Ustaški Pokret

''Ti hrvatski narode ne očekuješ svoga spasa od gavana i bogatuna...''
Avatar
LEGIONARI
Podurednik
Postovi: 1554
Pridružen/a: čet vel 26, 2009 3:40 pm

Re: Ustaški Pokret

Post Postao/la LEGIONARI »

5. HRVATSKA REPUBLIKANSKA STRANKA:


Pitanje: Kada i kako je konstituirana Hrvatska repukanska stranka i koja su joj osnovna polazišta?

Odgovor: Dopustite mi da citiram uvodne riječi iz naših stranačkih načela, jer pitanje nije upravljeno samo meni osobno nego našoj radnoj skupini, Hrvatskoj republikanskoj stranci."Prije skoro 40 godina, daleko od domovine Hrvatske, kao obespravljeni izbjeglice, neki su Hrvati odlučili utrti nove putove u hrvatskoj politici, pa su zato 9. siječnja 1951. osnovali Hrvatsku republikansku stranku kao instrument hrvatskog naroda u njegovoj osloboditelj skoj borbi. Vjerovali su da oslobođenje nije samo pitanje oblika nego i pitanje sadržaja i da se narod neće boriti samo za ime i znakove državne nezavisnosti nego za politički, gospodarski i socijalni sadržaj koji će mu biti predočen kao cilj borbe i žrtava. Zato su iste godine, pod potpisom prvog predsjednika i prvog tajnika Hrvatske republikanske stranke, prof. Ivana Oršanića i ing. Karla Kostelca, izdali svoj program od 17 točaka."

Naš je temeljni zadatak rad na ostvarenju integralne slobode, tj. slobode Hrvata kao narodne zajednice i slobode pojedinca kao čovjeka. Radi toga zastupamo potrebu potpuno samostalne hrvatske države, van svake Jugoslavije. Ali nama nije stalo do države, niti obožavamo državu, nego u državi vidimo samo prikladni politički okvir unutar kojega narod može uvesti sustav slobode. Dakle država je okvir, a sloboda sadržaj. I to sloboda za sve stanovnike bez obzira na narodno porijeklo, rasu, vjeru, političko i ideološko opredjeljenje. Bez narodne slobode nije moguća stvarna osobna sloboda, a bez osobne slobode narodna sloboda nije potpuna. Ali nema prave slobode za gladne i za gospodarski zapostavljene stanovnike jedne države. Zato zastupamo potrebu socijalne pravde uz političku slobodu. Dakle sloboda naroda, sloboda čovjeka i socijalna pravda predstavljaju tri glavna stupa naše političke djelatnosti, a naša su stranačka načela samo praktična primjena toga temeljnog stava.

Pitanje: Od kada HRS djeluje ilegalno u domovini i koje su joj metode rada? Jesu li pripadnici HRS u domovini naoružani?

Odgovor: Hrvatska republikanska stranka djeluje u domovini od početka šezdesetih godina na temelju individualnih inicijativa i strogo nepovezano. Sustav rada je niz međusobno nepovezanih, malih djelatnih ćelija, čiji je glavni zadatak bio političkoodgojni. Držali smo da je potrebno kanalizirati hrvatsko nezadovoljstvo u političkom smjeru i isticali smo da opozicija ne smije biti rušilačka nego da treba biti konstruktivna, te da zato uvijek mora imati pred očima pozitivne političke i nacionalne ciljeve. Naša stranka nije sudjelovala u oružanim akcijama, ali smo ipak branili pred javnošću svaku akciju hrvatskog otpora, bez obzira tko ju je vršio, osim ako je po izvedbi i po negativnim političkim učincima bilo očito da iza nje stoji Udba. Nismo, naime, mogli zahtijevati da naš narod bude svetački i pasivan, i da skrštenih ruku prihvaća i podnosi jednu dobro naoružanu, obilno financiranu, međunarodno poduprtu i potpuno bezobzirnu i nasilnu jednostranačku diktaturu.

Pitanje: Je li HRS u opoziciji vlasti u Hrvatskoj HDZ-u?

Odgovor: Hrvatska republikanska stranka nije u opoziciji prema hrvatskoj vladi, a u predizbornoj borbi podupirala je Hrvatsku demokratsku zajednicu, jer je u njoj vidjela jedini politički oblik koji je brojem svojih pristalica bio u stanju pobijediti na izborima. Preko naših letaka i putem nagovora preko radija u slobodnom svijetu nismo tajili da podupiremo taj općenarodni pokret jer je radi neslobodnog sustava HDZ silom prilika poprimila taj, inače u demokratskim zemljama neuobičajeni politički oblik ali smo isticali da je potrebno shvatiti da se hrvatski politički život ne smije pretvoriti u novo jednoumlje i da ni većinska stranka nikada ne smije misliti da će postati jedina.

Isto tako i prije izbora shvatili smo, te smo o tome javno govorili i pisali, da je nakon više od četiri desetljeća totalitarizma normalno da je za rušenje sustava potrebna pomoć, pa i vodstvo proisteklo iz dosadašnje vladajuće ekipe, dakle da su disidenti, nezadovoljni i razočarani pripadnici vodećih ili vlada jućih slojeva, oni koji osiguravaju pobjedu slobodarskim snagama, što je veći broj takvih disidenata, to je brži pad diktature i veća je vjerojatnost da će se nova demokratska vlast moći ostvariti i učvrstiti s malo žrtava. Slušao sam i gledao nekoliko videokaseta sa sastanaka HDZ-e u predizborno doba i opazio sam da, iako vodstvo u mnogim slučaje vima okuplja disidente, dakle ljude koji su prije pripadali vladajućoj strukturi, samo je članstvo uglavnom nekomunističko i umjereno, rekao bih konzervativno u najboljem smislu te riječi. Slušao sam govore lokalnih prvaka koji su zahtijevali povratak na radicionalne hrvatske vrednote u idejnom i kulturnom pogledu, i na slobodu rada,, inicijative i tržišta u gospodarstvu.

Između tih nižih predvodnika HDZ-e u domovini i lokalnih predvodnika kršćanskodemo kratskih, kršćansko socijalnih, liberalnih (u europskom smislu) i konzervativnih (isto u europskom smislu) stranaka nema nikakve razlike. Zato je bila veoma smiješna prva reakcija u zapadnom tisku, kad je pobjedu HDZre na izborima nazivala pobjedom hrvatskog ekstremizma, jer ljudi koji su davali svoje glasove za HDZ-u, ili su bili njezini kandidati, potječu dijelom iz hrvatske ljevice (glavni), a dijelom iz tradicionalnih, slobodarskih i umjerenih krugova hrvatskog političkog spektra (kao umjerena desnica). Takve su procjene bile posljedica jugoslavenske političke organizacije zbog koje su strani dopisnici uglavnom živjeli u Beogradu i hranili se vijestima iz vladajućih komunističkih i srpskih krugova (a od kojih su neki od tih dopisnika primali darove, pa i novac), dok su se druge novine hranile vijestima Tanjuga, dakle opet iz jugoslavenskokomunističkih izvora.

Pitanje: Hoće li se HRS registrirati u domovini kao stranka i kandidirati se na slijedećim izborima?

Odgovor: HRS će se sigurno registrirati kao stranka i postavit će svoje kandidate kada Hrvatska postane nezavisna država. Može se postaviti pitanje da li bi bilo politički uputno pokušati registrirati jednu stranku u državi, Jugoslaviji, koju ta stranka ne priznaje i za koju javno govori da treba biti podijeljena na nekoliko nezavisnih narodnih država. Hrvatska danas nije još suverena, njena je državnost samo potencijalna, a ne ostvarena. Zbog toga smatramo da je HRS potrebna kao neregistrirana, rezervna snaga, ako bi došlo do povratka centralizirane jugoslavenske države s još manjom autonomijom postojećih republika, kao što je to u prog ramu predsjednika SIV-a ing. Ante Marko-vića, a i mnogih drugih. Osim toga svjesni smo da Jugoslavenska narodna armija nije vojska hrvatskog naroda, nego oružana formacija, pretori janska garda, bivše vladajuće partijske klase, te da još nije započelo depolitiziranje te vojske i njeno profesionaliziranje. Prema tome, postoji mogućnost (iako ne postoji politička vjeroja tnost) intervencije JNA u smislu ograničenja slobode pojedinih naroda u Jugoslaviji, pogoto vo Slovenaca i Hrvata, u kojemu slučaju održavanje općenarodnog bloka u Hrvatskoj, koji stvarno predstavlja HDZ, predstavlja jedino logično rješenje.

Ipak, ne isključujemo mogućnost registriranja HRSe, ako vidimo da bi to koristilo razvitku demokracije u Hrvatskoj. No i u takvom slučaju, u prelaznom razdoblju od današnje jugosla venske strukture prema slobodnijoj strukturi koja bi se približavala odnosima država Bene luxa (Belgija, Nizozemska i Luksemburg), Hrvatska republikanska stranka ne namjerava biti opozicija HDZ-i i vladi predsjednika dr. Franje Tuđmana, nego želi sa svojih posebnih i nezavisnih pozicija pomoći vladajućoj stranci u izgrađivanju hrvatske suverenosti i novog slobodnog političkog i gospodarskog sustava.

Pitanje: Koliko članova ima HRS i gdje, te koliko je ona financijski jaka i kako se financira?

Odgovor: Organizacijska shema HRS van domovine prilično sliči organizacijskoj shemi Katoličke crkve. Ono što
su u Crkvi svećenici i redovnici, to su kod nas javni članovi, koji moraju biti aktivisti. A kao što svećenici nisu jedini pripadnici Crkve, tako i mi, osim članova aktivista, kojih nema mnogo, okupljamo znatan broj simpatizera, koji nas pomažu kupovanjem našeg tiska, novčanim doprinosima, te širenjem i zastupanjem naših političkih stavova. Zbog velike udaljenosti između vodstva i članstva, koje je raštrkano po cijelom svijetu, postavljamo težište na vlastitu inicijativu u radu i na decentralizaciju. Ova je slobodna struktura bila najbolja obrana naših članova od progona i infiltracije sa strane jugoslavenske obavještajne službe. Još od samog početka postoji nepisano pravilo da svaki naš član može, ako želi, javno isticati da pripada stranci, ali da ne može govoriti o drugome kao o članu, osim o onima koji su izborom ušli u stranačko vodstvo ili su radi svoje aktivnosti poznati kao članovi. Kako rekoh, do nedavnih izbora, naš je rad u domovini bio strogo konspirativan. U buduće kanimo djelovati javno i pokretati naša republikanska društva. Naši simpatizeri moraju odlučiti kada i da li će u nekom gradu ili selu pokrenuti takvo društvo, jer samo oni mogu procijeniti da li je takvo pokretanje korisno za razvitak hrvatske politike u njihovu kraju. Naravno da će takva društva biti strogo legalna i okupljat će, osim djelatnih republikanaca, i simpatizere naših ideja.

