Posljedice liberalizma kod Hrvata

''Ti hrvatski narode ne očekuješ svoga spasa od gavana i bogatuna...''
Odgovorite
Avatar
zummann
Urednik
Postovi: 3262
Pridružen/a: čet vel 22, 2007 6:56 pm

Posljedice liberalizma kod Hrvata

Post Postao/la zummann »

ANTE OTOČANIN:

Liberalizam je imao veliki utjecaj na sviest shvaćanja i stvaranja kako pojedinaca tako i cielih naroda. Individualizma je otac liberalizam. Ovaj oslobadja čovjeka kao jedinku svih obveza. Nieče družtvovnost i sve družtvovne dužnosti, rad, vlastničtvo, državu kao nešto što se ljudima nameće ne samo kao pravo nego i kao zadatak.

Individualizam, u svome prirodnom i nužnom razvoju kada do maksimuma razvija ovakovu nauku o slobodi i to neograničenoj slobodi čovjeka osobe, ne ličnosti zove se liberalizam. Ovaj je kao nauka razvio svoju ideju u tri pravca. Vjerskom, političkom i gospodarskom.

Vjerski je proglasio slobodu mišljenja, politički slobodu čovječje volje, a gospodarski slobodu gospodarstva. Ne veže ih osjećaj, narodnost ili pravo, nego hladna logika.

Ovakva ideja razvila se iz čovječje sebičnosti i čežnje da se ljudi kao posebnici otrgnu svih obveza prema vjeri, družtvu i narodu. Liberalizam je nastavak reformacije, naturalizma i humanizma. Još bolje je reći da je on njihov nuždni završetak. Kad ljudi baciše sa svojih pleća dužnosti ostade im jedini cilj slobodan razvoj i briga za vlastitim dobrom. Umjesto ljubavi zavladala je mržnja, umjesto žrtve težnja za izkorišćavanjem, umjesto osjećaja družtvovnosti krajna sebičnost.

Liberalizam je od politike tražio parlamentarnu »vladu« naroda, obće pravo glasovanja, je posve jednaka prava za svakoga. Za one koji znadu što hoće kao i za one koji to ne znaju. Ta sloboda se izražavala obično u varanju biednih, koji su važili samo kao sredstvo za pobjedu. Francuzka revolucija je za ovo jasni dokaz.

Na gospodarskom polju tražili su pobornici ove ideje slobodu reda, slobodan odnos radnika i poslodavca. Država se u njeg nema pravo miešati. Radnička družtva isio tako. Cehove, najdružtvovniju ustanovu srednjeg i početka novog vieka treba uništiti. Oni brane prava radnika i onemogućuju slobodu bogatih. Treba ukinuti porez i zakone protiv visokih kamata. Oni smetaju gospodi. Ovakovu slobodu je Gourney liepo definirao riečima "Laisse faire, laissez passer". Nek svaki radi kako hoće.

U ovakovoj znanosti jasno je da je sloboda ubrzo postala isto što i egocentričnost, samoljublje i pravo bogataša nad malim čovjekom.

Liberalni filozof i pristalica uobće zamjenio je Boga samim sobom. Ovakovi ljudi su doista u sebi ćutili povišeno dostojanstvo čovjeka, ali ono je baš radi toga kod drugih bilo uman;eno, Ostali ljudi smatrani su strojevima i robovima. Ugovori su bili slobodni. Ako je radnik nesposoban za posao mjesto mu je na ulici. Treba ga zamieniti novom silom.

Liberalizam je odbacio pojavu Boga i na priestolje za svakog posebnika doveo nadčovjeka. Onaj viši moralni princip u ime kojega se radilo dobro i izbjegavalo zlo odpao je. Treba služiti čovjeku. U moru bezkrajnih interesa svako može vući konop na svoju stranu. Pobiedit će najjači. Ljudima je svejedno jesu li dobri ili zli. Važno je da čine ono što im koristi.

U politici je ista pjesma, Mali mora služiti velikome. Slabiji jačemu. Narodi se onda nuždno diele na Heerren und Sclawen, na vladajuće i one kojima se vlada. Jedna država, proglasivši se božanstvom zahtjeva po istome pravu i svoje gospodstvo nad drugim državama.

