dr.Safvet Beg Bašagić-Znameniti Hrvati,Bošnjaci i Hercegovci

''Neka se osuši desnica moja Bože, ako zaboravim svoju svetu crkvu, svoj dom i narod..''

Moderator/ica: LEGIONARI

Odgovorite
Avatar
zummann
Urednik
Postovi: 3262
Pridružen/a: čet vel 22, 2007 6:56 pm

dr.Safvet Beg Bašagić-Znameniti Hrvati,Bošnjaci i Hercegovci

Post Postao/la zummann »

U turskoj carevini;Zagreb,1931.;MH

slikaslika



Predgovor

Matica Hrvatska, puštajući u svijet radnju našega odličnog pisca Safvet bega Bašagića »Znameniti Hrvati Bošnjaci i Hercegovci u turskoj carevini«, koja opisuje rad naših ljudi u turskoj državi, imala je pred očima više razloga.

Najglavniji od tih razloga je taj, što se iz nje vidi, da aktivnost našega naroda nije zatajila ni u teškim prilikama, već se očitovala na svakom polju ljudske djelatnosti: upravnome, kulturnom i vojničkom.

Matici Hrvatskoj su povrh vjerskoga principa, koji je doduše važna, ali ipak samo jedna komponenta narodne kulture, lebdjeli pred očima drugi jači momenti našega jedinstvenog razvitka, kao narodna svijest, unutarnja volja, a iznad svega jedan osjećaj za zajednicom te zajednički jezik. Matica znade, da vjera ima vrlo jak utjecaj na narodno mišljenje, a još više na narodno osjećanje, a baš tu homogenost mišljenja i osjećanja usud nama nije dosudio, jer smo vjerski podvojeni. To je uvijek, a najviše u prošlosti škodilo našoj usklađenosti, ali kada se vjerski princip postavi na unutarnje polje te svakome pusti sloboda, da sam uredi svoj odnošaj prema Bogu po svojoj savjesti i uvjerenju, onda vjera ne smije da kida narodnu cjelinu, kao što se to ne događa u Njemačkoj, Švicarskoj i drugima kulturnim državama na Zapadu. Istina, i kod zapadnih se naroda zapaža, da je narodna harmonija najbolja ondje, gdje vjerske podvojenosti nema, ali i ondje, gdje ta postoji, narodi su sagradili mostove povrh sviju razlika, te na stupovima drugih narodnih ideala i zajedničkih težnja stvorili svoju zajednicu i narodnu cjelinu.

Kod nas je taj vjerski princip još osjetljiviji,prvo zato, što smo blizu Istoka, gdje vjera još presudnije utječe na mišljenje, razvoj i život narodni, a onda zato, što je Bosna oduvijek, i prije dolaska Turaka, bila poprište vjerskih borba i trvenja, pa su oni ostavili dubokih brazda u narodnoj psihi.

Hrvatske zemlje uopće, a pogotovo Bosna i Hercegovina, stoje na razmeđu dvaju svjetova, pa su se tu ukrštavali mnogi utjecaji Istoka i Zapada. Ipak u dva pravca gospodstvo tursko nije moglo da preokrene starije prilike, i to u fizičko-biološkom i jezičnom pogledu.

U fizičko-biološkom pogledu i pored neukloniva miješanja održao se prvotni rasni tip u Bosni i Hercegovini, pače ima pisaca, koji naglašuju činjenicu, da se stariji fizički tip nigdje nije tako čisto održao kao u tim zemljama. Posebice se jezgra starohrvatskog plemstva tu najbolje očuvala. U jezičnom pogledu je i pored tuđinskih osvajača hrvatski jezik ostao posve očuvan, možda čistiji — pa i uz neznatnu primjenu turskih riječi — nego i u jednom drugom dijelu hrvatskih zemalja. I ne samo da se održao na domaćem tlu, već je prenesen i preko granica tih zemalja, a poznata je činjenica, da se vrlo mnogo hrvatski u Carigradu govorilo, a neko doba smatrao se hrvatski jezik kao. drugi jeziik na carigradskom dvoru. Tako se pred nama otvara jedna važna činjenica da tuđinskoj vlasti, ma gdje ona bila, kao u Dalmaciji, Bosni i Hercegovini — za Hrvatsku se o tuđinskom vladanju može samo u maloj mjeri govoriti, jer je ona uvijek imala domaću upravu i stvarala vlastite zakone — nigdje nije uspjelo, da narodni jezik iz naroda istisne, pače ni ondje, gdje je kao u Dalmaciji, tuđinska kultura bila naprednija i jača od domaće.

Kao što se relativno čist biološki tip održao i pored turskoga vladanja, tako se održala neslomljiva unutarnja duhovna snaga, pa i ako nije dala umjetničkih tvorevina univerzalnoga značenja, dala je ipak samonikle narodne pjesme vanredne ljepote. Može se pače u tom pravcu govoriti, da je tursko doba izazvalo neku duhovnu svježinu u narodu. To se dade do neke mjere i shvatiti. Stvarajuća narodna duša povukla se pred spoljašnjim pritiskom na unutarnje nedohvatno polje, i tako izolirana od stranih kulturnih utjecaja našla oduška u onome, što ona spontano osjeća i želi, i tako je te narodne umotvorine iz sebe dala. To je najbolji dokaz, da je kulturni substrakt našega naroda potencijalno bio mnogo jači od osvajačkog utjecaja.

To je jedan lijepi aktivum, koji su nam Bosanci i Hercegovci privrijedili u povijesti i kao baštinu donijeli sadašnjosti.

Jedino na vjerskom polju nema te duhovne usklađenosti, ali će zajednički životni prostor, narodna svijest, te zajednička budućnost i tu učiniti svoju, da te razlike ne postanu oprekom, a to ćemo postići, budemo li uklanjali sve, što nas dijeli, a jačali ono, što nas spaja.

Izvanturski dio Hrvatske, sveden na najuže granice, i uvijek u borbi za opstanak očitovao je uza sve te nedaće svoju kulturnu volju za stvaranjem, pa je dao kod kuće, a još više vani preko svojih velikih ljudi znatne prinose općoj kulturi Zapada.

Mi smo danas zajedno, pa upravimo mi s ove strane kao i oni na drugoj strani zajedničke napore bez obzira na vjerske razlike u pravcu našega narodnog samoodržanja na osnovi onih principa, koji su nam zajednički, a to su hrvatska svijest, osjećaj prema pravdi i jednakosti. Ako to bude, onda će zaista ne samo idejnu, već i stvarnu vrijednost imati naša lijepa narodna: Brat je mio, koje vjere bio.

Narodna svijest ne smije da bude samo unutarnje pasivno raspolo¬ženje, već živa volja, spremna uvijek na akciju, a najviše u doba bilo kakove narodne pogibli.



FILIP LUKAS
predsjednik Matice Hrvatske
Nikad ne prestati vikati već sipati bijes,
kao što vulkan riga lavinu.
U noćima mračnim bit gorući krijes,
što svijetli daleko,daleko u daljinu....
Avatar
zummann
Urednik
Postovi: 3262
Pridružen/a: čet vel 22, 2007 6:56 pm

Re: dr.Safvet Beg Bašagić-Znameniti Hrvati,Bošnjaci i Hercegovci

Post Postao/la zummann »

Abdi beg Korča, unuk Gazi Mehmed paše, spominje se među sužnjima, koji su se vratili iz Rusije 1151. (1738.) Muvekit: I. 495.


Abdulah aga (Haidlži) izgorjelu Hadži Sinanovu džamiju u Sarajevu na novo sagradio 1177. (1763). Muvekit: I. 552.


Abdullah aga Supraga bio je sarajevski luusellim 1189. (1775.), 1191. (1777.) i 1192. (1778). Muvekit: 1. 590.


Abdullah ef.. sin Abmed ef., rodom je iz Požege. Nauke je učio u Carigradu kod zemljaka Allameka Mehmed ef. G. 1048. (1638.) imenovan na Skender-pašinu medresu u Kanlidži, 1056. (1646.) na Ibrahim pašinu medresu u Carigradu, 1058. (1648.) imenovan kadijom u K'utahivi, kasnije služio u Uššaku, Jerusalimu, Kajseriji i Filipopolju. 1078. (1667.) s naslovom »munla od Medine« imenovan u Ankaru, gdje je i umro 1079. (1668.). Poznat je pod imenom »Bošnjak Musa paša hadžesi« Šeichi: I.


Abdullah ef., rodom iz Sarajeva, po svršetku nauka otišao je u Carigrad, gdje je predavao 1033. (1623.) na Huremiji, i kasnije na više visokih me¬dresa, a 1065. (1654.) postao je kadija u Diari Bekiru. Umro je mjeseca mu-harema 1080. (1669.). Poznat je pod imenom »Esam-teskeredži« Seichi: I.


Abdullah el. Sarajlija, bosanski defterdar. Pogubio ga Topal Osman paša 1143. (1730.) Muvekit: I. 481.

Abduilah el-Bosnevi zovu turski biografi našega zemljaka, koji je u svoje vrijeme medu šehovima u islamskom svijetu zauzimao jedno od najodličnijih mjesta. Podaci o njegovu životu veoma su oskudni. Pripravne nauke slušao je u Bosni, visoke u Carigradu. G. 1002. (1593.) po svršetku nauka zaputio se u Meku, da obavi svetu dužnost »hadž«, a iduće godine nalazimo ga na vojni u Rumunjskoj kao »mudžahida« (borca za vjeru). Zatim je otišao u Brusu i stupio u derviški red »Bajrami«. Dobivši »idžazet« (ovlaštenje) od šeha Kabaduza vratio se u Carigrad, gdje je živo učestvovao u borbi između šehova i uleme, koja se tada vodila radi najvećeg islamskog mistika svih vremena lbni Arebije 560—630. (1165.-1240.). Naš šeh Abdullah napisao je cijeli niz manjih i većih djela u obranu mistične nauke i njezina prvaka. Najglasovitije mu je djelo komentar na lbni Arehino djelo »Fusus-ul-hikem« (Mozaici mudrosti) u dvije debele sveske, gdje je učeno obranio pisca i njegovu nauku. Zato je i dobio počasni naslov »Komentator Fususa«. Zadnjih deset godina života probo¬ravio je putujući po svijetu, da se upozna sa suvremenim 'šehovima. Iza duljeg boravka u Kairu zaputio se po drugi put u Meku i Medinu 1046. (1636.). Kasnije ga nalazimo u Damasku, gdje uz grobnicu lbni Arebhiu boravi dulje vremena proučavajući mu djela i prosvjedujući se njegovim duhom. Zadnje dvije-tri godine života proveo je u Konji pokraj zemnih ostataka Sadruddina Konjevije i Dželaluddina Rumije. Tu ga je i smrt zatekla koncem 1053. (1643.). Sahranjen je kod grobnice spomenuto« Sadruddina i po vlastitoj oporuci uklesan mu je na spomeniku ovaj natpis: »Ovo je grob siromašnog božjeg putnika na zemlji i nebu Abdullaha Bošnjaka, Rumije, Bajramije«. Ostavio je iza sebe sina Hasan efendiju, koji je kao profesor predavao na najvišim kolegijima u Carigradu i napisao više od 20 djela, koja mu pronose ime po islamskom svijetu. Mehmed Tahir »Biografije osam osmarilijskih šehova«, Bašagić: »Bošnjaci i Hercegovci u islam, književnosti.
Hadži Chalfa: II. 192. Šeichi: I. f. 76., Mehmed Tahir: 30, S. O.: III. 317.


Abdullah Muzaferić rodom Sarajlija. Hammer ga zove »Tausendkünstler« i veli, da ie izumio nekakovu novu vrstu ćuprije na lađama. Živio u 1. poli XVIII. vijeka. Hećim ogli Ali paša uveo je tu ćupriju u tursku, vojsku.

Abdullah paša, sin Ahmed paše Džezzara. postao je vezir i namjesnik u Saidi 1230. (1814.). Kad je Ibrahirn paša Misirlija 1247. (1831.) osvojio Siriju, odveo ga je u Egipat, odakle je kasnije došao u Carigrad i ondje se stalno nastanio. Umro 1271. (1854.V S. O.: III. 398.
Abdullah paša sin Sejfullah paše Tešinjaka. Pašovao je po Bosni i umro oko 1135. (1722.). Iza njega su ostaie tri kćeri. Majka mu je bila Hatidža, kći Sahjnbegova; S. O.


Abduilah paša Teitedarija rodio se u Sarajevu 1135. (1722.). Otac mu je Smailaga bio u sviti kod Hećim ogli Ali paše ugledna ličnost. Kasnije je postao bosanski defterdar. Kad je Abduilah došao u Carigrad, stupio je u dvor, gdje je napredovao do silahdara. Iz dvora je 1187. (1773.) imenovan vezirom i zamjenikom velikog vezira. Kasnije je bio namjesnik u Sivasu, Mer'ašu, beglerbeg od Anadola, od Rumelije i serasker vojske, koja je išla na Jsrnail. G. 1194. (1780.) imenovan je namjesnikom na Bosni, kojom je mudro upravljao sve do tragične smrti (29. reb. I.) 1199. (1785.). Kad nije htio pristati, da se Pounje predade Austriji, opremili su mu iz Carigrada flašicu otrova, koju je popio pred carskim ulakom i rekao poznate riječi: »I glavu ću svoju dati, a kamena jednog nedam«. (Baš vererum, bir taš vermem). Sahranjen je u Travniku u posebnom turbetu. Sidž. Osmani III. 387.


Abdulbaki ef. rodom iz Bosne. Nauke slušao u zavičaju i Carigradu kod zemljaka Hasan ef., sina »Komentatora Fususa«. Kao profesor na Ibrahim pašinoj medresi umro u cvijetu mladosti 6. rebia I. 1096. (1684.). Bašagić: 112., Šeichi: I.


Abdulkadir beg sin Meleć Mehmed paše. Po svršetku nauka bio je muderis. a 1223. (1808.) postao munla od Oalate, 1230. (1814.) od Edre'ne, 1234. (1818.) od Meke. a 1238. (1822.) od Carigrada. Q. 1250. (1834.) k.azasker od Anadola, 1256. (1840.) član visokog vijeća, a 1259. (1843.) postao reis-ul-nlema. Umro 1262. (1845.) i zakopan kod džamije Sultanije Zejneb. S. O.: III. 350.


Abdulkerim ef. sin pjesnika Miri Husejnbega Alajbegovića. Preko dva decenija spominje se u Sarajevu kao muderis medu prvacima. Umro veoma poštovan 1112. (1700.). džumade II.. 18. dan.Muvekit: I. 461.

Abdulkerim ef. Simzade, sin Mehmed ef.. sagradio je u Sarajevu medresu zvanu Drveniju 1189. (1775.), koja je ležala na obali Miljacke prema Dugom sokaku. .Muvekit: I. 563.


Abdulmumin ef, šeh, nauke slušao u Bosni i Carigradu, a po svršetku stupio u red »Chalveti«. Bio je predstojnik tekije našeg zemljaka Junus bega više decenija. Umro je u visokoj starosti 1004. (1597.) poštovan od naroda i velikaša. Bašagić: 87.


Abdul-Vehhab el-Bosnevi napisao je djelo »Menasikul-hadž« (Opis ceremonija u Meki za vrijeme hodočašća), koje se nalazi u knjižnici kod Careve džamije u Sarajevu. Djelo je pisano oko 1194. (1779.). Drugo nam nije ništa poznato o njegovu životu: Bašagić: 152.


Abdurrahman aga rodom iz Bosne. U dvoru dugo vremena živio u raznim častima, kao saraj-aga, haznadar itd. Od g. 1099.—1102. (1687.—1690.) bio je kapu-aga. Umro 110/. (1695). Sidž. Osmani: 111. 316.


Abdurrahman ef. Hattat. rodom iz Bosne, živio u vrijeme Murata III. umro oko godine 1000. (1592.) u Carigradu, gdje je kao profesor i kaligraf uživao dobar glas. S. O.: III. 313.


Abdurrahman ef. Kebiri-zade sin Mustafa efendin. Po svršetku nauka kao profesor predavao na prvim medresama u Carigradu. Kasnije prešao u kadinski stalež. Bio munla od Edrene i Meke; umro 1134. (1721.). S. O.: III. 318.


Abdurrahman ef. Kebiri-zade, unuk je snomenutog Abdurrahman efendije. Po svršetku nauka bio je muderis. O. 1202. (1787.) imenovan je munlom od Smirne. 1210. (1795.) od Edrene,a 1213.od Meke. Umro je 4. šabana 1214.1800.). S. O.


Abdurahman ef. Mahremić, rodom iz Tuzle, po zvanju kadija, a po ćudi demagog, u društvu s Derviš Ali kapetanom pobuni prosti narod proti prvacima. U Sarajevu i u Tuzli došlo je do borbe i mrtvih glava 1164. (1750). Pokret je bio najviše uperen protiv Derviš Hasan Kapetanu Osmanpašiću tuzlanskome. Bosanski ajan tužio ga je u Carigrad, odakle je došla naredba, da se protjera, a vođa tuzlanskih buntovnika mula-Osman pogubi. Muvekit: I. 541.
Nikad ne prestati vikati već sipati bijes,
kao što vulkan riga lavinu.
U noćima mračnim bit gorući krijes,
što svijetli daleko,daleko u daljinu....
Avatar
zummann
Urednik
Postovi: 3262
Pridružen/a: čet vel 22, 2007 6:56 pm

Re: dr.Safvet Beg Bašagić-Znameniti Hrvati,Bošnjaci i Hercegovci

Post Postao/la zummann »

Abdurrahman paša,bosanski namjesnik 1092.(1681.).Poginuo je kod obrane Budima kao zadnji mu namjesnik 1097. (1685.).

Ahmed aga bio je ćeliaja i zet bosanskog vezira Abdulah paše Defetedarevića-Muzde'džiie i vezirski namjesnik 1199. (1784.).
Muvekit: II. 79.

Ahmed aga bio je g. 1111. (1699.) bosanski muteferika-baša. Muvekit: I. 457.

Ahmed aga Bošnjak, kao mladić došao je u Carigrad i stupio u carski dvor, gdje je na godine obavljao razna zvanja i dotjerao do saraj-age. G. 1061. (1650.) imenovan je ćilerdži-bašom. Iduće godine postao je carski odabaša, a malo zatim g. 1063. (1652.) postao je darusseade-aga. Ubijen je za vrijeme bune u Carigradu 1066. (1655.). Zakopan je na Hajdar-paši. U Usćuđaru na ime majke Ćerime sagradio je džamiju, a na svoje ime u Ćengel-ćoju. U tom selu i na Kuri-ćešmj sagradio je mek-tebe.
S. O.: I. 217.

Ahmed aga Ćelebićodlikovao se kod obrane Novoga za vrijeme austrijske provale 1150. (1737.).
Muvekit: I. 525.

Ahmed aga Fazlagić istaknuo se takodjer kod obrane B. Novoga, kad su provalili Austrijanci u Bosnu 1150. (1737.)
Muvekit: I. 525.

Ahmedaga (Hadži), sin Bajram Alajbegov, spominje se među odličnim Sarajlijama 1182. (1768.).
Muvekit: I. 568.

Ahmedaga Karabegović (Hadži), dolazi u Bosnu kao portin komesar 1197. (1782.). da ispita spor između Bošnjaka i Hrvata radi granice. Muvekit: II. 71.

Ahmed beg bio je zvornički alajbeg g. 1111. (1699.). Muvekit: I. 457.

Ahmed beg sin Sirce Osman paše. činovnik je bio u Visokoj Porti. G. 1158. (1745.) je šef računske komore za anadolske pokrajine, 1165. (1751.) spahijski sekretar. 1167. (1753.) silah-darski sekretar, 1170. (1756.) muhafiz Sadidul-Bahra. Iste je godine umro i zakopan na Karadža Ahmedu. S. O.: I. 254.

Ahmed beg spominje se kao kliški sandžak 1108.—1111. (1696.—1699.).
Muvekit: I. 447.

Ahmed beg, sin Bošnjaka Mustafa paše, poznatog pod pridjevkom Plak (Stari). G. 964. (1556.) postao je sandžak-begom u Esterganu, gdje je i umro nakon 30 godina begovanja.
S. O.: I. 205.

Ahmed beg Atlagić vodio je Livnjake na Srbiju 1224. (1809.).
Muvekit: II. 303.

Ahmed beg Bošnjak spominje se medu egipatskim begovima. G. 1066. (1655.) - imenovan je namjesnikom od Abesinije.
S. O.: IV. 396.

Ahmed beg Čengić Džaferpašin bio je vezirski muselim na Hercegovini g. 1192. (1778.).
Muvekit: II. 45.

Ahmed beg Dervišpašić, Gazi. sin je Derviš paše Mostarca. Bio je pjesnik i junak na glasu. Pjevao je u perzijskom i turskom jeziku kao i otac mu. Kao beg upravljao je s više sandžaka u Ugarskoj. Umro je u Budimu 1051. (1641.), a sahranjen je u posebnom mauzoleju pokraj dvorske džamije (Saraj-džami'i).
Fevzi: Bulbulistan, Evlija Čelebi: 602.

Ahmed beg Korča Ahmed beg Hrasnica i Ahmed beg Babić spominju se medu sarajevskim prvacima 1197. (1782).
Muvekit: II. 71.

Ahmed beg Krajčinović bio je silahdar na dvoru Bajezida II. Kao poslanik donio je vijest g. 906. (1500.) o osvojenju Motona i Koruna u Dubrovnik. Tom prigodom vijeće mu je darovalo jedan skrletni i jedan paunasti kavad. Truhelka: Tursko-Slovjenski spomenici, str. 176.

Ahmed beg Paloš (Hadži) spominje se često kao sarajevski muselim od 1200. do 1225. (1785.—1810). Iste je godine umro u Sarajevu. Muvekit: II. 314.

Ahmed beg Vilić bio je bosanski timar-defterdar i kajmekam bos. vezira 1238. (1822.). Priključio se ustanku Husejnkapetana 1247. (1831.) i živo sudjelovao oko organizacije narodne vojske. Zapovijedao je vojskom kod opsade Stoca, ali se vratio ne opravivši ništa.
Muvekit: I. 508.

Ahmed Ćamil paša s pridjevkom Sopa-Salan (Mlati-soha) služio je najprije u defterhani. Kasnije je bio defterdar u vojsci, a 1160. (1747.) sekretar spahija. G. 1163. (1749.) postao je defterdar. Iduće godine otpušten iz službe i nakon par mjeseci opet je imenovan upraviteljem porezne kancelarije. 1168. (1750.) imenovan upraviteljem kancelarije za vanjske poslove, a iduće godine vezirom i namjesnikom u Selaniku, odakle je 1169.(1755.) postao vezirom na Bosni, gdje je radi nasilja izazvao proti sebi malo i veliko i prouzročio ustanak, u kome su podlegle njegove čete. Na tužbu Bošnjaka bude premješten u Misir 1173. (1759.). Kasnije kao namjesnik u Konji riješen je vezirsike časti i opremljen u progonstvo na Resmo. Iste godine bude pomilovan i imenovan namjesnikom na Kreti. Idući da primi novo zvanje umro je na Lemnu 1177. (1763.). Sin mu je Haki paša, unuk Izet paša, a praunuk Aziz paša.
S. O.: I. 257.

Ahmed ćehaja istaknuo se kod obrane Bos. Novoga 1150. (1737.). Za zasluge je dobio od vezira čelenku, a od cara topči-bašaluk u Novome. Muvekit: I. 524.

Ahmed ef., poznat pod imenom »Deli burader hadžesi«, rodom je Sarajlija, Nauke je učio u zavičaju i Carigradu, gdje je 1055. (1645.) imenovan profesorom na medresi Hrvata Rustam paše. G. 1066. (1655.) postao je munla na Bosni; kasnije je dva puta bio munla u Bagdadu. Umro je 1089; (1678.).
Seichi: I.

Ahmed ef., rodom iz Prusca. U mlade je dane došao u Carigrad, pridvorio se kod Nevesinjca Šaban-zade Mehmed ef., po kojem je dobio pridjevak »Šaban-zade kethodasi« (sekretar Šaban-zadetov). Kao profesor imenovan je na medresu Šefi'i Ali aga 1099. (1687.). Umro je kao vrhovni sudac (munla na Bosni) 1115. (1703.). Seichi: II. 112 fol.,
S. O.: I. 234.

Ahmed ef. rodom je iz Bosne. Nauke je svršio u Carigradu, gdje je imenovan profesorom na Čaušbaša-medresi 1099. (1687.). G. 1119. (1707.) bio je munla na Bosni, a umro je 1129. (1716.) kao vrhovni sudija U Konji. Tinao je naslov »munla od Medine«,
s. o.: i. 240. Selchli II.

Ahmed ef. rodom je iz Bosne.Bio je defterdar u više pokrajina. Umro 1014. (1605.). Sagradio tako zvani Muha-sebedži mesdžid u Carigradu. S. 0.: I. 205.

Ahmed ef. (šejh), mostarski muftila, umro g. 1172. (1758.). Muvekit: I. 548.

Ahmed ef. Bejazi-zade, sin Bejazi Hasan efendije. Rodio se 1044. (1634.). Po svršetku nauka postao je profesor, a 1077. (1660.) imenovan je munlom u Halepu. Kasnije je služio u Brusi, Meki i Carigradu 1086. (1675.). G. 1091. (1680.) postao je Sadnrum. Umro je 4. džumada II. 1098. (1686.) na svome zaselku u Kanljdži kod Carigrada. Sahranjen je u Usoudaru kod Divitči-zavije. Ostavio je tri sina: Muhamed ef., Hamid ef. i Hasan ef.. koji su u svoje vrijeme kao učenjaci bili na glasu. U svoje je vrijeme slovio kao učenjak i dobar teolog. Napisao je »Sevanihul-uluni«, »Kitabul-alem«, »Išaretul-meram« i još nekoliko djela i rasprava. Seichi: I. 273. S. O.: I. 224.

Ahmed ef. Bošnjak, sin Abdiulah ef. S početka je bio muderis, kasnije nadzornik vakufa Meke i Medine. Umro je 1129. (1761.).

Ahmed ef. Malkoč-zade, Sarajlija, spominje se kao pjesnik g. 1019. (1610.). a kao prvak u Sarajevu 1061. (1651.).
Muvekit: I. 363.

Ahmed ef. Mostarac, profesor i muftija u Mostaru, istaknuo se kao vrstan poznavalac islamske pravne znanosti, o kojoj je naoisao više djela, i to:
1.) »Durretul-fetava« (Biser šerijatskih decizija), 260 listova.
2.) Bnfeuddeilail« (Komentar na šerijatske institucije od Kudurije). 420 listova,
3.) »Fetva'i Ahmedi« (Šerijatske decizije Ahmedove), 230 listova i 4.) »Tenvirul-kulub« (Prosvjećenje srca) 450 listova (vjersko djelo).
Osim toga napisao je dva-tri djela vjerskog sadržaja. Preko 40 godina bio je muftija u Mostaru. Umro je visoko cijenjen i poštovan od svakoga 1161. (1748.). Bašagić: 152.

Ahmed Kandelija (Hadži) iz Sarajeva u boju pod Banjalukom 1150. (1737.) raskinuo je s dvojicom drugova »čar-kufeleć« rukama i dosta pridonio porazu austrijske vojske. Zakopan je u Velikom groblju nad Kovačima ispod "grada" u Sarajevu. Narodna pjesma veli:

Kandelija i dvije delije čarkufeleć rukam raskidoše.

Muvekit: I. 511.

Ahmed Munib ef. Glođo, ugledni sarajevski građanin, posvadio se s Osman begom Dženetićem radi nekakove kolibe u Vučjoj Luci. Muselim Babić Mirstaj paša stavio se na stranu Dženetića, a većina je pristala uz Glođu 1256. (1840.). Vedžihija ga pozove u Travnik, ali mu se ne odazove. Napokon se skloni u Dubrovnik, a većina mu pristaša kod Smajil age Ćengića u Gacku, dok Vedžihiju uklone iz Bosne.
Muvekit: II. 582.

Ahmed paša, sin Bošnjaka Lala Husejn paše. G. 1014. (1605.) imenovan je namjesnikom u Širvanu. Poginuo je u vojni na Perziju.
S. O.: I. 207.

Ahmed paša (Beli) kao beogradski daija imenovan pašom. G. 1206. (1791.) |e u saferti pogubljen radi nedjela.
S. O.: I. 271.