Pitanje: Je li bilo pokušaja atentata na Vas ili pak udbaške infiltracije u redove HRS?

Odgovor: Od samog početka bilo je različitih pokušaja infiltracije sa strane jugoslavenskih služba, što se je stranka više širila, a pogotovo nakon 1971. godine, broj takvih pokušaja je rastao. Najpoznatiji je slučaj Josipa Majerskog u Njemačkoj. Uglavnom su postajala tri načina kako su jugoslavenske vlasti nastojale utjecati na našu stranku, odnosno zakočiti njezin rad. Prvi, najrjeđi, bila je izravna infiltracija. Majerski nije bio jedini, no svi su se brzo povukli kad su vidjeli da ne mogu ući u samu strukturu stranke nego tek u neke periferne jedinice. Drugi je način bio utjecajem na članove preko agenata provokatora, koji su pokušavali tjerati nas u verbalne ekstreme ili poticati na ilegalne, nasilne djelat¬nosti (terorizam), što se je vršilo i na javnim nastupima (u diskusijama). Treći je bio preko obavještajnih i redarstvenih službi stranih sila, preko prijava i poticaja. Onda bi slijedile istrage, pritisci i slično, što se je posebno očitovalo u Sjedinjenim Američkim Državama i u Australiji, te, naravno, u Njemačkoj.

Na mene nije nikada pokušan atentat, jer je Jugoslavija imala uvijek mogućnost da mi smeta u radu stalnim tužbama kod stranih vlasti radi moje ustaške prošlosti. Kako je riječ ustaša, zahvaljujući jugoslavenskoj partizanskoj ratnoj propagandi, imala u mnogim krugovima negativan prizvuk, pa i značenje terorizma, nisu imali poteškoća da započnu takve akcije. Na dulji rok me nisu mogli spriječiti u radu, jer su sve provokacije bile u biti glupe, kao na primjer javno pitanje, zašto se stranka bavi ispraznim pisanjem umjesto da "narodu dade oružje" (u Njemačkoj) ili da dadem nalog za vršenje atentata, a da oni (tj. prijatelji onoga koji je to govorio) već imaju ljude i oružje (u nekim drugim sredinama).

Našeg tajnika, prof. Kazimira Katalinića, nisu mogli optuživati zbog ustaštva, jer je bio premlad (1941. imao je tek 14 godina), pa su zato pokušavali zakočiti ga na drugi način. Tako su u nekim sredinama huškali protiv njega starije emigrante, jer da je on protivnik ustaša, što nije bio, pa da ga treba odstraniti iz hrvatske političke djelatnosti, a kad je nastavio raditi u Europi na organiziranju republikanske propagande, pokušali su izvršiti atentat preko jednog navodnog simpatizera. To je bilo 1974. u Nurnbergu, u stanu našeg tadašnjeg povjerenika, sada već pokojnog Stjepana Vranića. Bilo je još nekoliko prilično očevidnih stupica, no ni u jednom slučaju nije nam pokušaj bio tako jasan kao onaj. u Nurnbergu.
Ljutu travu na ljutu ranu!

Kralju Dmitre Zvonimire - u tamnici tvoji su ratnici-tvoji Generali!
Avatar
LEGIONARI
Podurednik
Postovi: 1554
Pridružen/a: čet vel 26, 2009 3:40 pm

Re: Ustaški Pokret

Post Postao/la LEGIONARI »

6. ODNOSI PREMA DRUGIM HRVATSKIM POLITIČKIM DJELATNICIMA

Pitanje: U kakvim ste odnosima bili s pok. gospodinom Brunom Bušićem?

Odgovor: S Brunom Bušićem stupili smo u vezu prvi puta u siječnju 1971. godine, kad se je s njime potajno sastao u Parizu naš tajnik prof. Katalinić. Veza je bila prekinuta, jer se je Bruno uskoro vratio u domovinu. Nakon njegovog ponovnog dolaska u emigraciju, poslije udara u Karađorđevu i izdržanog zatvora, obnovili smo s njime vezu prije sastanka II. Sabora Hrvat skog narodnog vijeća, koji se je održao u Bruxellesu u mjesecu listopadu 1977. Tada smo se mi izabrani sabornici Hrvatske republikanske stranke sastali s izabranim sabornicima tzv. proljećara, tj. novih emigranata koji su bili djelatni u domovini u hrvatskom pokretu od 1967. do 1971., te smo se dogovorili da ćemo izborom "proljećara" pokazati domovini da stvaramo most između domovine i emigracije te između naraštaja koji je bio djelatan u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, ili je slijedio tu tradiciju, i onih koji su se razvijali u Maspoku.

Jedina poteškoća koju smo imali u tim razgovorima bile su intrige nekih koji su tim "proljeća rima" govorili da sam ja "opasni ustaša", "sudac prijekog suda" i druge neistine, da bi ih odbili od suradnje. Mene su pak istovremeno nastojali odgovoriti od suradnje s "proljećarima" upozoravajući me na "opasnost" takve suradnje s "crvenima", te su mi nudili visoke dužnosti u Vijeću. Odbio sam te ponude i predložio sam da Franjo Mikulić bude predsjednik Sabora HNV-a, a prof. Kazimir Katalinić tajnik istoga, dok bi kao predsjednik Izvršnog odbora ostao Janko Skrbin, a Bruno Bušić bio bi pročelnik za promidžbu, što je bilo usvojeno. U onu godinu dana do ubojstva Brune Bušića naši su odnosi bili dobri, i to manje u smislu osobnog prijateljstva koje nije bilo moguće jer se nismo nikada više sreli, nego u političko-radnom pogledu. S Franjom Mikulićem sam kasnije imao veoma srdačne odnose i on mi je kratko vrijeme prije svoje smrti u njemačkom zatvoru poslao zanimljivi članak (politički intervju) za naš republikanski tromjesečni časopis Republika Hrvatska.

Pitanje: U kakvim ste odnosima s dr. Matom Meštrovićem, HNV-em te ostalim hrvatskim političkim emigran
tskim organizacijama ?

Odgovor: S dr. Matom Meštrovićem sam se osobno upoznao na III. saboru HNV-a, u Londonu 1980. Započela je manja suradnja unutar samog Vijeća, a nekoliko godina kasnije imao sam nekoliko dodira s njime i naši su osobni i radni odnosi bili prilično dobri, tako da zahtjev HRS-e da bi on dao ostavku radi zauzimanja stranačkog stava u predizbornoj borbi u Domovini nije bio posljedica osobnog sukoba, nego načelni politički stav da se HNV ne smije uplitati u domovinsku stranačku borbu, jer nije ni stranka ni forum za izbornu politiku nego tijelo koje treba uskladiti djelovanje različitih hrvatskih političkih organizacija u svijetu. Nisam u osobnom sukobu ni s jednim uglednijim političkim djelatnikom u hrvatskoj dijaspori.

Pitanje: Prokomentirajte glasinu koja govori da je'M. Meštrović mason i de facto u funkciji američkog State Departmenta.

Odgovor: Ne znam da li je dr. Meštrović mason (a da i jest, to je njegova privatna stvar), a još manje mogu tvrditi da radi u funkciji State Departmenta. Po svom položaju on je imao dodira s dužnosnicima jugoslavenskog odsjeka u State Departmentu, ali ne znam da li od njih prima upute. Možda se slaže s nekim od njihovih pogleda.
Ljutu travu na ljutu ranu!

Kralju Dmitre Zvonimire - u tamnici tvoji su ratnici-tvoji Generali!
Avatar
LEGIONARI
Podurednik
Postovi: 1554
Pridružen/a: čet vel 26, 2009 3:40 pm

Re: Ustaški Pokret

Post Postao/la LEGIONARI »

7.POGLEDI NA DANAŠNJU HRVATSKU POLITIKU

Pitanje: Kako predviđate da će se riješiti situacija u Jugoslaviji?

Odgovor: Jugoslavija je temeljila svoju političku snagu na hladnom ratu između SAD i SSSR, manje kao stvarna politička ili strateška pozicija jedne ili druge strane, a više kao simbol jednog dugotrajnog sukoba. Godine 1989. točno 200 godina nakon pada Bastilje padom berlinskog zida dovršilo se je jedno razdoblje i započeli su novi odnosi u kojima Jugoslavija nema nikakvu ulogu. Za Sovjetski je Savez potpuno nezanimljiva. Jer ako su Sovjeti napustili svoje glavno političko i vojničko uporište, Istočnu Njemačku, što im treba jedna tako periferna i nepouzdana, a osim toga i skupa pozicija kao što je Jugoslavija. Sjedinjene Američke Države ostale su pak s teretom, jer su bile tijekom 40 godina glavni oslonac Jugoslavije, pa ima američkih krugova koji se osjećaju odgovornim za ono područje. Osim toga nadaju se da će moći ubrati bar dio onoga novca koji su pozajmili Jugoslaviji, ako se ova ipak bude održala.

Dugotrajna diktatura stvorila je, osim toga, u Jugoslaviji povlaštene skupine koje žele očuvati svoje povlastice te i nadalje živjeti kao neproduktivni ali dobro plaćeni slojevi u okviru jugoslavenske države. Onaj koji desetljećima nije ništa korisno radio nego je imao "političku" službu (politizirana vojska, partija, represivni aparat i korisnici boračkih penzija) ne može se tako lako odlučiti da sada počne raditi. Riječ je o velikom broju osoba, što na izborima znači i priličan postotak glasova. Kako nijedna politička skupina u opoziciji ili u pojedinim republikama ne zastupa nasilna, revolucionarna rješenja, nego dogovornu podjelu Jugoslavije, taj znatni birački blok može odgoditi konačno rješenje jugoslavenskog pitanja, iako ga ne može zauvijek spriječiti.

U drugu ruku sve veća razdvojenost između Srbije, s jedne strane, te Hrvatske i Slovenije, s druge strane, unutrašnjom logikom razvitka vodi podjeli jugoslavenske države. Za sada tu podjelu koči stanje u Bosni i Hercegovini gdje glavni muslimanski političari vjeruju da će svojim planom o posebnoj bosanskoj državi prisiliti i Srbiju i Hrvatsku da ostanu u Jugoslaviji, jer da bi izlazak jedne ili druge automatski značio da će Bosna pripasti onoj strani koja će ostati u takvoj krnjoj Jugoslaviji. Vjerujem, međutim, da će ovo stanje labilne ravnoteže prestati nakon izbora i da će Srbija i Hrvatska morati sjesti za zeleni stol da potraže konačno rješenje, jer ni jedna ni druga zemlja ne mogu se razvijati u provizoriju koji danas predstavlja Jugoslavija.

