Obrambena linija: Ilova-Banova Jaruga-Zdenci-Drava

''Ti hrvatski narode ne očekuješ svoga spasa od gavana i bogatuna...''
Odgovorite
matias017
Vojnik
Postovi: 236
Pridružen/a: ned svi 20, 2007 8:08 pm
Lokacija: Nezavisna Država Hrvatska

Obrambena linija: Ilova-Banova Jaruga-Zdenci-Drava

Post Postao/la matias017 »

Obrambena linija: Ilova – Banova Jaruga – Zdenci – Drava

Još su naše snage bile na Ivan Planini, kad sam dobio nalog, da odem ˝Vražjoj Diviziji˝kao povjerenik vlade. A da me se nije ni pitalo, jednog jutra, kad sam došao u ˝Minors˝, u propagadni odsjek Vojnice, dobio sam od pukovnika Šarca dekret Predsjedništva vlade, kojim me imenuje povjerenikom Vlade u ˝Vražjoj diviziji˝. Upitao sam pukovnika Šarca, kako to da mene šalju na mjesto, koje su do tada zauzimali samo ministri. Šarac mi je odgovorio:˝Moj Ivo, kad se ministre imenovalo na to mjesto, to je bila parada,a kad treba vaditi kestenje iz vatre, to moramo mi ustaše˝. Istodobno su me promakli u čin pričuvnog nadsatnika. Dobio sam upute i krenuo na put. Upute su glasile, da moram budno paziti na kretanje ove divizije i njemačkih jedinica i o svemu obavijestiti Predsjedništvo vlade. Nije se točno znalo, gdje se tada nalazila ˝Vražja Divizija˝. Konačno sam doznao, da je napustila Bosnu, zaobišla Brod i da kreće u pravcu Gradiške na njemačkim kamionima i pješice. Uspio sam se prebaciti u Gradišku. Te iste večeri bio sam u stožeru VII. divizije, kojom je zapovijedao general Peričić. Raspitivao sam se za situaciju na pojedinim bojištima. General Peričić mi je rekao, da Nijemci bezglavo bježe, da im je cilj što prije stići u Austriju i Njemačku, jer je kapitulacija neminovna. Naši u Zagrebu kao da su oslijepili, ili su sasvim izgubili pamet. Dok smo tako razgovarali, stigao je od Ministarstva oružanih snaga brzojav, da se VII. divizija, povuče na liniju Ilova-Banova Jaruga-Zdenci, gdje će se uspostaviti obrambena fronta. Peričić je odgovorio, da su njegove jedinice sposobne prihvatiti borbu i odbiti napadaj, a da za povlačenje ima vremena.

Konačno sam saznao, da se stožer ˝Vražje Divizije˝ nalazi četiri kilometara istočno od Gradiške. Predstavio sam se zapovjedniku divizije, generalu Reineckeu. Rekao mi je, da ćemo tu prenoćiti i sutra poslije podne krećemo prema Banovoj Jaruzi. Nadodao je, da moramo čekati na trupe, koje su još daleko u pozadini. Također mi je izjavio, da će nova obrambena linija biti na Ilovi. ˝Vražja Divizija˝ mora očistiti položaj i baciti male skupine partizana preko Ilove, dok stignu hrvatske snage iz Bosne,Srijema i Slavonije, bolje rečeno, dok stignu sve hrvatske snage. Tu ćemo dati odlučnu bitku. Upitao sam ga, koje će njemačke snage sudjelovati u ovoj operaciji osim ˝Vražje Divizije˝, koja je zapravo sastavljena od Hrvata. Odgovorio mi je neodređeno, kao da njemačke snage imaju drugi zadatak, naime osigurati im uzmak u potrebnom slučaju, odnosno organizirati drugu obrambenu liniju. General Reinecke svidio mi se kao čovjek i vojnik. Njegov pobočnik mi je našao mjesto za spavanje u blizini, jer je general Reinecke htio, da budem uz njega u slučaju naglog pokreta. Prenoćio sam kod nekog seljaka, čijeg se imena ne sjećam. Bio je gostoljubiv čovjek, bistre glave, otvorena srca i žarki rodoljub. Pričao mi je o svršetku Prvog svjetskog rata i o prevari, koju smo tada doživjeli. Govorio je o događajima i ljudima, kao da se to odigrava sada pred nama. Hvalio je generala Peričića. ˝Lako nama, dok je ovdje Peričić˝. Na rastanku kleknuo je i sklopljenih ruku rekao:˝Dajte gospodine, spašavajte Hrvatsku. Ja sam već u godinama, ne mogu ići u Zagreb, a kada bih i mogao, možda ne bih imao prilike doći do tih ljudi. Vi kao čovjek vlade to možete. Idite Poglavniku, idite Mačeku, idite Stepincu, i molite ih u moje ime, u ime svih Hrvata, da se slože i spase Hrvatsku. Možda još nije kasno.˝ Stalno je ponavljao gotovo iste riječi, i suze su mu tekle niz lice, a meni također.