Ahmed naša Dizdarević rodom je iz Zepča. G. 1109. (1697.) nalazimo ga kao ćehaju u sviti Gazi Mehmed paše Korče. Po smrti gazinoj bude na prijedlog erćana imenovan namjesnikom na Bosni, a malo zatim premješten je na Hercegovinu. 1114. (1702.) bio je namjesnik u Janovi. a dvije godine kasnije muhafiz u Epiru, gdje je promaknut na čast vezira. 1124, (1712.) opet je valija na Bosni,i 1126. (1714.) u Skadru. Iduće godine po treći je put na Bosni, odakle u 1128. (1715.) svrgnut i opremljen u Bihać gdje je umro početkom g. 1129, (1717.).
S. O.: I. 240.

Ahmed paša Džezzar rodom je iz Fatnice U Hercegovini. S Hećim-ogli Alipašom otišao je u Egipat, gdje je i ostao. Stupivši u službu mameluka
Abdulah bega izvježbao se u viteškoj i ratnoj umjetnosti. Kad je Abdulah bio pogubljen radi junaštva,uzeo ga je u službu Ali beg od Buhajre i imenovao ga mamelučkim begom. Kad mu je Ali beg naložio, da pogubi Salihbega, poboja se, da i njega ni pogubi, pa pobježe na Balkan probučen. Kasnije se vratio u Buhajru i oženio se od plemena Hunadi,s kojima je ratovao proti Ali bega. Napokon je preselio u Siriju, gdje je za zasluge imenovan begler-begom i muhafizom morske obale. Kad je upokorio Tahir Omera, postao je vezir i namjesnik u Sajdi 1189. (1775.). Kasnije je vezirovao u Samu, pa opet u Sajdi, a 1213. (1798.) postade namjesnik i serasker od cijele Sirije i Egipta. Početkom iduće godine zahvali se na toj časti, pa se povuče u Sajdu. G. 1218. (1803.) po četvrti put bude imenovan namjesnikom u Šarnu i seraskerom proti Vehabijama. Pošto je pobolijevao, opremi mjesto sebe svoga ćehaju Sulejman-pašu. Umrije u visokoj starosti 1219. (1804.) koncem muharema. Vladao je 30 godina kao vazal u Siriji i kod Akke suzbio je Napoleona Velikog i prisilio ga da se vrati u Egipat. U njegovoj sviti bilo je mnogo Bošnjaka i Hercegovaca. Među njima je bio znameniti Hadžibeg Rizvanbegović, zvan Hadžun.
S. O.: I. 277, Kamusul-alam III. 1782.

Ahmed paša (Hafiz) kao adžami-oglan došao je u Carigrad i uzgojen u carskom dvoru. G. 997. (1588.) imenovan je namjesnikom na otoku Kipru, a dvije godine kasnije u Egiptu, gdje je vladao 4 godine. G. 1003. (1594.) povjerena mu je uprava Bosne; zatim Budima. a onda podunavske pokrajine. G. 1008. (1599.) bio je zamjenik velikog vezira našeg zemljaka Ibrahim paše, a 1013. (1604.) bio je zamjenik našeg zemljaka velikog vezira Javuz Ali paše Malkočbegovića. G. 1016. (1607.) povukao se u mir. a 1022. (1613.) umro je idući u Meku. Zemni ostaci su mu sahranjeni kod džamije, koju je sagradio pokraj Kučuk-Karama.
S. O.

Ahmed paša Haramija rodom je iz Duge kod Prozora. Kad mu je punac Hrvat Sijavuš paša postao veliki vezir, imenovan je jenjičarskim agom 1003. (1594.). G. 1007. (1598.) postao je vezir i namjesnik na Bosni, a 1009. (1600.) premješten u Tibriz. Na mjesto zloglasnog Dželali Hasan paše 1011. (1602.) opet je opremljen u Bosnu za vezira, da uvede red i mir. Iste godine vratio se u Carigrad, gdje je i umro. Zakopan je na Savaku kod Egri kapije pokraj mesedžida,koji je sam sagradio.
S.O.I. 206,Had.Džev.:I.233.
Nikad ne prestati vikati već sipati bijes,
kao što vulkan riga lavinu.
U noćima mračnim bit gorući krijes,
što svijetli daleko,daleko u daljinu....
Avatar
zummann
Urednik
Postovi: 3262
Pridružen/a: čet vel 22, 2007 6:56 pm

Re: dr.Safvet Beg Bašagić-Znameniti Hrvati,Bošnjaci i Hercegovci

Post Postao/la zummann »

Ahmed paša Hercegović, sin hercega Stjepana Vulkčića-Kosače i Barbare, kćeri odličnog vojvode bavarskog (?) »filia illustris ducis de Payro«. Rodio se 864. (1459.) i dobio ime Stjepan. Kao dječak došao je s darovima u Carigrad, gdje je ostao kao talac. Više je godina boravio na turskom dvoru, dok se nije odlučio da prijeđe na Islam. .Uzgojen u dvoru s carskim sinovima, u 18. godini imenovan je niirialemom. Kad je Mehmed II. Fatih umro 886. (1481.), Ahmed paša bio je beglerbeg od Anadola. Za zasluge u borbi oko prijestolja novi sultan Bajezid II. pokloni mu svoju kćer. U ratu s fnisirskim sultanom pao je u ropstvo i odveden u Kairo, gdje je za junaštvo bio carski primljen. Obećavane su nm sve časti, šta više nudio nm je sultan i svojni kćer, .samo da ostane u Egiptu, ali Ahmed paša nije dao vikit-sedlat. Mudro je odbijao sve ponude. Nakon godinu dana vratio se u Carigrad, gdje je 889. (1484.) imenovan kapetan-pašom. Kasnije je postao vezir, a 902. (1496.) veliki vezir. Triput je tu čast vršio za Bajezida II., a jedinom za Selima I. U svemu je sedam godina sjedio na Stolici velikih vezira. Bio je muhafiz u Brusi. Umro je na putu u Haleip, kumo ga je pozavo sultan 922. (1516.), poštovan od naroda i velikaša. U Carigradu i Dilmaberu sagradio je džamije i hanove. Na vlastitu želju sultan nm je dopustio, da se Dilmaber prozove Hercegovinom. Tu na ulazu u Mauna ni sahranjen je u posebnom turbetu. Ulazeći i izlazeći iz Marmare sve strane i domaće ladje iskazivale su počast njegovim zemnim ostacima spuštanjem zastava. U njega na dvoru osim muslimana iz naših krajeva bilo je i kršćana odnosno patarena i to: Grgur Desisalić, Radič Bogašinović i Dubrovčanin Andrija Sorkočević. Bio je prijatelj Dubrovčanima, i njihove interese štitio svojim moćnim ugledom na dvoru i u Visokoj Porti.
Imao je dva sina: Alibega (pjesničko mu je Ime Širi) i Mustajbega.
Hadiže zađe: II. 318. .1 ladikatul-viuzera.. lo. S. O.: I. 195., Truhelka: Sl. spom, 231 239., Thalloczy : Stud z Gesch.B. u Serb. 174. Kam. al I 792.


Ahmed paša Kaba-kulak,rodom je iz Bosne.kao čaušbaša imenovan je beglerbegom od Rumelije 1095. (1683.) Bio je više godina valija u Kastamu-niji. 1101. (1689.) imenovan je vezirom i muhafizom Darđanela, a 1102. (1690.) kao beglerbeg od Anadola poginuo je u ratu od topovskog ta~ neta.
S. O.: I. 227.

Ahmed paša Rustempašie (Gazi), rodom iz G. Vakufa, bio hercegovački mutesarif 1138. (1725.). G. 1140. (1727.) postao je vezir i valija na Bosni. Kasnije je bio beglerbeg od Rumelije. Umro je kao muhafiz u Nišu iza 1145. (1732.). U Sarajevu sagradio je tvrđavu i dopustio pravoslavnima, da na Varoši podignu zidanu crkvu. U G. Vakufu imao je saraje. Skopaljski Rustempašići su njegovi potomci.
Muvekit: I. 486.

Ahmed paša Sari (Žuti) rodom je iz Bosne. Iz dvora je izišao kao spahija. Kod zemljaka Musa paše dulje je vremena bio ćehaja, a kasnije kori Hezarpare Ahmedpaše. Prije pogibije zadnjega povukao se u kraj. G. 1058. (1648.) imenovan je vezirom i namjesnikom u Dijaribekiru, a 20. safera naredne godine u istom svojstvu premješten u Misir. Kasnije je bio valija u Janji, odakle je pozvan 1062. (1651.) za velikog vezira. Kao pošten i pravedan vezir htio je uvesti red i disciplinu u državi, zato je proti sebi izazvao sve ljubitelje nereda, koji se udružiše proti njemu i slomiše mu vrat. G. 1063. (1652.) na Sultan Nevroz 23. rebia 1. pozvaše ga u dvor, gdje nun uzeše muhur i predaše ga krvniku. Zakopan je u Usćudaru. Bio je dobar, pobožan i nepodmitljiv državnik.
S. O.: 1. 217.

Ahmed paša Sari —- po Muvekitu — rodom je iz Osijeka kod Sarajeva. Po »Sidž. Osmani« kao bosanski paša 1123. (1711.) u muharemu je imenovan muhafizom od Oizije, a 1127. (17)5.) beglerbegom od Rumelije. U bici kod Varadma druge godine iza pogibije Silahdar Ali paše preuzeo je vodstvo vojske i poivukao se u Beograd, gdje je promaknut na čast vezira i povjerena mu obrana. Kad se austrijska vojska kretala prema Beogradu, započeli su kolali glasovi, da su posada i građani spremni predati se. Tima glasovima opro se najenergičnije.Kad je jednog dana zilkade mjeseca 1128. (1/15.) pošao da pregleda posadu, raskomadala ga je razjarena svjetina. Rašid kaže obratno. On se i inače vrlo loše izrazuje o Ahmedpaši i Bošnjacima. Sigurno mu se nekada zamjerio.
S. O.: I. 239.; Rašid: IV. 270—296.

Ahined paša Sarhoš rodom je iz Bosne. Kao ćehaja beg kod Kara Mehmed paše došao je na glas i imenovan beglerbegom od Ozije 1085. (1674.). Kasnije ic bio beglerbeg od Konje, Anadola i &gra. 1095. (1683.) postao je vezir. Iduće godine je muhafiz od Janove,a malo zatim postade kapetan paša. G. 1097. (1685.) serasker je u Ugarskoj, a druge godine serasker kod Budima. 1099. (1687.) imenovan je nadzornikom za azijske provincije, a 1101. (1689.) namjesnikom u Egiptu. Umro je 1102. (1690.) mjeseca redžeba. Hvale ga kao požrtvovna i oprezna vojskovođu i državnika. Nije dao svojoj okolici da se miješa u njegove poslove.
S. O.: I. 226.

Ahmed paša Srebrenica za zasluge imenovan je carskim kapidžijom, a kasnije beglerbegom. Ranjen u bici kod Vidina otišao je u Carigrad na vidanje, gdje je podlegao ranama 1210. (1795.). Zakopan je u Galati u Mevlevijskoj tekiji.
S. O.: I. 273.

Ahmed paša Vojnik rodom je iz Bosne.Dulje vremena bio je bostandžibaša.G. 1053. (1643.) rebia I. imenovan je jenjičar-agom, u mjesecu ševvalu g.1643 bosanskim namjesnikom, a u zilhidžetu stavljen u zatvor. Iduće godine pušten iz zatvora i imenovan valijom u Adani. 1057. (1647.) nalazimo ga kao branitelja u Bogaz Hisaru 1058. (1648.) u mjesecu redžepu imenovan je kapetan pašom i opremljen u pomoć seraskeru Husejupaši koji je podsjedao Kretu. Pošto se nije slagao sa seraskerom, poduze na svoju ruku da osvoji Sudu. U pomorskoj bitci poginuo je pogođen tanetom topovskim. Poznat je kao ohol i tvrdoglav junak, zato se nije mogao ni mjesec dama u Bosni održati.
S. O.: I. 216; Ćalib Ćelebi: II. 356.

Ahmed Rifat beg Sokolović, potomak glasovitog Mehmed paše,umro je
1277, (1860.) i sahranjen kraj djedova turbeta u Carigradu.
S. O.: II. 302.

Ahmed Šemsuddin ef., s pridjevkom »Zal paša hadžesi« (Zal pašin učitelj), rodom je iz Sarajeva. U njemu su se udružili talenat i marljivost; zato je veoma mlad svršio nauke i svratio na se pažnju učitelja i visokih dostojanstvenika. Osobitu čast iskazao mu je zemljak Zal Maihmud paša uzevši ga u svoju vezirsku svitu kao učitelja. Njegovim nastojanjem imenovan je veoma mlad profesorom na Efdalijji u Carigradu, odakle je na vlastitu molbu radi bolesti premješten u Brusu. Umro je od sušice u cvijetu mladosti kao profesor na Sultanijji 983. (1574.). Mnogo je obećavo i s pravom se od njega mnogo očekivalo, kako nam to svjedoče dvije male disertacije: »O peru« i »O sablji«, koje se ubrajaju medu najbolje radove o tim temama u arapskoj književnosti.
Ataji: 233., Bali zadi: 517.. Hadži Kalfa: 1. 555.. Bašagić: 28.

Ahmed Tevfik ef., rodom je iz Počitelja. Kao dersi-am umro je mjeseca safera 1295. (1737.). Zakopan je kod Egri kapije.
S. O.: I. 303.

Ajas beg, osvoiitelj Hercegovine, ne može biti istovjetan s Ajas pašom, o kom ćemo kasnije govoriti, jer kad zadnji gine kao serdar Bajezidove vojske protiv Džemu, prvoga nalazimo kao namjesnika na Bosni, kojom upravlja sve do konca 889. (1484.). Sačuvano je pod tim datumom u dubrovačkom arhivu jedno njegovo pismo kao bosanskog namjesnika. Ajas beg je bio od 883.-888. (1478.—1483.) hercegovački sandžakbeg, pa je osvojio ostatke ostataka hercegove zemlje: Kaštel Novi, Risan, Kotor i Budvu i pripojio ih hercegovačkom sandžakatu. Za zasluge imenovan je namjesnikom na Bosni, kojom je upravljao nepunu godinu. Tu mu se gubi trag. Medu mrtvima spominje se u dubrovačkom arhivu 896. (1491), naime punomoćnik nasljednika Ajasbegovih, (ne Ajaspašinih), došao je iz Bosne, da traži 120 dukata, koje je Ajasbetg pozajmio Dubrovčaninu Vitku. Iz toga se može naslućivati, da se Ajasbeg, kad je svrgnut s Bosne, povukao u mir i u Bosni umro. gdje su mu ostali nasljednici.
Truhelka: 204: Thalloczy: 213.

Ajas ef. (Kutbi zeman) zapade s Mahmud pašom Hrvatom u sužanjstvo,i bi zajedno s njim uzgojen. Po svršetku nauka nestao muderis. Kasnije učitelj Melinieda II. Fatiha. kome je po svoj prilici usadio u dušu misticizam. Rremda je bio rado viđen na dvoru, njegovu temperamentu nije prijao dvorski zrak i burni život u Edreni, zato ode u Brusu i pridvori se kod šeha Tadžuddina Bahšije, oci koga uzme »idžazet na iršad«. Živeći pobožno mnogo je čitao i popravljao tekstove. Umro je 875. (1470.) poštovan kao »kutup« svoga vremena.
Medždi, 177.; Taškupri-znde, 224—225.

Ajas paša (Lala), sin Abdulliajjov,rodom je iz naših krajeva. Najprije ga nalazimo u sviti nasljednika prijestolja Mehmeda,kad je bio namjesnik u Manjisi. Kad je Mehmed II. 855. (1451.) zasjeo na prijestolje, bio je Ajas paša beglerbeg od Rumelije. Kasnije je postao vezir. G. 875. (1470.) imenovan je namjesnikom na Bosni. Odatle je nekoliko puta provaljivao preko Save i dolazio čak do Udine. Ljubljanu je u crno zavio 877. (1472.). U Sarajevu je sagradio džamiju s munarom od kamena i kupalište, koje je s više dućana uvakufio za džamiju. I u Visokom je sagradio kupalište i dućane, koje je također uvakufio za džamiju. Za velikog požara u Sarajevu stradala mu je džamija sa svim vakufom. Danas mjesto nje stoji Ajaspašin dvor (hotel Central). Iz Bosne je pozvan za lalu prijestolonasljedniku Bajezidu 883. (1478.). U borbi oko prijestolja poginuo kao muhafiz Bruse 888. (1483.). U Ajas-pašinoj sviti nalazimo kao ugledne dvoranilfe Vlahu Svinjarevića, Braila i Tvrtka Tesalovića. Glasoviti učenjak Hakim Sinan posvetio mu je "Glosu" na poznati komentar, koji je napisao Chajali i posvetio ga Mahmut paši Anđeloviću (Hrvatu).
S. O.: I. 446. Muvekit: I. 77, Truhelka 201.

Alaga Ćehajić iz Bos. Novoga spominje se kao voda pobune na Krajini 1192. (1778.).
Muvekit: u. 47.

Alajbeg Dukatar, ime mu se ne spominje, bio ie predsjednik komisije, koja je za Rahman pašine vlade 1242. (1826.) ucjenjivala Sarajlije i u crno ih zavila. U prvoj polovici 13. vijeka po Hidžretu spominju se Sarajevu kao stanovnici mahale Hasečichatun:Dukatari Mustaj beg, Halil beg i Lutfullah beg.
Muvekit: II. 457.

Alajbeg Todorović, čajnićki ajan, pristao je uz Husein Kapetana 1247. (1831.) i u bici kod Banjske bio pobijeđen od Kara Mahmud paše i zusužnjen.
Muvekit: II. 516.

Ali je pjesničko ime Ali ef. Šehovića. Rodom je iz Prusca, a po zvanju kadija. Ćafi ef. spominje ga u djelu »Nizamul — ulema« kao visoko obrazovanog učenjaka i kaže, da miu je bio pri ruci kod obrade djela. Umro je 1056. (1646.) u zavičaju u visokoj starosti, kako se razumije iz ovih stihova:

Ta već ti je starost oslabila tijelo,
Na glavi ni crne dlake ne imadeš.
Tug ti je života pobijen viš' groba
A ti o tom svemu još ništa ne znadeš.

Riza: Teskira, 68. str., veli da je bio prvak na polju pjesme u svoje vrijeme. -
Šeichi: tol. 90.

Ali aga, sin Abdullah begov, bio je stolački kapetan g. 1118. (1706.).
Muvekit: I. 466 (marg.).

Ali aga, zapovjednik jenjičara u Sarajevu, pogubljen je u Zvorniku za vlade Rahman pašine 1242. (1826.).
Muvekit: II. 453.

Ali aga Potur stupio je kao mladić na dvor, gdje je dotjerao do bostandži-baše. Umro je 1062. (1651.).
S. O.

Ali aga Šarić 1222. (1807.) sa Stočaninima čuvao Višegrad. Muvekit: II. 274.

Ali beg, kapetan Ljubuški. spominje se medu hercegovačkim zaimima, koji su se 1151. (1738.) vratili iz Rusije.
Muvekit: I. 495.

Ali beg Dženetić bio je sarajevski muselim 1208. (1793.).
Muvekit: II. 174.

Ali beg (Karadža) rodom je iz Bosne. Medu begovima turske mornarice slovio ie kao neustrašiv junak. U pomorskoj bici kod Česme svojim junaštvom sokolio je i Krbuč Ali pašu. Umro je oko 990. (1582.). S. O.: 111. 501.

Ali beg Ljubović (Hadži) spominje se kao muselim na Hercegovini 1182. (1768.) i 1187, (1773.).
Muvekit: I, 564, i 687.

Ali beg Osmanpašić vodio je bosansku vojsku na Ostrovicu i suzbio Austrijamce 1150. (1737.).
Muvekit: I. 500.

Ali beg (Kara) Sokolović jedan od najglasovitijih serhatskih begova. Bio je hrabar i vrlo obrazovali. Cijeli je život vojevao po Ugarskoj, i veći dio begovanja proveo je u stolnom Biogradu i Estergonu, gdje je i poginuo 1004. (1595.). Pečevi: I. 452. pripovijeda čudesa o njegovu junaštvu.
C. Ćelebi: I. 57. S. O.: III. 505.

Ali beg Sokolović je sin Rustembegov, a brat Ferhat pašin. G. 982. (1574.) na mjesto brata imenovan je kliskim sandžakom. Umro je 989. (1581.) u Livnu
Hammer: IV. 28.

Ali beg Sulejmanbegović Skopljak spominje se kao pjesnik 1030. (1620.). Spjevao ie odulji spjev prigodom dolaska Baltadži Mehmed paše u Bosnu za namjesnika.
Muvekit: I. 274. (na rubu).

Ali beg Vlahović, carski čašendir, dolazio je 875. (1470.) u Dubrovnik na ostavinsku raspravu hercega Stjepana, da s vojvodom Vlatkom Hercegovićem i Dubrovčanima provede diobu u ime Ahmed paše Hercegovića. S njim je dolazio i brat mu Smail beg Vlahović.
Truhelka: Tursko-slovj. spomenici 176.

Ali Ćafi ef., Nevesinjac. brat je glasotog kroničara Roznamedži Ibrahim efendije. Dugo vremena bio je muftija u Mostaru. Umro je 1063. (1653.). Kraj Careve džamije u Nevesinju sagradio je učene institute pod velikim Kupolama, pokrivenim olovom. »Darul hadis« (predavaonica za tradiciju) i "Darul-Kurra" (predavaonica za učenje Kur'ana) i ostavio lijepu zadužbinu.
Evlija Ćelebi (kod grada Nevesinja).

Ali dede, sin Mustafin, rodom je iz Mostara ili iz Nevesinja u Hercegovini. Poznat je i pod imenom »Čuvar sultan Sulejmanova mauzoleja« (u Sigetu). Nauke Je slušao u domovini Carigradu, a po svršetku je stupio derviški red "chalveti" i pridvorio se kod Nurudin-zade Šeh Muslihuddina.Kad mu je dopušteno, da vrši šehovsko zvanje "iršad idžazeti",zaputio se po svijetu, da pohodi sve glasovite šehove. Nekoliko je puta hodočastio Meku i Medinu. Napokon se smirio u Sigetu u »hanikahu« (samostanu) kod Sulejmamove grobnice. U tome je zakutku na godine predavao svjetsku i mističnu znanost i zaređivao serhatske (graničarske) šehove provodeći skroman i pobožan život, dok mu ne poremeti mir naročiti poziv od Saturdži paše, koji bješe pošao s vojskom na Arad. Ali dede se odazvao pozivu, da sudjeluje u vojni i da zborom i tvorom sokoli vojnike. Na povratku zateče ga smrt 1007. (listopad 1598.) u pusti zvanoj Đula. Tijelo mu je preneseno u Siget i sahranjeno kod šeh Kasima, koji je poginuo kod osvojenja Sigeta. Napisao je više djela u arapskom jeziku, od kojih su najpoznatija »Muhaderetul-evail« (razgovor o prvim dogodajima) i »Es'iletul-Hikem« (mudroslovna pitanja). Oba su djela štampana dva-tri puta u Kairu.
Bašagić: 33.: S. ().: 504; Mehmed Tahir: 15.

Ali ef., sin Sinanov, nauke slušao kod zemljaka Bejazi Hasan efendije. G. 1064. (1653.) imenovan je profesorom na Ahimed aginoj medresi. 1086. (1675.) kadijom u Selaniku. Umro je 1090. (1679.).
Uššaki zade: 229.; Šeichi: I.

Ali ef. Pazarac sin Mustafa ef. U početku je bio muderis, a kasnije mutila od Ušćudara, Edrene i Meke. Umro je kao nadzornik vakufa 1116. (1704.) u Carigradu.
S. O.: III. 525.

Ali ef. (šejh) po svoj prilici rodom je iz Prusca. Napisao je turski dva oduža traktata i to: »O milostinji« i »O uputi careva i vezira u upravu«. Zadnji je posvećen Hećim ogli Ali paši. Obadva traktata su učeno i zanimljivo pisana. Umro je oko 1160. (1747.).
Turski rukopisi Zem. Muzeja u Sarajevu, br. 73S.

Ali paša je rodom iz Bosne. Uzgojen je u dvoru, gdje je vršio razne časti. (i. 1043. (1633.) imenovan je namjesnikom u Sivasu, a već iduće godine, kad se sultan Murat IV. vraćao s perzijske vojne, bajagi za nekakove stare grijehe, pogubi ga u Erzirumu, da zastraši ostale paše. kojih je tude bilo mnogo na okupu.
Naima: III. 252.; S. O.: III. 51.'.
Nikad ne prestati vikati već sipati bijes,
kao što vulkan riga lavinu.
U noćima mračnim bit gorući krijes,
što svijetli daleko,daleko u daljinu....
Avatar
zummann
Urednik
Postovi: 3262
Pridružen/a: čet vel 22, 2007 6:56 pm

Re: dr.Safvet Beg Bašagić-Znameniti Hrvati,Bošnjaci i Hercegovci

Post Postao/la zummann »

Ali paša je sin Mustata paše Mostarca. Kaci kapidžl-baša 1158. (1745.) postao je beglerbeg i namjesnik u Akšeheru.
S. O.: III. 536.

Ali paša Atlagić sin Mehmed pašin. Za vrijeme austrijskih i mletačkih provala u Bosnu istaknuo se, i za zasluge imenovan je beglerbegom i namjesnikom u Bosni 1112. (1700.). Kad je 1117. (1700.) svrgnut, vraćajući se umro je na domak Bagdatu.
S. 0.

Ali paša (Brko) rodom je i Bosne. Došavši u Carigrad stupio je u mornaricu. Kao zapovjednik jednog odjela mornarice očistio je Podunavlje od gusara, G. 1103. (1691.) bio je muhafiz od Bogaza (u Carigradu), a 1107. (1695.) umro je kao muhafiz u Azovu.
S. O.: III. 521.

Ali paša Ćengić rodom s hercegovačkoga Zagorja. Bio je dulje vremena bosanski alajbeg. Za zasluge u ratovima po Dalmaciji g. 1060. (1650.) imenovan je beglerbegom i namjesnikom na Hercegovini. Dvije godine kasnije premješten je u Zvornik. Iza toga prešao je u Ćustendil. G. 1072. (1661.) imenovan je valijom u Temešvaru, a 1074. (1663.) na tužbu raje pogubio ga Čuprilić. On je po svoj prilici junak narodne pjesme: »Ali beg Čengić i banova Bisera«.
(K. Hormann: Nar. musl. pjesme), Rašid: I. 58. liv. Čelebija: VI. 478 i 615. S. O.: 111. 515.

Ali paša Fidahić rodom iz Zvornika. G. 1223. (1808.) postao je beglerheg i zvornički mutesarif.
Muvekit: II. 171.

Ali paša Fidahlć (Sarhoš) rodom ie iz Zvornika, G. 1242. (1826.) bosanski vezir Abdurrahman paša opremio ga je u Sarajevo s hiljadu drugova, da pohvala buntovnike i opremi ih u Zvornik. Ali beg je tu zadaću izvršio za zasluge imenovan pašom 1244. (1828.). Za poznatog ustanka bio je desna ruka Husejnkapetana Gradaščevića. Kasnije je otjeran u progonstvo, a onda pomilovan. Za vezirovanja Vedžihina opet digne ustanak, ali bude poražen, uhvaćen i prognat 1252, (1836.) Umro je u Trapezuntu.
Muvekit: II. 559.

Ali paša Gazi, rodom Bošnjak.Kao "adžami aglan" došao je u Carigrad i u carskom dvoru uzgojen. Dva puta je bio namjesnik u Budimu i to: 958. (1551.) i 964. (1556.). U Sarajevu je sagradio 968. (1560.) lijepu džamiju pokraj Maršale i most preko rijeke Miljacke na Sarajevskom polju. I danas se po njemu zove »Alipašin most«. Po svoj prilici je umro u Sarajevu i sahranjen pokraj džamije.
Muvekit: I. 150.

Ali paša Hadum (Uškopljeni), rodom Bošnjak, uzgojen je u dvoru. Bio je beg na Bosni 957. (1550.). Kasnije je bio namjesnik u Temišvaru, Budimu 964. (1556.) i Egiptu 968. (1560.). U Kairu je umro nakon godinu dana i zakopan u groblju Karata. Kod prepisa je ustanovljeno, da je iza njega ostalo samo 62 dukata. Pravednošču i veledušjem potisnuo je uspomenu svih bivših namjesnika u Egiptu. Arapi su ga prozvali Ali paša od Karate i na nogama spominjali mu ime.
S. O.: III. 498. Muvekit: I. 149.

