Upravljano gospodarstvo i hrvatsko seljačtvo

''Neka se osuši desnica moja Bože, ako zaboravim svoju svetu crkvu, svoj dom i narod..''

Moderator/ica: LEGIONARI

Odgovorite
Avatar
10_Poglavnikov_04
Rojnik
Postovi: 1421
Pridružen/a: ned ožu 11, 2007 2:46 pm

Upravljano gospodarstvo i hrvatsko seljačtvo

Post Postao/la 10_Poglavnikov_04 »

Upravljano gospodarstvo i hrvatsko seljačtvo

Nakladna knjižara "Velebit" Zagreb. 1942.


slika
Zadnja izmjena: 10_Poglavnikov_04, dana/u ned ruj 21, 2008 12:21 pm, ukupno mijenjano 1 put.
Ako želiš dići se visoko
na jednom stanovištu budi
i tu stani poput čvrste stijene
znaj da nije običaj kod ljudi
često mijenjat svoje uvjerenje...
Avatar
10_Poglavnikov_04
Rojnik
Postovi: 1421
Pridružen/a: ned ožu 11, 2007 2:46 pm

Re: Upravljano gospodarstvo i hrvatsko seljačtvo

Post Postao/la 10_Poglavnikov_04 »

SELJAČTVO JE TEMELJ HRVATSKOG GOSPODARSTVA

Danas se mi nalazimo u borbi dvaju svjetova i nazora i na bojištima se skoro cieloga svijeta odvija gigantska borba, u kojoj padaju milijuni ljudi, u konačnom obračunu s demokratskim kapitalizmom i komunizmom., u želji, da se ostvari novi poredak, u kom će svi narodi moći bolje i pravednije djelovati i živjeti.

Hrvatski je narod, a pogotovo hrvatsko seljačtvo, u svojoj nedavnoj prošlosti imao prilike vidjeti posljedice slobodnog gospodarstva i zahvata kapitalizma na seljačko gospodarstvo.

Kapitalizam u liberalizmu ne poznaje narod i njegove probitke, već u svom djelovanju gleda samo na probitke nekolicine glavničara i njihovih skupina, a s druge strane komunizam želi, da ga zarobi na drugi način, te da cjelokupni narod podredi nekom vladajućem razredu.

Hrvatskom seljačtvu daleka su oba gledanja na život, prvi jer ga stvara proleterom, budući je dosadašnji liberalistički i kapitalistički sustav skoro podpuno onemogućio kupovinu i gospodarsku snagu našeg seljačtva, a drugi pak, t.j. komunizam, želi stvoriti od seljaka čovjeka bez doma, grude, vjere i vlastita gospodarstva i da ga vodi nekolicina tzv. „radničke elite“. Hrvatsko je seljačtvo svakako dio hrvatskog naroda, koji je danas, a i bio uviek najjači i najzdraviji stališ, te ostao najviše sačuvan od pogubnih utjecaja stranih ideja i političkih vrludanja, koja su išla uviek na štetu hrvatskog naroda i njegove samostalnosti. Naše je selo u vječnoj borbi hrvatskog naroda težilo uviek za slobodom i samostalnošću i stoga je s osobitim zadovoljstvom i oduševljenjem pozdravilo ostvarenje svojih vjekovnih želja u borbi hrvatskog naroda i njegovih najvećih sinova, jer je uvjereno, da će u svojoj državi, vodjenoj dubokim nacionalizmom u ustaškim pokretom pod vrhovnim vodstvom Poglavnika, moći konačno ostvariti svoje pravedne družtvovne i gospodarske probitke.
Seljačtvo je danas glavni čimbenik ne samo našeg gospodarskog, već i političkog života i o njegovu zadovoljstvu, radu, poštenju, a i samopriegoru ovisi budućnost našeg gospodarstva i sviju nas.

Svi mi moramo danas gledati istini u oči i biti sviestni činjenice, da ni jedna država u poviesti moderne Europe nije nastala pod težim prilikama i okolnostima, kao baš naša. Dok su drugi narodi u svojim državama mogli dočekati ovaj teški rat donekle pripravni i organizirani, dotle mi moramo izgrađivati svoju državu, a napose narodno gospodarstvo pod tako težkim prilikama, koje bi sigurno imale moguće i teže posljedice čak i na gospodarstvo država, koja postoje već daleko duže.

O izpravnom shvaćanju i gledanju na ove potežkoće kao i o borbi na njihovom uklanjanju ovisi uspjeh našeg budućeg rada.

Mi danas imamo ogromnih potežkoća u našoj prehrani te u našoj cjelokupnoj proizvodnji, ali te potežkoće nisu posljedice toga, što bi naša država i njena prirodna bogatstva bila nedostatna za stvaranje jakog gospodarstva, već što se posljedice rata i revolucije kao i borbe protiv naših unutarnjih neprijatelja snažno osjećaju na našem cjelokupnom narodnom gospodarstvu.

Ove su težkoće samo prolazne i posljedice su rata, pa bi bilo svakako krivo tvrditi, da smo mi gospodarski pasivni.
Ako želiš dići se visoko
na jednom stanovištu budi
i tu stani poput čvrste stijene
znaj da nije običaj kod ljudi
često mijenjat svoje uvjerenje...
Avatar
10_Poglavnikov_04
Rojnik
Postovi: 1421
Pridružen/a: ned ožu 11, 2007 2:46 pm

Re: Upravljano gospodarstvo i hrvatsko seljačtvo

Post Postao/la 10_Poglavnikov_04 »

NAŠA JE DRŽAVA BOGATA I OD PRIRODE SVIM DOBRIMA OBDARENA ZEMLJA

Područje Nezavisne Države Hrvatske jedno je od najvažnijih područja u velikom evropskom gospodarskom prostoru. U tome su složni svi gospodarsko- politički stručnjaci evropskih država, a osobito oni iz Njemačke i Italije. Hrvatska je po svom položaju i po gospodarskoj strukturi uravnotežena zemlja, jer ima uvjete za velik veleobrtni i poljodjelski razvoj, jer ima plovne rieke i morsku obalu. Ona je zbog toga velik čimbenik u stvaranju poredka i u sređivanju evropske gospodarske zajednice, kojoj se već vide jasni obrisi.

Strano novinstvo, pogotovo stručno gospodarsko novinstvo puno je članaka i izvještaja o stanju gospodarstva u Hrvatskoj; ono neprekidno donosi izvještaje o razvoju hrvatskog gospodarstva i brojidbene podatke o njemu i sa zadovoljstvom bilježi svaki korak hrvatske vlade, koji ide za pridizanjem gospodarstva. Težnja je kontinentalne Evrope, da se osamostali, da postane nezavisna od prekomorskih zemalja, da po mogućnosti postane autarkična. U postizavanju toga cilja dolazi dobro svaka mogućnost, a oni čimbenici, koji najviše vode računa o tome, pridaju Hrvatskoj ogromnu ulogu u tome cilju, jer u Hrvatskoj postoje najveće gospodarske mogućnosti među svim zemljama Jugoiztoka. U računu stvaranja novog gospodarskog poredka Hrvatska je aktivna stavka.
Pa ipak ima među nama ili zlobnika, koji podliežu stranoj neprijateljskoj promičbi, ili uplašenih slabiča, koji iz jedne časovite neprilike stvaraju dalekosežne zaključke i govore, kako Hrvatska ne može gospodarski sama za sebe postojati, jer da nema onih preduvjeta, koji državu čine državom. Predpostavimo na časak da je tako, kako bi ti „zabrinuti rodoljubi“ željeli, pa upitajmo: a kakve preduvjete za samostalan gospodarski život imaju Nizozemska, Danska, Švedska, Švicarska i cieli niz ostalih manjih i većih država?