Liberalizam je nadalje proglasio ništetnom ideju o naravi Čovjeka.Time mu je odriešio ruke. U ime svog nižeg djela koji je odlučujući, čovjek imade pravo na sve i to sve bez odgovornosti. Zaniekana je ljudska družtvovnost, Umjesto nje zavladala je sebičnost. Borci ove ideje ne priznaju nikakove družtvene dužnosti, ni vlastnika, ni radnika, ni organizacije. Obitelj je slobodna, natalitet posve proizvoljan, pobačaj dozvoljen. Umjesto da ih sakupi, liberalizam je ljude podielio interesima i osobnošću. Bogatstvo treba da zamieni nauk o razdiobi dobara.

Iz ovakovog poredka, koji je u najrazličnrim oblicima našao odjeka osobito u zemljama zapadne Europe nuždno se razvio kapitalizam, nadmoć novca i bogatstva nad radom. Interes je zavladao čovjekom a Židovi, najveći pobornici ovakovih ideja nad narodima.U ime slobode ostale su radničke plaće male, a gospodski zahtjevi veliki, u ime slobode niži staleži umirahu u biedi a gospoda su se prejela.

Ne samo otac. I žena i djeca moraal su raditi u tvornicama s jedinim
pravom odkaza i smrti od gladi. Prostitucija i tuberkuloza bile su imutak nižih čija su djeca bez odgoja i pojma o vjeri, Bogu,čovjeku i svojim pravima trebali za Židove nove revolucije i onda svršiti na gillotini.

Takav je bio liberalizam gdje se on slobodno razvijao.Njegova reakcija, jedno novo, zlo jest socializam. I on hoće slobode za sve svuda pa i na gospodarskom polju. Da bi to postigao proglasio je ukidanje privatnog vlastničtva. Iz jedne krajnosti pali smo u drugu. Židovi su i opet vodili.Ideja socializma razvija se i postaje ono što danas nazivamo komunizmom. Izlazi s proglasom što ga je Bebel 1881 izrekao u parlamentu:

»Mi hoćemo na političkom polju republiku na ekonomskom socializam, a na religioznom bezbožtvo.«

Liberalizam je u ime slobode zaboravio dužnost,socializam je u ime družtvovnosti zaboravio ličnost, a komunizam je zgazio jedno i drugo. Eto, to je djelo liberalizma u svjetskoj poviesti.

Interes pojedinca trebao je biti onaj bezobzirni duh koji će sve pokretati. Materialne mogućnosti liberalizam je podigao do maksimuma naravno, za one koji su bili posjednici materialnih dobara. Početak europskog XX neka to je posebno naglasio. Sviet je bio liberalistički, Willi Schla liepo zapaža:

"Tko je u ovom XX. vieku ostao vjeran strogim zakonima razuma i vječnim zakonima morala — postao je samim tim rebelom protiv svoga vremena Postao je samotnikom".

»Liberalni je individualizam, po Sćetincu u gospodarskom životu razbio organičnu instituciju družtvenog života, koja se očitovala u prijašnjem korporativnom sistemu, a moćni je kapitalizam u slobodnoj utakmici neodoljvom snagom velikoga kapitala uništio srednje staleže, podvrgao rad Ijudskih ruku pod vlast kapitala zasužnjio čovjekovu ličnost i prouzrokovao još veće siromaštvo širokih narodnih slojeva, nego što je bilo prije.

Kapitalistički je sustav stvorio novu formaciju družtva. Stvorio je dvie klase jednu, koja drži sredstva proizvodnje ili kapital i drugu, koja nema nikakova drugoga dobra do rada tvojih ruku.Izmedju tih dviju klasa, od kojih jedna predstavlja kapital a druga rad, razvila se borba, koja traje već čitav jedan viek.

Iz spomenutoga je jasno da je liberalizam u nečemu pogriešio. Naše je mišljenje, da je to nastupilo i u pojmu slobode.Podpuna sloboda, bez obveza, vodi u bezvladje. To je liberalizam. Ideja slobode mora imati svoj sadržaj inače je opium za narod.

Ideja liberalizma nastojala je po svojim propoviednicima, nije to suvremena fraza ako kažemo, u većini slučajeva židovskim slugama, da uhvati što čvršći temelj u svim narodima. Pokušala je da se nastani i na hrvatskom tielu.