Možda će i SAD, koje danas drže na okupu Jugoslaviju, shvatiti da ni one ne mogu zadržati na okupu narode
koji ne žele živjeti u zajedničkoj državi, jer im interesi nisu istovjetni, i da će pomoći da dođe do sporazumne podjele, što bi pak omogućilo i Hrvatskoj i Srbiji da urede dobre susjedske odnose, koji bi bili neostvarivi ako
do podjele mora doći revolucionarnim putom.Predviđam, osim toga, da će na saveznim izborima jugoslavenska alternativa koju predstavlja nova od vlade poticana i financirana stranka ostati u manjini prema srpskim i hrvatskim snagama, što će biti konačni slom jugoslavenstva kao nacionalno-političke ideje.

Pitanje: Kakvu Hrvatsku zamišljate (državno ustrojstvo, granice) ?

Odgovor: Ako se bosansko-hercegovački muslimani na budućim izborima za skupštinu BiH budu opredijelili za Hrvatsku, hrvatska će država morati priznati Bosni autonomni položaj, dakle Hrvatska bi se trebala ustrojiti kao savezna država s dvije jedinice, od kojih bi jedna bila Bosna i Hercegovina, a druga sadašnja Republika Hrvatska. To bi dalo islamskom dijelu pučanstva onaj osjećaj sigurnosti koji muslimani zahtijevaju, a prometno-politički i gospodarski stvorilo bi se jedinstveno i zaokruženo područje koje bi osiguralo pučanstvu te države brz i snažan napredak. Odvajanje muslimanskog pučanstva od Hrvatske predstavljalo bi velik teritorijalni gubitak za Hrvatsku, čiji opseg ne možemo danas predvidjeti i koji bi ovisio o vanjskopolitičkim a ne samo o unutrašnjopolitičkim čimbenicima.

Pitanje: Doktrina pregovora s bosanskim muslimanima. ..

Odgovor: Ne vjerujem u "pregovore" s muslimanima, nego u prijateljske, pa i bratske političke razgovore o organiziranju zajedničke države na iskrenim slobodarskim temeljima, u kojoj bi zajednički interesi bili usklađeni s posebnim interesima pojedinih dijelova. Hrvatske političke skupine trebaju biti potpuno jasne u svojim prijedlozima, a odluka treba pasti na slobodnim izborima na kojima će dobro upućeni puk sam odlučiti o svojoj budućnosti.

Pitanje: što bi eventualni konfederalni ugovor trebao
sadržavati?

Odgovor: Konfederalni ugovor između Hrvatske i Bosne ne čini mi se prikladnim, jer takav ugovor stvaraju različiti narodi, a ne dvije grane istoga naroda, koje mogu sklopiti samo federalni ugovor.

Pitanje: Prokomentirajte tezu da su Hrvati i Srbi gospodarstveno, etnički, geopolitički, kulturološki itd. upućeni jedni na druge, pa se iz toga nameće potreba postojanja Jugoslavije.

Odgovor: Takozvana upućenost Hrvata na Srbe i Srba na Hrvate je veoma slična onoj upućenosti Hrvata na Mađare koju su mađarski vladajući krugovi prije 1918. godine isticali da bi opravdali svoje zaposjedanje Hrvatske. Ni gospodarski, ni kulturno, ni vjerski, ni prometno Srbija i Hrvatska nisu upućene jedna na drugu više nego što su upućene svaka od njih na svoje ostale susjede. Postoje interesi koji Hrvate vežu više na jednoga susjeda nego li na drugoga, ali nijedan takav interes nije tako jak da bi se Hrvati trebali zauvijek povezati s jednim od svojih susjeda. Potrebno je samo sjetiti se kako se je lako 1918. pre-boljelo 800-gođišnje zajedništvo s Mađarskom i 400 godišnje zajedništvo s Austrijom, a u Bosni 500-godišnje zajedništvo s Turskom, da bismo shvatili da 45 godišnje zajedništvo sa Srbijom isto će biti brzo "preboljeno" i ostati u svijesti kao oslobođenje od strane dominacije, kao što je prekid državnopravnih odnosa s drugim narodima danas u narodnoj svijesti oslobođenje, a ne amputacija ili nekakav gubitak.

Pitanje: Jeste li kad kontaktirali s gosp. Tuđmanom (ako jeste, o čemu ste raspravljali i općenito kakve ste dojmove o njemu stekli) ?

Odgovor: Na poticaj jednog zajedničkog prijatelja razgovarali smo jedan puta preko telefona, u veljači 1990. Razgovor je bio prijateljski i složili smo se da je u onom času potrebno da HDZ kao najjača organizirana hrvatska snaga pobijedi na izborima, da bi Hrvatska mogla krenuti prema miroljubivom i dogovornom oslobođenju i ustrojavanju unutrašnjih odnosa utemeljenih na poštivanju ljudskih prava i u skladu s demokratskim pravilima igre.Tom prilikom podsjetio sam dr. Tuđmana da već preko 20 godina pratim njegovo političko pisanje, od objavljivanja njegove rasprave "Velike ideje i borba malih slavenskih naroda za nacionalnu slobodu", Kritika br. 2/1968., te da sam u tom pogledu napisao prilično opširnu analizu pod naslovom "Tri generacije na hrvatskoj ljevici", koju sam prvi puta objavio u časopisu Republika Hrvatska (glasilu Hrvatske republikanske stranke) br. 131 (lipanj 1981.). Poglavlje V. toga eseja nosi naslov "Tuđman: Hrabro odbacivanje predrasuda", čime sam jasno rekao što mislim o nje-govom intelektualnom i političkom razvitku. Danas mogu još dodati da je na vlasti do sada pokazao hladnokrvnost, sposobnost u organiziranju i umjerenost, dakle državničke odlike, i nadam se da će mu vlastita stranka, Hrvatska demokratska zajednica, dati potrebnu potporu i biti dovoljno stegovna da bi mogao uspjeti na položaju na kojemu se nalazi.

Pitanje: Vaša kritika hrvatske vlasti (pohvale i zamjerke na način rješavanja političkih i gospodarstvenih problema Hrvatske).

Odgovor: Ako želimo kritički pogledati na dosadašnji rad hrvatske vlade pod predsjedništvom dr. Franje Tuđmana, potrebno je da usporedimo njegovo polazište s polazištem Titove vlade i vlade Titova namjesnika u Hrvatskoj, dr. Vladimira Bakarića. Godine 1945. komunisti su došli na.vlast nakon četirigodišnjeg građanskog rata, s izvježbanom, stranački obojenom vojskom, sa stvorenim represivnim aparatom i uz punu političku i vojničku pomoć svih velesila, a uskoro i Uz njihovu gospodarsku pomoć. Brutalno su uništili sve svoje protivnike, i to uz djelomično odobravanje svjetske javnosti, a djelomično uz prešutno prihvaćanje tih strahota kao "nužnog zla". Dakle zasjeli su na vlast s punom snagom i uz primjenu sile, bez ikakve opozicije. HDZ je došla na vlast izborima i radi javnog mnijenja u svijetu morala se je unaprijed odreći prava da pročisti državnu upravu i niže organe od onih koji su bili do tada na vlasti. U ime politike da "neće biti revanšizma" i uz budni nadzor zapadnog svijeta koji je s nepovjerenjem gledao na novu vlast kao "ekstremnu", svaki je korak nove vlade bio težak. Vlada nije imala svojih oružanih snaga. Naprotiv, one su i nadalje u rukama bivše vladajuće diktatorske skupine. Represivni je aparat isto tako u većem dijelu u rukama njenih protivnika. Gospodarska su pitanja ovisna uglavnom od vanjske, tj. središnje vlasti, a održavanje reda je otežano otvorenim miješanjem izvanhrvatskih snaga koje za svoje posebne svrhe Upotreblja vaju srpsku narodnu skupinu u Hrvatskoj. Ova je pod Titom uživala političke povlastice na račun većinskog hrvatskog naroda i unatoč jamstva nove vlasti da neće biti nikakvih progona, nego da će Srbima biti osigurana puna sloboda i jednakopravnost, podignula se je protiv te vlasti. U ovakvim prilikama, doista nije lako vladati i valja priznati novoj hrvatskoj vladi da je učinila veoma mnogo da zadobije i unutrašnje i vanjsko priznanje. Ako dodamo da je preuzela opustošenu zemlju te da je politički okvir u kojemu mora djelovati, Jugoslavija, danas samo provizorij, doista ne možemo kritizirati njezino dosadašnje djelovanje. Siguran sam da ima slučajeva gdje su nedostojni ljudi uspjeli uskočiti u novu vlast, no to je prirodno u svakom radikalnom preokretu i vremenom će takvi morati napustiti položaje za koje nisu podobni.

Pitanje: Kakva je opozicija u Hrvatskoj?

Odgovor: Nije nikakva tajna da od opozicionih političara posebno cijenim dr. Marka Veselicu i u već navedenom eseju o hrvatskoj ljevici jedno sam poglavlje posvetio njemu, te sam ga tada, dakle prije devet godina, procijenio kao bivšeg komunista "bez odbojnosti prema porivima za ostvarenje hrvatske nezavisnosti koja je značajka predratnih i ratnih hrvatskih komunista. Veselica pristupa hrvatskom problemu posve otvoreno." Naravno da se je on od tada politički razvio i vjerujem da kao jedan od glavnih predstavnika hrvatske opozicije — što je u demokratskom sustavu izvanredno važna funkcija, ako doista želimo da u našoj zemlji vlada pluralizam može odigrati korisnu ulogu. U opoziciji, naime, mogu se reći stvari koje se na vladi smiju samo misliti, te je u tome opozicija važan korektor vladine politike. Pogotovo je korisna njegova uloga, kao i uloga njegove stranke, što ne polazi s nedemokratskih ili nehrvatskih polazišta, nego s hrvatskih i slobodarskih temelja. Ne mogu još dati sud o službenoj hrvatskoj ljevici, jer ne želim biti nepravedan. Pošli su od jugoslavenske koncepcije i ne znam da li su već prihvatili hrvatsku državnu koncepciju. Kad se radilo o službenim znakovima nove Hrvatske, koji su nacionalni i povijesni a ne stranački kao do tada, njihov je stav još bio nejasan. Zato bih radije o njima pisao (ili govorio) kad budem vidio njihov daljnji razvitak, jer Hrvatska treba hrvatsku a ne jugoslavensku ljevicu, ako se želi učvrstiti kao stvarna država a ne samo kao autonomna pokrajina s nekim formalnim obilježjima države.Nemoguće mi je u okviru jednog intervjua dati analizu svih drugih opozicijskih strujanja od kojih su nam veoma bliski neki ljudi i neke stranke.