Nizozemska na pr. spada među najkulturnije i najnaprednije zemlje na svietu. Ona ima najrazvijenije stočarstvo i najbolje organizirani veleobrt mliečnih proizvoda, a sama nema ni deseti dio potrebnog krmiva i stočne hrane, da uzgaja toliko stoke, koliko je u stvari ima. Ona tu krmu jednostavno uvozi i ništa joj ne smeta, da je kod kuće ne proizvodi u potrebnoj količini. Slučaj s Danskom je isto takav. A što mislite, da Švedska, Norveška i Finska imaju dosta žitarica, masti i mesa kod kuće? Ne, one imaju druge proizvode, većinom veleobrtne, imaju rude, šume i s prihodom tih dobara nabavljaju iz drugih zemalja ono, što im treba. A sve su to stare države, koje već stoljećima postoje, a ni jednom njihovom građaninu nije ni palo na um, da iz činjenice, što ovoj ili onoj državi između njih nedostaje bilo koja životna potrebština, proglasi svoju zemlju nesposobnom za samostalan život.

U činjenici, što države s izvjestnim gospodarskim manjcima ipak već stoljećima postoje, najbolje se odražava smisao međudržavne suradnje i međudržavnog gospodarstva.

Ta je suradnja do sada bila dobrovoljna i izložena svim mogućim političkim i konjunkturnim krizama, pa je ipak bila toliko jaka da se održala. U novom gospodarskom poredku Evrope ta suradnja dobiva mnogo stvarnije temelje i ona postaje obvezatna za sve narode evropskog prostora; ona će biti upravljana u tom smislu, da nitko ne će imati neprodane viškove u jednoj grani i nenadomjestive manjke u drugoj grani.

Ukupna proizvodnja kontinentalne Evrope bit će u gospodarskom smislu jedna cjelina, koja će se međusobno nadopunjavati i podržavati ravnotežu s potrošnjom. Dakle, u Evropi nije bilo, a u novom poredku ne će ni moći biti države, koja bi iz pomanjkanja kojeg industrijskog ili poljodjelskog proizvoda zaključila, da nema prava na obstanak.

To smo spomenuli, da dokažemo, kako bi i Nezavisna Država Hrvatska u novoj Evropi našla mjesta i opravdanja za svoj samostalni obstanak, kad i ne bi imala svih preduvjeta za to. No na sreću slučaj s Hrvatskom nije takav. Područje Nezavisne Države Hrvatske je u gospodarskom smislu takvo, da zemlji osigurava samostalan život i daje joj mogućnost neslućena razvoja.

S tom činjenicom računaju svi oni, koji rade na stvaranju novog poredka.
Svi mi znamo, da smo bogata i od prirode svim dobrima obdarena zemlja.
U prvom redu tu su naše šume i rude. Po vriednosti šuma spadamo među prve zemlje u Evropi. Imamo raznolike i najvriednije šumske sastojine, čiji su proizvodi na glasu sa svoje kakvoće i vrlo traženi na stranim tržištima. Veleobrt za obradu i za preradu drva je vrlo razvijen.

Naš tanin je gotovo monopolski artikl na svjetskom tržištu.
Na rudama smo isto tako bogati. Ugljen, željezo, bakar, aluminij i ostalo daju nam ugledan položaj među ostalim zemljama. Osobito sada, kad u tehničkoj proizvodnji prevladava upotreba laganih metala, igrat će naš bauxit u proizvodnji aluminija veliku ulogu.

Naša poljodjelska proizvodnja ima mogućnost da bude obilna i mnogostrana.
U pitanju stočarstva pripisuje se Hrvatskoj velika uloga u budućnosti.
Uzgajanje industrijskog bilja sve više napreduje.

Sve su to proizvodi, koji zemlji donose strane devize, koji omogućuju održanje ravnoteže u vanjskoj trgovini, koji doprinose aktivnom saldu u bilanci vanjske trgovine.

Naša je zemlja osim toga bogata prirodnim poviestnim ljepotama.
Imamo more, rieke, jezera, kupališta, lječilišta, prilike za lov i ribolov, dakle sve stvari, koje su od prvorazredne važnosti za razvoj putničarstva. Za čudo je, kako većina ljudi ne shvaća važnost putničarstva. A to je jedna grana narodnog gospodarstva od neprocjenjive vriednosti. Putničarstvo unosi u zemlju silne svote stranih deviza, od njega žive čitave skupine pripadnika, ono omogućuje seljacima unosnu prodaju poljodjelskih proizvoda. Ima država, koje su godinama živjele i koje još uviek žive od putničarstva, kao glavne grane svog narodnog prirada. A mi smo u tom pogledu zemlja s neizkazanim mogućnostima. Svi odgovorni činbenici posvećuju tom pitanju najveću pažnju, pa se već izgrađuju dobre prometne veze, u prvom redu dobri samovozni putevi, koji su vrlo važni za razvoj putničarstva. Izgradnjom dobrih hotela i uređenjem naših mnogobrojnih lječilišta podići ćemo tu granu prirada na veliku visinu, a rentabilnost tih investicija osjetit će se u najskorije vrieme.
Kako iz ovo nekoliko glavnih poteza u prikazu hrvatskih gospodarskih mogućnosti vidimo, mi smo sposobni odgovoriti svim uvjetima, koji se stavljaju na jednu zemlju, koja želi da bude označena kao bogata.
O pitanju, imamo li prava i mogućnosti za samostalan državni život, prema tome, ne treba ni trošiti rieči. Kad bi nam mnogo toga, što sad imamo, nedostajalo, mogli bi smo s ostatkom podmiriti dnevne potrebe i živjeti dostojnim životom.

Istina je, da sada osjećamo razne nevolje i nedostatke, ali preko nas je prohujao rat, u kome još i sada sudjelujemo.

Proizvodnja je usmjerena na ratno gospodarstvo, pred čijim se potrebama moraju uklanjati sve građanske potrebe. U nekim krajevima traju nemiri kao posljedica ratnog zbivanja, pa ti krajevi ne mogu ove godine onoliko proizvoditi, koliko bi mogli normalno. Zbog tih prilika nemoguće je na primjer za sada izkoristiti sve prirodne prednosti Bosne.