Ali paša Kalauz izišao je iz dvora kao beglerbeg. U Budimu je pašavao 986. (1578.), a u Bosni 992. (1584.). Kasnije je imenovan vezirom i pozvan u Carigrad, da uzme udovicu Sokolovića Ismihau sultaniju. Kad je ova umrla, po drugi put je imenovan u Budimu. gdje je umro 995. (1586.). U Maglaju je sagradio džamiju i ostavio joi lijepu zadužbinu.
Muvekit: 1. 181. S. O.: III. 502.

Ali paša Malkoč (Javuz) rodom je iz Bosne. Kao carski silahdar-aga g. 1010. (1601.) imenovan je namjesnikom u Misiru, odakle je 1012. (1603.) pozvan za velikog vezira. Uto se na istoku pojave nemiri, koji dovedu do rata s Perzijom. Ali paša misleći, da će on kao veliki vezir, kako je do tada bio običaj, voditi vojnu, učini velike pripreme oko sakupljanja i opreme vojske. Kad je sve bilo gotovo, dvorska klika izradi, da sultan odred: da Sinan paša Čigalić kao serdar ide na Perziju, a Ali paši naredi, da s rumelijskom vojskom odmah ide u Ugarsku. To se ponosnog Javuza toliko kosnulo, da se od muke razbolio. Bolesna su ga u tahterevanu donijeli do Beograda, gdie je nakon par dana 28. safera 1013. (1604.) i umro. Tu je i pokopam. Bio je učen i hrabar, ali zato veoma ponosan i strog. Provodeći mjere protiv korupcije prolio je mnogo krvi, koja nije donijela željenog uspjeha. Osim vezira svatko je pred njim stajao na nogama. Štaviše ni velikom detterdaru nije dopustio, da se pred njim sjedi.
Pečevi: II. 353. Č. Čelebi: 1. 255. — H. Vuzera: 51. S. O.: III. 506. Kanu. al. IV. 3185.

Ali paša Rizvanbegović-Stočević sin ie Zulfikar kapetana Stolačkoga. Kao mladić zamjerio se ocu, što je obukao nekakovu vezenu saltu, i otišao u svijet. Kad mu je otac umro, vratio se kući donesavši sa sobom dosta novaca. Radi kapetanije i Hutovskog agaluka zavadi se s braćom Mustaj-begom i Hadžunom. Došlo je do krvave borbe 1222. (1807.), koja je trajala više mjeseci. Iduće godine došao je iz Carigrada naročiti poslanik i pozvao ih u Sarajevo, pa ih izmirio. G. 1229. (1813.) zavojštio je i na Smail kapetana Počiteljskog. Kod opsade Počiteija bio je ranjen u nogu i ostao šepav. Za ustanka Husein kapetana Gradaščevića radi osobnih zadjevica primio je protjeranog vezira pod svoju zaštitu i od hercegovačkih ajana nije nitko priznao Huseina za vezira, osim brata mu Hadžuna, koji je poginuo kad je Husein kapetanova vojska opsijedala Stolac, i Fejz Alajbega Čengića, koga je Smail aga dao ubiti. Ekspedicije Zlatareva (na Nevesinje) i Firdusova (na Stolac) ostale su bez uspjeha. Na Sarajevskom polju udario je g. 1247. (1831.) u zgodan čas sa Smailagom Čengićem i Bašagom Redžepašićem iza leda ustašama i razbio ih tako, da je Husejn kapetan s nekoliko drugova jedva iznio živu glavu. Za zasluge je imenovan beglerbegom, a malo zatim vezirom i valijom na Hercegovini, kojom je upravljao 19 godina. Serasker Omer paša Latas, kad je razbojnički uništio sve, što je života pokazivalo po Bosni i Hercegovini, prevario je i Ali pašu pa ga zarobio i nadomak Banjaluke dao ubiti pod čadorom 1267. (1850.). Ostavio je iza sebe četiri sina Hafiz pašu, Natiz pašu, Rustem bega i Mehmed Ali pašu. Kolikogod je kao politik imao pogrešaka, više je imao dobrih strana kao nosilac napretka i kulture. S lozinkom: "Kad puška ne puca, neka i čekić i motika kuca",nagonio ie narod da sadi razno južno voće i povrće i od kršne Hercegovine načinio zemlju gdje rastu masline i šipovi, gdje cvatu bademi i jasmini, i gdje se sadi duhan i pirinač i t. d. Uveo je i gajenje svilene buhe.

Ali paša Semiz (Debeli) rodom je iz Praće, koja je pripadala Hercegovini. Kao »adžami oglan« došao je u carski dvor, gdje se obrazovao i obnosio visoka dostojanstva. Iz dvora je izišao kao jenjičarski aga, zatim je postao beglerbeg od Rumelije. a g. 950. (1543.) vezir i namjesnik u Egipta. G. 968. (1560.) postao je veliki vezir i nakon 4 godine mudre vlade 972. (1564.) umro i sahranjen uz mauzolej Ejjubi Ensarije. Bio je veoma krupan. Iza njega je ostalo dosta duhovitih dosjetaka, koje su pobilježili njegovi suvremenici. Narod ga je veoma volio, jer je bio do skrajnosti pošten i pravedan.
Pečevi: I. 4.10; Hadikatul-dževami: l. 57; E. C: III. 480; Hammer: 11!. 387; Kam. al. IV.: 3185.

Ali paša (Serdar). 12. rebija 1. 1071. (1660.) imenovan je namjesnikom i zapovjednikom ugarske vojske. Osvojio je Varat i Ujvar. G. 10.74. (1663.) popravio je grad Knin.
Muvekit: I. 376.

Ali paša Skopljak je brat Rustem pašin. G. 1106. (1694.) bio je namjesnik na Hercegovini. Sin mu je Gazi Oisman paša, unuk Ibrahim paša, praunuk Mustafa paša, a ovoga sin Sulejman paša, bosanski vezir 1231. (1816.). Potomci su mu Sulejmanpašići, Idrizbegovići i Hamzalajbegovići. Muvekit: 1. 442: S. O.: III. 521.

Ali paša Sofi rodom je iz Bosne. Medu adžami-oglanima došao je u dvor, odakle je izašao kao aga. G. 954. (1547.) imenovan je begom na Bosni, odakle je nakoti dvije godine pozvan za lalu careviću Selimu. G. 965. (1557.) postao je beiglerbeg od Meraša. a 967. (1559.) zapovjednik vojske, koju je carević Selim vodio na Perziju. Kasnije je kao poslanik Selimov išao u Perziju, a kad se povratio imenovati je namjesnikom u Misiru g. 971. (1563.). Kasnije je još vezirovao u Bagdadu. Umro je 978. (1571.). Pošto je bio ljubazan prema svakome i nije volio ceremonija, dali su mu u Misiru pridievak "Kilon". Kažu, da je hajduke, kad bi mu zadali tvrdu
vjeru, puštao na slobodu i da je rijetko koji prekršio vjeru.
Koji je Ali paša ili Hadim ili Temerot ili Sofija sagradio džamije u Sarajevu : Kladnju, ne mogu razabrati. Prvi je umro u Misiru godinu prije nego je sagrađena džamija u Sarajevo, a njemu je Muvekit pripisuje (I. 150.). O Temerotovu begovanju na Bosni može se samo nagađati, jer neki stari popisi bos. namjesnika iza Sofi Mehmed bega pišu Ali beg bez pridjevka. A najveću zbrku čini kronogram, koji je spjevan, kad je džamija sagrađena, a ovako počima:

Hazreti Gazi Ali paša bena
Hasbeten lillah daressalihin.

Osim spomenute trojice ne bilježi nam povijest više nijednog Ali paše u ono vrijeme.
Pečevi: I. 38 i 443. S. O.: IIl. 500.

Ali paša Temerot (Nespretni) rodom je Bošnjak. Uzgojen je u dvoru. Za Sulejmanove vlade bio je namjesnik u Više provincija. Umro je 971. (1563.). Ostavio je glas kao uljudan, ponosan i isoko ciienjen upravnik.
s, o.

Vli paša Varvar rodom iz sela Varvari kod Prozora. Istakao se u vojnama po Ugarskoj i Hrvatskoj i za zasluge imenovan je sandžakom u Buli. Kasnije je bio beglerbeg od Anatoliie i Rumelije, pa opet 1053 (1643.) od Anatolije. Godinu kasnije imenovan je na Bosnu, odakle je 1056. (1646.) premješten u Cipar a s Cipra 1058. (1648.) u Sivas, Tu se zamjerio jednoj dvorskoj gospodi što joj nije opremio 30.000 groša; koje je od njega tražila, zato je proti njemu skovala urotu. Kada još suludom sultanu Ibrahimu ne htjede opremiti ženu Ibšir pašinu glasovitu ljepoticu Perihan, nego otpremi mubašira s riječima, kako no je on govorio u bosanskom žargonu:"Džaanum, u kojem zakonu ima, da vjenčanu ženu jednog muslimana dadem drugome? Ama ne dam, džanum!" Bio je bio svrgnut s namjesništva. Da se ne bi što dogodilo Ibšir pašinoj ženi, zatvorio ju je u trokatnu Kulu i katanac zalio olovom. Ali paša poznajući dobro prilike naslućivao je što ga čeka, ako ode u Carigrad, pa se povuče u okolinu Sivasa. Nato Mehmed paša Ćuprilić i Husejn paša od Amasije dobiju zapovijed, da ga živa ili mrtva dopreme u Carigrad. Kod prvog sukoba Varvar je potukao obojicu do nogu i uhvatio ih pa svezao za stup od čadora. Kasnije spomenuti Ibšir paša dobije nalog od velikog vezira, da ubije Ali pašu i opremi mu glavu u Carigrad. Znajući lukavi Abaza, da junački ne će moći izvršiti povjerenu mu zadaću, odluči kukavički to izvesti. Tobože iz zahvalnosti za učinjenu mu uslugu približi se prostodušnom starcu i jednoga dana zasjede u busiju kod gradića Cerkeš znajući, da će Ali paša s običnom pratnjom tuda proći. Nepošteni Ibšir paša Abaza navali iznenada na svoga dobrotvora i glavu mu odrubi, pa je opremi velikom veziru na dar. To sramno djelo Ibšir pašino, veli Ev. Čelebija. osudio je svatko govoreći: »Crn mu obraz tjesnogrudnom topalu!« Kratko vrijeme iza tuga i on i njegov veliki vezir Hezar pare platili su glavom u Carigradu.
Ev. Ćelebi: V. 57. S. O.: III. 513.

Allamek (Mehmeđ ef., sin Musa ef.) rodom Sarajlija. Nauke je slušao u zavičaju kod profesora Abduldželil efendije. Radi svestrane naobrazbe prozvan je 'Allamek, što znači: mali sveznalica. Po svršetku nauka otišao u Carigrad i stupio u svitu zemljaka Silahdar Mustafa paše, tada veoma uplivne ličnosti na dvoru. G. 1037. (1627.) dobio je profesuru na kolegiju Hasan-zade, gdje se svojom učenosti istaknuo i svratio na se pozornost prvih učenjaka. G. 1042. (1632.) postao je profesor na kolegiju sultanije Mihrimah i Rustempaše Skradiuca, a kratko vrijeme iza toga imenovan rektorom na "Sachnu". G. 1044. (1634.) opremljen je u Halep za vrhovnog sudiju, gdje je obolio na reumatizmu. Dvije godine kasnije u istom je svojstvu premješten u Carigrad, ali ga smrt zateće na putu 1046. (1636.) u cvijetu muževne dobe. Napisao je nekoliko učenih djela u arapskom jeziku, koja su uzvitlala cijelu bunu medu carigradskim ulemom. Poglavito se odlikovao kao strogi i bezobzirni kritik.
Šeichi. fol. 17.

Arslan paša Jahjapašič je sin Gazi Mehmed pašin. Kad mi je otac osvojio Požegu, odnio je vijest u Carigrad i za nagradu imenovan prvim požeškim sandžakbegom 938. (1531.). Kao budimski vezir pogubljen je pod Sigetom 974, (1566.) što je radi nemarnosti izgubio dva grada u budimskom vilajetu. Poznat je kao neustrašiv junak i dobar pjesnik. Vele, da je rado gledao čaš; u dno.
Muvekit: I. 127.

Aruzi (Mehmed) rodom iz Bosne. Bio je svestrano obrazovan. Poglavito se odlikovao kao poznavalac metrike, o kojoj je napisao više rasprava. Glasovito arapsko djelo o poetici »Telchis« preveo je voema vješto na turski jezik. G. 1084. (1673.) umro kao profesor na nekom visokom kolegiju.
Šeichi: 944, Hammer: III. 480.

Asim (Jusuf Ćelebi) nauke slušao u Bosni i Carigradu. Stupio je u državnu službu kod suda u Sarajevu, gdje je umro kao tajnik bosanskoga mulle (vrhovnog suca) 1122. (1710.). Ostavio iza sebe kompletan divan. Ilammer: IV. 40.

Atlagići (Alibegovići) su stara bos. porodica, koja je od pamtivijeka u Livnu imala veliku ulogu sve do konca XVIII. v. Pjeva se i u narodnim pjesmama. Iz nje nam povijest spominje ove članove:

1.) Atli aga, po kom se po svoj prilici prozvala porodica, sudjelovao je s (iazi Murat begom Tardićern u bojevima oko Klisa 944. (1537.) kao voda konjanika.

2.) Zulfikar paša, kao kliski sandžak 1018. (1609.); pogubio ga Piri paša 1025. (1616.) na pravdi Boga.

3.) Mehmed paša, kao kliski sandžak 1096. (1684.), a kao bosanski namjesnik 1097.(1685.), osumnjičen, da je za inad velikom vizeru, koji ga je druge godine svrgnuo s Bosne i naredio mu da čuva Knin. predao grad Mlečanima, zatvoren je u tvrđavu u Prištini, gdje je umro 1100. (1688.).

4.) Mustafa beg. s pjesničkim imenom Safi, umro oko 1153. (1740.).

Početkom XIX. v. ta je porodica izumrla, a livanjska kapetanija tada je prešla na Firduse.

Avdaga Berika, sin Ibrahim agin, sagradio je porušenu Latinsku ćupriju u Sarajevu 1212. (1797.).
Muvekit: II. 191.

Avdibeg Kulenovič iz St. Ostrovice spominje se među buntovnicima na Krajini radi granice 1207. (1792.).
Muvekit: II 168.

Azim je sin Nevesinjca Šabanovića Mehmed efendije. Kao potomak visokih ulemanskih dostojanstvenika g. 1097. (1685.) bio mulazim kod šeh-islama Ankarevije, a kasnije predavao na više odličnih medresa. Umro je od kuge 1124. (1712.) u cvijetu muževne dobe. Ostavio je kompletan divan. Osim toga dopjevao Kafzadetov epos »Lejla i Medžnun« veoma vješto. Bio je veoma cijenjen od savramenih pjesnika.
S. O.: III. 281.; Šalim. Teskira.

Azizi (Mehmed) sin glasovitog Bošnjaka Isa efendije. Majka mu je kći šehislama Kara-Ćelebi-zade. Pripravne nauke slušao je od oca, kad je bio profesor, a visoke od Bošnjaka Sulejman ef. Po svršetku nauka g. 1080. (1669.) imenovan profesorom na kolegiju Sitti Chatun sa 50 jaspri dnevnice. Kasnije je predavao na kolegiju Sokolovića Esmihan sultanije, a g. 1096. (1685.) sa Sulejmanijje imenovan vrhovnim sudijom u Selaniku s naslovom »od Bruse«. G. 1100. (1688.) umro od kuge u nanonu muževne dobe. Među suvremenicima se istakao kao vrstan pjesnik. Osobito mu hvale prigodne pjesme.
Šalim: 478. Harramer: 111. 547.

Bajezid beg bio je na dvoru segban-baša. G. 880. (1475.) spominje se kao hercegovački krajišnik. Nije poznato, šta je kasnije s njim bilo.
S. O.: II. 7.; Truhelka: 213.

Bajram paša redom je iz Bosne. U dvoru je bio silahdar-aga. Dva puta je bio namjesnik u Bosni i to 1030. (1620.) i 1032. (1622.). U jednom popisu bosanskih namjesnika zabilježen je pod imenom Džundi-zade (Vojniković).
S. O.: II. 36.: Muvekit: I. 277.

Bakir Smail beg Sokolović, sin Alibegov i potomak glasovitoga velikog vezira Mehmed naše Visokoga, poznat je kao pjesnik i kaligraf. Umro je 1164. (1750.).
S. O.: II. 6.
Nikad ne prestati vikati već sipati bijes,
kao što vulkan riga lavinu.
U noćima mračnim bit gorući krijes,
što svijetli daleko,daleko u daljinu....
Avatar
zummann
Urednik
Postovi: 3262
Pridružen/a: čet vel 22, 2007 6:56 pm

Re: dr.Safvet Beg Bašagić-Znameniti Hrvati,Bošnjaci i Hercegovci

Post Postao/la zummann »

Bali beg(Mali Gazi)Jahjapašić najstariji je sin našega Jahja paše.Prvi put ga nalazimo kao bosanskoga zaima(zjamet mu je bio Kakanj i Vidanica)gdje s Gazi Bali begom Malkočevićem vojuje u Poljskoj i predvodi jedan odio akindžija.Kasnije je bio sandžak beg u Smederevu,a 926.(1519 g.) na Bosni. Iduće godine kod osvojenja Beograda trampio se s Gazi Husrevbegom za Smederevski sandžak, kome je otada sjedište postaje Beograd. Na Muhaču jednim napadom iza leda odlučio je bitku s Gazi Husrevbegom. Umro je kao smederevski saradžakbeg 933. (1526.). Sin mu je Dervišbeg, dugogodišnji segedinsiki saindžakbeg. U Sarajevu je sagradio džamiju. Po njemu se. i danas zove mahala Balibegovica.
Peče vi: I. 45.: S. (.).: II. 4.; Hadže-zade: II. 83.

Bali ef. rodom iz neke palanke u Bosni. U mlade dane došao je u Carigrad i stupio u bostandžijski odžak. Kod tadanjega bostandžibaše Nekkaš Mustafage bio je imam. Kasnije je prešao u svitu šejhulislama Jahja efendije. G. 1049. (1639.) postao je profesor na Ahmed pašinoj medresi u Carigradu, a 1051. (1641.) imenovan je imifettišom haremeina (Meke i Me-dine). G. 1061. (1650). imenovan je kadijom u Medini; 1070. (1659.) u Edreni; kasnije je 3 puta bio kadija u Carigradu; 1081. (1670.) stavljen je u mir s arpahikom Ankara. G. 1087. (1676.) reaktiviran i imenovan sadri-Anadoli. Umro ie I. rebija g. 1095. (1684.).
Seichi: I.; S. O.: II. 6.

Bali ef. rodom Sarajlija. Učio je u zavičaju i Carigradu. Kad je svršio nauke, stupio je u svitu Sokolovića. Kasnije je predavao na više odličnih medresa. Kad je Bosna podignuta na munlaluk, imenovan je prvim bosanskim munlom sa sjedištem u Sarajevu 986. (1578.). Umro je 990. (1582.) u Sarajevu. gdje je sagradio džamiju u Kadinjuši. Ataj za njega veli: Bio je na glasu radi učenosti i dobrote; po naravi imao je amalakitsko ponašanje i bosanski ponos«. (Kao Ataj i drugi se turski spisatelji često ćešu o bosanski ponos).
Muvekit: I. 77.

Bećir beg Sijerčić. sin Sinanpašin, s čajničkom vojskom, čuvao je Višegrad 1222. (1807.).
Muvekit: I.' 177.

Bećir ef.. muderis u Carigradu, sakrio je munla Saliha, koji je donio mahzar proti Derendeliji. da ga ne uhapsi veliki vezir Huršid paša 1229. (1813.).
Muvekil: II. 348.

Bećir ef. rodom iz Mostara. Po svršetku nauka otišao u Carigrad i stupio u svitu Mostarca Mustafa paše, i po njemu poznat pod imenom Mostari hadžesi. G. 1060. (1650.) imenovan je u Smirni na Faik pašinu medresu. Zatim dode u Carigrad kao profesor na defterdar-Ahmed-pašinu medresu. Umro je rebija II. 1069. (1659.).
Šeiehi: I.

Bećir paša Čengić hercegovački mutesarif g. 1145. (1732.). Iduće godine vodi Bošnjake i Hercegovce u Krim, da čuvaju Kafu. G. 1149. (1736.) vodi vojsku pod Oziju gdje je našao smrt s više hiljada Bošnjaka i Hercegovaca mjeseca rebija 1. 1150. (1737.).
Muvekit: I. 493.

Bećir paša (II.) Čengić spominje se medu bosanskim velikašima u 2. poli 18. v. G. 1207. (1792.) oteo ie Pivu od Avdibega Selmanovića. Zapisi i natpisi.

Bećir paša Sehnanović kao plevaljski muselim pogubljen od Dželal paše g. 1236. (1823.).
Jukić: Bosanski prijatelj I.

Bećir paša Travnjak kao emiri-achor u dvoru (Oberstallmeister) imenovan je bosanskim namjesnikom 1028. (1628.). odakle je nakon par mjeseci premješten u Temešvar. Kasnije je Turska izgubila 2—3 grada u Ugarskoj. Serasker Husejn paša, kome je Bećir paša bio dodijeljen, da sa sebe skine krivnju, obijedio je Bećir pašu, koga su pozvali u Carigrad i pogubili ga u Edreni, prije nego mu je pružena prilika, da se opravda. S. O.: I. 173.;
Muvekit: I. 289.

Bedruddin Mahmud rodom iz Sarajeva. Po svršetku nauka bio je učitelj glasovitog Sokolovića, kad je bio natkomornik u dvoru. U vrijeme Sokolovića vezirovania postao je profesor i brzo dotjerao do Sachna 973. (1565.) Kasnije je predavao na Sulejmaniji, a s te medrese imenovan je vrhovnim sudijom za Egipat 976. (1568.). Druge godine umre u Kairu, poštovan od naroda i dostajanstvenika kao visoko učen, ljubazan i pošten sudija. Sokolović ga je veoma volio i cijenio. Na njegov prijedlog Bosna je podignuta na »munlaluk«.
Atai: 124.

Begtaš beg (Gazi) bio je vojvoda hercegovačkog sandžaka Mahmud bega. G. 928. (1521.) osvoji na čelu hercegovačke vojske Skradin. S ostalim plijenom opremi u Carigrad dva brata, koji su kasnije za carevanja Sulejmanova imali veliku ulogu u turskom carstvu, i to Rustem paša kao veliki vezir, a Sinam paša kao veliki admiral. G. 945. (1538.) nalazimo ga s bosanskim sandžacima pod Drnišem. Evlija Celebi spominje ga kao osvojitelja Korlata, Pakraca, i još nekih palanaka po Dalmaciji i Slavoniji. Muvekit: I. 113.

Begtaš paša rodom iz Bosne. Cijeli život pašovao je po bosanskim sandžacima. G. 1066. (1752.) 11. dan redžepa imenovan ie kliskim sandžakom. Umro je u Bosni 1180. (1766..).
Muvekit: I. 542.; S. O.: II. 23.

Behram aga sagradio džamiju u selu Radule, visočki kotar 1131. (1718.).
Muvekit: I. 478.

Behram paša sin Kara Mustafa paše Sokolovića (Kara Šahinu). Po svršetku nauka stupa u državnu službu. G. 967. (1559.) pode s ocem u Jemen. Kasnije je bio namjesnik od Gaze, a 972. (1564.) valija u Dijari Bekint. odakle je 976. (1568.) premješten u Jemen, gdje je stekao velikih zasluga za državu upokorivši pobunjena plemena i osvojivši mnoge gradove. U više gradova u Jemenu sagradi džamije i medrese i čini zadužbine. Osim loga uvodi neke zakone u upravu i sudove i tako ostavlja lijepu uspomenu u arapskom narodu. Kasnije je sudjelovao s Laila Mustafa pašom Sokolovićem u ratu na Perziju 986. (1578.) gdje se odlikova sa junaštvom.
Mimedžim-baši: III. 254—257.; S. O.: II 32.

Hesir kapetan, sin Imšir kapetana ostrožačkoga, imao je vidnu ulogu na Krajini. Spominje se 1181. (1767.).
Muvekit: I. 5.62.

Bezmi je pjesničko ime Ibrahim efendije Jasakčića, sina Ramadanagina. Nauke je slušao u Bosni i Carigradu. Po svršetku nauka dulje je vremena bio činovnik u dvorskoj kancelariji. Kasnije se povukao u mir i posvetio pjesnikovanju. S jenjičarskini agom Mustafa pašom iz Podosta bio je veliki prijatelj. Njemu za volju pošao je na bečku vojnu koju je poveo Kara Musíala paša, Za opsade Beča 1094. (1683.) granata mu je odniela nogu,što mu je i smrt prouzročilo. Ostavio je kompletan divan pjesama, koje njegovi suvremenici vrlo cijene.
Hammer: III. 527.

Ćafi Hasan ef. ibni Turban, bin. Davud bin Jakov, rodio se 954. (1547.) u Prascu. Nauke je slušao u Bosni. Po njihovu svršetku pridvorio se kod prvog bosanskog munle Bali ef., koji ga je upisao u kadije i uzeo sebi za zamjenika. S njime je 984. (1576.) uništio Hamzevije u Posavini. Bio je kadija u nekim gradovima po Bosni, dok mu jednom sunu u glavu, pa pođe u Carigrad, da sluša više nauke. Nakon nekoliko godina vrati se opet u Bosnu, pa stupi u kadije. G. 1004. (1595.) napisa političko - historijsku raspravu pod imenom »Nizamul-alem« (uredba svijeta) i kao mudža-hid krenu pod Egru. To se djelo preko zemljaka i velikog vezira Ibrahim paše proturi do ruku sultana Mehmeda III., kome se ono svidi, pa mu naredi, da je prevede na turski. Druge godine ode s prijevodom i još nekim djelom u Carigrad, gdje s protekcijom spomenutog paše bude imenovan doživotno kadijom i muderisoin u Prascu. Kasnije je dobrovoljno sudjelovao u bitkama kod Osijeka i Estergona. Umro je u zavičaju uoči Lejleiberata 1025. (1616.). Bio je veoma pobožan i postio je savmi-Davud (Davidov post) preko 30 godina. Nikako nije trpio suvremenih šehova, nego ih je progonio zborom i tvorom. Napisao je cijeli niz djela i komentara na Kudurino djelo o islamskom pravu u četiri sveske. Kraj Prusca osnovao je novu varošicu i nazvao je Nev'abad. Tu je sagradio džamiju, medresu i mekteb, te oživio uspomenu na Ajvaz dedu, koji je skopaljsku župu iza fetha preveo na Islam. I dan današnji muslimani iz okolišnih krajeva Bosne na određeni dan hodočaste na Ajvatovicu da pohode grobove Ajvaz dede i Ćafi ef. U »Nizamul-ulema« napisao je autobiografiju. U »Glasniku Zem. Muzeja« u Sarajevu 1916. izišao je prijevod Ćafine »Uredbe svijeta« od Bašagića.
Ć. Celebi: I. 380.: S. O.: II. 130. Bosna Salnatnesl od 1302, Atai: 584; Bašagić: 52 58.

Ćatibl Derviš Mustafa, rodom iz Bosne, učio je u domovini i došao na glas kao kaligraf.Pripadao je mevlevljskom redu. Umro je u Jerri Šeheru 1078. (1667.).
Seichi: I.

Ćedai ef. je pjesničko irne Ali ef. Bošnjaka, koji je umro 1097. (1682.) kao profesor na Sarmu u Carigradu.
Šeichi: I. 749; S. O.: III. 517.

Čemal beg odlična ličnost kod Gazi tiusrev bega. U Sarajevu u mahali Koševo sagradio je mesdžid i medresu, za koje je uvakufio lijepu za-dužbinu. Po njemu je prozvana mahala i ulica Ćemaluša. Oporuka, u kojoj oslobađa mnogo robova i zapisuje zadužbinu, pisana je 945. (1538.). Kod mesdižida zakopan mu je sin Ibrahitn beg. koji je umro 961. (1553.) Mahmud vojvoda bio je prvi mute-velija Cemalbegove zadužbine. Muvekit: I. 152 (na rubu).