Pitanje: Kako izvršiti reprivatizaciju ? Kako društveno vlasništvo pretvoriti u privatno? Denacionalizacija na koji način ?

Odgovor: Ovo pitanje zahtijeva opširnu studiju koju bi zapravo trebao prirediti dobar gospodarski stručnjak, a ne pravnik kao što sam ja. Ukratko, umjesto odgovora navest ću točku 6 programa za rješavanja krize, koji je Hrvatska republikanska stranka objavila u siječnju 1988. na engleskom i hrvatskom jeziku. Iako je taj program zajednički, prvotni nacrt izradio sam ja i predložio sam ga Izvršnom odboru Hrvatske republikanske stranke koji ga je uz manje promjene usvojio i objavio. U toj se točki veli:

"Hrvatska bi trebala uvesti mješovitu ekonomiju. Uz socijalističku ekonomiju koja se je izgradila kroz četrdeset godina komunističke vladavine, mora se dopustiti razvitak privatnog sektora i omogućiti mu slobodno natjecanje s državnim sektorom. U što kraćem roku nakon uspostave jedne ne zavisne hrvatske države moraju se ukinuti sve državne subvencije različitim sektorima ekonomije i trebaju se donijeti jasna pravila za promicanje modernih i djelotvornih jedinica proizvodnje. Prirodnom selekcijom eliminirat će se nedjelotvorne i zastarjele gospodarske jedinice, i to u okviru jasnih zakonskih propisa koji će osigurati doista slobodno natjecanje. Ne bi se smjelo dopustiti stvaranje ni privatnih ni javnih monopola, a ekonomske i socijalne smjernice moraju zajamčiti da neobuzdana privatna pohlepa neće zamijeniti sadašnju javnu neefikasnost i neodgovorno rasipanje sredstava." Svjestan sam da je "mješovita ekonomija" samo kompromis, ali za potpuno slobodno gospodarstvo Hrvatska nema ni poduzetnika ni namještenika ni radnika koji su naviknuli na slobodu i koji su sposobni da se održe u suvremenom gospodarskom poretku razvijenih zemalja. Zato Hrvatska neće moći odmah zatražiti pristup u Europsku zajednicu, nego je potrebno da se izliječi od socijalističke bolesti i da taj prijelaz izvrši sa što manje žrtava sa strane onih koji su ekonomski najslabiji. Pretvaranje većih poduzeća u dioničarska društva u kojima će na početku država imati većinu dionica, da bi ih kasnije, postupno, otuđivala, a manjih poduzeća u zadruge, i razvitak spontano nastalih novih privatnih poduzeća, izgradit će novu radnu etiku i time osposobiti hrvatsku privredu da se podigne na zapadnoeuropsku razinu.

Pitanje: Ante Markovie u očima dr. Ive Korskog...

Odgovor: Spomenuo sam već prije ing. Antu Markovića, a sada bih samo dodao da je on posljednji pokušaj jugoslavenskih snaga da nekim krparenjem održe Jugoslaviju i prekriju slom komunističkog gospodarskog sustava. Za mene je Marković samo administrator jugoslavenske političke i gospodarske krize, a ne reformator Jugoslavije.

Pitanje: Nezavisno novinstvo.. .

Odgovor: U časovima velikih političkih, gospodarskih i socijalnih preokreta neovisno je novinstvo izvanredno važno i o njegovoj kvaliteti i građanskoj odgovornosti uvelike ovisi uspjeh novih političkih i gospodarskih odnosa. Da li će Hrvatska (a isto tako i ostale zemlje Jugoslavije) uspjeti svladati hipoteku jednoumlja i totalitarizma? Da li će novinari odgojeni u komunizmu i koji su mu vjerno služili do zadnjega časa, a koji tvore većinu profesionalnih novinara, doista moći naučiti se na slobodu i na objektivno prikazivanje događaja i pokreta, to će nam pokazati skora budućnost. Za dobro buduće Hrvatske želim da većina shvati da novinari nisu pozvani indoktrinirati narod nego upućivati ga da upozna stvarnost i činjenice i da onda, dobro upućen, donese svoje odluke preko svojih izabranih organa. Za istinsku demokraciju potrebni su savjesni, objektivni i nezavisni novinari. Ako budu takvi, hrvatska demokracija će se ispravno razviti.
Ljutu travu na ljutu ranu!

Kralju Dmitre Zvonimire - u tamnici tvoji su ratnici-tvoji Generali!
Avatar
LEGIONARI
Podurednik
Postovi: 1554
Pridružen/a: čet vel 26, 2009 3:40 pm

Re: Ustaški Pokret

Post Postao/la LEGIONARI »

8. POVRATAK U DOMOVINU

Pitanje: I na koncu, kada možemo očekivati Vaš povratak u domovinu?

Odgovor: Prošlo je 45 godina od moga odlaska iz domovine. Nemam više obitelji u njoj i moji su prijatelji
uglavnom poginuli tijekom rata ili prvih godina nakon rata, a malobrojni koji su tada preživjeli, danas su skoro
svi pod zemljom. Volio bih vidjeti domovinu, ali nemam namjere praviti nikakav turizam, pa ni sentimentalni turizam. Budući da sam političar i pripadnik jedne političke strukture, moj povratak treba biti u funkciji politike. Zato ću se vratiti kad ja osobno i stranka kojoj sam na čelu budemo procijenili da je s političkog gledišta potreban moj povratak.
Ljutu travu na ljutu ranu!

Kralju Dmitre Zvonimire - u tamnici tvoji su ratnici-tvoji Generali!
Avatar
LEGIONARI
Podurednik
Postovi: 1554
Pridružen/a: čet vel 26, 2009 3:40 pm

Re: Ustaški Pokret

Post Postao/la LEGIONARI »

"IZTINA ĆE VAS OSLOBODITI"

Povodom 50. godišnjice proglašenja NDH
Prof. Kazimir Katalinić:
Republika Hrvatska br. 172.
Buenos Aires:


Od 10. travnja 1941. godine, kada je proglašena Nezavistna Država Hrvatska, prošlo je točno pola stoljeća.
Ljudi koji su sudjelovali u tim događajima danas su uglavnom mrtvi. Pisac ovih redaka sjeća se toga dana i
tih događaja, iako zbog svoje mladosti nije mogao u njima sudjelovati. Bilo mu je, naime, tek 14 godina.

Pola stoljeća je gotovo uvijek dovoljno da zacijele mnoge rane, što onda omogućuje objektiv nu procjenu stvarnih događaja. No kroz punih 45 godina hrvatski je narod bio podvrgnut sustavnoj, jugoslavensko-komunističkoj propagandi koja je stalno obnavljala sukobe prošloga građanskog rata i otvarala stare rane,
da bi time uslovila nove naraštaje i osigurala svoju diktatorsku vlast utemeljenu na jednostranom prikazi
vanju razdoblja rata tijekom kojega se je razvila od neznatne manjine do jedinog političkog i ideološkog
arbitra hrvatske sudbine.

Pomišljao sam, ne bi li bilo bolje ne ulaziti za sada u pitanja prošlosti i ostaviti povijesti da donese svoj konačni sud o njima. No odbio sam tu pomisao, jer sam shvatio da je nakon tolikih godina pranja mozgova potrebno pristupiti traženju istine o proglašenju hrvatske nezavisnosti i o događajima koji su s time povezani. S pravom
se kaže "Iztina će vas osloboditi", jer ako budemo dopustili da ostane neosporan lažan prikaz bitnoga dijela naše nedavne prošlosti, nikada nećemo doći do potrebne sinteze kojom trebamo premostiti jaz što još uvijek dijeli one koji odbacuju taj dio naše prošlosti od onih koji upravo to razdoblje smatraju posebno vrijednim. Nećemo moći iz tih događaja, koji su naš narod stajali tolikih žrtava, crpsti potrebno povijesno iskustvo.Problem se, dakle, svodi na traženje iztine.

1.Bit 10. Travnja

Svakom se povijesnom činu može pristupiti na tri načina. Jedan je da ga se glorificira, drugi je da ga se oern ju je, a treći je da mu se prir.tupi što objektivnije i da ga. se osvijetli sa svih strana iznoseći njegovu lijepu kao i njegovu ne lako lijepu stranu. Nije potrebno posebno isticati da je treći način jedino ispravni priztup. Izto tako moramo shvatiti što je bitno u jednom doga daju, da nam se ne bi dogodilo da proučavajući obilje podataka od drveća ne vidimo šumu.Što je bitno u Desetom travnju ?Dr. Vlatko Mačak, koji nikada nije bio ustaša, te je u doba NDH bio zatvaran i interniran, dao je, nehotice, najbolji sažetak onoga što se je dogodilo 10. travnja 1941. Kada ga je 1936. godine, dakle pet godina prije tih događaja, W. Been, član jedne londonske institucije koja se je bavila proučavanjem vanjskopolitičkih pitanja za potrebe engleske vlade, između ostaloga upitao kako bi se Hrvati držali u slučaju da dođe do rata s Njemačkom, Maček mu je odgovorio :

"Upotrebili bi zgodu da se oslobode od Srbije" A godinu dana iza toga odgovorio je čehoslovačkom poslanstvu: "Pokušajte poslati Hrvate na frontu. Pitanje je, da li je mobilizacija u Hrvatskoj uopće moguća. Ja. mislim nipošto. A ako bismo već morali uzeti pušku u ruku, nrešli bismo na drugu .stranu. Nije važno kome bismo prešli. Nije važno na kojoj bi se strani borio Beograd, Prebjegli bismo makar i Nijemcima, premda ih ne voli mo (. . ) Možda vam se čini da to nije ideološki ispravno, no to je činjenica, koju morate uzeti na znanje." Ako bismo, dakle, htjeli sažeti događaje tih dana, rekli bismo da su Hrvati iskoristili njemačko-jugoslavenski rat da bi se oslobodili i stvorili svoju neovisnu državu.

2.Oslobodilačka borba Amerikanaca

Povijest nas uči da se potlačenim narodima ne pružaju česte prilike za oslobođenje, pa da je zato ne samo njihovo pravo nego i dužnost iskoristiti svaku povoljnu priliku koja im se pruža.Dakako, i prije 1941. imali smo priliku uspostaviti svoju državu, ali ipak to nismo učinili. Sjetimo se da polovicom prošlog stoljeća, kad je Austrija, u čijem smo sklopu živjeli, bila u teškoj krizi, hrvatski ban Jelačić nije pokušao iskoristiti zgodu da proglasi hrvatsku državu nego je sve hrvatske snage upotrijebio da sačuva prijestolje dinastiji Habsburga. Kao hvalu za vjernost Hrvata, austrijski car je podijelio svoje zemlje na dvije polovine i Hrvatsku je poklonio Mađarima, dakle onima koji su ga htjeli svrgnuti s prijestolja.Drugi povoljni čas nastupio je 1918. Tada je hrvatski Sabor raskinuo veze s Habsburzima i s Austro-Ugarskom, ali umjesto da uspostave neovisnu hrvatsku državu tadašnji su vodeći krugovi Hrvatske pohitili u Beograd, srljajući kao guske u maglu, kako im je slikovito predbacio Stjepan Radić na odsudnoj sjednici Narodnog vijeća.