Nedostaje radne snage, koja je upotrebljena na drugim proizvodnim mjestima, koja su za vođenje rata od sudbonosnog značenja. Ukratko, zbog događaja u svietu postoje časovite potežkoće, koje plaše malodušnike, a zlobnicima daju prilike za stvaranje paničnog razpoloženja.
Prilike, gledane iz dnevne perspektive, mogu izazvati izvjestnu zabrinutost, ali stvar nije u tome.

Glavno je pitanje, može li Hrvatska po svom geopolitičkom položaju i po svojim mogućnostima obstajati ili ne. Mi, a s nama svi koji iskreno misle i koji realno gledaju na sviet, kažemo „može i hoće“. Ne radi se o časovitim težkoćama, nego o obćim mogućnostima, koje nam stoje na raspolaganju za naš samostalan državni život. A te su velike, toliko velike da nam na njima zavide i mnoge veće zemlje. Mi smo napried razložili, da zemlje s daleko manjima gospodarskim mogućnostima postoje i da imaju pravo na samostalan život, pa kako da nemamo mi, koji spadamo među bogate zemlje?

Kad se srede prilike, kad se svrši rat i blokada, kad se proizvodnja opet preobrazi na redovito (neratno) stanje, kad se radna snaga vrati na svoj pravi posao, onda će se vidjeti, da smo u mnogim granama gospodarstva zemlja viškova, koja će u slobodnoj izmjeni dobara ne samo svakome omogućiti čovjeka dostojnu razinu života, nego u mnogim granama gospodarstva pokazati tolike viškove, da će od njih znatno porasti državni imetak i narodni prihod.

Stvari, gledane s ovog jedino izpravnog gledišta, ne dopuštaju nikakve sumnje, nikakovih bojazni. Suditi o zdravlju države po prilikama u neobično vrieme, bilo bi jednako, kao kad bi o čovjeku, koji je časovito bolestan ili na operaciji, govorili kao o pokojniku. Rat će, nadamo se, brzo svršiti, pa će onda svi ti malodušnici i zlobnici dobiti prilike, da se uvjere o životnoj sposobnosti i gospodarskoj snazi Nezavisne Države Hrvatske.
Ako želiš dići se visoko
na jednom stanovištu budi
i tu stani poput čvrste stijene
znaj da nije običaj kod ljudi
često mijenjat svoje uvjerenje...
Avatar
10_Poglavnikov_04
Rojnik
Postovi: 1421
Pridružen/a: ned ožu 11, 2007 2:46 pm

Re: Upravljano gospodarstvo i hrvatsko seljačtvo

Post Postao/la 10_Poglavnikov_04 »

RAD I POVEĆANA PROIZVODNJA, A NA DRUGOJ STRANI ŠTO VEĆA ŠTEDNJA I SAMOPRIEGOR

Hrvatski narod i hrvatska država sudjeluju danas u težkoj borbi stvaranja novog poredka, zbog čega je u našem vlastitom probitku bezuvjetno potrebno, da naše narodno gospodarstvo uskladimo s ratnim gospodarstvom, koje danas vlada u Evropi.

Zbog svega toga naša je dužnost da budemo spremni i da već na početku nove gospodarske godine znamo točno svoje dužnosti i zadaće.
Čitavom hrvatskom gospodarstvu, počem od seljaka, pa preko obrta, veleobrta i trgovine nameće se danas prva i najveća dužnost, dužnost što većeg rada, dužnost što veće proizvodnje. Geslo svakog Hrvata, koji voli svoj narod i svoju državu, ima biti: što više raditi i što više i što bolje proizvoditi. Osjećaj dužnosti, osjećaj samopriegora, ljubavi prema narodu i državi neka prožme rad i nastojanje sviju nas, i to od posljednjeg radnika, do najvećeg poduzetnika. Ne smijemo zaboraviti na to, da samo radom i proizvodnjom udaramo jake temelje izgradnji svoje države, za kojom su čeznula pokoljenja i pokoljenja, a naša je dužnost, da je učinimo jakom, kako bismo mogli prebroditi težkoće, koje danas vladaju čitavim svietom, pa tako i u našoj državi i našem narodnom gospodarstvu.

Gospodarska godina, u koju ulazimo, tražit će od sviju nas još mnogo rada i samopriegora, kako bismo postigli cilj, za kojim idemo. Nemojmo nikada zaboraviti, da je na nama samima, na svim Hrvatima i ni na kome drugome, hoće li naša država i naše gospodarstvo biti moćno, biti snažno i iznad sviju zaprieka, na koje u svome radu i izgradnji nailazimo.

Više raditi, a proizvedeno što više štediti, na tim vječnim zakonima ostvareno je gospodarsko blagostanje i napredak sviju naprednih naroda. Na tim načelima i samo na njima, moramo i mi izgrađivati svoj gospodarski život. U tom radu, u tom nastojanju i štednji treba sudjelovati čitav hrvatski narod. Uzporedo s povećanjem proizvodnje mora ići i štednja svega i na svim područjima. Kad bi se kod nas točno izračunalo, vidjelo bi se, koliko narodne imovine propada na putu od proizvodnje do potrošača, kao i kod samog potrošača u času potrošnje.

Točno je, da je jedan dio tog propadanja često puta neminovan, ali ima stvari, koje se mogu dobrom voljom spasiti. Treba znati, da svaki komad kruha, koji danas nepažnjom pojedinaca propada, ne predstavlja samo vriednost za onog, kom je propao, nego ne dostaje drugima, za podmirenje njihovih potreba. Svaku, i najmanju količinu sačuvati i svaku, i najmanju mogućnost izkoristiti putem štednje i spasavanja životnih namirnica od propadanja i rasipanja, to je smisao velikog diela naših nastojanja i borbe u gospodarskoj politici. Nije to stvar koja je nova i koju smo mi izmislili, jer to već davno provode mnogi veliki narodi, čije su gospodarske mogućnosti daleko i neuzporedivo jače od naših. Čak i bogati Englezi, koji su s užitkom u svojim novinama čitali članke o sakupljanju starih stvari u Njemačkoj, polaze danas istim putem i prave veliku promičbu za sabiranje upotriebljivih starih stvari i odpadaka. Kod nas je na tom području do sada veoma malo učinjeno. Pa ako uzporedimo vriednost propadanja imovine kod nas s onom u Njemačkoj, dobivamo strašnu brojku, da u našoj državi s okruglo 6 i pol milijuna stanovnika godišnje propada 2,4 milijarde kuna, što za naše gospodarske mogućnosti predstavlja ogroman gubitak narodne imovine.
Zato smisao štednje i samostege kao i osjećaj odgovornosti prema narodu i državi mora vladati ne samo u svakom poduzeću, već i u svakom hrvatskom domu, u svakom domu, u svakom hrvatskom kućanstvu.
Za vrieme borbe hrvatskog naroda za njegovu slobodu, hrvatsko je seljačtvo dalo niz primjera žrtava i odricanja, pregaranja i borbe protiv sviju neprijatelja hrvatskog naroda i države.

Zato je hrvatska državna vlada uvjerena, da će u svome radu naići na podpunu i požrtvovnu suradnju hrvatskog seljačtva kao najvećeg i najjačeg čimbenika našeg narodnog gospodarstva. Današnje prilike nalažu svima, da rade brzo i odlučno.
Odlučnim mjerama zahvaća se sav naš gospodarski život, a napose obskrba naroda.