Na prolasku kroz Gradišku svratio sam se u stožer generala Peričića. Njegov mi pobočnik reče, da se on nalazi na položaju i da su dobili odgovor na brzojav, da se mora povući, jer u protivnom snosi svu odgovornost. Nastavio sam put osobnim autom generala Reinecke-a. Prenoćili smo između Banove Jaruge i Kutine. To je bilo 22.travnja. Ostali smo tamo dva dana. Zadatak ˝Vražje Divizije˝ bio je: očistiti i održati položaje, dok ne pristignu i dok se ne saberu sve hrvatske vojničke snage s juga i istoka, koje su se povukle iz Dalmacije, Hercegovine,Bosne,Srijema i dijela Slavonije. Ove snage su trebale držati Banovu Jarugu i Garešnicu, a jedinice udarne divizije, koje su se nalazile u Zdencima, imale su u četvrtak, 26.travnja točno u dvanaest sati preuzeti od ˝Vražje Divizije˝ selo Hercegovac. Zadaća ˝Vražje Divizije˝ je bila održati vezu između Garešnice i Hercegovca, sa sjedištem u selu Palešnik, na pola puta (5km.) između Garešnice i Hercegovca. Zapovjednik operacija na ovo sektoru bio je general Reinecke. U utorak, 24.travnja, ˝Vražja Divizija˝ krenula je u akciju čišćenja sa zapadne strane rijeke Ilove. Crta Ilova-Drava je bila zamišljena naša obrambena linija. Partizanske zasjede su bile savladane u prvim okršajima i napredovalo se prema Garešnici. Tamo smo naišli na jači otpor, koji je brzo bio skršen. Stigli smo u selo Malešnicu, koje se nalazi na Ilovi, istočno od Garešnice. Već je bila pala noć, zaustavili smo se i učvrstili položaje. U srijedu, 25.travnja stožer Divizije je ostao u Malešnici,a jedinice su operirale u pravcu Hercegovca. Od Banove Jaruge do Hercegovca uspostavljena je veza prema određenom planu. Pohvatali smo nešto zarobljenika. Svi su se ispričavali, da su tobože prislino mobilizirani, no vidjelo se, da lažu, da se radi o izvježbanoj momčadi. Šutjeli su. Nijemci su ih preslušavali i nisu uspjeli ništa doznati. Ja sam također s njima razgovarao, na zamolbu generala, ali nisam bio bolje sreće. Tek kasno u noći od srijede na četvrtak vojnici su doveli jednog ranjenog partizana u Malešnicu. Bio je kurir zloglasne ˝Ozne˝. Kod njega smo naišli na plan i upute komandantima triju elitnih partizanskih divizija: I. Proleterske, VI. Ličke, XIII. Makedonske narodnooslobodilačke brigade. Njihov je zadatak bio probiti se kroz Moslavačku Goru i zauzeti Zagreb.