Zar smo trebali ponoviti prošle pogreške i opet propustiti povoljnu priliku, pa čak i glave gubiti braneći svoju tamnicu? "Pa nama bi se morao smijati cijeli svijet i sve bi Hrvate trebalo smjestiti po svjetskim cirkusima, da mi u onoj situaciji nismo iskoristili priliku." Uostalom, tako su postupili i drugi narodi. Kako i kada su došli do svoje slobode južnoamerički narodi? Onda kad je Napoleon napao španjolsku koja ih je tlačila. A podanici engleskog kralja Jurja III., koji su se u Sjevernoj Americi borili za svoje oslobođenje, vješto su iskoristili rat između Francuske i Engleske. Prema knjizi Neto Cambridge Modem History:"Već na samom početku borbe, parlamentarni su vođe shvatili da bi se strana pomoć koju su smatrali neophodno potrebnom mogla dobiti samo od pomorskih sila Francuske i španjolske. Amerikanci su tradicionalno bili neskloni prema tim dvjema zemljama, posebno prema Francuskoj, pa činjenica da su se odlučili obratiti na Burbone i zatražiti od njih pomoć pokazuje kolika je bila njihova nužda. Učinili su to još prije proglašenja nezavisnosti."

Iznenađuje sličnost između problema američke i hrvatske revolucije. Kako Amerikanci tako i Hrvati bili su primorani zatražiti i prihvatiti pomoč od sila kojima tradicionalno nisu bili skloni. Ali sličnost ne prestaje tu, jer: "Francuska je ušla u rat ne toliko da ostvari američku nezavisnost, nego da oslabi Veliku Britaniju Dok Francuska nije imala interesa za američke probitke, španjolski je stav bio otvoreno neprijateljski. Iako je španjolska ušla u rat protiv Britanije u lipnju 1779., nije to učinila kao saveznica Sjedinjenih Država nego Francuske. U Madridu se u prvo vrijeme smatralo da uspostavljanje američke republike ugrožava španjolske imperijalne probitke."I konačno: "U mirovnim se je pregovorima očitovao duboki raskol u francusko-američkom savezu."Iz toga slijedi da narod koji se bori za svoje oslobođenje mora prihvatiti svaku pomoć koja mu se nuđa, pa makar i ne dolazila od prijatelja, jer u takvim zgodama odlučno je poklapanje interesa a ne političke ili ideološke simpatije i antipatije.
Ljutu travu na ljutu ranu!

Kralju Dmitre Zvonimire - u tamnici tvoji su ratnici-tvoji Generali!
Avatar
LEGIONARI
Podurednik
Postovi: 1554
Pridružen/a: čet vel 26, 2009 3:40 pm

Re: Ustaški Pokret

Post Postao/la LEGIONARI »

3. "10. i 11. travnja"

U hrvatskoj političkoj emigraciji mnogi su se definirali kao pristaše Desetog travnja, ali ne i jedanaestog
travnja, željeli su time reći da smatraju ispravnim proglašenje i uspostavu hrvatske države, ali da se ne poistovjećuju u svemu s kasnijom politikom. Drugim riječima: prihvaćaju NDH kao državu, ali ne prihvaćaju tadašnji režim ili pogreške toga režima.

Mislim da ovakav stav omogućuje političku sintezu. Danas je doista veoma mali broj onih koji će, nakon katastrofalnog iskustva s prvom i drugom Jugoslavijom, osuditi hrvatski narod što je pokušao ostvariti svoju državu kad mu se je 1941. godine pružila historijska prilika za to ostvarenje.Hrvatska republikanska stranka, kojoj pripadam, okuplja pripadnike raznih naraštaja i različite političke prošlosti. U našim redovima bilo je i ima bivših pripadnika Ustaškog pokreta, ali i onih koji su pred Talijanima morali pobjeći u šumu i tako su svršili među partizanima. No većina naših članova jesu mlađi ljudi, ustaška odnosno partizanska djeca i unučad. Svima je zajedničko prihvaćanje Desetog travnja i hrvatske države koju branimo od onih koji je nepotrebno i rušilački napadaju. Međutim, to ne znači da smatramo da je u njoj sve valjalo. O tome sam pisao prije deset godina, u članku posvećenom četrdesetgodišnjici Desetog travnja:

"U idejnom smislu, naša se stranka nadovezuje na liniju čistog nacionalizma, koju su započeli dr. Ante Starčević i dr. Eugen Kvaternik. U toj liniji posebno ističemo Deseti travnja kao vrhunac hrvatskog revolucionarnog procesa. Istovremeno smatramo da se linija borbenog nacionalizma nije prekinula 10. travnja 1941., pa ni nakon poraza u svibnju 1945., nego da živi i nadalje, od Kavrana i drugova, preko junaka Bugojna pa sve do velebitskih junaka Mate Prpića i Ivana Matičevića. U tu liniju moramo ubrojiti sve borce, poznate i nepoznate, koji su pali od jugoslavenskog oružja bilo u Domovini ili u svijetu, poput Mile Rukavine i drugova, Nahida Kulenovića, i tolikih drugih, sve do najnovijih palih boraca Brune Bušića i Nikole Miličevića.

" Završio sam svoje razlaganje pozivajući na okupljanje svih onih koji su za hrvatsku državu, neovisno o njihovoj prošlosti:"Deseti travnja ne bi smio biti kamen smutnje među nama Hrvatima. Potrebno ga je uzdignuti kao opće-hrvatski spomendan i njegovim se iskustvom imaju napajati svi Hrvati bez obzira na svoju političku pripadnost ili prošlost, pa i onda ako su se u prošlosti drugačije odnosili prema Desetom travnju nego mi, ili se tada, odnosno kasnije, nalazili na drugoj strani barikada.
Deseti travnja nas ne smije dijeliti, nego nas mora spajati!"

4. Nitko se nije rodio savršen

"Nitko se nije rodio savršen, nego se svatko usavršava vremenom, učeći iz vlastitih pogrešaka. Ovo vrijedi za pojedince, vrijedi za skupine, a vrijedi i za narode", napisalo je Uredništvo "Republike Hrvatske" prigodom 25-godisnjice desetotravanjske revolucije. °

Hrvatska država bila je veoma kratkog vijeka, po¬stojala je svega četiri godine. Osim toga, okolnosti pod kojima je nastala i živjela, rat i prisutnost stranih vojski, otežavale su njen razvitak. Pa ipak, unatoč tome, protivnici ideje hrvatske državne neovisnosti ističu samo progreške i propuste te države, a odbijaju uzeti u obzir mogućnost da bi ta država pod drugim, mirnodopskim okolnostima bila sasvim drugačija.

Nasuprot tome, jugoslavenstvo je imalo dovoljno vremena da u praksi dokaže da li predstavlja ispravno ili neispravno rješenje. Prva je Jugoslavija postojala skoro dvadeset i tri godine, a ova druga održava se već preko 45 godina. Dakle, jugoslavenstvo je imalo skoro tričetvrt stoljeća da dokaže svoju vrijednost. I dokazalo je da ne valja.

Ni u prvoj ni u drugoj Jugoslaviji hrvatski narod nije bio ni slobodan ni sretan. Bolja Jugoslavija, koju nam neki sada žele dočaravati, spada u fantazije, jer nije moguće stvoriti takvu Jugoslaviju u kojoj bi se Hrvat osjećao slobodnijim nego u svojoj vlastitoj državi, niti postoji takva Jugoslavija u kojoj bi se Hrvati bolje ekonomski razvijali nego da su samostalni i da mogu prema svojim potrebama povezivati se sa slobodnim svijetom.

Dr. Ante Starčević nije poznavao Jugoslaviju, ali je imao iskustvo s jednom drugom despocijom, austrijskom carevinom, koja je pak bila stoput bolja od bilo koje Jugoslavije. Pa eto što je napisao o austrijskoj despociji, a što se mirne duše može primijeniti i na Jugoslaviju:

"Austrija je vazda jedna te ista, ona niti se mijenjala niti se mijenja; ja vam kažem u ime povjesnice, da se despocije ne popravljaju nego propadaju."
Ljutu travu na ljutu ranu!

Kralju Dmitre Zvonimire - u tamnici tvoji su ratnici-tvoji Generali!
Avatar
LEGIONARI
Podurednik
Postovi: 1554
Pridružen/a: čet vel 26, 2009 3:40 pm

Re: Ustaški Pokret

Post Postao/la LEGIONARI »

5. Da li je NDH bila nacifašistička tvorevina?

Prema službenom jugoslavenskom tumačenju povijesnih događaja, Nezavisna Država Hrvatska bila je čedo Nijemaca i Talijana, odnosno nije ni bila država nego samo umjetna nacističko-fašistička tvorevina. Međutim,
iz njemačkih, talijanskih i drugih stranih službenih dokumenata dobiva se posve drugačija slika. Na temelju takvih dokumenata objavio sam 1987. godine u "Republici Hrvatskoj" opširnu raspravu pod naslovom "Da li je Nezavisna Država Hrvatska bila naci-fašistička tvorevina?". Kasnije je ova rasprava bila objavljena na španjolskom jeziku u buenos-aireškoj reviji "Studia Croatica", a na engleskom jeziku u njujorškoj reviji
"Journal of Croatian Studies".

Nemoguće je u okviru ovoga članka donijeti sve argumente i dokumente koje sam tamo naveo, ali ću sažeti glavne zaključke do kojih sam došao. Strani svijet je dobro poznavao stanje u kojem je živio hrvatski narod, pa zato nitko nije bio iznenađen s događajima 1941. godine. Iz stranih dokumenata koje sam tada obrađivao vidljivo je da je Hitlerova Njemačka vodila prijateljsku politiku prema Jugoslaviji i da je priznavala njenu cjelovitost ne želeći pomagati Hrvatima u njihovom osloboditeljskom radu. Njemačka je djelovala i na Italiju da bi je odvratila od rušenja Jugoslavije. Tako je tek pol godine prije nego što je izbio sukob s Jugoslavijom, početkom listopada 1940., njemački poslanik u Beogradu von Heeren izjavio otpravniku poslova slovačkog poslanstva u Beogradu "da Italija ima svoje zahtjeve prema Jugoslaviji, a Njemačka umiruje Italiju, jer želi mir u tom dijelu Europe. (...)