Vodstvo hrvatske gospodarske politike u njegovu radu vodi želja, da se svi slojevi bez obzira na njihovo družtvovno i imućstveno stanje u jednakoj mjeri zadovolje.

Bit će sigurno i nezadovoljnih, ali to su oni, koji su do sada živjeli u izobilju, pa će nam to njihovo nezadovoljstvo biti najbolji dokaz, da smo na izpravnom putu.

Danas je dužnost sviju, da izpravno shvate položaj naroda i brigu državnog vodstva i da prinesu sve žrtve, koje će prilike i probitak narodnog gospodarstva od njih zahtjevati.

Samo svojim najvećim radom i samostegom dokazujemo svima i to ne samo našim prijateljima, da smo vriedni i sposobni, da postignutu gospodarsku slobodu u najtežim vremenima znamo i hoćemo sačuvati. Mi se nalazimo u ratu i samo povećanom proizvodnjom i radom, a na drugoj strani što većom štednjom i samostegom moći ćemo proći kroz ova teška vremena i stvoriti čvrste temelje hrvatskom gospodarstvu i našem budućem blagostanju.

Za hrvatsko gospodarstvo i njegovu budućnost od osobite je važnosti povećanje poljodjelske proizvodnje. Podizanjem te proizvodnje, što boljom obradbom i posljednjeg komadića slobodne zemlje, sijanjem veleobrtnog bilja i podizanjem proizvodnih mogućnosti obradive zemlje, stvaramo si najjači temelj svog gospodarskog napredka, od čega će i samo seljačtvo imati najveće koristi.
Ako želiš dići se visoko
na jednom stanovištu budi
i tu stani poput čvrste stijene
znaj da nije običaj kod ljudi
često mijenjat svoje uvjerenje...
Avatar
10_Poglavnikov_04
Rojnik
Postovi: 1421
Pridružen/a: ned ožu 11, 2007 2:46 pm

Re: Upravljano gospodarstvo i hrvatsko seljačtvo

Post Postao/la 10_Poglavnikov_04 »

ZAŠTO DRŽAVA PROVODI DANAS UPRAVLJANO GOSPODARSTVO?

Rat i blokada iz temelja su promienili strukturu evropskog gospodarstva i primorali sve evropske narode na uvođenje najodlučnijih mjera ratnog gospodarstva.

Evropa, primorana da napusti dosadašnji sustav međukontinentalne izmjene veleobrtne robe za životne namirnice i prehranbene sirovine koje joj nedostaju, upućena je danas u proizvodnji i pokriću svojih potreba sama na sebe te tako uvodi najradikalniji sustav ratnoupravljanog i vođenog gospodarstva.

To se ratno gospodarstvo sastoji s jedne strane u povećanju proizvodnje do najvećih mogućnosti, a s druge strane u provedbi pravedne razpodjelbe, racioniranja i oraničenja potrošnje najvažnijih životnih dobara, do granica životnog minimuma.

Sigurno je, da ni jedna zemlja nije pod tako težkim okolnostima i prilikama prinuđena izgrađivati svoje vlastito gospodarstvo kao naša. Dužnost i potežkoće, koje rat i blokada nameću gospodarstvima evropskih država, svakako se u daleko većoj mjeri osjećaju i odrazuju na našem gospodarstvu. Razlog takvom stanju leži u tome, da su se ostale evropske države, kao samostalna politička i gospodarska tiela nizom godina pripremale i za takvo možebitno stanje, dok smo mi bili prisiljeni svoju političku i gospodarsku samostalnost izgrađivati, učvrstiti i sređivati na razvalinama gospodarstva jedne države, čija se gospodarska politika uviek vodila protiv političkih i gospodarskih probitaka hrvatskog naroda.
Mi se danas nalazimo na važnom poviestnom preokretu, u kom se preoblikuje ne samo politička, družtvovna i gospodarska struktura naše zemlje, već i temeljito gledanje na osnovna pitanja i načela naše nove družtvovne , a napose gospodarske politike.

Ovo psiholožko preoblikovanje provodi se najteže i najdulje, što se može protumačiti jedino s razloga, jer je socioložki dokazano, da se psiholožki stav ljudi sporije mienja nego družtvovne i gospodarske strukture jednog naroda.

Imajući pred očima sve ove činjenice, moramo nažalost ustanoviti, da mnogi još uviek razpravljajući naša obća gospodarska, a napose prehranbeno- obskrbna pitanja zaboravljaju bitnu i pokretnu točku, a to je, da smo u pogledu razpodjelbe i zamjene svojih dobara vezani u glavnom samo na one količine, koje proizvodimo i da ta razpodjelba i zamjena ne može obuhvatiti veće obujme od onih, koje daju naše proizvodne snage.
Kod nas se nadalje često zaboravlja, svjestno i nesvjestno, i na činjenice, pod kojima proizvodimo i s kakvim se potežkoćama vrši danas kod nas odkup, razpodjelba i zamjena prehranbenih dobara. Nekoristna je za obću stvar svakako od svega toga još i pojava razpravljanja o našim obće- gospodarskim a napose prehranbeno-obskrbnim pitanjima, koju provode ljdi, koji te probleme uobće ne poznaju u dovoljnoj mjeri i kojima nije podpuno jasno, što se u našoj prehrani danas može ostvariti obzirom na naše proizvodne mogućnosti.

Glavna značajka gospodarskog sustava neke zemlje je svakako njegov odnos prema državi, t.j. u kakvu odnosu treba stajati državna vlast u rješavanju pojedinih gospodarskih problema, kojih rješenje, obzirom na ratne prilike, kruti život imperativno traži, htjela ili ne htjela to sama državna vlast, da ih rješava, odnosno, koliko utjecaja u njima traži država za sebe.

Gospodarski je život svake zemlje manje-više svestran, izprepleten i ravnan prelaznim prirodnim zakonima, ljudskim sklonostima i koječim drugim, posebno pak egoističkim nagonima samih onih, koji aktivno ili pasivno učestvuju u njenom gospodarskom životu. Ako još ovim razlozima pridodamo i ratnu psihozu, koja mora također imati odraza i na naš gospodarski život, onda intervencija države u našoj unutarnjoj i vanjskoj izmjeni dobara i trgovini mora imati daleko veći obseg, negoli je to slučaj u redovitim mirnodobskim prilikama, kad se takvoj intervenciji moraju postaviti granice, jer bi svako prekoračivanje tih granica izazvalo prirodno gospodarsku štetu za cjelinu.