Kad je 1895. g, hrvatska sveučilištna mladež na Jelačićevom trgu spalila tudjinsku zastavu mnogi mladi rodoljubi morali su nakon izdržanog zatvora, ostaviti Zagreb i otići na studij izvan domovine. Većina ih je otišlo u Prag, gdje je bila već na glasu afera čeških studenata organiziranih u »Omladini«.
Stari rodoljubi nepovjerenjem gledahu u taj odlazak svoje mladeži. Znali su kakvim je duhom zadojeno češko sveučilište u kome vladahu ideje »liberalnog Massarykovog Slavenstva«. Pesimistički su proricali da će se nadobudna mladež izgubiti. Imali su pravo.

Prije nego što se itko nadao osvane 1897. g. revija hrv. studenata u Pragu »Hrv. Misao«, Počeo je taj list udarati na vjeru, na narodne osjećaje i svetu borbu za slobodom.Malo je manjkalo, kako piše jedan mjesečnik, da nije sva rodoljubna Hrvatska u nesviest pala, kad je čula i pročitala ciničku poruku svoje mladeži: Do vraga programi i hrvatsko državno pravo skupa sa svim magarećim kožama na svietu.. .«

Nerazpoloženje naroda na ovakav postupak nije se tajilo. Protestiralo se, opominjalo, savjetovalo, i molilo. Sve to nije pomagalo. »Na koncu još samo klimahu »stari« zabrinuto i tužno glavama«.

Ubrzo se pojavi i slični list »Novo doba« da uskoro obe revije prestanu izlaziti, jer su studenti završili studije i došli u domovinu. Izgledalo je, da će započeti rad naših prvih liberalaca prestati. Nažalost nije bilo tako, Uvukoše se u uljudbene ustanove i uredničtva listova pa počeše svojim radom onako sakriveni, zaplotnjački. To im je uviek bila taktika. U stranki prava osjetio se njihov razorni utjecaj. Počela je slabiti, Kad stade izlaziti »Hrvatstvo« počeše i tu plesti svoje prste.

Kad su dobili nešto pristalica, a svakoga dana obilazili su gradove i sela, osjetivši da ipak postoje, htjedoše se pokazati u pravoj boji. 29. prosinca 1904. iztupiše zajednički iz proslavljene učiteljeve Stranke Prava. Osnovali su samostalnu naprednjačku stranku. Njezin pokretač i odgovorni urednik pokrenutog tjednog a kasnije i dnevnog glasila »Pokret« bio je zle uspomene Većeslav Wilder. Tudjimska krv u njegovim žilama nije mirovala ni tada a ni kasnijih četrdeset godina.

Mogli bi nabrajati još ovakovih »dičnih« i poznatih nam imena. Pan Wilder nam je ipak najpoznatiji. Svi »naprednjački« po izbor junaci bili su mu slični.
Rieč sloboda odjekivala je njihovim ustima. Ne ona sloboda koju su Hrvati htjeli u dugom nizu stoljeća, sloboda koja će doći po žrtvama. Oni su se borili za slobodu,koja će im, pošto se sami otrovaše, pomoći da otruju i odnarode i ostala hrvatska srdca. Da su htjeli istinske slobode bili bi ostali u Stranki Prava i borili se za njezin program nezavisnosti, a ne bi u njoj ostavljali samo svoje delegate — doušnike koji su trebali biti kamen smutnje i spoticanja.

Da nije bilo liberalaca, premda njihova akcija kod Hrvata nije uspjela nego se razplinula, nikada ne bi doživjeli prvi prosinac tisuću devetsto osamnaeste. Oni pozvaše u ime bratstva« vojsku ljudi preko Drine, da prve spomenike slobode podigne nad grobovima žrtava hrvatskog petog prosinca.

I "mladji" su radili. Za mlade naprednjake izlazilo je djačko glasilo »Hrvatski Djak«, a »furtimaški dodjoše do »Hrvatskog naroda«. Izkoristivši prilike u Družtvu hrvatskih književnika počeše izdavati i »Savremenik«.

Integralno hrvatstvo napadahu bezobzirno. »Jedino napredna stranka može parirati pogubnoj frankovštini«.