Izgleda skoro paradoksalno, izjavio je on, ali je točno, da je Njemačka zapravo protektor cjelovitosti Jugoslavije (...) Na pitanje otpravnika poslova kako gleda na problem osamosta ljivanja Hrvatske, von Heeren je odgovorio da Njemačka smatra kako joj je zgodniji partner cjelovita nego razbijena Jugoslavija. Iz tih razloga nije joj potreban nikakav pritisak ni potpora pokretu, hrvatskih radikalista koji su za samostalnu hrvatsku državu."

Italija je s jedne strane nastojala dočepati se Dalmacije, ali je s druge strane željela da Jugoslavija bude jaka i sposobna skupa s njom izgraditi bedem protiv njemačkog izlaza na Jadran. Zato nije iskreno pomagala dr. Antu Pavelića, već je želiela iskoristiti hrvatsku borbu da bi izvršila pritisak na Jugoslaviju, kako bi ova započela prijateljsku politiku prema Italiji. Daljnjim razvitkom došlo je do progona ustaša i dr. Ante Pavelića te početka filosrpske politike koja kulminira tajnim sporazumom grofa Ciana s dr. Milanom Stojadinovićem. Po tome sporazumu u slučaju rata Italiji se daje pravo da okupira područje Gorskog kotara i jadransku obalu od Sušaka
do južno od Splita, dok bi za uzvrat Italija pomogla stvaranje Velike Srbije, proširene na Solun i dio Albanije.

Filosrpsku politiku sila Osi potvrđuje i potpis Trojnog pakta, kad su one zajamčile Jugoslaviji da će poštivati njezinu nezavisnost i teritorijalnu cjelovitost, a istovremeno, tajnom klauzulom, obećale su joj izlaz na Egejsko more, tj. "proširenje jugoslavenskog suvereniteta nad gradom i lukom Solun."
Ljutu travu na ljutu ranu!

Kralju Dmitre Zvonimire - u tamnici tvoji su ratnici-tvoji Generali!
Avatar
LEGIONARI
Podurednik
Postovi: 1554
Pridružen/a: čet vel 26, 2009 3:40 pm

Re: Ustaški Pokret

Post Postao/la LEGIONARI »

6. Koincidencija interesa

No zahvaljujući intrigama (pa i novcu) engleske obavještajne službe (SOE, tj. Special Operation Executive) došlo je do državnog udara od 27. ožujka 1941., koji je toliko razbjesnio Hitlera, da je ovaj odlučio, čak i bez savjetovanja s Mussolinijem, napasti jugoslaviju. Hitler je imao veoma dobro mišljenje o jugoslavenskoj vojsci (što se kasnije pokazalo netočnim), a budući da je želio munjevitom brzinom slomiti jugoslaviju, nastojao je u ratni sukob uvući i njene susjede Italiju, Bugarsku i Mađarsku. Nije mu palo ni na kraj pameti stvaranje Hrvatske države, nego je želio da područje nekadašnje Kraljevine Hrvatske i Sla-vonije uđe u sastav Mađarske kao autonomna pokrajina, dok je Dalmacija trebala pripasti Italiji. Mussolini doduše upozorava Hitlera da za brzu pobjedu u ratu protiv jugoslavije valja računati, uz Mađare i Bugare, također i na Hrvate, ali ni on ne govori o uspostavi Hrvatske države.

No Mađari odbijaju da Hrvatska uđe u njihovu državu i upozoravaju Hitlera da su tek četiri mjeseca ranije sklopili s jugoslavijom ugovor o vječnom prijateljstvu. Kraljevski namjesnik Horthv objašnjava 3. travnja Hitleru, da bi držanje Hrvatske u času ratnog sukoba moglo olakšati položaj Mađarske. Piše mu, da su na sjednici mađarske vlade svi "bili jednakog mišljenja, naime, da će se Hrvatska nakon prodora njemačkih trupa vjerojatno odcijepiti od jugoslavenske državne tvorevine, čime će Kraljevina jugoslavija (ustvari) prestati postojati kao ugovorna strana (za Ma đarsku)."

Iz ovog Horthvjevog pisma vidi se da do Hrvatskog ustanka i do stvaranja Hrvatske države nije došlo po nalogu
ili odluci Hitlera, kako to tumače službeni jugoslavenski povjesničari, nego je čitava mađarska vlada bila uvjerena da će Hrvati iskoristiti priliku i odcijepiti se od Jugoslavije.

I doista, Hrvatski ustanak započima odmah 6. travnja, kad je počeo rat, a već 7. travnja ljekarnik Mr. ph. Teodor Košak preuzima u imo Poglavnika dr. Ante Pavelića građansku vlast u Međimurju, dok istovremeno dolazi do pobuno 108. pješadijskog puka pod vodstvom narednika Ivana Cveka i vojnika, pravoslavca, Jovana Radića. Jedinice pobunjenog puka ulaze 8. travnja u Bjelovar, gdje građansku vlast preuzima gradonačelnik dr. Julije Makanac, koji proglašava uspostavu Države Hrvatske dva dana prije nego što je ista proglašena u Zagrebu. Ovo je vrijenje stvarno razbilo sjevernu frontu (fronta 1. grupe armija) i prije dolaska njemačke vojske. Nakon proglašenja nezavisnosti 10. travnja 1941. u Zagrebu, revolucionarna iskra pretvorila se u sveobuhvatni plamen.

No, ako su Hrvati iskoristili njemački napad na jugoslaviju, i Nijemci su iskoristili Hrvatski ustanak. Ustanak je omogućio lakše napredovanje njemačkih trupa, dok je proglašenje Hrvatske državne nezavisnosti dopustilo Mađarskoj da uđe u rat i time ubrza dokončanje ratnih operacija, što je bio glavni Hitlerov cilj. To se vidi iz pisma kojim njemački ministar vanjskih poslova Ribbentron dne 14.4.1941. poručuje Mussoliniju da Hitler i on (Ribbentrop) misle da je došao čas da priznaju NDH zbog dva razloga: jedan je "da će to priznanje potaknuti i posljednjega Hrvatskog vojnika da baci oružje" a drugi je da su Mađari uzeli uspostavu NDH "kao opravdanje za njihovo zakoračenje na jugoslavenski teritorij: da jugoslavenska država kao takva više i ne postoji".

Talijani su pak mogli doći do Dalmacije i bez priznanja Hrvatske države, jer im je Hitler još 1936. dao prvenstvo na Sredozemlju, dok im je uoči sukoba s Jugoslavijom priznao pravo na Dalmaciju. Ali Talijani su se bojali da bi Hrvatska, ukoliko ne bi bila samostalna, pala u njemačke ruke, jer Nijemci ne bi dopustili da krajevi iz kojih su u doba Jugoslavije crpili mnoge sirovine, a koji su im osim toga bili važni zbog komunikacija, padnu u talijanske ruke. Zato su radije priznali NDH, koju su htjeli skoro potpuno dobiti pod svoju kontrolu, što im ipak, u konačnici, nije uspjelo.
Ljutu travu na ljutu ranu!

Kralju Dmitre Zvonimire - u tamnici tvoji su ratnici-tvoji Generali!
Avatar
LEGIONARI
Podurednik
Postovi: 1554
Pridružen/a: čet vel 26, 2009 3:40 pm

Re: Ustaški Pokret

Post Postao/la LEGIONARI »

7. Tko je stvorio NDH?

NDH, dakle, nije bila plod želja i nastojanja ni talijanskih fašista ni njemačkih nacista, nego je bila rezultat dugogodišnje borbe Hrvatskog naroda, koju je čitavi svijet poznavao ali koju nitko nije htio poduprijeti. U određenom času na našem su se prostoru sukobila četiri interesa: Hrvatski, Njemački, Talijanski i Mađarski.
Ti interesi nisu bili istovjetni nego veoma različiti, pa i suprotni. Poklapali su se samo u jednom: u potrebi
da se stvori Hrvatska država.

Nije točno da smo mi Hrvati prihvatili njemačku ponudu, Nismo mijenjali svoj stav, jer smo oduvijek zahtijevali svoju neovisnu državu. Svoj su stav promijenili Nijemci, koji su u prvi mah namjeravali sjeverni dio Hrvatske pripojiti Mađarskoj, a Dalmaciju prepustiti Italiji. I Talijani su morali promijeniti svoj stav. Oni su nas doživljavali kao neki budući protektorat, kao što je tada bila Albanija. Ali sama činjenica da su Talijani pregovarali s Hrvatskom vladom, iako pod neravnopravnim okolnostima, te da su tijekom tih pregovora morali popustiti u nekim zahtjevima, odnosno odstupiti od svoje "albanske" koncepcije, dokazuje da je Hrvatska, uza sva ograničenja koja je nametalo tadašnje ratno stanje, bila stvarno država i da su je kao takvu doživljavali i Nijemci i Talijani.
Ljutu travu na ljutu ranu!

Kralju Dmitre Zvonimire - u tamnici tvoji su ratnici-tvoji Generali!
Avatar
LEGIONARI
Podurednik
Postovi: 1554
Pridružen/a: čet vel 26, 2009 3:40 pm

Re: Ustaški Pokret

Post Postao/la LEGIONARI »

8. Povijest se ne briše!

Hrvatska republikanska stranka je oduvijek zastupala da je Hrvatski narod imao pravo što je 10. travnja 1941. proglasio svoju državu i što ju je branio kroz četiri ratne godine. No isto tako osuđivala je svaki zločin, bez obzira tko ga je počinio. Posebice je osuđivala zločine učinjene od Hrvatske ruke, jer su ovi bacali ljagu na našu revoluciju i na naš narod.

"Period od godine 1941.-1945. bio je period borbe za državu kao uvjeta narodne slobode.Tko hoće, na primjer, francusku revoluciju shvaćati samo kao rezanje glava na giljotini, u najblažem je smislu lud, tko hoće Hrvatsku revoluciju gledati samo u zločinu ništa manje.No tko misli, da se zla francuske revolucije, pa i Hrvatske, mogu bilo kakvim razlozima brisati i stavljati u stranu, potpunoma se vara. Tko hoće uništiti smisao, vrijednost francuske, ruske itd., itd., i Hrvatske revolucije po tome, što je u njima bilo mnogo nepodopština, u najmanju ruku je naivan, jer se to ne može postići, ni što se tiče francuske, ni što se tiče Hrvatske revolucije.