Težko je danas, kad je potrebno provoditi kruto ratno gospodarstvo, određivati i postavljati gospodarske i tehničke granice toj intervenciji. Činjenica je međutim, da se naš dosadanji gospodarski život nije nikada razvijao u duhu izvjestne gospodarske samostalnosti i u jednom, granicama točno određenom gospodarskom prostoru. Biljeg dosadašnjeg liberalističkog gospodarskog sustava ostavio je kod nas dubok trag oštećivanja proizvodnog seljačtva i radničtva, jer su bili u prednosti samo oni, koji su se svojom spretnošću znali ukopčati u postojeći liberalističko- gospodarski sustav.
No uzprkos, činjenice, da smo u pogledu proizvodnje, zamjene i razpodjelbe svojih dobara upućeni sami na sebe, uzprkos činjenice, da izgrađujemo svoje narodno gospodarstvo na razvalinama jednog gospodarskog sustava, kojemu je bio cilj uništavanje i onako još nerazvijenog hrvatskog gospodarstva, ima kod nas često onih dobronamjernih ljudi, koji misle, da je kod rješavanja važnih gospodarskih pitanja, a napose u rješavanju pitanja naše prehrane, koja najsnažnije zadire u život svakog pojedinca, potrebno pojedincima pustiti slobodu u proizvodnji i razpodjelbi životnih namirnica bez ikakve intervencije države.
Svakako ti ljudi nisu svjestni toga, kakvo bi katastrofalno djelovanje imali ovakvi liberalistički zahvati na cjelokupno naše narodno gospodarstvo i valutu. Uvođenje slobode, već u samo pojedine najvažnije dielove naše obskrbe, značilo bi danas svjestno vođenje našeg gospodarstva, a pogotovo narodne prehrane do potrebnog kaosa i anarhije, a da ne govorimo i o financijalnom posljedku, t.j. o obaranju vriednosti aših novčanica, te otvaranju vrata nezakonitoj trgovini.
Istina je, da dosadašnji naši upravljano- gospodarski zahvati u pojedinim dielovima naše obskrbe nisu imale podpun stopostotni uspjeh, kao na pr. u žitu, krumpiru, mahunastim plodovima, mlieku itd. , i da je određeni postotak proizvodnje odlazio nezakonitim putem uz visoke ciene putem lanaca prekupaca „švercera“ potrošaču, ali je i činjenica, da je velik dio proizvodnje bio zahvaćen uz određene ciene po državi, koja danas mora u prvom redu prehranjivati svoju oružanu snagu, nežitorodne krajeve i najnužnijim količinama ostalo pučanstvo, a s druge strane izvršavati svoje obveze prema savezničkim vojskama.
Nema tog gospodarskog državnog aparata na svietu, koji bi kraj svih tih sadašnjih potežkoća i okolnosti mogao preko noći početi sa stopostotnim uspjehom djelovati i koji ne bi izprva računao s određenim dielom, koji ostaje nezahvaćen i prelazi u nezakonitu trgovinu.
S vremenom i usavršavanjem postavljenog sustava obruč državnog zahvata logički sve se više steže u pojedinoj zahvaćenoj grani obskrbe, a nezakonita se trgovina smanjuje u odgovarajućoj mjeri.
Pogledamo li samo nedavnu prošlost razvitka njemačkog upravljanog gospodarstva, vidimo iste potežkoće i razvojne oblike, koji su bili prebrođeni samo uslied snažnog zahvata državne vlasti, kao i velike sviesti, samopriegora i nacionalizma samog naroda. I kad danas netko uzima za primjer Njemačku, kao državu s najsavršenijim ratno- gospodarskim uređenjem, treba znati, da je njemački narod uvodio sustavno i postepeno taj sustav već od godine 1934., a da se kod nas traži od tog našeg novog sustava upravljanog gospodarstva podpuni uspjeh u najkraće vrieme. Ono, što mi stvaramo, ne smije biti neka sliepa kopija sustava drugih zemalja, već mora odgovarati našim posebnim prilikama i mentalitetu naših ljudi. Izgrađeni osjećaj za zajednicu, samopriegor, red i stegu, jesu prvi preduvjeti za podpun uspjeh državne gospodarske politike u upravljanom gospodarstvu. Iz toga danas država u provodjenu tog pojedinog izpravnog i mogućeg gospodarskog sustava u današnja težka ratna vremena bez mnogo samilosti i milosrdja obračunava sa svima onima, koji zbog svojih egoističkih probitaka žele lomiti taj sustav upravljanog gospodarstva, koji može jedino spasiti i sačuvati narodno gospodarstvo i valutu od težkih posljedica današnjeg ratnog stanja.
Svi oni, koji misle, da bi časoviti uspjesi i koristi nekih liberalističkih zahvata i puštanja slobode u pojedine grane narodne obskrbe mogli biti koristni za narodno gospodarstvo, dobro bi bilo, da se prošeću kroz neke žitorodne države, gdje se to pokušalo, pa će vidjeti katastrofalne posljedke ovakvih eksperimentiranja. Te bi posljedice, kod nas bile svakako daleko teže, jer smo za sada još zemlja žitnih manjkova.
Pustiti danas slobodu proizvodnji i razpodjelbi može se samo kod onog diela narodne obskrbe, gdje postoji izravnanje ponude i potražnje, odnosno tamo, gdje je ponuda veća od potražnje.
Tamo, gdje to ne postoji, što je slučaj u većini naših životnih namirnica, nerazmjerno veća potražnja od ponude dovodi u slobodnom gospodarstvu, bez ikakvog zahvata države, logički do ogromnog skoka ciena, koji se još povećava čitavim lancem prekupaca i nezakonskih trgovaca. Ovakav ogroman skok ciena dovodi sa sobom nužno devalvaciju valute, a s druge strane družtvovni posljedak bio bi taj, da bi moglo živjeti samo hiljadu pojedinaca visokih prihoda, a oni najpotrebniji, izpod minimuma svoje egzistencije, dakle neminovno gospodarska i financijalna katastrofa države.
Kad i ne bismo uzeli u obzir ove izložene posljedice rata i ratnih prilika, te svoju upućenost na našu vlastitu prehranbenu proizvodnu snagu, već sama činjenica političke i državne samostalnosti izaziva potrebu vodjena upravljanog gospodarstva, jer je to jedini način, da pokraj državne i političke samostalnosti izgradimo i svoju gospodarsku samostalnost. Mi ne smijemo zaboraviti, da se u vanjskom svietu oblikuje danas nov gospodarski i družtvovni sustav, na kome su zanimani probitci velikih naroda u rješavanju svojih obćih, političkih i gospodarskih pitanja, i da je neobhodno potrebno, da se hrvatsko gospodarstvo vodi u tom pravcu, u kom će biti najbolje osigurano gospodarsko vrhovničtvo na rodjenoj grudi, a koji odgovara gospodarskoj strukturi naše zemlje.
Ne možemo mi danas biti neka lažna gospodarsko- liberalistička oaza u ovom novom gospodarskom poredku, koji se oblikuje kod nas i koji će ostati- istina, u malo promjenjenom obliku- i poslije ovog rata, jer će tada dobiti osobna pobuda šire polje rada, ali ipak u okviru obće državne planske politike.
Sve ove činjenice upućuju nas, kako je za uspješno provodjenje odredjenog sustava našeg gospodarskog života potrebno uvesti red, stegu jedinstvenost, cjelovitost i dosljednost naše gospodarske politike. Upravljano gospodarstvo daje svakom području rada i stvaranja jasno odredjeni pravac i mogućnost za što bolju organizaciju rada, koja se imade u pojedinom dielu narodno- gospodarskog života polučiti. To je danas jedini mogući način, da se narodno gospodarstvo sredi i uredi u svrhu pravedne zaštite probitaka sviju stališa i činbenika gospodarskog života.
Zadnja izmjena: 10_Poglavnikov_04, dana/u uto ruj 23, 2008 3:51 pm, ukupno mijenjano 1 put.
Ako želiš dići se visoko
na jednom stanovištu budi
i tu stani poput čvrste stijene
znaj da nije običaj kod ljudi
često mijenjat svoje uvjerenje...
Avatar
10_Poglavnikov_04
Rojnik
Postovi: 1421
Pridružen/a: ned ožu 11, 2007 2:46 pm

