Tajna njemačkih uzpjeha.

''Ti hrvatski narode ne očekuješ svoga spasa od gavana i bogatuna...''
Odgovorite
Avatar
zummann
Urednik
Postovi: 3269
Pridružen/a: čet vel 22, 2007 6:56 pm

Tajna njemačkih uzpjeha.

Post Postao/la zummann »

Brži, veći i snažniji uzpon jednoga naroda i države, nego što je onaj njemačkoga naroda i njegova Reicha nije moguće zamisliti. Uzprkos svim zlogukim proročanstvima »dobro obavieštenih« posebnih novinskih izvjestitelja i nepogrješivim izvještajima velikih židovskih novinskih obavještajnih ureda, Treći Reich je išao od uspjeha do uspjeha. Kad je pak započeo današnji rat, tada su ti isti krugovi tvrdili, da je njemačka oružana snaga samo obsjena, da su njemačka oklopljena kola od vanredno lošeg tvoriva, a da će njemačkom vojniku ubrzo dozlogrditi borba, te da će tada doći vrieme »velikih demokracija« sa slavodobitnim povratkom židovskih, marxističkih i slobodnozidarskih bjegunaca.

Nije se dogodilo ništa od tih predviđanja. Veliki Njemački Reich danas vodi divovsku borbu s još većom snagom i upornošću, nego li na početku ovoga rata, a ujedinjena Europa pod njemačkim vodstvom slična je nepredobivoj tvrđavi, protiv koje su nemoćni svi neprijatelji, pa i onaj na Iztoku, uzprkos njegovim poživinčenim gomilama i zasliepljenim sljedbenicima.

Desetgodišnjica dolazka Nacionalističke radničke stranke na vlast u Njemačkoj bit će bez sumnje prilika za bilance uspjeha i pobjeda nacionalsocializma, a njegovim vođama prilika, da pokažu svome narodu puteve u novo desetljeće žrtava, ali i konačne pobjede. Kadi loga bismo ovdje htjeli upozoriti na jedno drugo pitanje, a to je pitanje o tajni nacionalsocialističkog,a po tome i njemačkog uspjeha.

Odgovarajući na to pitanje moramo odmah kazati,da su sve predpostavke velebnih njemačkih uspjeha sadržane u misli njemačke narodne zajednice kako ju je oblikovao i do ostvarenja doveo veliki Vođa njemačkoga naroda Adolf Hitler.

Njemačka narodna zajednica (Volksgemeinschaft) je novi pojam. Toga pojma nije bilo u staroj Njemačkoj prije i poslije prvoga svjetskoga rata. Te rieči nema u Btarim njemačkim rječnicima. Tu rieč je skovao i duh, koji ona označuje, ulio je u njemački narod Adolf Hitler. Narodna zajednica nije isto što i narod, koji je dakako postojao i prije afirmacije misli narodne zajednice. Narod kao skup ljudi povezan sviešću o zajedničkoj pripadnosti na temelju zajedničkog podrietla nije u prošlosti još uviek predstavljao narodnu zajednicu, sve doklegod je bio duhovno politički i družtvovno razcjepkan na stališe, stranke i klase; dok je predstavljao množtvo klasa i kasta koje su stajale jedne protiv drugih, međusobno se odbijajući i pobijajući. Na jednoj strani posjednici i vlastnici dobara, za koje su oni razbašti njeni s družtvovnog stajališta bili neki tuđi, a kadkad i neprijateljski sviet. Na drugoj sirani je bio osjećaj otvorenoga neprijateljstva, koji je dovodio do loga. da su mnogima pripadnici tuđeg naroda bili u svemu bliži od pripadnika vlastitog naroda, ako je dotični spadao u drugu kastu. Kad su pak stanoviti krugovi, doduše dobronamjerno, ali pogrješno sebe proglasili nosiocima nacionalizma i patriotizma, tada se razbaštinjeni dio naroda, a taj je kadkada porastao na vojsku od desetaka milijuna, počeo sebe smatrati nečim izvan nacije. U svome ogorčenju, a i na temelju gorkih izkustava, došli su do toga, da su samu rieč »nacionalan« počeli smatrati pojmom za »nerazumievannje svega onoga, što se tiče klase veleobrtnih radnika.«

Nasuprot njemačkom radniku — a to je i danas u svim glavničarsko veleobrtničkim sredinama — stajao je sloj, koji je sebe smatrao nacionalnim, a u stvari mu je nedostajalo ono, što je bitno za pojam nacionalnog u smislu izpravnog shvaćanja narodne zajednice. Držalo se, da je dosta okititi se izvanjskim znakovima nacionalnosti kao što su zastava, pjevanje nacionalne himne i domovinskih pjesama, spremno služiti vojsku i dati domovini novac potreban za njezin upravni stroj. Zaboravljalo se, da nacionalna misao od nas traži brigu za duševno i tjelesno dobro svih pripadnika naroda, a ne samo jednoga ili više stališa, koji imaju po svom gospodarskom i družtvovnom položaju pretežan utjecaj na vlast. U naše je doba to bio građanski sloj.