Daut beg Redžepašić sin je Osmanbega, defterdara bosanskog. Od g. 1220. (1805.) do 1230. (1814.) bio je cernički musellim (Gacko). G. 1230. (1814.) postao je musellim pivsko-nevesinjski i kao takav ostade do konca života 1245. (1829.). Ustanak, koji je digao Hadži Peštelo u Mostaru proti Mehmedibega Bakamovića, vezirskog musellima, vješto je ugušio i za zasluge imenovan musellimom u Mostaru. Da je bio ugledna ličnost, dokaz je, što su se Stočani protiv Rizvanbegovića i Rizvanbegovići protiv Stočanima obraćali njemu za posredovanje u izmirenju. Isto tako Small kapetan Počiteljski i Aliaga Stolauki traže od njega pomoći u osobnim zadjevicama.

Davud paša Bogojević (Kara Nišandži) naše je gore list. Kad je postao vezir 908. (1502.), Dubrovčani su mu opremili 17. kolovoza iste godine dar, po običaju dvije čaše »de conditione taciarum, que donatur bassalariis«. U dvor je došao za vlade Mehmeda II. G. 899. (1493.) postao je nišandžija, a 903. (1497.) sanđžaikbeg u Nikopolju, odakle je 908. (1502.) pozvan za vezira u Visoku Portu. Nakon dvije godine pošao je u mir i nastanio se u Gebzi, gdje je umro 911. (1505.) i zakopan. U Usćudaru sagradio je džamiju, a u Skoplju džamiju i imaret. Bio je oženjen sultanijom. Sin mu je Mustajbeg bio namjesnik na Hercegovini 923. (1515.).
Hammer kaže za Davud bega da je Dalmatinac.
Hadže-zade: II. 219.: S. O.: II. 321.;
Truhelka: 224.: Hammer: II. 332. i 615.

Davud paša (Kara) rodom je iz Bosne. U dvoru je uzgojen i postao čokadar. G. 1009. (1600.) imenovan kapidžibašom, a 1013. (1604.) vezirom u Visokoj Porti. U to se vrijeme oženio kćerkom Mehmeda III. Kasnije je bio kapetan paša i beglerbeg od RumeIije. G. 1031. (1625 ) postao je velik vezir. Obijeđen, da je izdao zapovijed, da se sultan Osman ubije, plati glavom 7. rebija I. 1032. (1622.).
Ć. Čelebi: II. 32 i 46.; S. O.: II. 325.; Pečevi: 11. 384 389.; Kam. al. III. 2110.

Dedaga Čengić (Derviš paša) drugi sin epskog junaka Smailage Čengića. Kao mladić od 18 godina išao je svetiti oca Hercegovcima. Kad je Omer paša došao u Bosnu dokinuo je azape pa uveo pandure za čuvanje granice od Crne Gore. Dedagu imenovao je serdžedom. Tu je dužnost vršio 2 puna decenija i za zasluge imenovan pašom. Kad je Server paša došao u Mostar, pozvao ga je k sebi i pričaju, da mu je iza ručka dao otrova u kahvi. Obratio se na mostarske liječnike za pomoć, ali svi su slegnuli ramenima. Zato je sio u fijaker i poletio da traži liječnika u Sarajevu. Smrt ga je zatekla u Jablanici, odakle mu je tijelo preneseno i zakopano kod čaršijske džamije u Konjicu 1293. (1876.). Muvekit ga hvali kao neustrašivog junaka, i ističe njegovu ljubav prema domovini te velike zasluge za državu. Zadnji mejdan u Hercegovini pred dvije vojske crnogorskom i hercegovačkom podijelio je s Dragom Kovačevićem i odnio mejdan ranivši protivnika u desnu ruku.
Muvekit: III. 175.

Deruni (Čolaković), pjesnik, rodom je iz Banja Luke. U jednoj kasidi lijepo je spjevao krajiški ustanak, koji je digao Sefer beg Zmajević proti Dželali Hasan paši 1011. (1602.), koji je kao valija doveo sa sobom iz Anadola više hiljada eškije i počeo robiti i globiti po Bosni mirno stanovništvo. Safer beg ga je bacio preko Save i Carigrad je bio prisiljen premjestiti ga u Temešvar.
Muvekit: I. 248.

Derviš beg bio je bosanski teskoredžija 1230. (1814.).
Muvekit: II. 348,

Derviš beg Filipović vodio Glamočane U Srbiju 1224. (1809.). Muvekit: II. 303.

Derviš beg Jahjapašić sin Gazi Balibegov. Desetke godina begovao u Se-gedinu. Umro je 957. (1550.).
Pečevi: I. 264.; S. O.: II. 327.

Derviš beg Sokolovićsin Abdulkadir begov spominje se medu odličnim Sarajlijama: 1223. (1808.).
Muvekit: II. 294.

Derviš beg tuzlanski kapetan spominje se medu sužnjima, koji su se povratili iz Rusije 1151. (1738.).
Muvekit: I. 495.

Derviš ef. Žagrić (Hadži) ,pjesnik i osnivač tekije u Mostaru, živio je oko 1050. (1640.).
Muvekit: I. 55.

Derviš Hasan kapetan Osmanpašić spominje se kao tuzlanski kapetan 1164. (1750.).
Muvekit: I. 541.

Derviš Hasan paša Redženašić sin je bosanskog defterdara Sulejmanpaše, koga je pogubio Vanlija. Kao zaim za Derenđelijine vojne na Beograd istaknuo se i postao paša. Kao zalo-maga bio je musellim nevesinjski 2— 3 godine, i s Nevesinjcima pokušao ugušiti bunu u Mostaru, koju je podigao Ali aga Dadić 1229. (1813.). Mostarci su ga suzbili, na što se zatvorio u Blagaj, odakle se nakon 15 dana povukao na Nevesinje. Kasnije je bio muhafiz od Posavine i branitelj u Užici, koju su opsijedale srpske ustaše. Umro je u Užici od srdobolje 1230. (1814.).
Batinić: I. 189.; Muvekit: II.

Derviš Mehmed paša je rodom iz Bosne. Uzgojen u dvoru, gdje je postao bostandži-baša. Iz dvora je izišao g. 1014. (1605.) kao vezir i kapetan paša. Početkom iduće godine imenovan je velikim vezirom, a u mjesecu šabanu iste godine ubijen. Zakopan ie u Ušćudaru u groblju Miskinler. Kako se brzo popeo na najviše dostojanstvo, onako je brzo i završio karijeru; možda je dao povod našoj krilatici: »S paje na paju, pa na vješala«.
S. O.: II. 329.: Had. vuzera: 54.; Naima: I. 449.: Kani. al. III. 2130.

Derviš Mehrned paša Teskeredžić sin teskeredžije Mustajbega Duvnjaka. G. 1285. (1868.) bio je član šura-i-devleta. Kasnije je dobio naslov beglerbeg od Rumelije, a 1295. (1878.) 3. safera umro je u Carigradu i zakopan kod sultan Ahniedove džamije.
S. O.: II. 337.

Derviš paša Mostarac sin Bajezidagin. Za vrijeme Selima II. kao adžami oglan došao je u dvor, gdje je došao do visoke naobrazbe. Prvi put ga sretamo kao dogandži-bašu g. 995. (1587.). U tom svojstvu prevede Muradnamu s perz. na turski. G. 1000. (1592.) bio je carski savjetnik (niusa-hibi has) i ostao takav do smrti Murata III. 1003. (1595.). Druge godine sudjelovao je kod osvojenja Egre. G. 1007. (1598.) imenovan je namjesnikom na Bosni. Kasnije je bio muhafiz u Egri. G. 1010. (1601.) opet ga nalazimo na Bosni. Oba puta cijelo vrijeme ratuje s bosanskom vojskom po Ugarskoj. U. 1012. (1603.) poginuo je na Margaretinu otoku pod Budimom. Dan prije pogibije spjevao je glasoviti Gazel o sudbini, koji ovako počima:

»Gdje pomoći ne imade Svemoćnoga gospodara.
Tu opravit' ne će ništa tisuć svjetskih pametara«.

Iza njega ostalo je dosta lijepih gazela u perzijskom i turskom jeziku, koje spadaju medu najljepše umotvorine one dobe. U Mostaru sagradi lijepu džamiju 1000. (1592.) i uz nju knjižnicu, koju je snabdio lijepim brojem rukopisa. Danas knjižnici nema traga. I sin mu Ahmedbeg bio je junak i pjesnik.
Pečevi: II. 273—275.: Ć. Čelebi: I. 4. S. O.: II. 329.

Derviš Sulejman beg Vilić bio je bosanski defterdar i vezirski kajmekam 1233.—1242. (1817.—1826.).
Muvekit: II. 360.

Dilaver paša rodom iz Hrvatske. U dvoru je uzgojen i postao čašengir baša. Kasnije je imenovan berglerbegom na otoku Kipru, a onda kao vezir valijom u Bagdatu. G. 1024. (1615.) premješten je u Diari Bekir, odakle je 1030. (1620.) u ramazanu pozvan za velikog vezira. Sa sultanom Osmanom vodio je vojnu na Hotin. U carigradskoj pobuni platio je glavom zajedno s Osmanom 1031. (1621.). Zakopan je u Ušćudaru u groblju Miskinlar.
C. Čelebi: II. 51.; I'ečevi: II. 383.: S. O.: II. 339.
Nikad ne prestati vikati već sipati bijes,
kao što vulkan riga lavinu.
U noćima mračnim bit gorući krijes,
što svijetli daleko,daleko u daljinu....
Avatar
zummann
Urednik
Postovi: 3262
Pridružen/a: čet vel 22, 2007 6:56 pm

Re: dr.Safvet Beg Bašagić-Znameniti Hrvati,Bošnjaci i Hercegovci

Post Postao/la zummann »

Durmiš paša Čengić dulje vremena hercegovački alajbeg od 1100. do 1115. (1688.—1703.). Kasnije je postao beglerbeg i paša na Hercegovini. Poginuo je kod Daihrice, gdje je i sahranjen 1129. (1716). Muvekit: I. 447. i 475.

Džafer aga, sin Solak Skendera spominje se g. 973. (1565.) kao dizdar Bos. Dubrovnika. Taj Dubrovnik nalazi se u vareškoj nahiji, gdje se sastaju rijeke Misuča i Zinik. S. O.

Džafer aga (Hadži), turnadži-baša, pogubljen od Dželal paše 1238. (1822.).
Muvekit: II. 383.

Džafer Odobaša uzvitlao je pobunu proti veziru Vuču, koji ga je pogubio 1048. (1638.).
Muvekit: I. 335.

Džafer paša Čengić, sin Bećir paširi, bio je musellim na Hercegovini 1165. (1751.). Kasnije postade beglerbeg, onda mutesarif u Klisu. Kao vezirski kajmekam na Bosni spominje se 1191. (1777.), 1199. (1784.) i 1214. (1799.).
Muvekit: II. 8.

Džamberdi Gazali rodom je iz Slavonije. Kako je došao u Egipat, nije nam pomato. Od sr. 1512. nalazimo ga na uglednu mjestu medu mamelučkim begovima kad je sultan Selim 1517. zavojštio na Egipat, misirski sultan Tomanbaj sakupio je vojsku i stavio joj na čelu Džamberdi Gazaliju. Kad je došlo u Siriji do odlučne bitke, on se preobukao u beduinsko odijelo, prebjegao u pleme Gazali i kao nepoznat pozvao Tomanbaja na mejdan. Mada je bio na mejdanu pobijeđen. Tomanbaj mu je poštedio život. Tad je prešao na stranu sultan Selima, kojemu je nakon odlučne bitke odao »krovište Tomanbajevo. Za te zasluge Selim ga je postavio za namjesnika u Siriji. Kad je Selim umro,a Sulejman sjeo na prijestolje, jedini se je Džamberdi Gazali odmetnuo odmah od Sulejmana, okupio oko sebe arapska i druska plemena i krenuo u Carigrad. Sulejmanu je bilo ispod dostojanstva da se sam stavi vojsci na čelo, pa je povjerio tu zadaću Ferhad paši Šibenčaninu, koji ga je pod Haleipom potukao 1520., njega pogubio i glavu mu poslao Sulejmanu na dar.
Hammer: l. 772, 779. 795.

Edhem je pjesničko ime Ibrahim bega Bašagića. Rodio se u Nevesinju 1257. (1841.). Sin je Lutfi beg Redžepašića, muselima pivsko-nevesinjskoga, koji je bio također hercegovački bašaga. Po njemu je prozvana cijela porodica Bašagići. Nauke je počeo u Nevesinju, a nastavio u Travniku u medresi pred muftijom Derviš ef. Korkutom. Uz šerijatsko pravne znanosti dosta je dobro poznavao arapski i perzijski jezik, a turskim jezikom vladao je kao i svojim. S početka se mislio posvetiti ulemanskom staležu, ali je ubrzo prešao u političku službu. Prije okupacije služio je kao kajmekam u Pivi, Foči i Ljubuškom. Kad je prvi put proglašen ustav u Turskoj, Hercegovina ga je opremila s muftijom Karabegom kao svog poslanika su Carigrad 1876. I drugi put je bio 1878. izabran u Hercegovini za parlamenat. U klubu balkanskih poslanika bio je oba puta tajnik. Iza okupacije bio je predstojnik u Stocu i Konjicu. Kad je ustrojena zemaljska vakufska komisija 1883. u Sarajevu, imenovan je mufettišom. Kasnije kod preustrojenja postao je ravnatelj i predsjednik povjerenstva, koje je časti obnosio sve do smrti 8. studenoga 1902. On je prvi počeo pisati životopise glasovitih Bošnjaka i Hercegovaca po bosanskim »Salnamama« (Kalendarima) i upoznao nas s Derviš pašom Mostarcem, Nerkesijom, Kafijom, Gazi Husrev begom, Gazi Ferhat pašom Sokolovićem i drugima. Pjevao je pjesme i kronograme u turskom jeziku. Surađivao je u »Vatanu« i »Rehberu«, koji su izlazili u Sarajevu.

Ejub paša iz Novog Pazara g. 1242. (1826.) savjetuje sarajevskim agama, koji su se stavili na stranu Jenjičara, da ne dižu bunu. Iduće je godine bio zapovjednik bosanske vojske, koje je bila zadaća čuvati Beograd. Šabac,Uzice i Sokol u Srbiji. G. 1243. (1827.) umro je u Novom Pazaru.
Muvekit: II. 463.

Fahir je pjesničko ime Bošnjaka Salih ef. S početka je bio pisar u dvorskoj kancelariji, kasnije je prešao u šehove halvetijskog reda. Neko je vrijeme putovao po svijetu i napokon se nastanio u Carigradu, (i. 1127. (1715.) na otoku Mora bio |e kont rolor, gdje je iste godine umro.
Seichi: II.

Faiz je pjesničko ime Abdullaha, sina Bošnjaka Sami'i Abdulkerim efendije. Rodio se u Sarajevu, gdje je učio pripravne nauke. Svršivši visoke nauke u Carigradu imenovan je na Malkočevu medresu u Sarajevu 1095. (1684.), gdje je predavao sve do smrti 1100. (1688.). Kuga ga je pokosila u naponu muževne dobe. Pjesme su mu dosta dobre.
Salim: 506.; S. O.: III. 408.

Fazli buljubaša, bi s odjelom bosanske vojske g. 1107. (1695.) određen, da čuva Beograd.
Muvekit: I. 446.

Fazli paša (Gazi) rodom je iz Maglaja. Uzgojen je u dvoru, gdje je za vlade Ibrahima imao vidnu ulogu. G. 1055. (1645.) izišao je iz dvora kao beglerbeg od Anadola. Druge godine postao je carski savjetnik i zet. G. 1057. (1647.) imenovan je kapetan-pašom, a kratko vrijeme iza toga pozvan je u vezirsko vijeće za drugog vezira. Kad je sultan Mehmed IV. sjeo na prijestolje 1058. (1648.). opremljen je Temešvar za namjesnika, odakle je 1060. (1650.) premješten na Bosnu. Uz kratke prekide vladao je Bosnom punih pet godina. G. 1065. (1654.) porazio je kršćansku vojsku kod Knina opravio kninsku tvrđavu. Iste je godine pozvan po treći put u vezirsko vijeće. U Edreni se u prisutnosti sultanovoj porječka s velikim vezirom Čuprilićem i dobaci mu nekoliko gorkih, ali istinitih riječi. Radi toga se zamjeri sultanu, koji ga opremi za namjesnika u Budim, odakle bude brzo premješten u Temešvar, a iz Temešvara u Silistru s nalogom, da uhvati vlaškog vojvodu Besarabu, koji se bješe odmetnuo. Premda je potukao neprijateljsku vojsku, ugušio stanak i prisilio vojvodu da bježi iz Vlaške, veliki vezir obijedi ga kod sultana, da je primio mito od vojvode i dao mu priliku, da pobjegne. Pozvan na odgovornost u Edrenu bude pogubljen prije preslušanja 1068. (1657.) ni kriv ni dužan. Bio je veoma iskren i pravedan. Vrlo iskren otvoreno je govorio ne pazeći, da li će se kome zamjeriti ili ne. U zavičaju je sagradio lijepu džamiju i ostavio joj za uzdržavanje lijep imetak. U Carigradu je sagradio saraje zvane "Bini bir direk« (Hiljadu i jedan stup).
S. O.: IV.. 23.; Neima: VI. 321—330.; Kam. al.: V. 3415.

Fejzulah ef. Altiparmak-zade (Šestić) sin je Ibrahim efendije. Bio je muderis i pjesnik. Umro je u Carigradu 1156. (1743.).
S. O.: IV. 35.

Fejzullah ef. Kassam-zade. Nauke je učio u Carigradu. S početka je bio muderis, a kasnije munla. Umro oko 1180. (1766.).
S. O.

Ferhad aga Katušić spominje se u dubrovačkom arhivu kao carski dvoranin, koji je u Dubrovniku kao naročiti poslanik 921. (1515.) donio vijest o pobjedama Selima I. u Perziji i Egiptu. Tom prigodom pohodio je oca Radovana, i s bratom ga doveo u Dubrovnik. Dubrovčani su ih darivali kao odličnu gospodu.
Truhelka: 176.

Ferhad beg po svoj prilici rodom iz Travunije. G. 888. (1483.) šalju Dubrovčani počasne darove knezu Radivoju, bratu carskoga zeta Ferhad bega. Taj se Radivoj kasnije spominje u dubrovačkom arhivu kao vojvoda trebinjski u dva maha. Ferhad beg je s ostalim odličnim našim zemljacima Ahmed pašom Hercegovićem, Ishak begom Kraljevićem i dr. uzgojen u dvoru, gdje je vršio razna dostojanstva. Iz dvora je izišao kao sandžakbeg od Sereza, odakle je u egipatskom raitu opremljen za muhafiza u Adanu, gdje je ludo, ali junački poginuo u cvijetu mladosti 890. (1495.). Za njega je bila udata Selčuka, kći sultana Bajezida II., s kojom je imao sina Gazi Husrev bega, glasovitog junaka i dobrotvora grada Sarajeva.
Truhelka: 176. i 178.; Hadže-zade: II. 51.

Ferhad beg Ulamapašić, sin Skender bega, požeškog sandžaka. Ulamapaša je porijeklom Perzijanac. U Bosnu je došao kao namjesnik 948. (1541.). Poginuo je kod Lipave u Erdelju 958. (1551.). Potomci su mu se nastanili u Bosni. Istaknuo se kao veliki dobrotvor. U Tešnju ie sagradio lijepu džamiju, kod koje je i sahranjen. Osim toga sagradio je U Sarajevu poznatu Ferhadiju,i u Žepču džamiju.
Muvekit: I. 150.

Ferhad paša rodom iz Šibenika. Sigurno je kao sužanj došao u dvor, odakle je za vlade Selima I. izišao kao beglerbeg od Rumelije. Poglavito se istaknuo za vlade Sulejmana. G. 1520. kao treći vezir opremljen je u Siriju, da uguši ustanak, koji je uzvitlao namjesnik Džamberdi Gazali, Slavonac. Do odlučne bitke došlo je pod Halepom, gdje je do nogu potukao ustaše i uhvatio Džamberdi Gazaliju. kome je odrubio glavu i poslao Sulejmanu u Carigrad. G. 1522. svladao je Šeh Suvar oglu Ali bega, koji se digao proti Sulejmana. Tom prigodom uništio je njega i cijelu mu porodicu. Poslije osvojenja Rodosa pokazao se vrlo krvoločan, bez milosti je ubijao sve protivnike i pljačkao njihova dobra po Maloj Aziji. Zato ga je Sulejman pozvao u Carigrad i na molbu majke i sestre mu, koja je bila udata za Ferhad pašu dao mu je sandžak Smederevo sa 700.000 jaspri godišnjega dohotka, misleći da će mu to dosta biti. Naskoro je i odatle mnoga tužba došla, da i tamo robi i pali, kao što je radio i u Maloj Aziji. Premda ga je Sulejman volio i premda je bio carev zet, za hatar pravde i da zastraši druge namjesnike, dade ga 1. studenoga 1524. pogubiti. Ferhad paša je bio samo 10 godina stariji od sultana, veoma ratoboran, nagao, slavohlepan i grabežljiv bez granica.
Hammer: II. 19, 25. 42.; Nuhbetut-tevarih, str. 55.; Klaić: IV. 293.

Ferhad paša Sokolović (Gazi) sin je Rustem begov, brat Derviš paše, koji je poginuo kao beglerbeg od Diari Bekira kod osvojenja Georgije, i glasovitog Kara Ali bega, koji je poginuo kod pada Ostrogona. Prvi put ga susrećemo kao kliskog sandžaka od 974. do 982. (1566.—1574.). Kao takav ratovao je mnogo po Dalmaciji, silazio je čak pod Zadar 976. (1568 ). osvojio Zemunik, Ozren, Brodin i Bijelu Stijenu. G. 980. (1572.) kad je zagrebački kanonik Franjo Filipović s velikom vojskom pošao na Bosnu, Ferhad beg sa Sinan begom Hercegovačkim sukobi se s njim kod Ivanića i porazi ga do nogu. U tom okršaju uhvatio je i kanonika, koji je prešao na Islam. Od njega vuku lozu bezi Filipovići. Za zasluge imenovan je bosanskim begom. Za njegova begovniija Bosna je podignuta na vilajet 991. (1583.). Om je dakle prvi bosanski paša (valija). Sjedište pašino prenio je iz Travnika u Banja Luku. G. 982. (1574.) provalio je u Hrvatsku i došao do Bihaća. Tu ga je dočekao austrijski general Herbert Auersperg, koji poginu na bojnom polju, a sin mu Vuk Fugelbert pade Sokoloviću u sužanjstvo, koga dade na otkupe za toliko novaca, da sagradi krasnu džamiju i nabavi joj vakuf. Po Pečeviji otkupnina je dosegla svotu od 30.000 dukata. Ta je džamija Ferhadija u Banjaluci jedan je od najljepših arhitektonskih spomenika turske dobe u Bosni. Tom je prilikom osvojio Cazin i Bužim. G. 1577. diže se opet put Krajine, pa osvoji redom gradove Mutnik, Ostrožac, Vel. Kladušu, Šturlić, Peći i Podzvizd. Razorivši Gvozd zaputi se put Dubovca, ali ga general Ivan Farenberg preteče kod Korane i nakon ljuta okršaja Ferhadbeg bude prisiljen na uzmak. Za vojne Kevenhullerove 1578. pade Cazin, Zrin i Bužim opet u ruke kršćanske, ali Ferhad beg pod jesen iste godine sađe u Krajnu, pa ponovno osvoji izgubljene gradove i postavi u njih jake posade. Pritom su ga pomagali vlasi, koje je doveo iz Stare Srbije, da mu vuku topove i grade utvrde. Napokon se prevari, pa im povjeri neke gradove, da se nasele u njih i čuvaju ih od napadaja. Čim se Ferhad beg vratio u Travnik, odmah se oni obrate na Farenberga, da mu izruče Ostrožac i ostale gradove. Ugovor je potpisan u Beču i Gracu, ali im Ferhadbeg pomrsi osnove. Od osvojenih gradova bude osnivan novi sandžak sa sjedištem u Ostrošcu. Iza 1588. premješten je u Budim, gdje ga iz potaje probode jedan njegov rob.
Hammer: IV. 151.; Pečevi: I. 453.; E. C: VI. 196.; Bašagić: Uputa 38—43.

Feridun je pjesničko ime Sir Alije, rodom iz Sarajeva. Nauke je slušao u zavičaju i Carigradu, gdje je i ostao. Kod vakufske uprave služio je kao viši činovnik sve do smrti, koja ga je zatekla 1069. (1658.). Pjesme su mu nadahnute sofizmima i dosta su slobodoumne.
S. O.: IV. 20.: Bašagić: 90.

Feriz beg je naš zemljak, koji je za carevanja Bajezida II. u dvoru bio u rasnim častima.Iz dvora je imenovan begom na Bosni 911. (1505.), kojom je upravljao sve do 918. (1512.). Kroz to vrijeme sagradi u Sarajevu muško i žensko kupalište, od kojih se podorine vide i sada u Saračima. Osim toga u Hubjaraginoj mahali sagradi medresu, po kojoj je cijela okolina prozvana Medrese. Oko kupališta sagradio je više magaza i dućana, i to sve uvakufi za izdržavanje medrese. Vodu pred Jahjapašinu džamiju i u kupališta dovede sa Sedernika.
Muvekit: I. 96.: Truhelka: 207.

Ferruh aga Spominje se kao carski čaušbaša u Dubrovačkom arhivu između 885. i 895. (1480.—1490.). U jednom pismu moli Dubrovčane, da mu zbave rodbinu i na svojoj lađi spreme u Carigrad. Pismo je pisao Skender beg, carski dragoman, bosančicom.
Truhelka: 176.

Fevzi je pjesničko ime Mehmed ef. Sarajlije. U ranoj mladosti otišao je u Carigrad i nastanio se u Usćudaru. S prva je služio u dvorskoj kancelariji, a kasnije bio tajnik (divan-efendi) kod vezira. Pod konac života stupio je u derviški red »halveti« i pridvorio se šehu Ali ef. Selami, od koga je uzeo »inabet«. Udaljen od svijeta živio je skromno sve do 1084. (1673.). Savremenici ga hvale kao vrsna pjesnika.
Safai: 182. fol. — Šeichi: I. 973. — S. O.: IV. 28.

Fevzi II. rodom Blagajac, Po zvanju je bio šejh. Živio je u Mostaru i cijeli život predavao Mesneviju. Napisao je u perzijskom jeziku »Bulbulistan« i podijelio ga u šest perivoja. (Sadržaj vidi u Bašagić: B. i Herc. 148— 150.). Sudjelovao je u boju pod Banjalukom i tom prilikom izrekao dva kronograma o pobjedi. Umro je oko g. 1160. (1747.).

Gaibija Mustafa ef. rod je iz Kliskog sandžaka. U svoje vrijeme medu serhatskim šehovima uživao je veliki Ugled. Kad je g. 1100. (1688.) sultan Sulejman II. podiKao vojnu na Beograd, nozvao je i Gaibiju. Ovaj mu je odgovorio jednim derviškim pismom i potpisao se sa "Seri hajdudani Kupres" (vođa kupreških hajduka). Umro je u St. Gradiški, gdje je i sahranjen.I danas mu se tamo u jednom kutu parka nalazi turbe, koje mu je sagradio Dedaga Čengić. Poznata je krilatica »Suha međa Gaibina leđa«, u koju je narod vjerovao sve do okupacije.
Bosna Selnamesi (God. 1304.) str. 154.

Gajreti je pjesničko ime Mehmed Čelebije, sina požeškog sandžaka Skenderbega, a brata tešanjskog bega Ferhada. Po zvanju je bio zajim. Umro je 950. (1543.). S. O.: III. 621.

Habiba. Među ono malo turskih pjesnikinja imamo odličnu zastupnicu u Habibi, kćeri Ali paše Rizvanbegovića. Po njezinu pismu, koje nam bilježi Mehmed zihni rodila se 16. redžeba 1262. (10. srpnja 1845.), dakle u vrijeme Alipašine moći i slave, kad je vladao kao vazalni knez Hercegovinom. Iza pogibije Alipašine otišla je u progonstvo u Malu Aziju, gdje je počela i svršila nauke. Kao djevojka pjevala je lijepe pjesme, a nije prestala pjevati ni kad se udala za visokog činovnika u Babu-Alijji. Ahmed Muhtar tvrdi, da joj je pošlo za rukom ispjevati cijeli divan i tako među miljenicama turskih muza zauzeti odlično mjesto. Umrla je 1308. (1890.) u Carigradu.
Zihni: Mešahirun-nisa I. 159.; Ahmed Muhtar: Šairhanumlerumuz, 14.


