustav, kojemu se protivio Stjepan Radić i ostali Hrvati, a zatim da bi bili u vladi dok su Katolički Hrvati bili u opoziciji).

"Stvaranjem Banovine Hrvatske taj temelj razgraničenja nije u načelu napušten, već je samo u pojedinostima modificiran u korist Hrvata time, što je području savske i primorske Banovine priključeno još 7 kotara, gdje Hrvati Katolici, odnosno Hrvati Katolici i katoličke narodne manjine tvore većinu. Islamski Hrvati, a s njima i gotovo trećina Hrvatskoga narodnog područja ostadoše izvan granica Banovine Hrvatske."

Dakle, nije dr. Vladko Maček hotimično podijelio Bosnu na Katolički i Muslimanski dio, nego su to učinili Srbi (kralj Aleksandar) 1929. godine.Logično je, da su Hrvati željeli proširiti svoje područje, na je zato dr. Vladko Maček tijekom pregovora sa dragišom cvetkovićem predlagao da se ide na plebiscit, čemu se protivio namjesnik princ pavle karađorđević, na zahtjev srpskih generala, političara, pa i pravoslavne patrijaršije, koji su se svi bojali za ishod plebiscita.

(Prof.Kazimir Katalinić, "RH" 166, str. str. 41-45. listopad 1989.)
Ljutu travu na ljutu ranu!

Kralju Dmitre Zvonimire - u tamnici tvoji su ratnici-tvoji Generali!
Avatar
LEGIONARI
Podurednik
Postovi: 1554
Pridružen/a: čet vel 26, 2009 3:40 pm

Re: Ustaški Pokret

Post Postao/la LEGIONARI »

AVNOJ-evsko rješenje

25. Nezavistna Država Hrvatska značila je podjelu između Hrvatske i srbije, a ne između srba i Hrvata,
jer je područje NDH obuhvaćalo i velik broj srba. Da je Država ostala dulje vremena bila bi riješila svoje početne poteškoće, kao sto je počela ispravljati pogreške učinjene u revolucionarnom razdoblju. Vremenom bi je bili prihvatili i srbi. No gubitkom rata izgub ljena je i Država, a novo razgraničenje dovelo je do današnjih socijali stičkih republika. Dr. Franjo Tuđman u knjizi "Nacionalno pitanje u suvremenoj Europi" baca dosta svjetla na uzroke koji su doveli do takvog avnojevskog razgraničenja:

"Ako su kod uključivanja u srbiju Vojvodine, u kojoj postoji veća raznolikost stanovništva, poštivani narod
nosno-politički i gospodarski razlozi, a kod uključivanja Kosova, na kojemu je srpsko i crnogorsko pučanstvo u manjinskom odnosu prema daleko brojnijoj većini albanskog pučanstva; a isto tako i kod podjele Sandžaka, u kojemu je većina pučanstva Muslimanska poštivani povijesni razlozi onda su svi ti razlozi u slučaju Bosne i Hercegovine, u ne manjoj mjeri, govorili, da bi bilo u interesu ne samo Hrvatske nego i BiH, pa prema tome i cijele južnoslavenske zajednice, da su Bosna i Hercegovina ušle u sastav Hrvatske federalne države.

Tuđman navodi također slučaj Boke Kotorske, Srijema i izlaza Bosne na more, pa postavlja pitanje: "Zašto se u svim navedenim slučajevima kod određivanja statusa pojedinih zemalja i pokrajina, te razgraničenja medu njima, načelo i povijesnog i prirodnog prava primjenjivalo u korist srbije i crne gore a na štetu Hrvatske?!

U nastavku Tuđman iznosi: "Odgovor na ta pitanja vjerojatno treba tražiti prije svega u tome što su srpski članovi u vodstvu KPJ postavljali ne samo takve, nego čak i veće zahtjeve, npr. da se i Bosna i Hercegovina uključe u srbiju kao autonomna pokrajina, te da se u Hrvatskoj od područja Like, Korduna i Banije, u kojima
živi miješano i Hrvatsko i srpsko pučanstvo, stvori autonomna pokrajina. (...) Na teritorijalne i druge ustupke srbiji u ustrojstvu federacije tito, kardelj i bakarić gledali su vjerojatno, kao na sporedna taktička pitanja u odnosu na osiguranje revolucionarne vlasti; bila je to cijena da se pridobije srbija, koja je sve do pred kraj rata bila pretežito pod utjecajem četničkog pokreta draže mihajlovića i u kojoj je bilo najvećeg nezadovoljstva, kako zbog ukidanja monarhije i svrgnuća srpske dinastije, tako i zbog same provedbe federativnog uređenja.Ipak, avnojevska podjela postoji već skoro pol stoljeća i predstavlja za Hrvatsku vjerojatno definitivni gubitak istočnog Srijema i onog dijela Vojvodine gdje su Hrvati bili većina.