Re: Upravljano gospodarstvo i hrvatsko seljačtvo

Post Postao/la 10_Poglavnikov_04 »

NE VISOKE, VEĆ PRAVEDNE CIENE

Ako pravilno promotrimo sve ove potežkoće, vidimo, da je potrebno, da svi nastojimo što više raditi, što više proizvoditi, kako bi čim prije prebrodili ove časovite neprilike i kako bi naše gospodarstvo izašlo iz toga sa što manje poremećaja i posljedica.

I dok su ovi uzroci utjecali na smanjenje naše cjelokupne proizvodnje, koja se osobito odrazila u smanjenju zasijanih površina žitaricama, dotle je s druge strane nastalo znatno povećanje potrošnje.
Povećanje potrošnje u ratna vremena jest pojava, koja se uviek pojavljuje, kad se jedna zemlja nalazi u ratu. Uzrok te pojave jest strah ljudi pred gladju, tako da si oni stvaraju zalihe hrane, što nisu sigurno nikada činili u mirna vremena. Takvo povećanje potrošnje, prouzročene nepotrebnim stvaranjem zaliha, toliko povećava potražnju, da je ne bi mogla zadovoljiti čak ni redovita mirnodobska proizvodnja.

Ovaj poremećaj u ponudi i potražnji dovodi sa sobom drugu posljedicu, a to je povišenje ciena. U slobodnom gospodarstvu, ciena se uviek oblikuje na temelju ponude i potražnje, pa prema tome, kad je potražnja daleko veća, nego što je ponuda, ciene se dižu u nedogled. Povišenje ciena dovodi opet do povećanja obticaja noca i smanjenje narodne valute, a narodna valuta jest jedan od temelja same države.

Kad bi država pustila sve ove činbenike, da slobodno djeluju u narodnom gospodarstvu, onda bi to značilo u današnja vremena samoubistvo za državu.

Stoga je nužno u probitku obstojnosti cjelokupnog narodnog gospodarstva, a i same države, da država snažno putem načela upravljanog gospodarstva zahvati u cjelokupnu proizvodnju, a količine, koje posjedujemo, da što pravednije i poštenije podieli svakom državljaninu, bez obzira u kom se kraju nalazi i kome stališu pripada.

U Nezavisnoj Državi Hrvatskoj ne može biti povlašćenih stališa i razreda, već svaki čovjek mora imati podjednake dužnosti rada i podjednaka prava.
Onog časa, kad država obuhvati cjelokupnu proizvodnju, u pojedinim dielovima narodnog gospodarstva, unosi ona načela pravednosti i družtvovne pravde, jer onemogućuje stvaranje anarhije na tržištu i nepotrebno kupovanje od strane onih imućnijih slojeva, koji su u stanju plaćati ogromne i visoke ciene.

Upravljano je gospodarstvo vođeno probitcima zajednice i uvodi red u cjelokupnu proizvodnju, promet i potrošnju, a prema tome najsnažnije zahvaća i u našu seljačku proizvodnju.

Izgradnja našeg narodnog, a osobio seljačkog gospodarstva uvjetovana je izpravnom politikom ciena. Politika ciena, rad na oblikovanju ciena može biti uspješan samo onda, ako se istovremeno zahvaća i upravlja cjelokupnom proizvodnjom, potrošnjom i razpodjelbom. Prije nije tako bilo. Baš radi toga, jer kod odredjivanja ciena i nadnica nisu bili obuhvaćeni svi činbenici, nužno je potrebno, da se zbog rješenja postavljenog pitanja u svim gospodarskim i družtvovnim granama današnje ciene zaustave, a njihova visina u odnosu prema neizpitanim činbenicima izpita i pravilno odredi. Zaustavljanje ciena i preizpitivanje postojećih, doniet će potrošaču i proizvođaču velike koristi, a onemogućit će nepravedne zarade posrednika, dok će proizvođaču biti omogućena nabava sviju proizvoda, koji su nužno potrebni za život. Ovim izpravnim oblikovanjem ciena vraća se seljačtvu kupovna snaga, budući da naša proizvodna politika ide za osnaženjem seljačtva i njegovih proizvodnih mogućnosti. Naš seljak može biti siguran, da mu vlast ne će ni u jednom slučaju oduzimati ono, što mu je potrebno za razvitak i vođenje njegova gospodarstva. U probitku je sviju nas, da se seljaku omogući što intenzivnije vođenje njegova poljodjelstva i stočarstva, a napose svinjogojstva i ovčarstva.

Država danas određuje cienu žitu i monopolno razpolaže suvišcima te ih razpodjeljuje nežitorodnim krajevima. Kod toga vodi je uviek načelo obćih narodnih probitaka, te usklađuje probitke dvadeset posto našeg seljačtva iz žitorodnih krajeva s onih 80% seljaka iz nežitorodnih krajeva. Kod određivanja ciena seljačkim proizvodima, nastoji se odrediti što pravednija ciena, koja će odgovarati najnužnijim proizvodnim troškovima, ali se nikako ne odlazi u skrajnost i u neka veća povišenja, jer svako veće povišenje ciena seljačkim proizvodima uslied organske povezanosti činbenika, koji oblikuju ciene, nužno prouzrokuje nerazmjerno povećanje ciena najnužnijim veleobrtnim proizvodima, kojih seljak treba, te se na taj način samo smanjuje njegova kupovna snaga.

Hrvatski je seljak, kao uviek tako i sada u ovoj prošloj godini pokazao smisao za konstruktivan rad, samopriegor, odricanje i osjećaj dužnosti, koji je nužno potreban u današnjim ratnim prilikama, u kojima se nalazi danas skoro čitav sviet.

Bezbroj primjera dokazuje nam visoku sviest i pravilno gledanje hrvatskog seljačtva na današnje težke prilike prouzrokovane ratom, te je bilo niz slučajeva, u kojima je seljak čak i skraćivao sebi obroke tako reći i otrgavao si od ustiju hranu i davao svojoj braći u nežitorodnim krajevima, hrvatskom radniku i onima, koji brane stečenu slobodu.