Habib-Dede je rodom iz Bosne. Po svršetku nauka stupio je u derviški red »mevlevi«. Cijeli život proboravio je u Beogradu predavajući glasovito mistično djelo »Mesnevija«. Sam je bio čudnovat pjesnik. Pjesme mu vrve nečuvenim izrazima »Mala Mesnevija« (Kučuk-Mesnevi) njegov je umotvor. Umro je 1053. (1643.).
S. O.: II. 109.; Riza: Teskira, str. 32.; Šeichi: I. fol. 88.

Habib ef. rodom je iz Bosne. Po svršetku nauka uzeo ga je sebi Bošnjak Husrev paša za imama. Kasnije je bio muderris, a g. 1042. (1632.) postao je munla na Bosni; umro je g. 1047. (1637.).
S. O.: II. 109.

Haidar beg bio je hercegovački mutesarrif 1177. (1763.).
Muvekit: T. 552
Nikad ne prestati vikati već sipati bijes,
kao što vulkan riga lavinu.
U noćima mračnim bit gorući krijes,
što svijetli daleko,daleko u daljinu....
Avatar
zummann
Urednik
Postovi: 3262
Pridružen/a: čet vel 22, 2007 6:56 pm

Re: dr.Safvet Beg Bašagić-Znameniti Hrvati,Bošnjaci i Hercegovci

Post Postao/la zummann »

Hajdar beg Šahinpašić,bosanski zajim,istakao se u bitci kod Knina 1063.(1652.g.)gdje je sam posjekao destoricu neprijatelja. Kasnije je bio defterdar u Temešivaru.
Muvekit: I. 369.

Hajdar paša Bošnjak istaknuo se u ratovima za vrijeme austrijskih upada u Bosnu, pa je postao 1108. (1696.) paša u Pančevu.
S. O.: II. 261.

Hajdar paša (Hadim) rodom je iz Bosne. Uzgojen je u dvoru, gdje je dotjerao do kapu-age. Zatim je postao vezir u Visokoj Porti, a g. 960. (1552.) bi umirovljen. Kao mirovinu dobio je hercegovački sandžak. Umro je 971. (1563.) 16. džumada I. Vele, da je bio visoko obrazovan. U Carigradu je sagradio džamiju, medresu i kupalište, a u Mostaru podigao je poznatu ćupriju, koju su Švabe nazvale Pemerbrucke, pa je danas svukud poznata pod imenom »rimski most«. Sami je Mostarci zovu »stara ćuprija«. Nije nikada bio u Hercegovini, nego je u njegovo ime vladao Kara-dozbeg, koji je podigao u Mostaru džamiju u isto doba,kad je i most dovršen 961. (1557.) muharema mjeseca 1. dan. Hajdar pašinim imenom je prozvat jedan cijeli kotar u Carigradu.
Pečevi: I. 30.; S. O.: II. 260.; Muzejski rukopis 553. str. 90.

Haki Mehmed paša sin je Ćamil Ahmed paše Sapasalana, S početka je bio hadžedan a Visokoj Porti g. 1196. (1781.), a kasnije prošao kroza sve više činovničke službe kao carski defterdar, uišandžija, reisulkutab itd., dok nije 1210. (1795.) postao vezir. Na Bosnu je imenovan 1215. (1800.), ali je brzo pozvan za beglerbega od Rumelije. Triput je padao u nemilost i triput mu je vraćana vezirska čast. Umro je u progonstvu 11. šabana 1226. (1811.). Hvale ga kao dobra konceptualnog činovnika i promišljena, ali stroga upravnika. Njegova bujruldija, s kojom imenuje Ibrahiin pašu Hadži Mehmedpašića svojim zamjenikom, dok dođe u Bosnu, lijep je primjer njegove državničke sposobnosti i patriotskog osjećaja. Pri koncu piše: »Moj otac i moj djed članovi su po zakonu i zdravom razumu pohvaljenog i odobranog bosanskog naroda. Hadis veli: »El irku nizauhu« t. j.: »Porijeklo je njegovo poticanje«. (Porijeklo ga sokoli). Osim što smisao toga hadisa ispunja moju dušu,san je u tom svetom mjestu molitve.«
Sin mu je Izet Ahmed paša, a unuk Haki paša, koji je pred okupaciju bio mutesarrif u Bihaću.
S. O.: II. 236. Muvekit: II 204.

Halid Mehmed beg Meleć Mehmed paša-zade bio je profesor u Carigradu, gdje je i umro 1262. (1845.). Zakopan je na Ejjubu.
S. O.: II. 266.

Halil beg Alajbegović zadnji krčki sandžak, koga su Mlečani zasužnjili i opremili u Mletke g. 1057. (1647.). Ali da ne dođe duždu praznih šaka. dali su mu u Zadru jedan sanduk, da ponese kao dar. Kad je u svečanoj audijenciji predao dar, dužd je naredio, da se sanduk otvori. Imalo se šta vidjeti. U njemu je bila odsječena glava starog Halilbegova oca. Tome prizoru vele da se cijelo vijeće grohotom smijalo.
Muvekit: I. 351.

Halil beg Sokolović kao upravitelj djedovih vakufa umro je 1222. (1807.) i zakopan kod djedove turbe u Ejjubu.
S. O.: II 302.

Halil paša rodom je iz Bosne. Uzgojen je u dvoru, gdje je brzo napredujući dotjerao do silahdara. G. 999. (1590.) postao je jenjičaraga. a 1000. (1591.) beglerbeg i valija u Konji. Zatim je bio beglerbeg od Anadola, a 1003. (1594.) imenovan je kapetan-pašom. Tri je godine bio u toj časti i za zasluge promaknut na čast vezira. Druge godine zemljak mu Ibrahim paša ostavio ga za svog zamjenika u Carigradu. I kad je Ibrahim paša išao na Kanižu, zastupao ga je Halil paša. Umro je kao II. vezir 1012. (1603.) 19 redžepa. Sahranjen je pred vratima Atik Alipašine džamije u blizini Diklitaša. Za njega je bila udata Fatima sultan, kći Murata III.
S. O.: II. 285.; C. C: I. 241.

Hamid ef. Bejazi-zade sin ie Ahmed ef. Predavao je na odličnim medresama u Carigradu, a zatim je postao munla. Zadnja mu je služba — munla u Kairu. Umro je u Carigradu 1133. (1720.).
S. O.: II. 105.

Hamza-dede rodom je iz Bosne. Po svoj prilici je iz Orlovića kod Vlasenice, jer je tamo imao dosta pristaša. Došavši u Carigrad pridvorio se kod Hrvata Pertev paše, kome je bio dispenzator. Pripadao je derviškom redu Bajrami.Kao chalifa Husamuddina Aukarevije optužen je radi krivovjerstva i pogubljen u Hipodromu (Tahtel-kal'a) 1575. Prvi bosanski munla Bali ef. s glasovitim Cafijom vodio je istragu protiv njegovih pristaša u Posavini. Nekoliko su ih pogubili, a ostali su se razbjegli po svijetu.
Atai: 70—71.; Hammer: Geschichte d. Osm. Reiches IV.. 236.

Hasan aga, rodom Bošnjak, stupio je u dvor i dotjerao do carskog blagajnika. G. 1059. (1649.) postao je darus-seade-aga, a 1061. (1650.) umro.
S. O.: II. 135.

Hasan aga Jažić, bivši hercegovački muselim, imenovan je 1191. (1777.) muselimom u Sarajevu. I g. 1193.— 1195. (1682.—1683.) nalazimo ga muselimom u Sarajevu.
Muvekit: I. 543.

Hasan aga Muhurdar rodom je iz Bosne. Najprije ga nalazimo kao muhurdara kod Husein paše Čuprilića.G. 1121. (1702.) postao je čaušbaša, a 1130. (1717.) ćehaja velikog vezira. Kasnije ie bio nadzornik tophana i emiri ahor. Umro je 1038. (1725.).
S. O.: II. 149.

Hasan aga Pećki digao je ustanak na Krajini 1239. (1823.). Muvekit: lI. 409.

Hasan aga Resulbegović, dizdar trebinjski, spominje se 1126. (1714.). On je najstariji poznati član ove čuvene hercegovačke porodice. Glasnik Zem. Muzeja XIXVI. 488.

Hsan Alajbeg Sijerčić bio je ćehajabeti Husein Kapetana Gradašćevića, kad se zavezirio 1247. (1831.). Kao zapovjednik odjela vojske pustio je Kuni Mahmud pašu da prijeđe preko Drine i tako učinio izdajstvo proti narodnom pokretu.
Muvekit: II. 511.

Hasan beg bio je bosanski defterdar g.1195. (1780.).
Muveklt: II. 26.

Hasan beg,bio je bosanski alajbeg g.1108-1111.(1696.-1699.).
Muvekit: I.. 447.

Hasan beg Kotorija spominje se među sarajevskim prvacima 1197. (1782.). Muvekit: II. 71.

Hasan beg Rustempašić, sin Gazi Ahmed pašin, spominje se među sužnjima u Rusiji 1150. (1737.).
Muvekit I. 494,

Hasan beg Skenderpašić dovršio je od oca mu započete građevine u Sarajevu 875. (1470.). Pripovijeda se, da je umro u Sarajevu i da je zakopan kod Skenderije.
Muvekit: I. 77.

Hasan ef., sin glasovitog šeha Abdullah efendije Bošnjaka, po svršetku nauka imenovan je na medresu Ummul-veled 1043. (1633.). Kasnije je predavao na više Visokih medresa, pa prešao u kadije. Prvo mjesto bilo mu je Smirna 1062. (1651.), a drugo Jeruzalem 1068. (1657.). Umro je mjeseca šabana 1069. (1659.)
Šeichi: I.; S. O.: III. 367.

Hasan ef., rodom je Sarajlija. Po svršetku nauka bio je mulazim (docenat) kod Nevesinjca Šaban ef. 1089. (1678.) bio je profesor na Indže-kara medresi. Kasnije je predavao na više medresa. Umro je 1095, (1683.).
Šeichi: I.

Hasan ef.. rodom je iz Bosne. Kad je svršio nauke, Bejazi zade Ahmed ef. uze ga sebi za tajnika. Kasnije je bio muđerris i munla u Bagdadu s naslovom »od Medine«. Umro je 20. džumada I. 1121. (1709.).
S. O.: II. 145.

Hasan ef., sin Orudžov, nanovo je sagradio džamiju na Brdu, koja je za Eugenove provale izgorjela g. 1160. (1747.). Umro je 1167. (1753.) i sahranjen u groblju spomenute džamije.
Muvekit: I. 541.

Hasan ef.. sin Hadži Mujage Bešlije. koji ie kao hadžedan bio tajnik kod carskog silahdara, umro je g. 1224. (1809.).
Muvekit: II. 300.

Hasan ef. je sin Salih age Bošnjaka. U računarskoj komori dotjerao je do časti savjetnika. Kasnije je dobio čast hadžedan i tajništvo u Topham. Umro ie 1242. (1826.).
S. O.: II. 167.

Hasan ef. (Bejazi), sin Sinanagin, nauke je učio u domovini i Carigradu. G. 1048. (1638.) bio je profesor na Sahnu 1053. (1643.) munla od Meke, 1058. (1648.) od Bruse, a 1061. (1650.) od Carigrada. Umro 1063. (1652.) 28. ramazana i sahranjen kod Hivitčine lekije u Usćudaru.
S. O.: II. 135.; Uššaki: 91.

Hasan ef. Bajzi-zade treći je sin Ahmed ef.Najprije je bio profesor,aonda sudac. Umro je 1129. (1716.) u Trnovu.
S. O.

Hasan ef. (Kodža) rodom je iz Mostara. Po svršetku nauka stupio je kao činovnik u Visoku Portu, gdje je dotjerao do reisul-kuttaba 1033. (1623.). Kasnije je još dvaput bio u istoj časti i to 1038. (1628.) i 1044. (1634.). G. 1048. (1638.) postao je mukabeledži. Umro je 1054. (1644.). U državnoj službi bio je preko šezdeset godina. Napisao je povijest pod imenom »Ahbarudduvel« (Državne vijesti) i prikazao ga sultan Muratu IV. Osim toga preveo je ma turski »Bedai-ul-vekai«. Pjesničko mu je ime Hukmi.
S, O.: II. 134.

Hasan ef. (Muabbir) sin je Omer alajbega. Rodio se u Mostaru. Pripravne je nauke učio u zavičaju, a visoke u Carigradu. Tada stupi u derviški red »nakšibendi« i pridvori se kod šeh Gsman ef. Sarajlije, od koga je uzeo idžazet na iršad i hilafet na tekiji Hakim Čelebi. Kasnije je imenovani i vezirom na šeh Vefa džamiji. Umro je 1098. (1686.). U tumačenju snova nije mu bilo u ono vrijeme premca, zato je i prozvan »muabbir«. Kad je Kara Mustafa odlučio da ide na Beč, usnio je san i naročito pozvao šeha u Bedrenu, da mu ga protumači. Tumačenje je ispalo nepovoljno. Na koncu je šeh poviknuo: »Ne idi, zlo ćeš proći, konac je strašan!«
Uššaki-zade: 34.; S. O.: II. 141.

Hasan paša rodom je iz Bosne. Kao ćehaja Topal Husejn paše g. 1108. (1696.) imenovan je beglerbegom i namjesnikom u Šehri-Zuru. Što je kasnije s njim bilo, ne znamo.
S. O.: II: 144.

Hasan paša Banjalučanin spominje se među vođama vojske proti srpskim ustašama 1220. (1805.).
Muvekit: II. 241.

Hasan paša Bošnjak uzgojen je u jenjičarskom odžaku, gdje je 1114. (1702.) imenovan saksundži-bašom. Druge godine postao je zapovjednik carskih sejmena, a odmah iza toga promaknut je na čast jenjičar-age. G. 1116. (1704.) imenovati je beglerbegom i namjesnikom u Brusi. Kasnije je prešao u slanje mira.
S. O.: 11. I 45.

Hasan paša Bošnjak kao beglerbeg prognan na Rodos, gdje ie i umro 1127. (1755.).
S. O.: II. 147.

Hasan paša (Gazi) rodom Hercegovac. Dugo je putovao po Misiru, Jemenu i drugim pokrajinama i izvježbao se u viteškoj umjetnosti. G. 924. (1518.) imenovan je namjesnikom na Bosni. Kasnije 933. (i526.) pašovao je u Te-mešvaru. Umro je oko g. 940. (1533.). Mnogo je ratovao i u ratu dobio »gaziluk«. Hvale ga kao hrabra i iskrena viteza.
S. O.: II. 120.; Pečevi: I. 34.

Hasan paša Memibegović (Gazi) sin je Sarhoš Gazi Ibrahim pašin. Kao junak i član ugledne porodice brzo je došao na glas medu serhatskirn begovima. Bio je beg u više sandžaka po Ugarskoj i Bosni (Pečuhu, Klisu i t. d.). G. 1648. postao je beglerbeg na Bosni. U isto vrijeme mu je povjerena i uprava hercegovačkog sandžaka. Uspostavio je red i mir u Bosni i Hercegovini, kojega nije bilo od Tekelijina pašovanja, i to na liep način pridobivši glasovitog hajduka Mahmuta, kome pusti slobodne ruke, da četuje po Dalmaciji. Isto je tako njegov musellim Musli beg, istrijebio iz Hercegovine sve arnautske hajduke. Kasnije je bio vezir u Budimu. Sagradio je lijepu džamiju i veliku medresu u Pečuhu, kojima je za uzdržavanje ostavio bogatu zadužbinu.
E. C: VI. 195; S. O.: II. 193; Muvekit: I. 360.

Hasan paša Pridojević (Gazi), tako je napisano u jednoj staroj medžmui, koja se kod mene nalazi, rodom je iz Hercegovine. Kao adžami-oglan došao je u dvor, gdje je dotjerao do čakir-džibaše. Iz dvora ie u početku vlade Murata III. imenovan begom u Segedinu. Tu je ostao sve do imenovanja beglerbegom i namjesnikom u Bosni 1000. (1591.). Čim je došao na Bosnu, okupio je oko sebe Bošnjake i Hercegovce, pa udario na Bihać, koji je osvojio s više okolišnih gradova. Zatim podigne Novi grad i osnuje sandžak, koji dade Ferhad pašinu delibaši Rustem begu. Iznova skupi novu vojsku, s kojom prijeđe kod Novoga Grada preko Kupe u Hrvatsku, pa razbije vojsku pod Erdodijem i oplijeni je uzduž i poprijeku. Bečki poslanlk prosvjedovao je u Carigradu protiv toga i zahtijevao, da se ovaj u interesu mira makne s Bosne, ali sav mu trud ostade uzalud, jer je Hasan paša bio ljubimac velikog vezira Sijavuš paše Hrvata i prijatelj tadašnjega carskog savjetnika Dervišage Mostarca. Znajući, da
će Hrvati druge godine pokušati da osvete poraz Erdodijev, zatraži pomoć iz Carigrada. Veliki vezir imenuje Girli Hasan pašu beglerbegom ud Rumelije i naredi mu da odmah ppođe Bosni u pomoć. Međutim bude za velikog vezira imenovan Sinan naša. koji je živio s Hasan pašom u neprijateljstvu. On imenuje svoga sina beglerbegom od Rumelije,koji stiže u Banatu određene pomoćne čete i zadrža ih, da ne idu Hasan paši u pomoć. Hasan paša nadajući se pomoći kod Novigrada prijeđe Kupu sa svojom vojskom i opsjedne Sisak. Međutim zapovjednik Kaniže Nikola Zrinski zatraži pomoć od nadvojvode Maximilijana, koju i dobije, s 40.000 vojnika krenu na Bosnu.Svi savjeti starog Memi bega i drugih da se povuče u Bosnu, ne mogoše odvratiti Hasan pašu. da ne navali na Zrinskog. S krilaticom »Soko leti perjem, a junak veledušjem«, navali na četiri puta brojnijeg protivnik, i i nađe smrt u valovima Kupe.
Tu su izginuli kliski sandžak Mustafa paša Sultan-zade, hercegovački sandžak Mehmed beg, unuk Rustem paše Opukovića (Skradinca), zvornički sandžak Kodža Memi beg i cvijet bošnjačkog plemstva sa 7000 Bošnjaka i Hercegovaca g. 1002. (1593.) pod Siskom
U "Zapisima i natpisima" stoji: 1592.ubi Hasan paša Klobučarić bana pod Bihaćem.
Evlija Ćelebi, kad govori o bici kod Siska,daje Hasan paši prezime Došen.Turski ga historici zovu »Hersekli deli (ili teleli) Hasan paša«.
Pečevi:II. 128.; Naima: I. 80—83; Ćelebi: l. 10.

Hasan paša Prodović, muhafiz u Fileku (1562.), sandžak od Hercegovine i Crne Gore 981. (1573.). Iz te godine sačuvalo se od njega nekoliko pisama upravljenih na turskog agenta Pavla Bridovića u Dubrovnik,koja je dr.Ivić objelodanio u Spomeniku srpske akademije.

Hasan paša Savić (Kara-jazidži) uzgojen je na dvoru, gdje je postao emiriahor, a 1041. (1631.) jenjičar aga. Iste godine u šabanu mjesecu imenovan je bosanskim namjesnikom, ali je brzo svrgnut. Iduće godine opet ga nalazimo na Bosni kao namjesnika. G. 1043. (1633.) đode Sulejman paša Mostarac na Bosnu i donese sa sobom katal-ferman na Hasan pašu. Hasan paša saznavši prije dolaska Sulejman pašina za to sakrije se u sestrinu kuću. Sulejman paša bojeći se zla silahdar Mustafa paše Sarajlije, koji je po svoj prilici isposlovao katal-ferman, naredi strogu ipretragu po Banjojluci i tako prisili Hasan pašu, da pobjegne u planinu Vučijak. gdje ie prezimio u jednoj pećini. U proljeće ga je spazio neki kotlar pred pećinom i javio Sulejman paši, koji odmah opremi nekoliko delija s kotlarom, da ga ubiju. Delije opreme naprijed kotlara da razgleda, gdje se Hasan paša nalazi. Paša ih ugleda na dalekozor i pane u busiju, te ubije kotlara. Kad delije vide, da se kotlar ne pomalja natrag, vrate se u Banju luku, a Hasan paša kradom ode u Carigrad, gdje je proživio kao derviš zadnje dane života. U Carigradu nitko nije znao za njegov boravak.
S. O.: II. 133.

Hasan paša Sokolović (Gazi) sin je vel. vezira glasovitog Mehmed paše Visokoga. Za vrijeme očine mu vlade postao je beglerbeg od Diari Bekira 978. (1570.). Kasnije je bio četiri puta namjesnik u Šamu, dva puta na Bosni, jedamput u Erzirumu, Anadolu, Urumeriliji, Temešvaru i Budimu. G. 1004. (1595.) postao je vezir, a 1013. (1604.) kao serdar opremljen, da uguši ustanak, koji je digao Karajazidži i dok je došao do Tokata, potukao ih je preko 25.000. Kad je bio u Tokatu, saznadu buntovnici, gdje običaje pred večer sjedjeti. pa se privuku i ubiju ga puškom iz potaje. Bio je veoma naočiti i ponosan vitez. Pečevija i ostali povjesničari ne mogu se nahvaliti njegova junaštva. Sudjelovao je u svim bitkama svoga vremena i iz više njih iznio po jednu ili dvije rane. Veoma je volio sjaj i raskoš. U svečanim prigodama kao namjesnik sjedio bi na prijestolju od srebra, koje je bilo ukrašeno slikama drveća i cvijeća. Kad je Mehmed III. išao na Egru, Hasain paša mu priredi doček s urumelijskom vojskom, da se sve u čudu snebivalo,pa i sam sultan.U Bagdadu sagradi lijepu džamiju i rivak.
Pečevi:II.29.;S.O.:II. 127.;Kam.al. III.1949.
Nikad ne prestati vikati već sipati bijes,
kao što vulkan riga lavinu.
U noćima mračnim bit gorući krijes,
što svijetli daleko,daleko u daljinu....
Avatar
zummann
Urednik
Postovi: 3262
Pridružen/a: čet vel 22, 2007 6:56 pm

Re: dr.Safvet Beg Bašagić-Znameniti Hrvati,Bošnjaci i Hercegovci

Post Postao/la zummann »

Hasan paša Srebrenica bio je zvornički mutesarrif 1220. (1805.). Živo se isticao za prvog srpskog ustanka pod Karađorđem.
Muvekit: IT. 233.; S. 0.: II. 162.

Hasan paša Tiro (Gazi) junak naše narodne pjesme i turske povjesnice. Po narodnoj tradiciji rodom je iz Korče ili iz Repovaca. S Derviš pašom Mostarcem i Gazi Hasan pašom Hercegovcem došao je u dvor za vlade Selima II. Kad je sultan Murat III. sjeo na prijestolje, bio je rićabdar. Iz dvora je izišao kao sandžak. U Sigetu je begovao preko 20 godina. U ratu s Karavlaškom sam je ostao na mejdanu, dok ga nije silom jedan aga uklonio. G. 1003. (1594.) imenovan je namjesnikom na Bosni. Četiri puta je bio na Bosni, tri puta u Budimu, a dva puta u Kaniži valija. Najviše se proslavio s obranom Kaniže 1011. (1602.). Za zasluge ga je car svojim ručnim pismom imenovao gazijom i vezirom. U ratu proti Džam-polad-zade istaknuo se kao serdar i junak 1016. (1607.). a 1019. (1610.) umirovljen kao vezir. Nu prilike u Ugarskoj ne dadoše mu se ni odmoriti. Iduće godine ga opet nalazimo kao budimskog namjesnika, gdje u visokoj starosti umrije koncem 1020. (1612.) O obrani Kaniže imamo nekolike monografije, a najglasovitija je od njegova tajnika pjesnika Faizije, po kojoj je Namik Kemal naipisao »Tarihi Kauiža«.
S. O.: II. 129.; C. C: I. 148 173.; Naima I.: 254-290.; Pečevi: II. 239— 242.

Hasan paša (Uludž) rodom je iz Bosne. Kao namjesnik u Alžiru osobito se istaknuo junaštvom i ratnom vještinom i pokazao se kao vrstan organizator mornarice. Zato ga je sultan Murad III. 996. (1587.) pozvao u Carigrad i imenovao vrhovnim zapovjednikom mornarice. Kroz dvije godine podvostručio je brodovlje, i Španjolce protjerao iz Tunusa. G. 998. (1589.) vraćajući se s vojne umro je na putu i sahranjen kraj mekteba, koji je sasradio između Gedik paše i Akar-češme. Iza Kiunkapije sagradio je džamiju, koja je poznata pod imenom "Kapudan pašina džamija".
Esmaiut-tevarih: 128.; S. O.: 11. 123. Hadikatul-dževami: II. 141.: Kam. al.. II. 1099.

Hašim ef. je sin Hasan age Bošnjaka. Bio je šejh na Kaderijskoj tekiji u Carigradu. Umro je 1292. (1875.).
S. O.: IV. 626.

Hatem Ahmed ef. rodom iz Bjelopolja. Nauke je slušao u Carigradu. Po svršenim naukama otišao je u Misir, gdje je ostao preko deset godina. Odavde se preselio u Meku, gdje je naslijedio šeha Ahmedi Mekiju. Umro je 1171. (1757.). S. O.: II. 263.

Hifzi aga Đumišić bio je muselin banjalučki. Pogubio ga je Vedžihija 125). (1835.) u Sarajevu.
Muvekit: 11. 554.

Hikmet je pjesničko ime Arif bega Rizvanlbagovlća, zadnjeg turskog klasika. Sin je Nafiz paše, unuk glasovitog vezira Ali paše. a bratić Rifat bega i Habibe. Redio se u Mostaru 16. ramazana 1255. (1839.). U 11-oj godini života, na prijedlog djeda mu imenovan je mirialajom hercegovačkih lenskih konjanika. Iza najezde zloglasnog Omer paše Latasa, koji je Bosnu i Hercegovinu u crno zavio, morao je s cijelom porodicom iseliti u Sarajevo, odakle je nakon par godina 1270. (1853.) otišao u Carigrad: tu se zdušno posvetio nauci. Taj rijetki talenat »nadirei-zeka«. kako ga zove Mebmed Džemal, brzo se upoznao s literaturom arapskom, perzijskom i turskom. Po svršetku nauka čast rnirialaja pretvorili su mu u hadžedžanluk i namjestili ga u kancelariju predsjeništva ministarstva. Tu je služio nekoliko godina., ali videći, da mu ne daju naprijed, napustio je službu i povukao se u kraj. G. 1277. (1860.) u Hikmetovoj kući na Laleliji osnovalo se društvo pjesnika (Endž-umeni-šuara), koje je svakog utorka održavalo sjednice. Tu se jatila sve po izbor duševna aristokracija onoga vremena. Političke prilike u Turskoj nakon kratkosr vremena raspustile su društvo, ali između članova održavao se i dalje živahan saobraćaj dopisivanja. Neki su kao sumnjive političke osobe (Kemal i Zija paša) morali bježati u inozemstvo a neki se uklonili iz Carigrada u pokrajinu. Naš se Hikmet zaputio u Hercegovinu, odakle se nakon pola godine vratio n Carigrad. G. 1285. (1868.) po nagovoru Dževdet paše stupio je u istom osnovano Ministarstvo pravde, gdje je kroz četiri godine dotjerao do časti savjetnika Prizivnog suda. Nastupom sultana Hamida na vladu nastali su po Hikmeta dani iskušenja. Imetak u Hercegovini prodao je i potrošio. Ostati u službi bilo mu je teško, a zahvaliti se još teže. Kad mu 1297. (1879.) sniziše plaću na 2300 groša, predade ostavku i povuče se u mir. Nakon 3 godine postao je predsjednik suda u Brusi. Kad mu je 1303. (1883 ) umrla majka, spopane ga melankolija, pa opet zahvali i dođe u Carigrad, ali ne može dugo izdržati, nego zatraži, da ga reaktiviraju. Kao predsjednik suda služio je u Manastiru (Bitolju), Janji, Kastamuniji, Adani i Džezairi-Bahri-sefidu. G. 1314. (1896.) zauzimanjem nekih prijatelja premješten je u Carigrad kao savjetnik prizivog suda. Tri godine kasnije imenovan je savjetnikom u Vrhovnom sudu. U tom zvanju umre 19. svibnja 1903.
Hikmet nije ostavio velik divan pjesama, ali ono što je ostavio, pravi je biser turske poezije. Pisac njegova nekrologa u dnevniku »Ikđam« veli: »Po pripovijedanju pjesnika, prigodom jednog požara izgorio mu je potpun. »Divan«. Tako su njegove pjesničke umotvorine iz mladenačke i muževne dobe većinom propale. Ovo što danas od njega imamo, štampano kao »Divan«, umotvorine su iz zadnjih godina. Kao mistični filozof Hikmet se istaknuo raspravama »Levaihul-hikem« (slike mudrosti), »Sevanihul-bejau« (aforizmi objašnjenja). »Levamiul-efkar« (Iskre misli) i »Misbahul-idah« (Svjetilnik tumačenja), koja je Malimud Kemal s velikom mukom i pogibli čuvao od sultan Hamidove kamarile. Osim toga napisao je djelo (po pripovijedanju rahm. Ibrahim ef. Topića) »Fususul-islam« (Mozaici Islama) i »Sejjiati -Turk« (Turska zla). Prvo je mistično-filozofskoga a drugo političko-historičkog sadržaja kao odgovor na djelo »Tefsiretul-eškija (Refleksija o ustašama), u kome se slave nedjela Omer paše Latasa u Bosni a osuđuje otpor Bošnjaka i Hercegovaca. Napisao je raspravu i o Medželli (turski civilni zakonik), u kojoj jer izložio kao dobar pravnik nedostatke i protuslovlja i dokazao, da ne odgovara suvremenom zakonodavstvu. Po raznim revijama i beletrističkim listovima nalazi se od njega dosta kraćih rasprava i članaka. Njegov se karakter najbolje pokazuje u ovim stihovima, koji u mome prijevodu glase:

Ako hoćeš dići se visoko.
Na jednome stanovištu budi,
I tu stani poput čvrste stijene!
Znaj da nije običaj kod ljudi
Mijenjati svoje uvjerenje.
Baci pogled na nebesa plava,
Pa ćeš vidjet, zvijezde prehodnice
Nikakova svijetla ne daju;
Dok svemirom zvijezde stajaćice
Blagorodno svijetlo prosipaju.