U četvrtak, 26. travnja, stožer se premjestio u Hercegovac. Sve je bilo mirno, kad nas najednom obaspe vatra iz ciglane kod Hercegovca. U isto vrijeme pripucavaju iz kuća. Kako još nije bila stigla hrvatska vojska, Udarna Divizija, koja bi trebala zauzeti obrambene položaje, uzduž Ilove, stanoviti odredi partizana su se prebacili preko rijeke, na zapadnu stranu i zamakli u šumu kod Hercegovca. Prijetila je opasnost, da presijeku put Garešnica-Hercegovac. Pukovnija Udarne Divizije umjesto u 12 sati, stigla je dva sata kasnije. U ovakvim časovima dva sata igraju važnu ulogu. Vodila se ogorčena borba u ciglani i čistilo se mjesto od partizana. Vražja Divizija je napustila selo Malešnicu i zauzela put Garešnica-Hercegovac, da ga partizani ne presijeku. Kako su se partizani utvrdili u ciglani i u obližnjoj šumi, zapovijed je bila uništiti ih i izbaciti iz tih položaja još prije noći. Situacija je postala opasna za sve jedinice na lijevom i desnom boku. Partizani su napali također topništvom i bacačima mina Zdence. Tamo ih je odbio pukovnik divizije Mamić. Ravnica između Hercegovca i susjedne šume bila je na udaru ukopanih partizana u šumi. Bojnik Bere Bužančić iz Udarne Divizije uspio se probiti s desne strane. Daje zapovijed na juriš i sam prednjači. Kad je već stigao do šume, bio je ranjen u nogu. Ubacuje se u drugu bojnu u borbu. Jedna bojna Vražje Divizije pokušava zauzeti ciglanu. General Reinecke traži, da odem u prve borbene crte i rastumačim vojnicima, samim Hrvatima u njemačkim odorama, važnost ovog položaja i da im otkrijem plan, koji smo uhvatili kod partizana. O ovom položaju ovisi sudbina Zagreba i cijele vojske koja je u povlačenju.

Kod partizanskog kurira smo također našli osmrtnicu NDH, a sadržaj je bio po prilici ovaj: ˝Žalosna srca javljamo Vatikanu, fašizmu i nacizmu, da je naša marijonetska NDH umrla i ovih će dana biti pokopana. –Ožalošćeni: Pavelić,Stepinac i Maček.˝ Tu sam osmrtnicu nosio sa sobom. Kad sam teškom mukom dospio do prvih boraca, rastumačio sam im važnost ove pozicije, plan neprijatelja i opasnost u kojoj se nalazimo. Kad su vidjeli osmrtnicu, spontano su krenuli na juriš i za pola sata zauzeli ciglanu. Jedan dio partizana je zarobljen, drugi je poginuo, a ostali su se prebacili preko rijeke Ilove, dok su se neki priključili onim utvrđenim u šumi.

Kad sam se vratio, reče mi general Reinicke:˝Gospodine povjereniče, vojska tek pristiže, možda će stići ove noći, možda sutra, a mi moramo računati s našim snagama i spriječiti neprijateljski plan. Obrazložite zapovijedniku pukovnije (Udarne Divizije), da ću pokušati na juriš zauzeti i baciti partizane preko rijeke. On nek čuva položaje i osigurava pozadinu. Vidim da vojnici imaju u vas povjerenja, obodrite ih i rastumačite im situaciju.˝
Nije mi bilo teško uvjeriti naše junake. Kako je već bio sumrak, probio sam se sa strane Bužančića u prve redove. Čim je dana zapovijed, vojnici su jurišali nezaustavno i za kratko vrijeme očistili šumu i izbacili partizane preko rijeke Ilove. Spojili smo se s pukovnijom Mamića. Jedna jedinica udarne divizije zauzela je obrambenu crtu prema unaprijed određenom planu i istodobno služila kao prethodnica.
General Reinecke mi je priznao, da takav moral vojske nije vidio niti u početku rata, kad su Nijemci dobivali pobjedu za pobjedom i da bi se s ovakvim vojnicima suprostavio bilo kojoj vojsci na svijetu.

Dalje su se borbe vodile sjeverno od Hercegovca. Stožer Vražje Divizije premješten je u selo Palešnik, a tri kilometra udaljena Malešnica pala je u ruke partizana, jer naša vojska nije na vrijeme stigla. Malešnica se nalazi na malom brežuljku s crkvom na samoj uzvisini. Partizani dominiraju položajima. Crkva im je dobro došla i u zvonik su postavili teške strojnice. Oko dva sata poslije ponoći stiže nam u pomoć Ustaški zdrug iz Zenice pod zapovijedništvom bojnika Zličarića. General Reinicke mi je poručio po svom pobočniku, da izvijestim Zličariča o teškoj situaciji i da ubacimo u borbu najbolju jedinicu Ustaškog zdruga, jer prije zore moramo zauzeti kotu 133 u trokutu Palešnik-Hercegovac-Malešnica.