Povijest se ne briše, ni u svojim strahotama, ni u svojim veličinama, ničija, pa ni Hrvatska, nikome za volju, ljubav, štetu ili korist."Tumačeći izvore tih zločina nastavio je: "U Hrvat skom narodu stoljećima je slagano i složeno mnogo toga, što ga je politički, ekonomski, socijalno, duhovno i moralno imalo dotući, zatući, uništiti, razrovati i pokvariti. Na svakom komadiću Hrvatske zemlje sloboda je nemilosrdno gažena, a oni koji su je htjeli nositi, propovijedati i ostvariti naisurovije su proganjani, čovjek Hrvat ne bi bio ljudsko biće, a Hrvati povijesno biće, kada ne bi bili neprestano osjećali prirodnu i urođenu težnju za slobodom, koja je ugušivana i gažena danima, godinama i stoljećima. Stoljeća slažu želje i težnje, sve, što je gledao, osjećao i doživljavao narod. A složeno je mnogo toga i dobra i zla.

U povijesnoj varijanti Hrvatske državne ideje, kao ideje slobode, ti dani, te godine, ta stoljeća eksplodiraju, naslage su našle otvor slobode, lava je potekla i zacrvenila se. Kojim je to čudom mogao Hrvatski narod biti isključivo svetački, junački, dobar, plemenit i odgovoran, kada mu se još k tome suprotstavljaju na putu slobode i ostvarenja i takozvani prijatelji i neprijatelji, pa čak i nekakva 'braća' sa jugoslavenske varijante.

Zar možemo možda braniti zločine, izdajstva, egoizme, a zar možemo zaboraviti junaštva i veličine. Niti jedno, niti drugo, ali moramo znati razlikovati. Mi koji smatramo historijsku varijantu Hrvatske nacionalne politike principijelno i povijesno izraženu najbolje i najispravnije u Hrvatskoj državnoj ideji, najteže osjećamo sve što tu ideju blati i dovodi u pitanje. Mi osjećamo svu tragediju, koju su Bizant, Venecija, Beč, Pešta i Beograd izbacili
kao nasljedstvo naslaga u svojim vjekovnim nastojanjima, da nas se u svakom pogledu uništi.

Zašto nije eksplodiralo samo i isključivo sve što je lijepo i dobro? Zašto i kako, jasno je, kada su vjekovi naše povijesti pripadali onima, koji su lijepo i dobro uništavali i progonili. Ta mi, koji volimo tu Hrvatsku, ne možemo željeti i nismo željeli, da zio caruje Hrvatskom, makar je zlo bilo također u nama i po nama.

To mogu željeti samo oni, koji ne propuštaju nijednu priliku da periodu Hrvatske državne ideje od 1941.-1945. godine ne prišiju samo zlo, zlo koje je stvarano i njegovano od takvih istih ljudi.
Ljutu travu na ljutu ranu!

Kralju Dmitre Zvonimire - u tamnici tvoji su ratnici-tvoji Generali!
Avatar
LEGIONARI
Podurednik
Postovi: 1554
Pridružen/a: čet vel 26, 2009 3:40 pm

Re: Ustaški Pokret

Post Postao/la LEGIONARI »

9. Genocidni narod?

Potrebno je osuditi svaki zločin, no ne smijemo ipak pasti na lijepak našim neprijateljima koji nas proglašavaju genocidnim narodom, ali istovremeno ne priznaju ili opravdavaju svoju krivnju.Tako smo našli u beogradskom listu "Novosti" od 22.6.1985. da je na naučnom skupu SANU rečeno kako je "Austrougarska 1914. godine započela genocid nad celim srpskim narodom, a njegova eskalacija nastavljena je 1941. Isti ljudi, koji su sprovodili genocid (Slavko Kvaternik i drugi) na sceni su i 1914. i 1941." Dakle, prema SANU, rat Austrougar ske je također bio genocid, a i za taj su genocid krivi Hrvati, i to Ustaše.

Premda zločin ostaje zločinom neovisno o broju, budući da se govori o ogromnim brojkama ubijenih srba, potrebno je razmotriti te brojeve u svjetlu statistika, srpski politički emigrant dr. bogoljub kočović tiskao je 1985. godine u Londonu knjigu "žrtve Drugog svetskog rata u jugoslaviji" u kojoj je na temelju postojećih statistika ustvrdio da je na čitavom području jugoslavije nastradalo svega skupa 537.000 srba i crnogoraca, 207.009 Hrvata-katolika i 75.000 Hrvata-Muslimana. U dva članka podvrgnuo sam kritici njegove brojke i došao sam do prilično drugačijih zaključaka. U odgovoru na moj prvi članak dr. Kočović je obećao da će naskoro izaći jedna knjiga iz koje će se vidjeti da su brojke koje daje kao analizu popisa iz 1931. godine točne, a da su netočni brojevi dr. Rudolfa Bićanića (koje ja uzimam kao polazište). Do dana današnjega ova knjiga nije izašla. Na moju drugu analizu dr. Kočović se uopće nije osvrnuo.

Popis od 1931. je važan jer se na njegovom temelju izračunao broj stanovnika koji je pojedini narod trebao
imati prigodom prvog poslijeratnog popisa pučanstva 1948. godine, a razlika između izračunatog i popisom utvrđenog broja označava broj demografskog gubitka pojedinih naroda. Na temelju pak demografskog gubitka dolazi se daljnjim izračunavanjem do broja stvarnih gubitaka, tj. do broja poginulih. U nastavku donosim (u tisućama) stvarne gubitke pučanstva na Hrvatskom području, do kojih sam rezultata došao nakon raščlambe
svih podataka, dok u zagradama navodim brojeve do kojih je došao dr. Kočović u svojoj knjizi

Stvarni gubitci na hrvatskom području:

SR Hrvatska SR Bosna i Obadva
Hercegovina područja

Srbi + Crnogorci 85 (125) 150 (209) 235 (334)
Hrvati - katolici 182 (124) 87 (79) 269 (203)
Hrvati - muslimani — ( — ) 96 (75) 96 (75)
Hrvati svih vjera 182 (124) 183 (154) 365 (278)



Iz ovoga možemo vidjeti da su na području cijele Hrvatske Hrvati imali 130 tisuća žrtava više nego li srbi. Ako bismo pretpostavili da je popis od 1931. krivotvoren samo za 1 % na štetu Hrvata (iako se po nekim indicijima čini da je postotak krivotvorenja bio znatno veći) došli bismo do razlike od 177 tisuća. To je znatna razlika bez obzira da li se radilo o 130 ili 177 tisuća, jer znači da su Hrvatski gubitci za 55 % odnosno 75 c/o veći od srpskih. No do tako velike razlike u stvarnim gubitcima nije mo¬glo doći u borbama, jer u borbi se uglavnom podjednako pogiba, nego je moglo doći jedino pokoljima vršenim tijekom rata i nakon njegova završetka, nakon predaje u Bleiburgu. Drugim riječima, iz statističkih podataka slijedi da su u raznim pokoljima i odmazdama više stradali Hrvati nego srbi, tako da se nikako ne može govoriti o srbima kao o stradalnicima, a o Hrvatima kao o genocidnom narodu.

Doista, potrebno je priznati (i mi to stalno priznajemo), da je zadnji rat bio pun užasa. Pri tom su dobrim dijelom stradali potpuno nedužni ljudi. Uzmimo kao primjer stradavanje katoličkih svećenika, četnici i komunisti kao da su se natjecali tko će ih više pobiti i okrutnije mučiti. U tom "natjecanju" četnici su nadmašili u pogledu okrutnosti i mučenja, a komunisti u broju ubijenih, jer su četnici ubili samo 34 svećenika i jednog sjemeništarca, dok su komunisti tijekom rata i noporredno nakon rata ubili ili skrivili smrt dvojice biskupa, 328 svećenika, 28 bogoslova i 4 redovnika (braće Jajika), a prema msgr. Milanu Simčiću, tajniku Međunarodne komisije za katehezu u Vatikanu, postoje dokazi, poznati i Vatikanu, da je i sam Stepinac bio u zatvoru polagano ubijan putem zračenja.
Ljutu travu na ljutu ranu!

Kralju Dmitre Zvonimire - u tamnici tvoji su ratnici-tvoji Generali!
Avatar
LEGIONARI
Podurednik
Postovi: 1554
Pridružen/a: čet vel 26, 2009 3:40 pm

Re: Ustaški Pokret

Post Postao/la LEGIONARI »

10. "Do iztrage naše ili vaše"

Nema sumnje da su Hrvati u zadnjem ratu okaljali svoj obraz zločinima koje su počinili pripadnici Hrvatskog naroda. To je prvi puta u našoj povijesti da smo tako nisko pali. No srbima to nije prvi puta, jer su nakon oslobođenja od turskog gospodstva veoma okrutno proganjali Muslimansko pučanstvo u srbiji i crnoj gori, što
su kasnije ponovili u pogledu Makedonaca i Albanaca.

Smatram da je potrebno osuditi svaki zločin, bilo da su ga počinili srbi ili Hrvati. No ako želimo sociološki proučavati fenomen međusobnog ubijanja, potrebno je potražiti i uzrok svemu tome, dakle tko je započeo,
a tko je pak reagirao. Još u doba Austro-Ugarske tadašnje su vlasti iskorištavale srbe iz Hrvatske kao pomagače u tlačenju Hrvata. Tada su srbi, preko nikole stojanovića, poručili Hrvatima u svom listu "srbobran", koji je izlazio u samom Zagrebu: "Borba do iztrage naše ili vaše". Taj je članak bio prvo tiskan u beogradu, a tek zatim prenijet u Zagrebu. Bio je dakle poziv na rat sa strane beograda, poziv koji su poduprli neki srbi iz Hrvatske. No ako znamo što znači riječ "iztraga", nije li to bio prvi službeni poziv na genocid na Balkanu, napisan već 1902. godine?

A da je 1941. bila samo nastavak poziva iz 1902., možemo vidjeti iz izvještaja msgr. dr. augustina juretića, sljedbenika HSS-e i velikoga neprijatelja Ustaša, poslanog u ožujku 1943. godine dr. Jurju Krnjeviću u London:

"Dana 10.IV.1941. bilo je proglašenje NDH. Tog istog dana navalio je četnik-sokolaš čeda milić s nekim srbima oficirima i vojnicima na sela Ilici i Činu kod Mostara i spale 85 domova seljaka Hrvata. Dana 13.IV. 1941. navale na Čapljinu, te što u Čapljini što u okolici poubijaju 25 Hrvata, među njima žene i djecu. Do tada nijedan srbin nije stradao. Nastala je dakako nakon ovoga reakcija, jaz između Hrvata i srba, koji su Talijani sve više produbljavali zaštićujući srbe a goneći Hrvate. Oni su srbima dali i oružje protiv Hrvata i na mnogo mjesta već odmah u početku zajedno su srbi i Talijani počinjali zlodjela ubijanja i paleža nad Hrvatima."