(Prof. Kazimir Katalinić; "RH" 167, str. 67-69, pro¬sinac 1989.)



Naš prijedlog: Savezna Država Hrvatska

26. Maksimum što su postigli Hrvati u prvoj jugoslaviji bila je Banovina Hrvatska. Ako bismo usporedili avnojevsku podjelu s Banovinom Hrvatskom, ustanovili bismo da avnojev ska podjela ima svoju lošu, ali i svoju dobru stranu. Loša joj je strana da znači nazadak u odjeljivanju srba i Hrvata, a dobra joj je strana da znači napredak u odjeljivanju srbije i Hrvatske, dakle u odjeljivanju područja, a ne naroda. Budući da u slučaju Hrvata i srba postoji znatna izmiješanost, lakše je podijeliti prostore nego narode. Na tom se temelji i prijedlog Hrvatske republikanske stranke za mirim rastavu srbije i Hrvatske objavljen u siječnju 1988.

"Hrvatsku treba organizirati kao saveznu državu s dvije autonomne jedinice: sadašnja Republika Hrvatska i sadašnja Republika Bosna i Hercegovina. Unatoč njihovom istovjetnom, Hrvatskom narodnom podrijetlu, radi povijesnih zbivanja ova su dva dijela Hrvatske poprimila različite običaje. Sadašnja Republika Hrvatska bila je dugo vremena pod utjecajem Italije, Mađarske i Austrije, dok je Republika Bosna oblikovana kroz četiri stoljeća pod snažnim istočnim, Muslimanskim utjecajem u okviru Otomanskog Carstva. Tako je jedna polovica Hrvatske živjela pod pretežno Katoličkim vladama, dok su u dragoj polovici vladali Muslimani. Prema tome, treba sačuvati obje tradicije i omo¬gućiti im slobodno suživljavanje u okviru zajedničke savezne Države."

Prednost je ovoga prijedloga što zastupa cjelovitost današnjeg područja Bosne i Hercegovine, čime osigurava temeljni zahtjev Bosansko Hercegovačkih Muslimana. Dakako da se taj prijedlog može ostvariti samo ako većina stanovništva ovih područja želi takvo rješenje. Da kle, za takvo rješenje trebaju biti na području Bosne i Hercegovine ne samo tamošnji Hrvati Katolici, nego prvenstveno Bosansko Hercegovački Muslimani, koji predstavljaju relativnu većinu tamošnjeg pučanstva.

Savezna Hrvatska država bila bi dovoljno homogena, a slobodarski duh i puno poštivanje svih njenih stanovnika i svih narodnih manjina dao bi joj dodatnu snagu. srbska manjina od oko 21 % vremenom bi postala garant prijateljskih odnosa sa susjednom srbijom.

(Prof. Kazimir Katalinić: "RH" 167, str. 69, 70 i 72, prosinac 1989.)
Ljutu travu na ljutu ranu!

Kralju Dmitre Zvonimire - u tamnici tvoji su ratnici-tvoji Generali!
Avatar
LEGIONARI
Podurednik
Postovi: 1554
Pridružen/a: čet vel 26, 2009 3:40 pm

Re: Ustaški Pokret

Post Postao/la LEGIONARI »

27. Ni Antun ni Stjepan Radić nikada nisu napustili Starćevićev temeljni stav da su Bosansko Hercegovački Muslimani dio Hrvatskog naroda i Bosna dio Hrvatske. Važno je utvrditi da ni Starčević ni Radić nisu svojatali Bosnu i Hercegovinu kao područje, nego su u prvi red stavljali narod u tim pokrajinama i jedinstvo u etničkom smislu potkrepljivali su povijesnim, državnopravnim argumentima. Starčević, dakle, nije "osvajao" Bosnu, nego je kao prvi, nakon duljeg razdoblja nerazumijevanja između Hrvata obih vjera, prihvaćao Hrvatske Muslimane kao jednake, kao dio Hrvatskog naroda.