Kako je hrvatsko seljačtvo i seljačka proizvodnja temelj našeg gospodarskog života, te uspjeh cjelokupne naše gospodarske politike, a napose naše prehranbene politike ovisi o pravilnom shvaćanju i djelatnom sudjelovanju samog seljačtva, to ćemo pravilno i pravedno uređenje pitanja naše prehrane, t.j. samog odkupa hrane i pravedne razpodjelbe moći provesti samo zajedničkim naporima sviju činbenika, kao i suradnjom i samopriegorom čitavog naroda.

U novu žetvu mi danas ulazimo novim sustavom naše prehranbene politike, koja podpuno odgovara načelima i mjerama upravljanog i ratnog gospodarstva. No, iako je danas potrebno provoditi najkruće ratno gospodarstvo, iako se od nas traže najveće žrtve, ipak država daje seljaku proizvoditelju pravednu nagradu za njegov trud i vraća mu kupovnu snagu. Najvažnije pitanje naše prehrane na početku nove žetve je određivanje pravednih ciena pšenici, kukuruzu i ostalim žitaricama. Prema tim cienama ravnaju se i određuju više-manje ciene i ostalim seljačkim proizvodima. Određivanjem novih ciena pšenici i kukuruzu nastoji se pokriti ne samo proizvodne troškove proizvoditelja, nego se ujedno omogućuje, da se pristupi pravednom određivanju ciena veleobrtnih proizvoda i da se na taj način odkloni postojeći nerazmjer ciena između seljačkih i veleobrtnih proizvoda, a sve to u probitku održanja vriednosti naše narodne valute.
Ministar za obrt, veleobrt i trgovinu nedavno je u vezi s time izjavio novinarima sliedeće:

„Kad bih bio uvjeren, da bi veće povišenje ciena seljačkim proizvodima, nego što ćemo to odrediti, bilo od koristi našem seljačtvu, budite uvjereni, da bismo to i učinili. Ali baš s razloga, da povišenje ciena seljačkim proizvodima bude u skladi i povezanosti sa svim činbenicima, koji oblikuju ciene i koji odklanjaju nerazmjer povišenja ciena onih proizvoda, koji su potrebni našem seljačtvu, i znajući, da naša prehrana i budućnost našeg gospodarstva ovisi o seljačtvu, tom našem najjačem gospodarskom činbeniku, odlučili smo se na sustav ciena i na ovakav sustav prehrane, koji će moći u buduće povećati našu proizvodnju s jedne i i provesti pravednu razpodjelbu s druge strane. U tom našem radu, uvjeren sam, naići ću, kao što je to bio slučaj i prije, na podpuno razumievanje našeg seljačtva. Ono će ponovno dokazati svoju sposobnost o samostalnosti gospodarskog života i o mogućnosti, da se prehranimo i u ovoj gospodarskog godini uzprkos težkih ratnih vremena. Hrvatski će seljak ponovno dokazati, da voli svoju zemlju i ovu državu i da imade nepokolebivu vjeru u svoga Poglavnika i da je kao najbolji oslonac naše poslieratne budućnosti.“

Ovim je riečima ministar za obrt, veleobrt i trgovinu dr. Toth protumačio pravilno stanovište kog zauzima državna gospodarska politika nasuprot našeg seljačtva. Svakako najvažnije pitanje naše prehranbene politike jest pravilno utvrđenje ciena pšenici i kukuruzu, kao temelj, na kojem se u glavnom izgrađuju i ravnaju ciene i ostalih zemaljskih proizvoda, a time u vezi i nadnice i sve ostale ciene.

Kod određivanja ciena seljačkih proizvoda treba imati pred očima svakako ne samo proizvodne troškove našeg seljačtva, nego i sve činbenike, koji uvjetuju obće oblikovanje ciena, prema tome i nadnice kao i sve posljedice, koje bi prouzročilo nerazmjerno povišenje ciena obzirom na obće kretanje ciena u državi i na našu narodnu valutu.

Isto tako kod određivanja ciena naših seljačkih proizvoda treba računati i s našom vanjskom trgovinom, jer ciene u našoj državi moraju bar donekle odgovarati razmjeru ciena ostalih država, s kojima smo u uzkim gospodarskim odnosima i jačoj izmjeni dobara, kako ne bi u budućoj godini nastao poremećaj u našoj vanjskoj trgovini i kako ne bi u našem uvozu izostali važni i prieko potrebni predmeti našeg gospodarstva.
Ministarstvo za obrt, veleobrt i trgovinu odredilo je 9. srpnja naredbom nove ciene pšenici, iz čega proizlazi, da je ciena pšenici povišena, te da će se kretati oko 600 Kuna.

Razlog ovom povišenju jest nastojanje državne vlade, da izađe u susret našem seljačtvu i proizvodnim područjima i da mu omogući pokriće proizvodnih troškova. No svi mi danas moramo biti sviestni, da u današnja vremena ne možemo tražiti ni u jednoj grani narodnog gospodarstva nekog osobitog rentabiliteta i dobitka, već treba da svi podjednako snosimo težkoće današnjeg ratnog stanja.

Kod određivanja ciena vodilo se računa o 80% našeg seljačtva, koje živi u nežitorodnim krajevima i čija je kupovna snaga uslied poremećenosti proizvodnje veoma mala, a o čijem probitku je svakako dužnost države da vodi što veću brigu.
Ako želiš dići se visoko
na jednom stanovištu budi
i tu stani poput čvrste stijene
znaj da nije običaj kod ljudi
često mijenjat svoje uvjerenje...
Avatar
10_Poglavnikov_04
Rojnik
Postovi: 1421
Pridružen/a: ned ožu 11, 2007 2:46 pm

Re: Upravljano gospodarstvo i hrvatsko seljačtvo

Post Postao/la 10_Poglavnikov_04 »

NAŠ NOVI PREHRANBENI SUSTAV

U novu gospodarsku godinu 1942.-43. mi ulazimo s podpuno novim prehranbenim sustavom, koji ima osigurati našu narodnu prehranu najpotrebnijim krušaricama i ostalim životnim namirnicama.
Temelj ovoga novoga sustava predstavljaju dva propisa: prvo je naredba ministra za obrt, veleobrt i trgovinu od 19. Svibnja o.g. o ustanovljenju stanja obrađenih površina, prosjeka proizvodnje i potreba prehrane, a drugo je zakonska odredba od 1. Srpnja o.g. o odkupu žitarica, kukuruza, mahunastih plodova i krumpira iz priroda gospodarske godine 1942., na kojima se nastavljaju svi ostali propisi o žetvi, vršidbi, o radu mlinova, o načinu meljave, o proizvodnji kruha, o određivanju odkupnih i prodajnih ciena živežnih namirnica, o odkupu i prisilnom odkupu tih proizvoda i njihovih prerađevina, o načinu njihove razpodjelbe na potrošače, kao i o načinu njihove potrošnje i svrhama, za koje se spomenuti proizvodi jedino mogu upotrebljavati.