Pomoć je partizanima stizala sa svih strana. Dominiraju iz Malešnice i možemo očekivati njihov napadaj sa svih strana. Satnik Knego se prijavio dobrovoljno sa svojom bojnom da izvedu ovu opasnu akciju. To je bilo oko tri i pol ujutro. Vitezovi Bosne ponosne sa svojim satnikom na čelu zauzeli su kotu, razbili neprijatelja i prije bijelog dana razvili hrvatsku zastavu na vrhu visokog stabla. U borbi je poginulo 7 vojnika, 13 njih ranjeno, a među njima i satnik Knego.
U petak 27. travnja, borba se vodila od Banove Jaruge do Drave. To je obrambena crta Hrvatske, kako smo je nazvali. Svi smo bili uvjereni vojnici,časnici da se ovdje bije odlučna bitka za Hrvatsku Državu. Cijeli dan se vodila ogorčena borba. Partizani pokušavaju izvršiti prodor s desne strane u trokutu Malešnica-Garešnica uz pomoć lakog topništva i bacača mina. Najveća opasnost prijetila je iz strojničkog gnijezda na crkvenom tornju u Malešnici. Petak i noć na subotu prošla je u žestokim borbama. Moral je bio na visini. Časnici i vojnici ˝Vražje Divizije˝odbacuju njemačke ambleme i ostavljaju samo hrvatski grb na prsima. Govorili su mi da se više ne žele boriti pod njemačkim amblemima, nego samo pod hrvatskim. Ovo je hrvatska zemlja i u njoj se gine samo pod hrvatskim znakom, govorili su drugi. Časnici su pak govorili da je bilo razumljivo, što su nosili njemačke znakove u Rusiji, jer su se nalazili u sklopu njemačke vojske, ali ovdje je nepodnosivo i nema svrhe. Tako su svi poskidali njemačke znakove. Mnogi su stavljali ˝U˝ na njemačke kape, a to je značilo borbu do smrti, jer tu nema predaje. Domobrani su se borili istim oduševljenjem. Kad se sjetim ovih junaka,pitam se: Zar je moguće da je takav duh, duh slobode hrvatskog naroda ugušen i dotučen, ako to neprijatelj i njihovi slugani šire? U to ne mogu vjerovati, jer je taj duh duboko usađen u srca hrvatskih sinova, prirođen je našem narodu i nitko ga ne može iččupati. Danas je to možda zapretana vatra, ali će se ona rasplamsati, čim za to kucne čas. Samo trebamo imati više političko-diplomatske vještine i mudrosti, da postignemo željeni cilj.

U subotu točno u 9 sati, dan je znak, da se neprijatelj na juriš baci u vodu, onako kako je to učinio Francetić s Dangićevim četnicima na Drini. Partizani su pod svaku cijenu htjeli očuvati svoje položaje. Čak su raspolagali sa ˝Staljinovim orguljama˝s 12 cijevi. Bitka na juriš se vodila od 9 sati ujutro do 3 sata poslije podne. Napokon, na crkvenom tornju u Malešnici zaleprša pobjednička hrvatska zastava. Bilo je 1429 mrtvih, što ranjenih, što zarobljenih partizana. Partizani su po svom običaju uspjeli povući sobom noću mrtve i ranjene. Plijen u oružju, streljivu i hrani bio je znatan. No vojnika u prvom redu zanima oružje. Zamijenjuju puške sa strojnicama. Dok smo pregledavali ubojito rusko oružje, dobili smo vijest, da jedan dio vojske tjera partizane s druge strane rijeke. Partizani su tako panično bježali, da ih se moglo tjerati do Broda. Sin generala Peričića zarobio je jedan ruski tenk. Pobjeda naša na cijeloj obrambenoj crti: Banova Jaruga- Zdenci- Drava. Ne spominjem imena časnika jer su možda neki još živi u domovini. General Peričić je na slobodi i dužnost bi mu bila opisati svoje ratne doživljaje kao vrijedno gradivo za buduće povjesničare.

To je bila naša velika dobivena bitka. Snage partizana određene da zauzmu Zagreb bile su razbijene ili potučene. To oni sami priznaju u svojim izvještajima pri opisivanju ratnih događaja povodom dvadeset-godišnjice svršetka rata godine 1965.

ulomak iz knjige Ive Rojnice- ˝Susreti i doživljaji˝
˝Narod koji nije kadar podnijeti žrtvu, nije kadar ni živjeti!˝


slika
Odgovorite