Naš prijedlog koji osigurava jednakost svih Hrvata i koji, osim toga, osigurava ne samo vjersku slobodu, nego i daje ustavni oblik da se očuva kulturna tradicija utemeljena na islamu, doista predstavlja pružanje bratske ruke, a ne idejno ili političko nasilje. Jer i nakon toga prijedloga, ako Bosansko Hercegovački Muslimani ne budu željeli stvoriti zajedničku Državu s ostalim Hrvatima, nitko ih na to ne će prisiliti.

(Dr. Ivo Korsky; "RH" 164, str. 21-22 i 33, 10. travnja 1989.)



28. Borbe između Katoličkih sila i Turske kroz četiri stoljeća, u kojima su se Hrvati tukli na obje i za obje strane, slabile su Hrvatsko narodno jedinstvo i dovele su do posebnosti, ali niti su ukinule Hrvatski narod, niti je onaj dio pod sultanom u Stambulu postao poseban Muslimanski narod, iako im je vjera često bila važnija od narodnosti, u čemu su bili slični Hrvatima pod Habsburzima koji su se više žrtvovali za Kršćanstvo nego za svoju domovinu, no unatoč tome nisu postali neki Katolički narod.

Sve te borbe oko ideja i za ideje djelovale su na razvitak Hrvatskog naroda i danas su dio Hrvatske svijesti i Hrvatske narodne predaje koju treba poštivati, na čijim se temeljima mora dalje izgrađivati Hrvatski javni život i čije negativne strane treba svladavati. Bez poštivanja prošlosti i njenih posljedica, ne može biti slobode u budućnosti.

(Dr. Ivo Korskv; "RH" 152, str. 61, 10. travnja 1986.)


29. Želim još istaknuti da naš stav u korist vjerski i kulturno pluralističke Hrvatske Države nije časovita taktika, nego je promišljena i već tradicionalna politička linija naše stranke, a vjerujem i mnogih drugih Hrvatskih političkih skupina. Pozivam se na svoje mišljenje koje sam objavio prije više od dvadeset godina i u kojemu sam došao do zaključka koji i danas zastupam i koji mi je poslužio kao putokaz kad sam izrađivao točku 3 Prijedloga za rješavanje krize.

Tada sam napisao:"Iako je dakle glavnina Hrvatske orijentirana prema zapadnoj kulturi i razvila se pod njenim utjecajem, sama perifernost dovela je do toga da taj kulturni krug nije mogao biti apsolutnog reda u Hrvatskoj, nego da je morao poprimiti dosta i od istočnokršćanskog i još više od Muslimanskog, arapsko-sirsko-perzijskog kulturnog kruga, tako da danas imamo u Hrvatskoj utjecaje svih triju sredozemnih kulturnih krugova, u različi tom omjeru u različnim pokraji nama , ali uvijek i svagdje prisutne.Spojeni s Hrvatskim partikularizmom, kao posljedicom i blika tla i stranih ekspanzija, ovi različni kulturni utjecaji slabe Hrvatsku koheziju, te je samo bitna jedinstvenost Hrvatskog naroda i Hrvatskog područja uspjela održati Hrvatsko ime i Hrvatsku svijest unatoč tolikih utjecaja.

Ali ma koliko ova kulturna raznolikost može škoditi u današnjim prilikama, na dulji rok predstavlja izvanredno bogatstvo, jer u ukrštavanju različnih kulturnih sfera, ukoliko postoji zajednički supstrat, leži mogućnost velikog napretka. Sinteze su sjeme novih spoznaja i novih snaga, tako da bi Hrvatsko područje, toliko raznoliko po stranim utjecajima, toliko raznoliko po različnim kulturnim sferama,jednom oslobođeno stranih pritisaka, u svojoj raznolikosti moglo procvasti do neslućenog kulturnog napretka. Osiguran narodni okvir narodna Država i osigurana vladavina slobode unutar ovog okvira, svi bi elementi koji su danas negativni mogli postati pozitivni i dovesti do procvata novih kulturnih oblika koji su nam danas još nepoznati.
I pri tom mišljenju ostajem i danas.


(Dr. Ivo Korsky "RH" 164, str. :36-37, 10. travnja 1989.)
Ljutu travu na ljutu ranu!

Kralju Dmitre Zvonimire - u tamnici tvoji su ratnici-tvoji Generali!
Odgovorite