I dalje:

Za jedan se život poniziti.
Pa se molit čovjeku — živini
Ne doliči. Mis'o, na taj način
Životarit' — niska mi se čini.

Mahmud Kemal: »Kemalul-hikme« (monografija o Hikmetu), Mekmeđ Džemal: »Osmanli edebijjati numuneleri«, »Resumli Gazeta« 1315 (god. H.), Bašagić: 159—170.

Hilmi je pjesničko ime Osman bega Ljubovića, sina Omer čelebijina iz Herceg Novoga, koga je pogubio Abaza paša 1138. (1725.). Od njega imade dosta pjesama ,po domaćim zbirkama. Naročito su mu lijepe pjesme, koje je slao s Krete. kad su Turci opsijedali Kandiju za vremena Hodže Ćuprilića. Po narodnoj predaji otišao je na vojnu odmah iza svadbe, gdje je ostao 20 godina. Sin mu, koji se iza njega rodio, došao je i zamijenio ga: Bašagić: 145.

Hukmi je rodom Mostarac. Po svršetku nauka je stupio u državnu službu. Za vlade sultana Murada III. istaknuo se kao vrstan pjesnik. Zato ga je Mebmed III. 1010. (1601.) vlastoručnim pismom imenovao šahnamedžijom. Kasnije ie za Ahmeda I. bio nišandžija. G. 1023. (1614 ) i 1030. (1620) bio je reisul-kuttab. U' raznim medžmuama nalazi se od njega lijepih gazela i kronograma.

Huremi je pjesničko ime Mustafa. ef. rodom Mostarca. Nauke je slušao u zavičaju pred Šeh Jujom. Živio je između 1100. i 1140. (1688.—1727.). Napisao je Šeh Jujin životopis pod imenom »Nizanml-ulema«. U muzejskoj knjižnici imade od njega jedno pjesničko dielo. "Nizaniul-uleuia" nalazi se među rukopisima Zagrebafike akademije.

Hurem paša rodom je iz Bosne. Na dvoru je uzgojen, odakle je izišao kao sandžak beg i u više sandžaka služio. Kao beglerbeg u Šamu vodio je krvavu borbu s Druzima i zadao im mnogo jada. Umro je oko g. 970. (1562.).
Pečevi: I. 35.; S. O.: II. 271.

Hurem paša Skenderpašić bio je beg u više sandžaka. Kao beglerbeg od Kararnanije na svoju ruku odluči da osveti Mustajbega Hercegovića i da uguši ustanak, koji su podignuli Suklun-oglu i Zunun-oglu među buzočkim Turkmenima, ali svoju snagu precijeni, i do nogu potučen, poginu u boju 932. (1526.). Pečevi: I. 118.; S. O.: II. 271.

Husami je pjesničko ime Huseina Čatrnje. Rodom je iz Mostara. Živio je u drugoj poli 17. v. U oduljoj pjesmi opjevao je dolazak Šahin pehlivana u Mostar 1080. (1669.), gdje je s kule na kulu prebacio uže preko Neretve i prešao no njemu sa svima učenicima.

Husein aga Potur (t. j. Pataren) rodom je iz Bosne. Uzgojen je u dvoru i postao carski silahdar. G. 1172. (1758.) izišao je iz dvora kao kapidžijski ćehaja, ali je brzo protjeran u Bedrenu. Kasnije je pomilovan i pozvan u Carigrad. Umro je 1175. (1761.) i zakopan u Usćudaru u tunuskom vinogradu.
S. O.: II. 210.

Husein beg Cerić, kapetan od Bos. Novoga, kao pristaša Husein kapetanov 1247. (1831.) dočeka Kara Mabmud pašu kod Banjske,ali tu bude potučen.
Muvekit: II. 516. H

Husein beg Korča, unuk Oazi Mehmed paše, spominje se među bosanskim zaimima, koji se 1151. (173S.) vrati s bratom Abdibegom iz ruskog sužanjstva.
Muvekit: I. 495

Husein kapetan Gradaščević, poznat pod imenom »Zmaj od Bosne«, sin Osman kapetanov, a praunuk Ćose kapetana. G. 1247. (1831.) stavio se na čelo bosanskih ustaša i na Kosovu polju sukobio s velikim vezirom i prisilio ga na uzmak, ali je svojom silovitošću brzo ogorčio sudrugove, koji su mu kao mladu čovjeku zavidjeli na časti i vlasti, i za dolaska Kara Mahmud pašina na Bosnu ostavili ga na cjedilu. Razbijen na Sarajevskom polju pobjegao je u Hrvatsku, odakle je otišao u Carigrad, gdje je u nemilosti umro početkom 1248. (1832.).
Muvekit: II. 524.; Hamdija Kreševljaković: Husejn kapetan Gradaščević. Sarajevo 1931.

Husein Lamećani (»Bez mjesta«) rodom je iz Bosne. Po svršetku nauka stupio je u derviški red »bajrami«. Cijeli život proveo Je u tekiji kraj Šahsultan džamije baveći se mističnom filozofijom i predajući je slušateljima. Ćatib—Čelebi: II. 71. veli, da je iz njegova pera ostalo dosta djela, koja svjedoče, da je bio učen i sposoban. Umro je 1034. (1624.).

Husein paša Boljanić, sin Bajram agin, mlađi brat Kara Sinanbegov. Glasoviti Sokolović uzeo ga je sebi i uzgojio za državnu službu. G. 981. (1573.) postao je vezir i namjesnik u Egiptu. Nakon dvije godine svrgnut je i vrati se u Carigrad. Kasnije je bio namjesnik u više pokrajina, povukao se u mir 993. (1585.) i nastanio u Plevlju. gdje je sagradio lijepu džamiju, koja služi osnivaču i graditelju na diku. Još g. 1003. (1594.) nalazimo ga kao namjesnika na Bosni, gdje je po svoj prilici druge godine i umro.
Muvekit: I. 218.

Husein paša (Ćoro) potomak bosanskih junaka. G. 1126 (1714.) imenovan je baglenbegom i namjesnikom u Janji, a 1130. (1717.) muhafizom u Kaštelu na Moreji. Iza toga umre za par godina.
S. O.: II. 206.

Husein paša (Dizveren) rodom je iz Bosne, gdje je kao beg došao na glas i za zasluge imenovan beglerbegom. O. 1102. (1690.) bio je na Bosni valija, a iduće godine imenovan je vezirom i zamjenikom velikog vezira u Carigradu. Kasnije je bio namjesnik u Karsu i Trapezuntu. Saznavši, da je osuđen na smrt, pobjegne u Kurdistan. Međutim, se dogodi promjena na prijestolju, i on se vrati iz bjegstva, i bude 1106. (1694.) imenovan muhafizom u Kipru, a 1109. (1697.) namje¬snikom u Misiru. Iduće godine bude svrgnut i prognan na Rodos. G. 1115. (1703.) bude pomilovan i imenovan namjesnikom u Šamu Kad je Kulejb digao ustanak uzdanici sr u junačku sreću, krene Dizveren s nešto vojske da ga pokori, ali svoju smjelost plati glavom 1117. (1705.).
S. O.: II. 203.

Husein paša (Dogandži) rodom je iz Bosne. G. 1097. (1685.) postao je vojni defterdar, a malo kasnije vezir i veliki defterdar. 1099. (1687.) eškija mu porobi kuću, pa bude svrgnut i zatvoren. Poslije je pušten i otpremljen za namjesnika u Basru, odakle je prognan u Egribu i pogubljen 1103. (1691.). Sin mu Mehmed beg imao je kasnije u javnom životu važnu ulogu.
S. O.: II. 199.

Husein paša (Kiz) rodom je iz Stoca. G. 1074. (1663.) postao je silahdar, a 1080. (1669.) imenovan vezirom i namjesnikom u Halepu. Kasnije je vezirovao u Erzirumu, Diari-Bekiru i Basri, a 1092.(1681.) imenovan je nadzornikom za Anadol. Umro je 1098. (1686.) kao branitelj Bogaz-Hisara. Kad je bio silahdar, dao je povoda, da se zatvore jerijičarska legla u Edreni, Galati, Ibrahimpašinim sarajima i novim sarajevima takozvane velike i male odaje. Hvale ga kao dobrotvora i veseljaka, koji je mnogo zadužbina ostavio po Balkanu. U rodnome gradu sagradio je džamiju i ostavio joj iijepu zadužbinu. Sin mu je Damad Ibrahim paša.
S. O,: II. 197.

Husein paša (Sari) rodom je iz Bosne. Najprije ga nalazimo kod Babadaga kao vojnog defterdara, a zatim kao arpa-emina. G. 1094. (1682.) imenovan je beglerbegom u Janovi. Kasnije je postao vezir i muhafiz u Kamenici 1100. (1688.). Kao muhafiz dunavski predao je bez otpora Austrijancima Vidin. Zato mu je oduzeta vezirska čast i on poslan u progonstvo, gdje je iza toga i umro.
S. O.: II 198

Husrev beg (Gazi) sin Ferhad bega, sandžaka od Adane. a bratić Radivoja, kneza od Trebinja. Majka mu je sultanija Seldžuka, kći Bajezida II. Uzgojen je u dvoru s carskim sinovima. G. 909. (1503.) pratio je carevića Mehmeda u Kalu (na Krimu). Kad je Mehmed tamo poslan za namjesnika. Jednom je iz Kafe išao kao poslanik carevićev u Moskvu, gdje je lijepo bio primljen od cara kao odličan gost. Kad je iduće godine umro carević, Husrev beg se vrati u Carigrad, odakle je poslan za sandžakbega u Skadar. Koliko je tamo begovao, nije nam poznato. G. 1521. susrećemo ga pod Beogradom kao smederevskog sandžaka, gdje osvaja Zemun. Po »Nuhbetut-tevarihu« njemu se pripisuje i osvojenje Šapca. Iza osvojenja Beograda, na naročitu želju Gazi Husrev bega, sultan je dao Gazi Bali begu Jahjapašiću smederevski sandžak, a Husrev begu Bosnu. U Bosni počinje pravo njegovo državničko, vojničko kulturno djelovanje. Uza sve to, što je uvijek vojevao sa Sulejmunoin. imao je vremena da se pobrine za uređenje Bosne i njezin kulturni i prosvjetni procvat.
Važnije su mu vojne: na Jajce 1522., 1523. osvoji Ostrovicu. 1525. opet na Jajce i iduće godine na Mohač, koju je bitku odlučio s Jahja begom u tursku korist. Iste godine osvaja Jajce i redom ostale gradove u Bosni. G. 1537. zauzima Klis, a iste godine potuče karnetom austrijske vojske pod Kacijanerom. 23. safera 948. (18. lipnja 1541.) umro je u Sarajevu, kako se vidi iz rkp. 1125. u Balkanskom institutu u Sarajevu i iz Kronike Pusteni paše.
Gazi husrev beg je u Sarajevu sagradio najvišu džamiju, medresu, hanikah, tašti han, dva bezistana, dva kupališta, imaret, musafirhanu i cijele ulice dućana. Cijeli svoj pokretni i nepokretni imetak u Bosni i Serezu (Trakija) ostavio je za uzdržavanje spomenutih zadužbina. Osim toga doveo je vodovod Crnijel i razvio ga u 21 česmu (fontanu) po Sarajevu. Sarajevo imade njemu zahvaliti svoj razvitak i svoje današnje značenje, jer ga je Gazi Husrev beg dignuo na prvi trgovački grad u evropskoj Turskoj.
Pečevi: I. 44.; S. O.: II. 272.; Muvekit: I. 113-143. »Die Osmaniscne Chronik des Rustem Pascha-. Leipzig 1923.) str. 109. Osim toga su o Gazi Husrev begu napisali monografije: Ur. Mehrned Sipaho. Dr. S. Bašagić i Dr. Ćiro Truhelka.
Nikad ne prestati vikati već sipati bijes,
kao što vulkan riga lavinu.
U noćima mračnim bit gorući krijes,
što svijetli daleko,daleko u daljinu....
Avatar
zummann
Urednik
Postovi: 3262
Pridružen/a: čet vel 22, 2007 6:56 pm

Re: dr.Safvet Beg Bašagić-Znameniti Hrvati,Bošnjaci i Hercegovci

Post Postao/la zummann »

Husrev paša rodom je iz Bosne.U dvoru je uzgojen i s vremenom je postao carski silhadar-aga a g.1033.(1623.)promaknut je na čast jenjičar-age.Zatim je bio namjesnik u Diari Bekiru,a g. 1037.(1627.)imenovan je velikim vezirom i serdarom istočne vojske.Odmah je opsjeo Erzirum i zarobio buntovnika Abaza pašu,koga je opremio u Carigrad. Kasnije je ratovao po granici Perzije, opustošio neke krajeve i došao čak do Heme-dana. Tu ga jenjičari prisile, da ne ide dalje, nego da ide osvojiti Bagdad, koji je tada bio u rukama Perzijanaca. Iza četndesetdnevne krvave borbe morade napustiti opsadu i vratiti se na zimovište u Mardin, gdje se spremaše za buduću opsadu Bagdada. Međutim njegovi protivnici s bivšim velikim vezirom Hafiz pašom na čelu uhvate priliku, pa ga ocrne kod sultana, da ništa ne radi, nego da badava troši na izdržavanje vojske. Zato bude svrgnut. Vraćajući se u Carigrad razboli se u Tokatu. Novi veliki vezir Hafiz paša bojeći se nje-gova povratka u Carigrad isposluje kod sultana katal-ferman i pozva Murteda pašu, da ga smakne. Ovaj na menzile odleti i izvrši povjerenu mu zadaću 29. šabana 1040. (1630.) na Husrev paši, koji se već radi teške bolesti borio sa smrću. To je u vojsci izazvalo silno negodovanje, a u Carigradiu nemire, u kojima je brzo i Hafiz paša platio glavom. Haznadar mu je bio glasoviti veliki vezir Mehmed paša Cuprilić. Pečevi: II. 409—420.; C. Čelebi: II. 149.; S. O.: II. 274.; Kam. al. III. 2043.

Husrev paša (Deli) prvi je Sokolović, koji je kao adžami-oglan došao u dvor, gdje se uzgojio i bio u raznim častima. Iz dvora je izišao kao kapi-clžijski ćehaja. G. 922. (1516.) imenovan je beglerbegom i namjesnikom u Konji. Kasnije služi u Diari Bekiru. Sumu, Halepu i Urumeliji, a 941. U 534.) u Misiru, odakle je pozvan za Vezira u Visoku Portu, gdje je dotjerao do II. vezira. U to vrijeme Rustem paša Opuković bio je III. vezir. Uvjeren, dok veliki vezir Sulejman paša i Husrev paša ne umru ili budu svrgnuti, da ne može postati veliki vezir, baci medu njih kamen smutnje. Jednom se posvade na divanu i Husrev paša, osjetivši se povrijeđen u bosanskom ponosu, trgne sablju i navali na velikog vezira. Nato sultan Sulejman obojicu liši vezirske časti, a Rustem pašu imenuje velikim vezirom. To se ponosnog i naprasitog Husreva toliko kosnulo, da je odlučio umrijeti. Zemni su mu ostaci sahranjeni na Jenji Bagči. Sin mu je glasoviti vitez Kurt beg, a brat Lala Mustafa paša. O njegovoj smrti Lutfi paša nam pripovijeda ovo: »Kad je prvi pm poslije svrgnuća uzjahao na konja i pogledao oko sebe, pa vidio, da nema njegnve pratnje ni tjelesne straže. ni zlatnih kapa, ni zlatnih kaftana, izgubi volju ne samo da jaše nego i da živi. Bolje je — reče — u krevetu ležati, nego li ovako jahati. — Sjaha s konja, pa leže u krevet, da se više iz njega ne digne. Liječnika, koji mu je htio dati lijek, odbio je s riječima: - Ti hoćeš da me otruješ, ja ne ću lijeka. — Ustegnuvši se potpuno od jela i pića umro je sedmi dan od gladi 951. (1544.). Taj način samoubijstva bio je dotada nečuven u islamskoj povijesti. Kod starih Grka i Pimljana bilo je više slučajeva, da su se ubijali glađu.
Pečevi: 1. 29.; S. O.: II. 272.

Hušui iz Novog Pazara živio je u prvoj polovici XI. v. po Hidžri. Od njega se nalazi jedara kronograan iz g. 1029. (1620.). Pjesme su mu dosta dobre. Njegovih gazela nalazi se po Muzejskim i institutskim medžmu-ama u Sarajevu.

Ibiš aga bio ie serdeda bajalučke vojske, koja je išla na Srbiju g. 1220. (1805.).
Muvekit: II. 245.

Ibiš aga Hadžiselimović iz Travnika doveden u Sarajevo Abdurrahman paši 1242 (1826.), koji ga je pomilovao. Kad mu je brat Dautaga osuđen na smrt, tražio je Ibiš aga, da njega pogube mjesto brata, jer da on ne može izdržavati svoju i Dautovu porodicu, a Daut može. Paša mu je molbu uslišao i pogubio ga. Taj okrutni Turčin nije imao srca kao sirakuški tiranin, koji je u sličnom slučaju pomilovao obojicu. (To je Schiler u poznatoj pjesmi Bürgschaft lijepo prikazao).
Muvekit: II. 354.

Ibrahim aga Bakarević pogubljen u Zvorniku od Abdurrahman paše 1242. (1826.). Rodom je Sarajlija. Muvekit:II. 453.

Ibrahim aga Kulaš iz Kozarca spominje se među vođama pobune na Krajini 1192. (1778.).
Muvekit: II. 47.

Ibrahim aga Memković istaknuo se koti obrane Kozarca za vrijeme austrijskih provala u Bosnu 1150. (1737.). Muvekit: 1. 52-1.

Ibrahim aga Morić radi izgreda u Sarajevu pogubljen 1171. (1750.) s bratom Pašagom, s kojim je zakopan kod džamije pod Alifakovcem. 0 njihovoj pogibiji ima lijepa narodna pjesma u osmercu.
Muvekit: I. 544.

Ibrahim aga Pinjo (Bajraktar) spominje se medu sarajevskim prvacima 1234. (1818.). Pogubio ga Abdurrahman paša 1242. (1826.). Muvekit: II. 452.

Ibrahim aga Zenković iz Cetine spominje se medu vodama krajiške pobune od g. 1192. (1778.).
Muvekit: 11. 47.

Ibrahim beg Alajbegović poznat kao historik pod imenom Pečevi, potomak je starih alajbega. Rodio se u Pečuhu 982. (1574.). Uzgojen je u Budimu kod ujaka Ferhat paše Sokolovića. Iza njegove smrti stupio je u svitu Lala Mehmed paše Sokolovića, s kojim je probavio 15 godina. Bio je desni prijatelj Hasan paše Tira. kod koga je često boravio po više mjeseci. G. 1013. (1604.) imenovan je šefom kontrolnog ureda za konjicu, a 1022. (1613.) nalazimo ga kao šefa II. financijskog odjeljenja. Kasnije je bio sandžakbeg u Kopanu. a 1033. (1623.; beglerbeg u Raki. Nuđeno mu je mjesto i defterdara u Carigradu, ali je lo radi starosti otklonio. G. 1045. (1635.) na naročitu želju imenovan je defterdarom na Bosni, gdje je po svoj prilici ostao sve do smrti, jer mu dalje nema traga. Umro je u visokoj starosti 1061. (1650.). Alajbegovića dvori bili su u Crnotini pokraj Sarajeva. Njegov otac sa dva brata, kako nam sam Pečevi pripovijeda, odselio je u Ugarsku, a jedan mu brat ostao u Crnotini, kao bosanski zaim. Turci imadm mnogo kronika, ali pragmatički obrađenih povijesti veoma malo. U to malo spada Pečevina povijest, koja se među ostalima ističe radi jednostavnosti jezika i radi istorijske vrijednosti. Kao Aali išao je oprezno tragom istine i mnoge savremenike ispravio u njihovu prikazivanju pojedinih događaja. Njegova povijest obuhvata najsjajniju epohu turskoga carstva od nastupa Sulejmanova na prijeslolje 926.(1520.) do g.1051.(1641.).
Hamnier: ll 4.,Bašagić:80

Ibrahim beg Čengić Džaferpašin bio je muselim na Hercegovini 1204. (1789.).
Muvekit: II. 130.

Ibrahim beg Sulejmanpašić bio je vezirski kajinekam 1230. (1814.). Kasnije je bio bosanski alajbeg 1239. (1823.).
Muvekit: II. 403.

Ibrahim beg Vranešević, carev kancelar (nišandži) g. 879. (1474.) dolazio je u Dubrovnik radi ostavštine hercega Stjepana kao punomoćnik Ahmed paše Hercegovića. Dvije godine kasnije dolazio je u istoj misiji i tom prigodom pohodio oca Heraka Vraneševića, koji je upravljao Trebinjem i Popovom u ime sultanovo.
Truhelka: 176.

Ibrahim ef., poznat pod imenom »Uzuni zade mulazimi«, nauke je svršio u Sarajevu. Kad je došao u Carigrad, našao je prijatelja u Uzuniću Sulejman efendiji. G. 1110. (1698.) bio mu je mulazim na Sahnu. Umro je kao profesor na hafiz Ahmed pašinoj medresi 1139. (1726.), koja mu je đata sa berivima Sahna.
Šeichi: II.

Ibrahim ef., rodom iz Požege. Po svršetku nauka došao je u Carigrad. G. 1099. (1687.) imenovan je na Ahmed ćehajinu medresu, 1115. (1703.) bio je kadija na Bosni, g. 1121. (1709.) u Manisi, 1127. (1715.) u Sofiji, 1130. (1717.) u Kajseriji, gdje je iste godine i umro. Šeichi: II.
Ibrahim ef. Altioarmak rodom je iz Sarajeva. Otac mu je ugledni trgovac Hurem aga. U mladim danima došao je u Carigrad, gdje je dovršio nauke i posvetio se profesorskom zvanju Predavanja je počeo na Skerderpašinoj džamiji u Kanlidži. Kasnije je prešao u sudsku struku. Služio je kao kadija u Jeruzalemu, Samu i Brusi, gdje je umro u 95. godini života 1084. (1673.). Sahranjen je pokraj Muradpašine džamije. U Brusi je o svom trošku popravio nekoliko džamija. Sin mu je Abdulbaki ef., munla od Edrene, umro 1133. (1720.).
Šeichi: II.

Ibrahim ef. Bistričanin rodom je iz Sarajeva. Učio je u zavičaju i Carigradu. Po svršetku nauka stupio je u halvetijski red i pridvorio se kod šeha Muslihudina iz Užica, koji ga je i zaredio za šeha. Vrativši se u Sarajevo sagradio je zaviju, u kojoj je provodio skroman i pobožan život poštovan od prvaka i pučana sve do smrti 1070. (1659.). Živio je 120 godina, a sahranjen je kod careve džamije.
Šeichi: I.

lbrahim ef. Bistričanin II. na prijedlog zloglasnog defterdara Mahmut ef. Zeničaka imenovan je bejtulmal-muftijom. Onaj s letvama, a ovaj sa zloporabom njihovom bili su godinama strah i trepet imućnijim trgovcima u Sarajevu i po pokrajini. Umro je 1075. (1664.) prezren i povučen.
Muvekit: I. 340.

lbrahim han Sokolović sin glasovitog velikog vezira Mehmed paše visokoga i sultanije Ismihan. Kad se rodio, više godina je skrivan, jer nisu sultanije smjele imati muške djece. Kasnije se istom doznalo za njega. Po svršetku nauka uzet je u dvor, gdje je brzo dotjerao do časti kapudži-baša (nadkomornik). Iz dvora je izišao kao beglerbeg. G. 1011. (1602.) postao je namjesnik u Diari Bekiru, a 1018. (1609.) premješten na Bosnu i nakon dvije godine svrgnut. G. 1030. (1620.) po drugi put je imenovan na Bosnu i nakon godinu uprave vratio se u Carigrad, gdje je umro 1032. (1622.) i sahranjen u očevu mu turbetu na Ejjubu. Sin mu je Mehmed beg bio defteremin, umro od kuge 1077. (1666.). Ovoga sin Ali beg 1107. (1695.) bio je vojnički dostojanstvenik, umro 1127. (1715.) od tifusa u 63. godini života. Ali begov sin je Bahir Smail beg, koji je kao upravitelj djedova vakufa umro 1164. (1750.). Bio je na glasu pjesnik i kaligraf. Njegov sin Ahmed beg umro 1196. (1781.). Od loze lbrahim Hanove spominje se još Halil beg. umro 1222. (1807.), sahranjen kod turbeta Mehmed rase Visokoga. Kod njega su ukopani Mehmed beg, umro 1224. (1809.) i Ahmed Rif'at beg umro 1277. (1860.). Njihovih potomaka imade i sada u Carigradu, od kojih mi je poznat Hikmet beg, činovnik u Visokoj Porti, za kojega je pošla moja daidžićna, kći Osman Mahzar paše Čengića.
S. O.: I. 99. i 302.

lbrahim paša Alipašić bio je muhafiz u Trebinju 1148, (1735.). Kao takav sudjelovao u suzbijanju Austrijanaca i za zasluge 1153. (1740.) imenovan je kliškim mutesarrifom.
Muvekit: 1. 492—532.

lbrahim paša Damad sin Kiz Husein paše Stočanina. Uzgojen ie u dvoru i postao silahdar 1115. (1703.). Kasnije je svrgnut i poslan u progonstvo, odakle je brzo pozvan natrag i imenovan vezirom u Šehrizuru. Kasnije je pašovao u Halepu, Erzirunm, Musulu i Diari Bekiru 1125. (1713.). Kad je bio po treći put namjesnik u Šehrizuru, oduzeta mu je vezirska čast i po drugi put je prognan 1127. (1715.). ali mu ie iste godine povraćena čast i on poslan za muhafiza u Inebaht (Lepanto). Iza toga pašovao je u više pokrajina. Kad je 1134. (1721.) po drugi put bio namjesnik u Hrzirumu, imenovan je saraskerom. ali radi neuspjeha na bojnom polju bude svrgnut i određen u Ičili. Idući iz Tiflisa na određeno mjesto umre na putu 1136. (1723.). Zemni ostaci preneseni su mu u Krzirum i sahranjeni. Za njega ie bila udata Ernina, kćerka sultan Mustafe II. Poznat je i kao dobar pjesnik i dobar stilist. Kao i otac mu veoma je volio šalu i duhovite dosjetke.
S. O.: I. 121.

lbrahim paša haznadar rodom je iz Nevesinja u Hercegovini. Po svršetku nauka stupio je u svitu Salih -paše Nevesinjca. Kad je ovaj postao veliki vezir, bio mu je ćehaja-paša. G. 1055. (1645 ) imenovao ga je namjesnikom u Bagdadu. Nakon pogibije Salih paše 1057-. (1647.) videći, da se ne može održati, jer je novi veliki vezir bezobzirno uklanjao sve Salih pašine prijatelje i pristaše, dobije u Bagdadu uza se jaku stranku. Pošto je mudro i pravedno postupao cijelo vrijeme svoga namjesnikovanja, stekao je u cijelom vilajetu sklonosti. Zato mu se priključe i mnogi prvaci iz pokrajine. Kad se vidio dosta jak, proglasi se nezavisnim o Carigradu, gdje bješe nastala prava anarhija, jenjičari nezadovoljni s njegovom upravom, otkazu mu poslušnost i prisile ga, da ostavi grad i da se s pristašama povuče u okolicu. Prikupivši dovoljan broj četa opsjedne Bagdad. Lukavi jenjičari videći da ne mogu odoljeli, posluže se varkom:
izjave mu pokornost i predaju.Prostoduširi Ibrahim paša povjeruje im i uniđe u grad s nekoliko pouzdanih ljudi. Po nagovoru vojvode novog namjesnika jenjičari ga uhvate i bace u zatvor. Njegove pristaše saznavši za sudbinu Ibrahim pašinu nastave opsjedanje, ali uzalud. Međutim stigne iz Carigrada »katal-ferman« i Ibrahim paša bude pogubljen 1647.
S. O.: Kam. al. I. 561.