Pravi nacionalizam samo u osjećajnoj povezanosti svih sunarodnjaka u narodnu cjelinu u jedinstvenoj volji sunarodnjaka svih stališa, da budu kao samostalan, nezavisan te slobodan narod i u odlučnosti, da tu volju ulaže uviek i svagdje, gdje dobro naroda to traži kao i u spoznaji, da takva osjećajna povezanost,takva jedinstvena volja i takva odlučnost mogu biti izražene i biti trajne u narodnoj zajednici, u kojoj se odnosi sunarodnjaka jednoga prema drugome i prema državi ureduju prema načelu bezuvjetne družtvovne pravednosti, kada sunarodnjak u sunarodnjaku vidi najprije sunarodnjaka, a ne pripadnika drugog stališa i tako se kod sunarodnjaka svih stališa goji i živim održava osjećaj, da su pripadnici prave narodne zajednice«. — (Fritz Reinhardt: O biti narodne zajednice).

Prema tome pravi nacionalizam jest samo onaj, koji počiva na misli narodne zajednice. Isto tako prava narodna država jest samo ona država, koja se temelji na toj misli.

Radi toga nisu pravi narodni pokreti ni one struje, koji; su za sebe tvrdile, da su socialne i socialističke. Nisu zato, jer su narodno družtvo, koje je prirodna cjelina, shvaćale samo kao stanje, u kojemu će vodstvo preuzeti jedan sloj, a dio ne može biti cjelina, pa koliko god taj dio bio znatan. Sve liepe rieči o socialnom i o socializmu, ako on ne uključuje brigu za budućnost ciele zemlje i cieloga naroda jest samo izprazno hvastanje, dok briga za narodnu zajednicu ne bude postavljena iznad probitaka bilo kojega razreda ili stališa. Sudbina, dobro ili zlo, pojedinoga stališu ili razreda ovisna je o sudbini naroda, narodne cjeline. Narodna zajednica jest jedini izvor, iz kojega može dolazili na prirodan način i trajno zdravlje za pojedinu skupinu, stališ, razred, obitelj i pojedinca, člana narodne zajednice. Socializam je samo tobožnji socializam, dok ne počiva na misli narodne zajednice.

Samo afirmacija misli narodne zajednice omogućila je Njemačkoj, da je riešila čitav niz gospodarskih i družtvovnih pitanja, koja su za weimarsku Njemačku bila nerješiva. Samo na tom temelju mogli su biti izgrađeni novi družtvovni i novi politički poredak Trećega Reicha. Gospodarski i politički liberalizam kao i marxizam bili su najprije poraženi unutar njemačke narodne zajednice, a tek poslije toga je mogao započeti rat protiv plutokratskih velevlasti i protiv boljševizma, a to je značilo, poslije pobjedonosne borbe na unutarnjoj fronti preći na borbu na vanjskoj fronti, koja će isto tako biti pobjedonosna. Misao narodne zajednice ne uključuje u sebi samo novo družtvovno shvaćanje, nego je ona temelj i novog političkog poredka. Ona znači izključivanje židovstva iz njemačkog naroda, izgradnju oružanih snaga, obnovu njemačke časti i slobode. Ona konačno nosi u sebi misao sasvim novoga političkog sustava. Ona određuje pojam naroda, stranke i države i uvjetuje njihove značajke i djelatnosti u narodnom životu. Konačno misao narodne zajednice je u stanju pružiti ključ za razumievanje činjenice, da u Njemačkoj, a ne u tako zvanim demokratskim zemljama, postoji prava vlada naroda, jer demokracija znači vlada naroda.

U t. zv. demokratskim zemljama vladaju oligarhije, koje za sebe traže naslov vlade naroda samo zato, što se podržava iluzija, da su one vlade po volji naroda, a pravi izraz te volje imali bi biti izbori. U pravoj narodnoj državi međutim ne gleda se, da li je vlada naroda birana, nego je mnogo znatnije pitanje, da li se tu radi doista o vladi naroda, o vladi ljudi iz naroda, koji vladaju u probitku naroda. Mnogo je znatnije pitanje, da li neku vlast vrši doista sunarodnjak ili kakav stranac, recimo, Židov. Državni stroj suvremene države; dužnostnici velikih nacionalnih pokreta, koji predstavljaju narod; dužnostnici družtvovnih ustanova, koje predstavljaju i štite družtvovne probitke naroda; dužnostnici velikih omladinskih prosvjetnih, ostalih postrojbi, tako su brojni, da oni sami imaju više prava da predstavljaju narod, nego bilo kakva stranka u t. zv. demokratskim državama. Mnogo važnije za život naroda jest pitanje, da li je narod prožet mišlju narodne zajednice, nego li pitanje, da li je oligarhija, koja vlada pojedinim narodom došla do vlasti tako, što je narodu pružena iluzija, da je on izabrao tu vladu, pomoću glasačkih listića.
Ako to ne shvatimo, tada nam ne će biti moguće razumjeti, odakle ona neslomljiva jednodušnost njemačkoga naroda u borbama posljednjih deset godina, a nada sve u vrieme ovoga rata. Samo misao narodne zajednice, samo misao Adolfa Hitlera mogla je uloptati njemački narod u takvu falangu, koja je danas više, nego li ikada prije, spremna dati sve za pobjedu, koja ima osigurati budućnost njemačkog naroda, a po tome i Europe, koja je s Njemačkom sudbinski neotuđivo povezana.


Prof.Aleksandar Seitz.

Otisnuto u dnevniku »Hrvatski Narod« 1943.
Nikad ne prestati vikati već sipati bijes,
kao što vulkan riga lavinu.
U noćima mračnim bit gorući krijes,
što svijetli daleko,daleko u daljinu....
Odgovorite