Dok su, dakle, prve Hrvatske glave pale odmah iza proglašenja NDH, do prvog masovnog strijeljanja dolazi tek 27.-28. travnja, kad je kod Bjelovara strijeljano 184 srpskih talaca. U svibnju je nastradalo 550 srba, a od uzpostave NDH pa do 20. lipnja izgubilo je život ukupno 1.240 srba. Treba čak i taj broj uzeti s rezervom, jer citiram prema jugoslavenskim izvorima. Prava divljanja s četničke strane nastaju tek kasnije, kad je došlo do srpskog ustanka. No to je već bio rat, vođen na balkanski način.
Ljutu travu na ljutu ranu!

Kralju Dmitre Zvonimire - u tamnici tvoji su ratnici-tvoji Generali!
Avatar
LEGIONARI
Podurednik
Postovi: 1554
Pridružen/a: čet vel 26, 2009 3:40 pm

Re: Ustaški Pokret

Post Postao/la LEGIONARI »

11. Sustav ili anarhija zločinaca?

Iz svega ovoga jasno je da se je u slučaju Hrvata radilo o "anarhiji zločinaca", a ne o sustavnom uništavanju srba. Jer, da se je kanilo fizički istrijebiti skoro dva milijuna srba u Hrvatskoj, zar ne bi u prva dva i pol mjeseca, tj. do 20 lipnja 1941., nastradalo više od 1.240 srba? Nijemci su pokazali u slučaju Židova, kako se uništavanje sustavno obavlja. Ne radi se to Ustaškim nožem, pa ni četničkom kamom, već u rukavicama i slanjem na tobožnje tuširanje. Onim ritmom bi za uništenje srba trebalo točno dvije stotine godina. Treba
osuditi svako ubijanje, neovisno o broju, jer je Bog rekao "Ne ubij!", a da pri tom nije govorio o broju. No
ipak je potrebno staviti sve događaje u pravi kontekst.

Nasuprot ovoj anarhiji zločina postoje pismeni dokazi da četnička ludovanja nisu bila samo tobože prirodna reakcija na zločine Hrvata niti djela patoloških tipova, nego dio genocidnog sustava. Pa dok jugoslavenski sud nije mogao ništa dokazati dr. Andriji Artukoviću, niti je mogao predočiti nekakav pismeni nalog, nego je morao upotrijebiti svjedoke koji su, kako je danas već utvrđeno, bili prisiljeni lažno svjedočiti, za generala dražu mihajlovića postoji pismena direktiva od 29.12.1941. u kojoj šalje svojim komandantima u crnoj gori, đorđu lašiću i pavlu đurišiću, upute o "čišćenju državne teritorije od svih narodnih manjina i nenacionalnih elemenata", te ističe da je potrebno "stvoriti neposredne zajedničke granice između srbije i crne gore, kao i srbije i Slovenačke čišćenjem Sandžaka od Muslimanskog življa i Bosne od Muslimanskog i Hrvatskog življa."

Pavelić je rješenje srpskog problema tražio zapravo u uključivanju srba u Hrvatski narod. On je vjerovao da većina prečanskih srba nisu srpskog podrijetla, nego da ih je posrbila srpska pravoslavna crkva. Zato je smatrao da će se vremenom postići njihova asimilacija. Samo takvo tumačenje razjašnjava njegove različite mjere: protjerivanjem dijela srba u srbiju, posebice intelektualaca i svećenika, zabrana upotrebe srpskog imena, zabrana ćirilice, akcija prelaženja s pravoslavne na druge vjere (a ne samo na katoličku), stvaranje Hrvatske pravoslavne crkve itd.
Ljutu travu na ljutu ranu!

Kralju Dmitre Zvonimire - u tamnici tvoji su ratnici-tvoji Generali!
Avatar
LEGIONARI
Podurednik
Postovi: 1554
Pridružen/a: čet vel 26, 2009 3:40 pm

Re: Ustaški Pokret

Post Postao/la LEGIONARI »

12. Fašistički nasrtaj na NDH

Ima Hrvata koji još i danas smatraju da bi bilo bolje za Hrvatski narod da nismo proglasili 1941. svoju Državu. Oni povezuju 1945. godinu i naš poraz s 1941. godinom, s Desetim travnjem. No naš poraz nije plod stvaranja Hrvatske Države, pa u biti niti posljedica pogrešaka koje je učinila revolucionarna struja za vrijeme četiri godine postojanja države, a naročito na početku. Dva su glavna krivca nestanka naše države: talijanski fašisti i Hrvatsko komunističko vodstvo, na čelu s Titom, Bakarićem, Blaževićem i sličnima.

Fašisti su nam prvi puta zabili nož u leđa, kada su upravo prisilili Nijemce da ostave svoje čete na Hrvatskom području. Naime, kad je 21. travnja 1941. Ribbentrop rekao Cianu da Njemačka kani povući svoje vojničke snage s Hrvatskog državnog područja, Ciano je izjavio da će u tom slučaju Talijani okupirati ispražnjeno područje. Nakon toga je Hitler promijenio svoj plan o povlačenju, jer nije želio da bi Hrvatsko područje, koje je iz prometnih i ekonomskih razloga bilo veoma važno za Njemačku, došlo pod izravni talijanski utjecaj. Talijani su tako odgovorni ne samo za svoju okupaciju, nego i za prisutnost njemačke vojske. Da nije bilo na našem području ni talijanskih ni Njemačkih snaga, da smo, makar i u teritorijalno okrnjenoj državi, bili svoji gospodari unatoč razumljivih ograničenja nametnutih ratom, nije vjerojatno da bi se bili pojavili partizani i da bismo izgubili državu.

Drugi puta su nam nož zabili fašisti rimskim ugovorima. Nije potrebno posebno istaknuti, što je to značilo za nas Hrvate. I moje je rodno mjesto (Sušak) tada pripalo Italiji. Njihove su nasilne mjere otjerale mnoge Hrvate u šumu, gdje su ih prihvatili partijci i od njih stvorili vojsku koja je trebala srušiti ne samo Ustaški režim, nego i Hrvatsku Državu.

Treći puta su nam nož zabili fašisti šurovanjem sa četnicima. Bez njihove pomoći i njihovog huškanja četnika protiv Hrvata, četnički bi se problem bio brzo riješio, po prilici kao što bi se brzo riješio i problem "balvan revolucije" kad ne bi bilo huškanja iz beograda i kad ne bi jna svojim "migovima" i na razne druge načine pomagala kninske četnike. Uostalom, u onim područjima gdje nije bilo talijanskog utjecaja, naskoro je došlo do smirenja srpskog pučanstva i Hrvatske su vlasti sklopile sporazum s brojnim četničkim zapovjednicima o nenapadanju, pa i o suradnji.

Svojom pak ekonomskom eksploatacijom Talijani su skoro uništili privrednu politiku NDH. Osim otvorene pljačke koju su Talijani bezobzirno vršili duž 700 km duge granice NDH, koja je bila potpuno otvorena, Hrvatska je morala hraniti 300 tisuća pripadnika talijanskih okupacionih snaga, pa je na njih trošila mjesečno oko 30 milijuna njemačkih maraka. Ovim su novcem Talijani plaćali četnike, koji su svojim zločinima prisiljavali Hrvate da bijegom u partizane spase svoje živote.
Ljutu travu na ljutu ranu!

Kralju Dmitre Zvonimire - u tamnici tvoji su ratnici-tvoji Generali!
Avatar
LEGIONARI
Podurednik
Postovi: 1554
Pridružen/a: čet vel 26, 2009 3:40 pm

Re: Ustaški Pokret

Post Postao/la LEGIONARI »

13. Tko je mogao sačuvati državu?

Možda bi bilo moguće očuvati Hrvatsku državu, da su Talijani ranije kapitulirali. Ovako, kad je došlo do njihove kapitulacije, sve je već bilo odlučeno i Nezavistna Država Hrvatska ništa nije mogla učiniti da bi mogla prijeći na drugu stranu. Bilo je prekasno za takav potez.

Iz objavljenih dokumenata danas znamo da su tada Amerikanci jedino mislili na što brži završetak rata i da su zato jedva jedvice pristali na invaziju Sicilije, a još teže na invaziju kopnene Italije, jer su se spremali na invaziju sa Zapada. Englezi pak nisu imali vlastitih snaga za neki veći vojnički pothvat, a svaki pokušaj da bi pridobili na svoju stranu balkanske države koje su bile na strani Nijemaca morali su činiti sa znanjem i pristankom sovjetskih vlasti, što su ove redovito minirale. Englezi su za područje jugoslavije imali neka svoja rješenja, najprije samo dražu mihajlovića, onda tita i mihajlovića, a naposljetku su odbacili mihajlovića i ostali samo s titom. Gdje je tu bilo još prostora za manevriranje i za prebaciva nje NDH na njihovu stranu ?

Ključ ne samo Rumunjske i Mađarske nego i područja bivše jugoslavije bio je u rukama Rusa. I zato su jedino Hrvatski komunisti mogli spasiti državu. Ne govorim o Hrvatskim partiza nima, jer ti nisu ništa odlučivali, nego o Hrvatskim komunistima. Nakon različitih čistki koje su preživjeli, među Hrvatskim komunistima nije bilo mnogo takvih koji bi odbili ograničenu samostalnost Hrvatske u jugoslaviji koju su im nudili srbi, a koju su samostalnost morali platiti gubitkom Bosne i Hercegovine. Među vodećim Hrvatskim komunistima nije bilo takvih koji bi željeli sačuvati Hrvatsku državu, a srušiti samo Ustaški režim u njoj. Bilo je mnogo bakarića i blaževića, a samo veoma malo Hebranga. A i Hebrang je tada stao na pol puta, jer je prihvaćao jugoslavenski okvir.

I zato je morala nestati NDH. Izgubili smo državu. Jedinu koju smo imali. Imala je mnogo mana i nije bila savršena. Ali je ipak bila naša, Hrvatska. Pobijeđeni su doživjeli svoj Bleiburg i svoje marševe smrti. A pobjednici su naskoro otkrili, da su i oni pobijeđeni. Neki su to otkrili naskoro, drugi tek nakon titova udara u karađorđevu, treći kad su otkrili raspadanje komunističkog imperija, a četvrti ovih dana, prije, prigodom ili iza zadnjih izbora.

I sada moramo svi skupa, zajednički, koracati prema pravoj i punoj slobodi prema slobodnoj i potpuno suverenoj Hrvatskoj Državi.
Ljutu travu na ljutu ranu!

Kralju Dmitre Zvonimire - u tamnici tvoji su ratnici-tvoji Generali!
Odgovorite