Ibrahim paša Kukavičić, sin Hadži Mehmed pašin, bio je mutesarii u Zvorniku 1206. (1791.). Kasnije je bio vezirski kajmekam nekoliko puta. Kao takav spominje se 1215. (1800.).
Muvekit: II. 204.

Ibrahim paša Memibegović Sarhoš (Gazi) sin je Gazi Mehmed bega Memibegovića. Najprije ga u povijesti susrećemo s daidžom mu Lala Mehmed pašom Sokolovićem, gdje godinama vojuje po Ugarskoj i Hrvatskoj. G. 1604. kao sandžak beg od i ustendila bio je pod Budimom, kad ie Lala Mehmed Sokolović krunio Boczkaya i tom prilikom s 20.000 akindžija, većinom Bošnjaka i Hercegovaca, robio po Štajerskoj i Austriji. Usput je osvojio i Sombathely.G. 1621. nalazimo ga kao beglerbega na Bosni, ali je cijelo pašovanje proveo u Ugarskoj s bosanskom vojnom pomažući Betlena Gabora proti Austrijancima. Godina njegove smrti nije nam poznata,
Kam. al. 1. 560.; Č. Č: V. 467.
Nikad ne prestati vikati već sipati bijes,
kao što vulkan riga lavinu.
U noćima mračnim bit gorući krijes,
što svijetli daleko,daleko u daljinu....
Avatar
zummann
Urednik
Postovi: 3262
Pridružen/a: čet vel 22, 2007 6:56 pm

Re: dr.Safvet Beg Bašagić-Znameniti Hrvati,Bošnjaci i Hercegovci

Post Postao/la zummann »

Ibranim paša Memibegović II. Kad je E. Čelebi g. 1658. putovao po Bosni i Slavoniji, sastao se u Đakovu s Ibrahim pašom Memibegovićem. Hvali ga kao darežljiva i vrla junaka. Grad Đakovo, veli, da je sagrađen u obliku peterokuta od Šedadi cigle i opkopan nepristupnim hendekom. Usred grada bili su krasni dvori Memibegovića. G. 1658. nalazimo Ibrahim pašu na Hivanjskom polju kao sandžaka od Požege, odakle je s Meleć Ahmet pašom išao u Dalmaciju da osveti poraz Mustafa paše Tekelije. Kasnije 1667. bio je kratko vrijeme namjesnik na Bosni, gdje mu se izgubio trag.
Rašid: I. 149.

Ibrahim paša Mostarac pravi je sin svoga zavičaja. Rijedak financijski talenat i poduzetan hercegovački duh dolazi u Carigrad, tu stupi u financijsku službu, i pomoću zemljaka i imenjaka Roznaimedž; Ibrahim efendije brzo se progurao do visoke časti. Kao defterdar edrenskog vilajeta 1042. (1632.) postao je baš-defterdar u Carigradu. Kad je g. 1046. (1636.) Turska zavojštila na Perziju, na naročitu želju velikog vezira Mebmed paše morao je i on poći na vojsku. Vezir se u novčanoj oskudici dva-tri puta na njega obratio, da mu pozajmi veću svotu novaca. Ne mogući se oduprijeti defterdar je to smogao, ali je znao, da će ovaj opet tražiti. Da izbjegne neprilici, smisli, da napiše sultanu pismo, u kome mu razloži, da ima način, kako će državnu blagajnu snabdjeti novcem, ako ga imenuje velikim vezirom. Na nekakav način proturi to pismo sultanu u ruke. Sultan opremi to pismo velikom veziru na bojište, koji iz Erziruima pozva sebi defterdara i sa spahijskim agom Mehmedom 23. rebija I. dade ga pogubiti. Naima veli, da je bio čovjek na svome mjestu i vrijedan najvišeg dostojanstva, samo je imao rđavu okolinu, koja mu je, hvaleći ga previše, vrat slomila. Naima dalje veli, da je jednom u krugu prijatelja kod večere pripovijedao, kako su mu otac i braća izginula, a majka rađajući umrla, i zašutio. S tim je htio reći, da ni on ne će mirno umrijeti, i tako prorekao sebi smrt.
S, O.: 1. 101.; Tarihi Naime: III. str. 288—290.

Ibrahim paša Nevesinjac, brat je Salih paše, velikog vezira. U ranoj mladosti otišao je u Carigrad i stupio u državnu službu. G. 1054. (1644.). imenovan je namjesnikom otočja u Egejskom moru, gdje je nakon dvije godine umro.
S. O.: I. 102.

Ibrahim naša Novošeherlija kao adžami-oglan došao je u Carigrad, gdje se obrazovao u atmejdanskoj školi i kao silahdar primljen u dvor. G. 1579. stupio je u javnost kao aga jenjičarski, a dvije godine kasnije imenovan je beglerbegom od Rumelije. G. 1582. podignut je na vezirsku čast i opremljen u Egipat za namjesnika. G. 1585. pokorio je u Siriji Druže i uspostavio red i mir, a zatim se vratio u Carigrad, gdje se oženi sa sultanijom Aišom i stupi u vezirsko vijeće kao III. vezir, dok napokon 1595. postade veliki vezir. Tri puta je bio u toj časti i u njoj zauvijek zaklopio oči. Po sudu povjesničara bio je valjan vojskovođa i državnik, ali spletke na dvoru spriječile su mu razviti slobodno djelovanje za dobrobit države. Pečevi, C. Celebi i Faizi upravo u zvijezde kuju njegov karakter navodeći više zgoda, u kojima se pokazao kao veledušan, darežljiv, plemenit, dobroćudan i milosrdan čovjek ne samo prema svojima već i prema neprijateljima. U svom rodnom mjestu Novom Šeheru kod Žepča sagradio je džamiju, pa u Kaniži, a bezistan u Osijeku.
Hammer: V. 139.; Pečevi: II. 230. i 284.; C. C: I. 118, 126, 146.; E. C: VI. 158 i 530.; H. Dževami: II. 61.; Kam. al.: I. 555.

Ibrahim paša Sivrić (Gabeljak) član ugledne porodice. Za vlade Hercegovaca u državi i na dvoru imenovan je bosanskim namjesnikom g. 1057. (1646.). Iste godine okupio je bosansku vojsku i u Krčkom sandžaku osvojio Novigrad, Biograd i više gradova oko mora, koje dade porušiti, jedino Novigrad popravi i ostavi u njemu 500 pandura. Iduće godine navale Mlečani na krčki sandžak, pa ga osvoje i odvedu starog Halil bega sandžaka krčkog sa svim stanovništvom u ropstvo. To u Carigradu upišu Ibrahim paši u grijeh, koji se bio spremio da osveti taj poraz, pa ga premjeste u Silistru 1058. (1648.). gdje je izatoga i umro.
Muvekit: I. 349.; Ć. C: II. 291.; S. O.; I. 103.; Naima: IV. 239.

Ibrahim paša Tešnjak kao član ugledne porodice u domovini imao je vidim ulogu i pod stare dane za zasluge imenovan je namjesnikom na Bosni 1078. (1667.). Umro je u mjesecu sitbanu 1081. (1670.). Hvale ga kao trijezna i iskusna državnika.
S. O.: I. 107.; Rašid: I. 149.; Muvekit: I. 385.

Ibrahim šejh, sin Tamarhanov, unuk Hamzin, rodom je iz Bosne. Svršivši nauke u domovini pođe po svijetu, da se upozna s glasovitim šehovima. Nakon dugogodišnjeg putovanja nekolike godine proboravi u Meki i Medini, odakle preseli u Kairo, gdje je ostao dulje vremena. Napisao je djelo »Mahrekatul-kulub« i više rasprava o misticizmu. Umro je u Halebu 900. (1494.).
Hadži-Kalfa: II. 392.

Iffeti, pjesničko je ime, člana pjesničke porodice Kerim-zade, a bilo mu je ime Mustafa. Otac mu je Rifdi, a djed Samii. Svojim darom i uzgojem odlikovao se u mladim danima među sinovima velikaša i istaknuo se ne samo svestranom naobrazbom nego i kao rijedak kaligraif talik-pisma. G. 1124. (1712.) podvrgnuo se strogim ispitima i odmah imenovan profesorom na Galata Šaraj medresi. G. 1134. (1721.), kad je Šalim pisao Teskiru,bio je profesor na Jarhisar medresi u Carigradu. Šta je bilo s njime kasnije, ne znamo. Šalim ga hvali kao darovita pjesnika i čovjeka ođ riječi. On je kao i otac mu pjesnik rubaija.
Šalim: 481.

Ilhami-baba rodom je iz Žepča. Bio je poznat po svoj Bosni i Hercegovini kao vidovit šeh. Spjevao je nekoliko pobožnih pjesama u hrvatskom jeziku. Pogubio ga je Dželal paša 1821. Ćorović-Kemura: S. k. Dicht. bosn. Moslims.

Imšir paša Redžepašić bio je hercegovački alajbeg 1203. (1788.). Kao bosanski defterdar zastupao je vezira Husrev Mehmed pašu 1221. (1806.), dok je boravio u Srbiji. Iduće godine kao defterdar s bratićem Hasan pašom bio opsjednut u Užicama. Kada mu je zet Sulejman paša Skopljak postao vezir, stupio je u njegovu svitu kao ćehaja-paša. Poginuo je iza takovskog zbora 1231. (1815.).
Batinić: I. 187.; Muvekit: II. 114. (marg.).

Isa beg Hranušić(Ovako ga zove Truhelka. Jireček dokazuje, da je Truhelka iz Krajišnik izkombinirao H r a n uš i ć. Po usmenoj predaji Mutevellija njegova vakufa u Skoplju zvao se Kotromanli (Kotromanić)).
(Gazi)
sin prvog bosanskog krajišnika Gazi Ishak bega. Od g. 840.—876. (1436.—1470.) nalazimo ga, gdje beguje u početka kao krajišnik, a kasnije kao sandžak u Bosni i Skoplju i ratuje po Srbiji i Ugarskoj. Poznat je kao dobar vojskovođa, junak i upravnik, ali najviše dolazi na glas kao osnovatelj Sarajeva. Uz veliki ćarubani-saraj, po kome je kasnije prozvan cijeli grad, načinio je dva kupališta, (muško i žensko), musafirlianu i džamiju, koju je kasnije poklonio sultan Patinu, kad je osvojio Bosnu. (To je Careva džamija, a prema njoj, s druge je stranu Miljacke bio je saraj za karavane). Osim toga na Bendbaši je sagradio mlinicu od devet vitlova i više drugih zgrada, od kojih se kasnije razvilo Sarajevo. I u Skoplju (Osk'upu) je sagradio veliku džamiju na očevo ime, koja je poznata pod imenom Ishakijja. Tu je podigao i mnogo drugih zgrada, i to sve s cijelim pokretnim i nepokretnim imetkom uvakufio za zadužbine u Sarajevu i Skoplju 866. (1461.). Nije nam poznato, kad je umro. Zadnji mu spomen nalazimo u dubrovačkom arhivu 8. veljače 1470. kao bosanskom sandžaku. Naime pod tim datumom sačuvano je Isabegovo pismo radi ostavštine Braila Tesalovića. Kratko vrijeme iza toga bit će da je umro u Skoplju. Isabeg nije samo veliki dobrotvor građana Sarajeva i Skoplja, nego i prvi nosilac istočne kulture u našim krajevima. Dubrovčani ga slave kao prijatelja, a on se diči svojim porijeklom i ističe u jednom pismu Petru Pavloviću svoje rodbinske veze s Kosačama i Pavlovićima. U njegovoj sviti nalazimo i nemuslimane, koje je slao po raznim poslovima kao Heraka Vraneša, Braila Stjepanovića, Živana Pripčinovića, Vlaha Svinjarevića i dr. Ašik paša-zade: 145.—146.; Hadže-zade: I. 452., 394 ; S. 0.: III. 610.; Truhelka: 197.; Muvekit: I. 57.

Isa ef., rodom je iz Bosne. Nauke je slušao u domovini i Carigradu, a po svršetku tih g. 1087. (1676.) imenovan je muderisom. Predavao je na više uglednih medresa, dok nije g. 1102. (1690.) imenovan munlom na Bosni. Umro je u Sarajevu 1105. (1693.).
S. O.: III. 611.; Uššaki zade. Šeichi.

Isa ef. rodom je iz Bosne. Nauke je slu¬šao u Carigradu. Po svršetku je imenovan muftijom u Budimu. Kad je 1037. (1627.) s austrijskim poslanikom došao u Carigrad. upoznao se sa zemljakom Roznamedži Ibrahim efendijom, koji ga nagovori, da prijeđe u kadije i imenova ga munlom u Beogradu. Kasnije je bio , munla u Brusi i Edreni; g. 1046. (1636.) imenovan je Sadri-Anadoli. a iduće godine Sadri-Rum. Umro je 1050. (1640.) džumada I.
C. C: II. 223.; S. 0.: III. 611.; Šeichi: I. 52.

Isa ef., sin Musa agin, rodom iz Mostara. Više nauke slušao je u Carigradu i po svršetku postao muderis 1046. (1636.). Predavao je na odličnim medresama, kao Mahmud paše Abogovića i sultana Sulejmana. G. 1061. (1650.) postao je munla u Selaniku, zatim u Brusi i Edreni s naslovom »od Stambola«, a 1069. (1658.) imenovan je sadri Anadoli. Kasnije je bio kadija u Carigradu, a g. 1087. (1676.) postao je sadrirum. Umro je 25. ramazana 1093. (1682.). Bio je veoma pobožan. Devet hiljada devet stotina i devedeset puta učinio je haitmu t. j. pročitao je Kur'an, veli Uššaki-zade.
S. 0.: III. 611.; Šeichi: I.; C. C: II. 223.

Ishak beg Hranušić (Kotromanić) posinak Paša Jiđit bega. skopaljskog namjesnika, koji ga je po svoj prilici — zarobio, kad je 795. (1392.) provalio u Pavlovića zemlje i Hum, pa se s bogatim plijenom povratio u Skoplje. Kasnije ga je posinio i kod sultana mu isposlovao ziamet. Poslije bitke kod Doboja, u kojoj je Ishak beg predvodio turske pomoćne čete na prijedlog hercega Hrvoja i preporuku Paša Jiđitovu g. 818. ili 821. (1415. ili 1418.) sultan Mehmed I. imenovao ga krajišnikom sa sjedištem u Foči. Nade, koje su se u njega polagale ispunile su se izvan očekivanja. Mudro je upravljao s osvojenim krajevima na zadovoljstvo sultana i patarenskih velikaša, koje je svakom prigodom pomagao u borbi protiv rimskoj propagandi i madžarskoj najezdi. Koliko su oni poštovali Ishakbega, vidi se iz činjenice, što ga spominju u poveljama uz sultana. Veliki vojvoda bosanskog kraljevstva i gospodar Huma, Podrinja i t. d. Sandalj Hranić piše se: »Milošću božjom, velikog cara Mehmeda i vojvode Ishak bega i t. d....« Thuroczy uz Tvrtka II. spominje i Ishak bega kao kralja bosanskog. U ratovima između Kosače i Pavlovića bio je u savezu s prvim. Tom prigodom pripojio je svome sandžaku polovinu Travunije. Po smrti Paša Jiđitovoj premješten je za namjesnika u Skoplje (Osk'up) g. 831. (1427.), kako veli Ašikpaša-zade u svojoj povijesti, odakle je provaljivao u Brankovića zemlje i Ugarsku. G. 842. (1438.) išao je na Meku da obavi svetu dužnost »hadž«. Kad se povratio, osvojio je Novo Brdo 843. (1439.). Izatoga nestaje Ishak begu spomena u turskoj povijesti. Iste godine dubrovačko vijeće u jednom naputku svojim poslanicima veli, da njegova sina Esbali bega podsjete na uspomenu pokojnog Paša Jiđita i oca mu Ishaka. U tu vijest, da je Ishak beg 843. (1439.) bio mrtav, ne možemo posumnjati, jer su Dubrovčani preko svojih agenata bili dobro upućeni u sve, što se oko njih događalo. Osim toga je anahronizam identifirati Ishak bega s Ishak pašom, koji se tek 1483. kao veliki vezir povlači u mir i živi još nekoliko godina, kako to čine svi turski historici: Hadže zađe, Aali, Munedž-đžim baši i dr. Najstariji turski kronik Ašik paša-zade ne pada u tu pogrješku.
Ašikpaša zade: IV. 117.; Hadže-zade: I,; Aali: IV. sv. I. knj. 79. str. — Mu-nedždžim-baši: II. 364.; Asboth: 72.; Truhelka: 187.

Ishakbeg Kraljević (Kraljoglu) sin bosanskog kralja Tomaša i Katarine, kćeri hercega Stjepana. Zagonetna smrt kralja Tomaša 866. (1461.) urodi građanskim ratom za prijestolje, koji Ishak pašu dovede u Bosnu, da uspostavi red i mir. Tom prigodom pade mu u ruke dvoje kraljeve djece i to: Sigismund i Katarina, koje u Sarajevu prevede na Islam i odvede sa sobom u Carigrad. Šta je bilo s Katarinom, ne zna se, dok Sigismunda nalazimo u turskoj povijesti pod imenom Kraljoglu Ishakbega. G. 893. (1488.) u bici kod Farsusa razbiju Egipćani tursku vojsku. Tom prigodom nastradaše dva naša zemljaka — dva carska zeta, Ahmed paša Hercegović, koji pade u ropstvo, a Ferhad beg, otac Gazi Husrev begov nađe smrt. Taj se poraz upisuje u grijeh anadolskim sandžacima i beglerbegu Karađoz paši. Sultan naredi, da se svi dovedu u Carigrad i stave u zatvor. Među njima je bio Kraljoglu Ishak beg kao sandžak od Karasi. Karadoz paša kao glavni krivac plati glavom, a ostali budu otpušteni iz državne službe. Kasnije o njemu nema nikakovih vijesti.
Hadže-zade: II. 61.

Ishak paša Gazi je s naše gore list. Među ratnim zarobljenicima došao je u dvor i svratio na se pažnju Murata II., koji ga je uzeo sebi za savjetnika i vezira. U ratovima i drugim poslovima Ishak pašino mišljenje je za njega bilo mjerodavno. Štaviše kad se odrekao prijestolja i povukao u Magneziju, poveo ga je sa sobom, da mu bude i u miru drug. Kad se opet vratio u Edrenu i zasjeo na prijestolje, imenovao ga je svojim vezirom. Iza smrti Muratove služio je kao namjesnik u više pokrajina. Vele, da je bio namjesnik i na Bosni, ali nigdje ne stoji, koje godine. Muvekit donekle bilježi vijest, da je iza smrti Tomaševe skopaljski namjesnik Ishak 865. (1461.) na poziv kraljice Katarine došao u Bosnu, da riješi spor oko prijestolja i spriječi građanski rat, i da je tom prilikom dvoje kraljevske djece u Sarajevu preveo na Islam i odveo ih sobom u Carigrad. U to doba ne nalazimo nijednog istaknutog Ishaka osim Ishak paše. Taj pohod može biti da je dao povoda, da ga uvrste medu bosanske namjesnike. Od toga doba nalazimo Ishak pašu kao vezira u Visokoj Porti sve do imenovanja velikim vezirom g. 872. (1467.). Nakon pet godina morao je ustupiti stolicu Mahmud paši Abogo-viću. G. 886. (1481.) kad je umro Mehmed II. Fatih, bio je muhafiz Carigrada. Na opću želju naroda i vojske novi sultan Bajezid II. imenuje ga velikim vezirom. Nu radi starosti nakon dvije godine povuče se u mir. Kao mirovinu dobio je salanički sandžak, gdje je umro 890. (1485.). Kod Ishak bega Hranušića spomenuto je, da je zabluda, što ga identificiraju s Ishak pašom, jer je to očit anahronizam. Kad je Ishak beg, Paša Jiđitov posinak, bio imenovan bosanskim krajišnikom 818. (1415.), moralo mu je biti najmanje trideset godina. To nam dokazuju i druge okolnosti, kao na pr. da mu je sin Raša beg pao kao četovođa u sužanjstvo Đurđa Bran-kovića 830. (1426.). Da je Ishak paša,koji umire 890. (1485.), tada mogao imati sina,da predvodi čete u neprijateljsku zemlju,nije shvatljiva,jer je to velik razmak vremena.
Hadže-zade:I.327.;Ašik paša-zade:106.;Aali:IV.svez.I.knj.
Nikad ne prestati vikati već sipati bijes,
kao što vulkan riga lavinu.
U noćima mračnim bit gorući krijes,
što svijetli daleko,daleko u daljinu....
Avatar
zummann
Urednik
Postovi: 3262
Pridružen/a: čet vel 22, 2007 6:56 pm

Re: dr.Safvet Beg Bašagić-Znameniti Hrvati,Bošnjaci i Hercegovci

Post Postao/la zummann »

Ismet paša Uzunić rodom je Sarajlija. Po svršetku nauka stupio je u vojsku. Kao časnik sudjelovao je u ratovima s Crnom Gorom. Za vrijeme okupacije bio je miri-liva. Kasnije je postao ierik (divizioner). G. 1308. (1890.) idući da nadgleda bagdatski kor. umrije na putu. S. 0.: III. 474.

Jahjabeg Ljubović spominje se medu hercegovačkim prvacima 1,148. (1735.) Muvekit: 1. 493.

Jahja el-Bosnevi spominje se kao pjesnik za vlade Murada III.Pripadao je nekom derviškom redu. jer se spominje u jednoj šehovskoj dovi, u kojoj se kaže, da mu je grob u Loznici. Esad ef. Kulović mi je kazivao, da je on negdje našao, da je Jahja el-Bosnevi rodom iz Taslidže (Plevalja).

Jahja paša u vrijeme sultana Mehmeda II. došao je u dvor, odakle je izišao 885. (1490.) kao bosanski beg. Iduće godine postao je beglerbeg od Rumelije. Kasnije je pašovao u više pokrajina. G. 907. (1501.) po drugi put ga nalazimo na Bosni. Iste godine postao ie carski zet, a 910. (1504.) vezir. Umro je 912. (1506.). Spominje se kao osvojitelj mnogih gradova i palanaka, i osnivač brojnih zadužbina. I u Sarajevu sagradio je lijepu džamiju i ostavio joj zadužbinu. Sinovi su mu glasovite gazije Mehmed paša, Bali beg i Ahmed beg, koji su ugazili u krv stotini hiljada dušmana. S. O.: IV. 632.; Pečevi, Hadže-zade.

Jakub aga bio je kapu-aga carskih saraja. U Sarajevu na Abdesthani iz temelja je popravio džamiju šeh Ferruhovu 973. (1565.). Muvekit: I. 159.

Jašar (Kara) iz Bos. Novoga spominje se medu vodama pobune na Krajini 1192. (1778.). Muvekit: II. 47.

Jusri je pjesničko ime Bošnjaka Ahmed ef., koji je rođen 1046. (1636.). Otac mu je Mustafa aga, poznat pod imenom Čolbaša. Po svršetku nauka postao je profesor u 20. godini života položivši ispite s odličnim uspjehom pred šehislamom Minkari-zade. G. 1099. (1688.) imenovan je munlom u Filipoipolju s naslovom od Damaska. G. 1105. (1693.) umro je kao munla u Samu i zakooan kod Salihijje. S. ().: I. 227.; Bašagić: 114.

Jusri II. sin je kazaskera anadolskoga Kebiri-zade Mustafa efendije. G. 1097. (1685.) po svršetku nauka imenovau je na Sulejmaniji u Carigradu, zatim je bio munla u Halepu, a kada je Šalim pisao Teskiru 1133. (1720.) bio je kadija u Meki. Šta je bilo s ni im kasnije i kad je umro, nisam mogao saznati.
Šeichi: II.; Šalim: 719.

Jusuf aga, bio je bosanski turnadži-baša pod Dubicom 1202. (1787.). a iduće godine vratio se u Sarajevo. Kad mu je sin Halil aga radi nedjela pozvan na divan, uzeo ga je u zaštitu. Zato je bio svrgnut i zatvoren u travničku tvrđavu 1205. (1790.). Muvekit: II. 114. i 146.

Jusuf aga (Mehter) bio je kod nekoliko vezira kapu-ćehaja. Umro je 1142. (1729.). Zakopan je na Tokmak-tepi, S. O.: IV. 663.

Jusuf beg je sin Sulejman paše Bošnjaka. G. 1107. (1695.) bio je miri-alem. Kasnije dvije godine postao je kapidži-baša, a 1112. (1700.) miri-ahor. Iza toga je bio ćehaja velikoga vezira, a 1117. (1705.) čauš-baša. S. O.: IV. 659.

Jusuf paša g. 1029. (1619.) iz dvora izišao kao jenjičar-aga. a 1030. (1620.) -postao beglerbeg od Rumelije. Sudjelovao je u vojni na Poljsku. Kao namjesnik u Bagdadu poginuo je u ustanku Bećir-subaše. S. O.: IV. 655.

Jusuf paša uzgojen je u dvoru, gdje je dotjerao do časti carskog haznadara. G. 1113. (1701.) postao je miri-ahor, a odmah zatim vezir i namjesnik u Adani. G. 1115. (1703.) vezirovao je u Trapezuntu. a iduće godine umro u mjesecu redžebu. S. O.: IV. 659.

Jusuf paša Musahib bio je najprije u sviti Mustafa age Armena. a kad je ovaj pogubljen, stupio je u dvorsku službu. G. 1053. (1643.) postao je silahdar. a odmah iza toga II. vezir i carski savjetnik. Kasnije godinu imenovan je kapetan-pašom i serdarom na Kreti, gdje je osvojio utvrđeni grad Hanju. G. 1055. (1645.) bude pogubljen, što nije sultanu donio blaga iz osvojenoga grada. Taj čin suludog sultana Ibrahima svakome se ogadio i bio je jedan od glavnih povoda njegovu svrgnuću i pogibiji. Na putu Selrmijje je pokopan. Uza svu svoju mladost bio je odličan državnik i vojskovođa. Iza njega je ostao sin mu Ahmed beg, koji je uz njega sahranjen.
S. O.: IV. 656.

Kaimi Hasan ef. rodom je iz Sarajeva. U mladim danima otišao je u Sofiju i pridvorio se kod šeha Muslihuddina Užičanina. Kad je uzeo idžazet na iršad, vratio se u zavičaj i postao šeh u Sinanovoj tekiji. Radi nečega zavadi se sa Sarajlijama i ode u Zvornik, gdje se stalno nastani. Tu je umro 1091. (1680.). Iza njega je ostao divan pjesama većinom nabožnih (ilahijjat) i »Varidat« o ilmndžifru (jedan razred astrologije). Sačuvalo se od njega i hrvatskih pjesama. S. U.: II. 140.; Safai: 204.J.; Šeichi: II. 698.; Bašagić: 98.; Kemura-Corović: S. Kr. Dichtungen bosnischen Moslims.