Ideal organizacije bila im je franc. revolucija, i panslavizam, države slovenski internacionalizam — republika, a vjerski Jan Hus. Dakle ništa naše. Sve tudijie.

Vjeru proglasiše kultom gluposti i počeše tako podrezivati granu najuzvišenijeg narodnog idealizma. Neka nam to osvietli samo jedna rečenica iz njihovog lista »Mlade Hrvatske (1902, g. 130), To je jedar, opis: Za tren zavlada tišina kao u crkvi, kada popovi dižu nad mastne tonzure parče žutog, bliedog tiesta, bliedog i žutog kao komadić mrtvačke kože .

U Zagrebu su liberalci organizirali socialiste da teroriziraju sabor, u Osieku su radničtvo vodili u social-demokraciu. 0 njihovom odnosu prema socialistiima, koji su se u Hrvatskoj organizirali pod utjecajem liberala pisao je Pokret 1906. god.: »Medju nama nema razlike ... Oni se ne odriču ni masonerije. 21, IX. 1906. javilo je »Hrvatsko Pravo« da je zagrebačka loža slobodnih zidara kupila 40 dionica »Pokreta« glavnog glasila hrv. liberalaca.To nam danas najljepše osvietljuje njihov rad koji je bio u suglasju s programom podzemne framazonske internacionale.

Poviestne uzore nisu nalazili svome narodu.Njihov velikan vodja li uzor bio je
Masaryk. Sa zanosom su o njemu znali pisati i govoriti:"Pokret" 1906 izmedju ostalih iztiče neke njegove zasluge i stavlja ih pred oči Hrvatima: . . .Kad mu je sluškinja rodila diete s nekim vojnikom uzeo je dietepod svoje. Vazda silno agilan, u svakom pogledu harmoničan čovjek duboka pogleda i zdrave skepse ... Moderni Hus Chelćickv, Komensky ... revolucionarci... počeo je raditi. U njemu je počivala bezprimjerna energija....bez pruderije i imenovanog smieška, bistro i mimo govori o prostituciji ujedno i mnogoženstvu,o maltuzijanizmu, o vjerskim konfliktima ... Zato je posvema pojmljivo,da je u aferi sa Židovom Hilsnerom(radi tobožnjeg ritualnog umorstva) odlučno ustao sam Masaryk i najodlučnije pobijao bajku o toj ritualnosti. ..«

Borili su se naši liberalci više nego itko za interese Srba i Židova. Napadaju
katolicizam jer »braća Srbi nikad nam se neće približiti. A što će braća Židovi«( g. Zagorac. Hrvatstvo br. 8. 1912.).

Naglašivali su podpuni laicizam.Htjeli su da to bude i cilj Stranke prava, našto Dr. Cenkić u »Hrvatskoj« 1912. izjavljuje da laicizam nije baza pravaškom programu«.

Liberalizam ni u Hrvatskoj, kao ni u drugim zemljama nije donio nikakove koristi, pogotovo nije uskladio odnose izmedju ljudi.On ih je samo pogoršao. Našem narodu je naškodio. Hrvatska se već od prie opredjelila prema Zapadu i nije joj bila potrebna jedna ovakova ideja da joj tu jedinu moguću,uslugu učini. Liberalizam se borio protiv tradicija, Tu se sukobio s Hrvatstvom Osobito je to bilo u pitanju vjere. Vjera je, kako liepo reče ŠUfflay sižući preko sloja krvnih veza u najdublju podsviest svakog pojedinca, bitni atribut narodne duše.U hrvatskom se slučaju, katolička vjera, ta »vjera za sve«, uslied zasebnog geopolitičkog položaja hrvatskoga
naroda srasla se izvanredno čvrsto i narodnom dušom,poviest katoličke crkve s hrvatskom poviješću, tako, da je oboje nerazdruživo vezano i u narodnoj sviesti«.

Hrvatski liberalac iznosio je rieči,bez djela.Krše se u različitim strujama. Bili su to naprednjaci, slobodni mislioci, masarikovci,antiklerikalci i drugo. Tek jedna je sigurna kako liepo piše M. Magdić (Liberazam i social. problem u Hrvatskoj): "Naši liberteni nisu razumjeli simboliku osamljenosti Starčevićevog groba u malom hrvatskom selu, oni nisu razumjeli puno toga. Tako reći sve ono što je bilo domaće, originalno, autohtono predstavljalo je za njih tursko groblje".