Kajtaz aga bio je g. 958. (1551.) serdar krajiških gazija. Kasnije je bio ćehaja kod Mehmed paše Sokolovića Visokoga. U toj časti je umro pod konac Suleirnanova carevanja. S. O.: IV. 65.

Kara beg kliški alajbeg 1125. (1713.). G. 1129. (1716.) potukao je Austrijance kod Smrdan banje. Muvekit: 1. 477.

Kešfi ef. Abdulkerim-zade bio je 1093. (1682.) ugledan učenjak i vaiz u Carevoj džamiji u Sarajevu. U pobuni proti musellimu i kadiji narod ga je silom postavio za kadiju. Muvekit: I. 411.

Kudsi je rodom Mostarac. Učio je u Carigradu. Kako se vidi iz poslanice, koju je spremio jednom prijatelju u Mostar, bio je vrstan pjesnik. Poslanica je puna živog humora. U njoj apostrofira više prvaka i pjesnika mostarskih. Poslanica je iz g. 1150. (1737.).

Kurd beg Sokolović sin velikog vezira Mehmed paše Visokoga. Pod Sigetom s bratom Gazi Hasan pašom predveo je vojsku sultan Sulejmanu.
Dvije godine kasnije 974. (1566.) umro je u cvijetu mladosti. S. O.: IV. 6,1. i 123.

Kurd beg Sokolović, sin vezira Deli Husrev paše, bio je ponosit i bahat vitez, koji je imao svitu od hiljadu konjanika, kako se kaže, sve u srebru i u suhu zlatu. Selim II., nasljednik prijestolja, dulje vremena mu je bio drug. Kasnije je bio sandžak beg u Nikdi i Satedu. Jednom prilikom, kad je Selim bio u Halepu, priredio mu je takovu paradu sa svojom pratnjom, da je carević od čuda ostao zapanjen. Umro je za carevanja Selima II. oko g. 980. (1572.). Kad je sultan čuo za njegovu smrt, veoma ga je žalio i vele, da je rekao: »Dok Kurd beg nije došao u moju svitu, nisam znao, kako se vitezovi odijevaju, konje rahtovima opremaju i na njima bahato jašu«. Pečevi: I. 47.; S, 0.: II. 272.

Ledunni je pjesničko ime Mustafa ef. Bošnjaka. Svršivši nauke zaputio se po svijetu i prormtovao središnju Aziju i Tursku. Prigodom boravka u Teheranu došao je sa šahom u dodir i u njegovoj prisutnosti se natjecao s. perzijskim pjesnicima. Napokon se vratio u Carigrad i stupio u carsku kancelariju kao činovnik. Kasnije ga nalazimo na Krimu kod Giraj hana, a najposlije kod rumunjskog vojvode Skarlet oglu kao divan-efeudiju. Mjeseca šabana 1128. (1715.) provali austrijska vojska nenadano u Rumunjsku, pa zarobi vojvodu s cijelom svitom, i odvede ga u Ugarsku. Medu ostalim zarobljenicima bio je i Ledunni. Oslobodivši se iz sužanjstva vratio se u Carigrad i postao tajnik u dvorskoj kancelariji. Kao poslanik išao je po drugi put u Perziju. Umroje u Carigradu 1133 (1720.). Napisao je komentar glasovitome mističnom djelu »Mesnevi« i ostavio dosta lijepu zbirku perzijskih i turskih pjesama. Sefai: 222. fol.; Šalim: 593.; S. 0.: IV. 88.

Lutfaga Pekara vodio je sarajevsku vojsku pod Filibu 1248. (1832.). Muvekit: II. 525.

Mahir je pjesničko ime Abdullah ef.Bošnjaka.Otac mu je šeh Hadži Bešir,djed Muhjuddin,a pradjed Velijjuddin.Rodio se 1059.(1649.).Pripravne je nauke slušao kod oca, a visoke kod zemljaka Mehmed ef. Šaban-zade, kod koga je također bio mulazim, kad je predavao na Sulejmaniji. S njim je išao i na Ćabu. Vrativši se u Carigrad odluči se posvetiti profesorskom staležu, ali bosanski ponos i prirođena bahatost u ulemanskim krugovima izazovu proti njemu cijelu hajku, pa ne mogne dobiti profesorsko mjesto. Nato se potegne u mir, pa počne pjevati slavospjeve prijestolonasljedniku Mustafi II. i slati mu zagonetke, vješto sastavljene, da se zabavlja rješavanjem. Kad je Mustafa zasio na prijestolje, sjetio se Mahira i naredio, da mu se odmah dade profesorsko mjesto, (i. 1106. (1684.) nalazimo ga na Sachnu. a 1109. (1687.) na Sulejmaniji. Iste godine postao je mutila i kadija u Salaniku; dvije godine kasnije premješten je u Galatu s naslovom »ođ Edrene«. G. 1115. (1703.) dobio je aripaluk Bigu. Sa smrću sultan Mustafe nastaju progonstva za Mahira. Da ga odstrane iz Carigrada, imenuju ga kadijom u Meku. Sav trud, da ostane u Carigradu, ostao mu je uzaludan. Nakon dvije godine dobio je arpaluk na otoku Rodu pod uvjetom, da ne smije doći u Carigrad. Umro je kao kadija u Ajnitabu mjeseca šabana 1122. (1710.). Njegovi biografi Šeichi, Safài i Šalim hvale ga kao vrsna pjesnika i učenjaka, koji je imao osobito lijep stil. Ostavio je potpun divan pjesama.

Mahmud aga (Beli) rodom je iz sela Kuti na Glasincu. Odmetnuo se u hajduke za, pašovanja zloglasnog Tekelije i kasnije se nije pokoravao nijednom namjesniku. Hasan paša Memi-begović dobio ga je na lijep način i s cijelom ga družinom natovario mletačkoj Dalmaciji na vrat 1058. (1648.). gdje je godinama robio, palio i o zlu radio.
Muvekit: I. 360.

Mahmud aga (Hadži) iz Kàzanaca bio je banjalučki muselim 1129. (1716.).
Muvekit: 1. 476.

Mahmud aga, zet glasovitog Muslihudin age, bio je 1058. (1648.) jenjičarski ćehaja.
Muvekit: 1. 363.

Mahmud Bedruddln ef. rodom iz Sarajeva. Nauke je slušao u domovini I
Carigradu. Po svršetku tih postao je profeor na medresi Mahmud paše Abogovića u Haskovu (Haskdju). Kasnije je stopio u svitu Mehmed. paše Sokolovića i došao na glas pod imenom Sokolu-hadžesi (Sokolovićev učitelj). Sa Sulejmanije imenovan je vrhovnim sudijom za Egipat g. 974. (1566.). gdje je i umro 977. (1569.). Kao profesor, učenjak i sudija uživao je lijep glas medu suvremenicima. Atai: 11. 330.

Mahmud ef. rodom Sarajlija. Po svršetku nauka imenovan je na Mula Džedid medresu u Brusi 1051. (1641.). Predavao je zatim na Hamzabegovoj medresi u Brusi. G. 1069. (1658.) prešao je u kadije i bio munla u Mer'ašu. Umro je 1075. (1664.). Šeichi: 1.

Mahmud ef., u učenom svijetu poznat pod imenom Bejazi-zade damadi, rodom je iz Mostara. Otac mu Halilaga bio je po zvanju spahija. Početne nauke učio je u zavičaju, a visoke u Carigradu kod Nevesinjca Šaban efendije Velagića. Predavao je na više odličnih medresa u Carigradu i sa Sulejmanijje imenovan je munlom u Halepu 1099. (1687.), gdje je iste godine umro. Nadaleko je bio na glasu kao učenjak, poglavito u retorici i islamskom pravu. 0 retorici je napisao djelo »Elbediijje« (O tropima i figurama) i komentirao Munla Džamiju do »Mensubata«. S. O.: IV. 322.; Šeichi: II.

Mahmud ef.. zvani Kočiiaš, učio je u Bosni i Carigradu. G- 1057. (1647.) postao je profesor na Hrvat Sijavuš pašinoj medresi. Kasnije je predavao na Sinan pašinoj medresi i Sachnu. G. 1067. (1656.) imenovan je munlom na Bosni, a 1069. (1658.) u Beogradu, gdje je i umro 1081. (1670.). Šeichi: I.

Mahmud ef. Bejazi-zade, drugi je sin Ahmed efendiiin. Po svršetku nauka imenovan je profesorom na Redže pašinu medresu 1085. (1674.). Kasnije je držao predavanja na više odličnih medresa, dok nije napokon imenovan rektorom na veliku Aja Sofiju medresu 1097. (1685.). Dvije godine kasnije umro je u 42. godini života. Šeichi: II.
Nikad ne prestati vikati već sipati bijes,
kao što vulkan riga lavinu.
U noćima mračnim bit gorući krijes,
što svijetli daleko,daleko u daljinu....
Avatar
zummann
Urednik
Postovi: 3262
Pridružen/a: čet vel 22, 2007 6:56 pm

Re: dr.Safvet Beg Bašagić-Znameniti Hrvati,Bošnjaci i Hercegovci

Post Postao/la zummann »

Mahmud paša rodom iz Maglaja.Na godine je bio kapetan i ajan maglajski.G.1210.(1795.)postao je beglerbeg.Malo kasnije umre.
S.O.:IV.329.

Mahmud paša sin Bošnjaka Mehmed paše Baltadžije. Bagovao je u više sandžaka i za vlade Sulejmanove postao je beglerbeg. Kao namjesnik u Janoku (Gy6ru) poginuo je g. 1006. (1597.). Bio je i pjesnik.
S. O.: IV. 315.

Mahmud naša Bošnjak po svoj prilici rodom iz Kliskog sandžaka. Najprije ga sretaroo kao dvorjanika kod Gjuzeldže Mehmed paše (umro g. 943. [1536.]). Kasnije je stupio u svitu misirskog namjesnika Davud paše i bio mu haznadar. Kad je Davud paša svrgnut, ostao je u Mišku kao muteferika i s vremnom se progurao u časti medu ugledne misirske begove. G. 968. (1560.) imenovan je namjesnikom u Jemenu, odakle je 973. (1565.) premješten u Misir. Tu su begovi osjetili teške udarce njegove vlade. G. 975. (1567.) prigodom neke svečanosti pogodilo ga je puščano tane i ubilo. Misli se, da je na njega iz osvete počinjen atentat. Kažu, da je bio vještak u intrigiranju, i da nije birao sredstava, da dođe do cilja. U jednoj staroj zbirci našao sam ovaj kronogram njegove pogibije, koji glasi:

Hep papasler išidub Mahmud naša uldugjun
Mejjitin čikarmaga hep džutnlesi oldi revan
Geldiler kim gjuturub makberesina kojaler:
Petko, Dordo, Nikola ve hem Dimitri,
hem Jovan,
Baši udžuna geluben agladiler derdile. Marko, Dujrno ve Mihael, Petar, Pejo
i Stojan,
Džem idup hajli nasara didiler tarifa un i :
»Hodi vamo, ej pope, umrli Rajko Radovan!«

To u prijevodu glasi: »Kad su svi popovi čuli, da je Mahmud paša umro, dođoše da nose mrtvaca. Došli su, da ga nose i polože u raku Petko, Đorđo, Nikola. Dimitrije i Jovan. Više njegove glave došli su i od jada plakali Marko, Dujmo, Mihael, Petar, Pejo i Stojan. Skupivši se mnogo kršćana sastaviše mu kronogram: Hodi amo, o pope, umrli Rajko Radovane!« Taj sarkastični kronogram pjevao je sigurno koji njegov zemljak i protivnik. Karakteristično je, kako su se naši ljudi i u ona vremenu medu se napadali i jedni drugimu predbacivali nedavno kršćansko porijeklo
S, O.: IV. 312.; Munedžin-baši: II.

Mahmud paša Fidahić istaknuo se kao zvornički kapetan. G. 1242 (1826.) postao je beglerbeg i mutesarif u Zvorniku. Malo kasnije le nmin.
S. O.: IV. 302.

Mahmud paša Hrvat (Veli sveti) stoji na čelu svima vezirima. učenjacima i pjesnicima iz naših krajeva. Svi suvremeni i kasniji turski historici vele, da je rodom Hrvat. Najkritičniji turski historik XVI. v. Aali veli da ]e Mahmud paša označivao Kruševac kao rodno mjesto, ali misli, da je on to kazivao, da zabaci trag, jer su za njegova vezirovanja serhatski (bosanski) velikaši s Carigradom svaki čas imali posla, pa da ga ne napastuju kao zemljaka.On je kao dječak pao u sužanjstvo nekakovu Mehmed agi, koji nije znao ni čitati ni pisati. Kad se saznalo, da je član odlična roda, darovao ga je sultanu Muratu, a sultan svome nasljedniku prijestolja Mehmedu, kome je bio vršnjak po godinama i jednak po uzrastu. S njim je zajedno učio i postigao visoku naobrazbu. Kad je mladi carević pošao u Magneziju za namjesnika, poveo ga je sa sobom kao pečatnika (muhurdara), a kad je 855. (1451.) zasjeo na prijestolje osmanliiskih careva, imenovao ga je beglerbagotn od Rumelije. Iza osvojenia Carigrada g. 857. (1453.) postao je veliki vezir. Spletkama Rum Mehmed paše bude svrgnut 872. (1467.) i imenovan kapetan pašom. G. 877. (1472) opet bude imenovan velikim vezirom, ali dvorska klika, koja bješe preotela mah, brzo ga potisnu u kraj i prigodom smrti carevića Mustafe uhvati zgodu i obijedi ga kod sentimentalnog sultana kao začetnika smrti Mustafine. Strpan u Jedi kule prema jednoj vijesti sam je učinio samoubijstvo prerezavši žile na lijevoj ruci, a prema drugim vijestima pogubljen je od ruke dželata 3. rebija II. 879. (18. kolovoza 1474.). Zakopan je kod njegove džamije u posebnom turbetu.

Ovdje se ne možemo upuštati ni u kratak prikaz života ovoga velikog Hrvata, jer bi se o njemu kao državniku, zakonodavcu, vojskovođi, pjesniku i meceni književniku dalo napisati više nego i o jednom veziru u turskoj povjesnici. Cijeli niz učenih i zabavnih djela posvećeno je njegovu imenu. Osim toga bi se mogla sakupiti oveća zbirka slavospjeva njemu u čast. Još u XI. vijeku po Hidžri savijen je cijeli ciklus legenda oko njegove glave i prišiven mu uz ime počasni naslov »veli« (svetac), koji se daje samo velikim šehovima. Biograf pjesnika Sehi kaže, da iz njegova turbeta narod nosi zemlju kao lijek od groznice. Iza njega je ostao cijeli divan pjesama pod pjesničkim imenom Adni (Eđenski). Sagradio je džamije i medrese u Carigradu, Sofiji i Haskovu.
Miunedžin-baši: III. 400.; Hadže-zade: 1. 551.—553.; Aali: IV. 150. fol; Ašik paša: 150.—191.; Medždi: 196.; Kinali-zade: s. v. »ain«.; Bašagić: 9.— 19.: 'Kam. al. VI. 4223.

Mahmud naša Maglajac, vezir i carski zet. zvao se Češneđerović. G. 1081. (1070.) imenovan je namjesnikom u Budimu. a iduće je godine premješten na Bosnu. Za Ćuprilićeve vlade bio je dugo vremena vezir u Visokoj Porti. Umro je kao branitelj Kamenice 1096. (1684.)., koju su tada opsjedali Poljaci.
S. O.: IV. 321.; Muvekit: I. 387.; Rašid: I. 470.

Mahmud paša Sokolović stariji brat Lala Mustafa pašin. G. 986. (1578.) postao je beglerbeg od Rumelije. Iduće godine svrgnut je i stavljen u mir. Umro je oko 990. (1582.).
S. O.: IV. 314.

Mahmud paša (Zal) rodom je iz Bosne. U dvoru je uzgojen i za nekakovn uslugu od Sulcjmana prozvan Žalom (glasoviti perzijski junak) i odlikovan dvorskim dostojanstvom 960. (1552.). Iz dvora je imenovan kupidžibašom, a malo zatim beglerbeg orni od Halepa. G. 972. (1564.) postao je beglerbeg od Anadola. u 975. (1567.) promaknut na čast vezira u Visokoj Porti. Iste godine oženio se sultanijom Šahom, kćeri Selima II. Umro je u šabanu 988. (1580.) jedan dani on i žena mu i oboje zajedno sahranjeno u jednom turbetu na Ejjubu,gdje je još za života sagradio džamiju i medresu. Sin mu je Mehmed paša.
S. O.: II. 426.; Pečevi: I. 441.

Medžazi (Meta.forski) rodom je Mostarac. Rado je u pjesme trpao rijetke i zvučne riječi. Sve mu pjesme vrve metaforama i zakučastim poredbama, zato je sigurno i uzeo to pjesničko ime. Umro je 1019. (1610.). Bašagić: 52.

Mehmed aga, zapovjednik konjanika, bio je muhafiz u Prozoru 1156. (1743.) Muvekit: I. 537.

Mehmed aga Alibegović iz Zvornika na čelu zvorničke vojske oslobađa Sokol od Austrijanaca 1151. (1737.,'8.). Muvekit: I. 517.

Mehmed aga Bošnjak bio je nadzornik muteferika. G. 1129. (1716) postao je čauš-baša. Kasnije je bio umirovljen. Umro ie oko 1135. (1722.).
S. O.: IV. 213.

Mehmed asra Grbavac (Hadži) sagradio je porušenu ćupriju na sarajevskom polju, koja je poznata pod imenom Alipašin most. 1219. (1804.). Muvekit: II. 216.

Mehmed aga Halilbašić radi nemira u Sarajevu, koje je izazvao s Morićima, pogubljen je u Travniku 1170. (1756.). Muvekit: I. 545

Mehmed aga Šuvalija (Hadži) bio je vezirski muselim u Sarajevu 1192. (1778.). Pogubio ga je Abdullah paša Deftedarević.
Muvekit: II. 45.

Mehmed alajbeg Imširpašić bio je dugo godina čaušlar-aga kod vezirskog dvora u Bosni. Kad ga je Omer paša poslao, da umiri Posavljake 1850., ubili su ga ustaše u jednom hanu kod Doboja i s njime svu pratnju. Zato je Omer paša kasnije kaznio Posavljake radi nepoštivanja poslanika.

Mehmed baša Mujatović sagradio je džamiju u Fojničkom kotaru u selu Ostrožnici g. 1125. (1713.). Muvekit: I. 471.

Mehmed beg bio je bosanski čaušlar-aga 1198. (1783.).
Muvekit: II. 67.

Mehmed beg, kapetan bihaćki. 1239. (1823.) s Hasan agom Pećkim digao je ustanak na Krajini. Muvekit: II. 409.

Mehmed beg,kapetan od Krupe,pristao je uz Husein kapetana 1247.(1831.). S njim je bježao u Austriju i išao u progonstvo. Kasnije je pomilovan i 1253. (1837.) opet prognan u Malu Aziju.
Muvekit: II. 533.

Mehmed beg, kapetan Stare Ostrovice, vodio je bosansku vojsku na Ismail 1191. (1777.). Muvekit: II. 45.

Mehmed beg Babić. sin Omer begov, bio je sarajevski musellim g. 1236. (1820.). Umro je 1240. (1824.) u progonstvu.
Muvekit: II. 405.

Mehmed beg Busatiifa (Gazi) za vrijeme okupacije Bosne i Hercegovine 1295. (1878.) istaknuo se u više bojeva, a poglavito s plevaljskim muftijom. Umro je kao muhadžir u Carigradu džumada I. 1302. (1884.). Za junaštvo dobio je naslov Gazi.
S. O.: IV. 306.

Mehmed beg Defterdarević spominje se među sarajevskim prvacima g. 1197. (1782.).
Muvekit: II. 71.

Mehmed beg Filipović g. 980. (1572.) kanonik zagrebačkog Kaptola Franjo Filipović skupi nešto vojske i krene na Novi, da ga osvoji. Kliski sandžak Ferhad beg Sokolović i hercegovački sandžak Sinan beg Boljanić dočekaju ga kod grada Ivanića i potuku do nogu. Više od 1000 njegovih vojnika ostalo je na bojnom polju, a 300 palo u sužanjstvo, medu njima i vojskovođa Kanonik Filipović. On je u Livnu prešao na Islam i dobio ime Mehmed. Kao zijamet dat mu je Glamoč, odakle je godinama uznemirivao susjedne gradove i mnogo zasluga stekao kao dobar musliman za proširenje bosanske granice. Od njega vuiku lozu bezi Filipovići, koji su se razgranali po kliskom sandžaku. Sada ih ima dosta u Ključu. Jedan od njih oženio se Čengićkom sa Zagorja, od koga vuku lozu zagorski Filipovići. Kad je umro, nije poznato. Muvekit: I. 174—175.

Mehmed beg Hranušić (Gazi) sin Gazi Isabegov. Begovao je na Hercegovini, a na Bosni 889. (1484.). U Bistriku je sagradio džamiju, za koju je uvakufio više dućana u Sarajevu i selo Gnojnice kod Mostara. Umro ie iza g. 921. (1515.).
Muvekit: I. 83.; Hadže-zade: II. li3.

Mehmed beg Malkoč bio je bosanski defterdar 1242. (1826.). a 1244. (1828.) vezirski kajmekam. Kao defterdar zadnji put se spominje 1248. (1832.). Muvekit.

Mehmed beg Mehmedpašić-Grbavica,bio je zajim i član stare porodice iz Grbave, koja se otuda iselila i nastanila u Sarajevu. Hećim-ogli Ali paša veoma ga je volio i za svojih vezirovanja u Bosni uvijek kod sebe držao i na vojne vodio. On mu je bio savjetnik u svemu. Umro je na svome zaseoku u Grbavici kod Sarajeva g. 1159. (1746.) i zakopan preko puta malte u polju Sarajevskom. Do nedavna vidjeli su mu se i nišani. Sada ih nema.
Muvekit: I.

Mehmed beg Memibegović (Gazi) sin je Gazi Memi bega đakovačkog, istakao se kao junak i dobar vojskovođa za begovanja Sokolovića na Bosni. Oženjen je bio sestrom velikog vezira Lala Mehmed paše Sokolovića. Bio je istaknuta ličnost na bosansko-hrvatskoj granici kao sandžak od Krke, Orahovice, Cernika i t. d. G. 1569., kad je Obruča s okolišnjim gradovima sve do rijeke Krke bila za se sandžak, begovao je u njoj Gazi Mehmed. Kasnije je taj sandžak dokinut i spojen s krbavskim. Umro je u Đakovu 1576. Pečevi: I.

Mehmed beg Rizvanbegović (Hadži), zvani Hadžun, sin Zulfikar Kapetana Stolačkoga, a stariji brat Ali pašin. Pošto je bio naprašite ćudi kao mladić, došao je s ocem u sukob i pošao u svijet. Čuvši za zemljaka Ahmed pašu Džezzara, koji je tada vladao u Siriji, zaputi se tamo i stupi u njegovu svitu. Tu je ostao više godina i odatle išao na ćabu. Videći Džezzar u njemu pehlivana, koji' bi mu danas-sutna mogao biti opasan, otpusti ga iz službe. Odatle ode u Carigrad, gdje je ostao tri godine. Napokon mu dodija potucanje, pa se povrati u domovinu i pokori ocu. Zulfikar kapetan videći u sinovima nemirne duhove odreče se kapetanije u korist dvoiioe starijih sinova, pa Stolac dade Mustajbegu, a Hutovo s okolišnim selima Hađunu. To je bilo početkom XIX v. Hadžun je utvrdio Hutovo, odakle je kao sredovječni vitez gospodovao okolicom sve do smrti 1831. Kad su Husein kapetanove ćete opsjedale stolački grad, sunu Hadžunu u glavu, da bi se mogao dokopati stolačke kapetanije, pa s neprijateljima navali na brata Ali agu i pogibe kod opsade.

Mehmed beg Sokolović, sin Ibrahim hanov. U svoje vrijeme imao je važnih zadaća. Kao defter-emin umro je od kuge 1077. (1666.).
S. O.: IV. 176.

Mehmed beg Sokolović bio je voda rogatičke vojske u srpskom ustanku g. 1222. (1807.). Muvekit: II. 280.

Mehmed beg Turhanija imenovan je gatačkim muselimom za vlade Husein kapetana 1247. (1831.), ali ga Smail aga Čengić razbio i vratio s Gacka.
Muvekit: II. 511.

Mehmed ef. bio je više godina bosanski defterdar. G. 1121. (1709.) idući u Travnik ubi ga grom na ulazu u grad. U Sarajevu je podigao nanovo u gornjoj Ćemaluši džamiju, koja je za vrijeme Eugenove provale g. 1118. (1706.) izgorjela. Muvekit: I. 466.

Mehmed ef. po svršetku nauka bio je tajnik kod Ata efendije, kazaskera za Rumeliju. G. 1118. (1706.) imenovan je na Daje-hatun medresu, a 1130. (1717.) umre kao profesor na Urnmul-veled medresi. Šeichi: II.

Mehmed ef.. sin Ishak ef., rodom iz Sarajeva, bio je dulje vremena bosanski defterdar. Umro je 1188. (1774.). Muvekit: I. 588.

Mehmed ef., sarajevski muftija, umro je 1197. (1782.), a na njegovo mjesto imenovan Čajno. Muvekit: II. 64.

Mehmed ef. Bošnjak spočetka hadže-đan, a 1119. (1707.) upravitelj vakufskih suvišaka. Za 40 hiljada dukata sagradio je šest Galeona i za zasluge imenovan nadzornikom arsenala. Ta] iskreni prijatelj države bude 1130. (1717.) svrgnut, ali iduće godine opet imenovan. Kasnije je bio revizor (mukabeledži) za konjicu, a 1142. (1729.) postao je predsjednik račun ske komore. Umro ie 13. džumada 1143. (1730.).
S. O.: IV. 221.

Mehmed. ef. (Hadži) rodom iz Bosne. Kao muderis u Carigradu umro je 1184. (1770.) i sahranjen u Ušćudaru. S.O.: IV. 253. .

Mehmed ef. (Hadži). sin Omer-spahin u zeničkom kotaru, u selu Pajik 1 1179. (1765.) sagradio je džamiju. Muvekit: I. 556.

Mehmed ef. Isević. kadija, radi revolucionarnog djelovanja prognan je na otok Lemnos 1224. (1809.). Muvekit: II. 302.

Mehmed ef. Jegen (Bratić) sin Bošnjaka Jusuf age Mehtera (Čauša). Kad mu je otac umro, došao je u Carigrad i primio 200 kesa miraza, što mu je ostalo iza oca, pa se posvetio nauci. Svršivši ove postao je hadžedan, a g. 1154. (1741.) revizor u kancelariji za Konjicu. Tri godine kasnije imenovan je tajnikom carskog silahdara, a 1159. (1746.) predstojnikom računarske kancelarije za azijske pokrajine. Iduće godine bio je državni kroničar, a kasnije predstojnik računarske kancelarije. G. 1168. (1754.) imenovan je predstojnikom za unutarnje poslove. Kasnije je prognan u Brusu, a 1169. (1755.) opet pozvan u Carigrad. Isti dan. kad je došao kući, umro i sahranjen na Eijubu na Tokmak tepi.
S. O.: IV. 241.

Mehmed ef. Kadrinović. Visočak. oružjem se opro Vedžihinom binbaši, koji ga je htio uhapsiti 1252. (1836.) i tim prouzročio bunu u Sarajevu. Muvekit: II. 557.

Mehmed ef. Kassam rodom je Tešnjak. Visoke je nauke slušao'u Carigradu i bio mulazlm kod šehislama Minkari-zade. Predavao je na velikoj medresi uz Aja Sofiiu, zatim na Suleimanovu Darul-hadisu 1091. (1680.). G.1093. (1682.) imenovan je munlom u Samu, a kasnije je bio munla u Meki. Umro je 1104. (1692.) u Ušćudaru na vlastitom zaseoku Čenćal. S. O.: IV. 194.: Bašagić: .146.; Uššakl zade: 339.; Šeichi: II.
Nikad ne prestati vikati već sipati bijes,
kao što vulkan riga lavinu.
U noćima mračnim bit gorući krijes,
što svijetli daleko,daleko u daljinu....
Odgovorite