Mogli bi još dugo nabrajati pogubnost liberalnog djelovanja u našoj prošlosti. Spomenimo na koncu samo onu najbolniju stvar. Liiberalci su duhovni začetnici komunizma u Hrvatskoj. Kritika marksizma je osuda liberalističke znanosti. U poviesti oni zajedno nastupaju. »Liberalizam je značio, po M. Magdiću, rat svih protiv sviju. Plodovi toga rata doveli su do općeg kaosa«. Mi i previše dobro znademo tko taj kaos izkorišćuje pa razumiemo rieči našeg spomenutog družtvovnog radnika kad veli da je »naročita značajka suvremenog liberalizma u davanju koncesija Ijevičarstvu.« U koliko se ne želi gubiti tlo pod nogama, mora se shvatiti činjenicu, da nije moguće dati kritiku marksizma, ako ona nije povezana i kritikom liberalizma«.

Duhovne začetnike zla koje je prošlo hrvatskom Bosnom i ostalim krajevima treba tražiti u onim suradnicima g. Wildera još iz doba organiziranja liberalizma u Hrvatskoj. Iz njihovog tabora slani su »delegati« i »hrvatski ministri« zadnjih nesretnih godina u Beograd, Oni su u ime Hrvata brali dnevnice i prodavali naša narodna prava. U ostalom to je posve i odgovaralo njihovoj znanosti, slobodi od svih obaveza: borbom jedino za vlastito dobro.

Liberalci su rušili temelje našeg narodnog svetišta, vjere, domovine, čovjeka, i obitelji. Za sve to oni nisu ništa drugo davali do o trovanih i odnarodjenih srdaca, U zdravom Hrvatskom narodu nisu uspjeli onako kako su željeli. Suprostavio im se narodni duh i veličina sviesti Hrvata. Naš narod je osjetio da su od njega htjeli načiniti tudjega slugu, borca za interese Beograda i Židova. Zato lim trud i nije rodio odgovarajućim plodovima.

Ono što je već davno trebalo doći najzad je došlo. Došao je čas konačnog obračuna izmediu istine i laži, pokvarenosti i dužnosti. Izbio je rat.

Revolucija za novu pravednu Europu u svome programu imade uklanjanje svega onog zla koje se svalilo na narodne duše. Jedno od djela koje će ona na korist sviju izvršiti je podpuna likvidacija s liberalizmom. Die Weltwoche piše: »Današnji rat predstavlja jedno od najznačajnijih razdoblja u državno družtvovnom razvoju svieta; Europe u prvom redu. On predstavka sredstvima vojničke snage provadjani sukob dvaju provadjanih principa u svietu. Izmedju starog liberalističkog principa individualističkog gospodarstva i novog, nadirućeg diktatorijalnog principa gospodarstva, koje je vezano državom«.

Mnoge probudjene nacije su liberalizmom već obračunale. To su učinile sve one države, koje su stupile u ponovno kolo boraca nove Europe.

Medju njima je i Nezavisna Držav Hrvatska. Obnovitelj njezine slobode Dr, A. Pavelić sa cielim narodom jest sigurno jamstvo da je liberalizmu u Hrvatskoj odzvonilo za sva vremena. Na njegovim ruševinama diže se država rada, reda i napredka, diže se slobodna domovina slobodnoga naroda. Liberalizam je vjekovni neprijatelj Hrvata. Za njega vriede sve uzvišene rieči našeg Poglavnika prigodom polaganja zavjeta vjernosti sveučilištaraca:

"...Nećemo dopustiti da i dalje u našem narodu živi otrov ili korov, da i dalje zagušuje hrvatski narod i njegov život.Nećemo dopustiti da ikoga bude u Hrvatskoj Državi, tko bi radio protiv interesa Hrvatskog naroda" ...
Nikad ne prestati vikati već sipati bijes,
kao što vulkan riga lavinu.
U noćima mračnim bit gorući krijes,
što svijetli daleko,daleko u daljinu....
Odgovorite