Naredba od 18. Svibnja važna je osobito zbog toga, što je njome određeno, da sva obćinska i gradska poglavarstva moraju sastaviti i voditi glavnu knjigu proizvodnje i potreba prehrane pučanstva i stoke, te glavnu knjigu potrošača. Ove knjige imaju ogromno značenje i svrhu brojitbenog (statističkog) pregleda nad svim onim, što mi u pogledu prehrane proizvodimo i imamo, kao i nad onim, što trebamo i što trošimo. Kako se već gotovo pune tri godine nalazimo u ratu, državna vlast ne može prepustiti pitanje narodne prehrane slučaju i spekulaciji nesavjestnih pojedinaca. Kako su u međuvremenu nastale težke prilike, u kojima je vlast postepeno sve više zahvaćala i preuzimala u svoje ruke ovaj danas nadasve važan narodni posao, trebalo bi državnoj vlasti da ima pun uvid u sve naše proizvodne mogućnosti i postojeće zalihe s jedne i u potrebe prehrane s druge strane. Ovo je učinjeno zato, da bi uzpoređivanjem mogućnosti i potreba država mogla dobiti pravu sliku o cjelokupnom stanju naše prehrane i poduzeti sve potrebne mjere za osiguranje barem onih najnužnijih potreba i količina hrane, o kojima ovisi daljnja sudbina našega naroda.

Kod rješavanja ovog velikog zadatka državna je vlast imala pred očima činjenicu, da treba poznavati proizvodnju ne samo naših žitorodnih krajeva, nego u jednakoj mjeri i proizvodnju naših nežitorodnih, t.j. pasivnih krajeva, koji također proizvode ove ili one životne namirnice, te se mogu stoga prehranjivati izvjestan broj dana u godini tim svojim vlastitim proizvodima. Drugim riečima, pošlo se sa stanovišta, da treba ustanoviti stupanja pasivnosti svake pojedine župe, svakog kotara, obćine, sela i t.d., na temelju čega će se moći onda tek stvoriti pravi plan narodne prehrane.

Poznato je, kako su mnoga izaslanstva iz tzv. pasivnih krajeva neprestano dolazila tražiti hranu tvrdeći, da su oni pasivni, da hrane nemaju, da ništa ne proizvode i sl., a da nisu pružali nikakve dokaze o tome, da baš ništa ne mogu proizvesti, ili ako proizvode, koliko proizvode i koliko se dana u godini mogu tim svojim proizvodima prehraniti. Poznato je, da i u tim tzv. pasivnim krajevima, negdje više, a negdje manje rodi kukuruz, krumpir, ječam, proso, pir, pa čak i pšenica, a poznato je, da pojedina domaćinstva u nekim od tih proizvoda pokazuju čak i viškove, koje su prodavala u svrhu nabave drugih proizvoda. Isto vriedi čak i za pojedine pasivne krajeve, koji su također izkazivali ovakve viškove. Razumije se, da u jednom obćem državnom prehranbenom planu i sustavu upravljanog gospodarstva treba uzeti u obzir ove činjenice, koje i te kako imaju olakšavajući utjecaj na obći položaj i smanjuju one velike zahtjeve, koji se u pogledu hrane stavljaju na naše sjeveroiztočne žitorodne krajeve.

U pogledu ustanovljivanja prave slike cjelokupne naše proizvodnje u svim žitorodnim, manje žitorodnim i nežitorodnim krajevima ove knjige odigrat će svoju neobično važnu ulogu, te će predstavljati prvu našu temeljitu gospodarsku brojitbu seljačke prehranbene proizvodnje i obće naše potrošnje svih živežnih namirnica, što će onda poslužiti kao temelj i za sve druge gospodarske planove zbog toga, što smo mi zemlja poljodjelske proizvodnje.

Zbog toga naše seljačtvo ima dužnost, da što više i podpunije surađuje na prikupljanju i davanju podataka kod sastavljanja ovih obćinskih knjiga proizvodnje i potrošnje kojima je namienjena tako važna uloga.
Valja iztaknuti, da se kod sastavljanja ovih knjiga pazilo na sve, što našem seljaku treba. Tu su uzete u obzir sve potrebe za prehranu seljačkih obitelji, t.j. za sve članove, koji žive u zajedničkom kućanstvu. Uzete su nadalje u obzir i sve osobe, koje trajno rade u kućanstvu ili domaćinstvu, kao što su sluge, sluškinje i sl., a isto tako i osobe, koje rade samo povremeno, kao što su nadničari i drugi radnici, koji rade i koje treba hraniti samo od vremena do vremena. No uzete su u obzir ne samo količine žitarica i ostalih zemaljskih plodina za potrebe prehrane proizvoditelja, njegove obitelji i svih drugih potrošača, nego i količine ovih plodina za gospodarske potrebe seljačkog doma. Tako su u račun uzete potrebne količine prehranbenih sredstava za prehranu stoke i živadi, za potrebe sjemena i t.d. Kao što se vidi, sve je uzeto u obzir, na sve se mislilo i svim se nužnim potrebama seljačkog gospodarstva nastojalo udovoljiti.

Važno je, da kod sastava ovih knjiga surađuju sami seljaci preko gospodarskih obćinskih odbora, u koje ulaze za svaku obćinu obćinski načelnik i bilježnik, mjestni ili obćinski povjerenik Hrvatske seljačke gospodarske zajednice, jedan područni zaprisegnuti procjenitelj i starješina odnosnog sela ili zaselka, a u koliko Hrvatska seljačka gospodarska zajednica u dotičnoj obćini još nema svoga predstavnika, namjesto njega kotarska oblast imenuje dva člana iz redova najnaprednijih seljaka gospodara. Uloga ovih gospodarskih obćinskih odbora značajna je, u ovom poslu napose zbog toga, što oni obavljaju procjenu godišnjeg prosječnog žetvenog doprinosa s obrađenih površina po katastralnom jutru pod vodstvom kotarskog agronoma i to posebno za cielu obćinu i posebno za svako selo, rudinu ili zaselak. Povrh svega toga omogućeno je onim seljacima gospodarima, koji smatraju, da zbog lošeg zemljišta, vremenskih nepogoda ili iz bilo kojeg drugog razloga ne mogu polučiti redovni procjenbeni prosječni žetveni doprinos s određenog zemljišta, da dakle vlastnici takvih zemljišta mogu podnijeti pismenu ili u zapisnik ustmenu molbu, da im se postepeno procieni žetveni doprinos na navedenom zemljištu, kako bi se za dotično kućanstvo, domaćinstvo ili gospodarstvo odredio što pravedniji i stvarniji višak odnosno manjak prehranbenih sredstava.

Važnost je nadalje naglasiti, a to treba dovesti u vezu s onim, što smo prije kazali o proizvodnji živežnih namirnica također i u pasivnim krajevima, da će se manjak hrane u pojedinim kućanstvima i gospodarstvima naknaditi prije svega iz viška dotičnog sela, obćine, kotara i velike župe, a tek iza toga, ako ne budu dostajali viškovi s tih područja, manjak će pokriti u propisanim količinama državna vlast putem Državne poslovne središtnjice za zemaljske proizvode (ZEMPRO), koja će potrebnu hranu dobaviti s područja drugih velikih župa.

Drugi temelj našeg nono prehranbenog sustava predstavlja zakonska odredba o odkupu žitarica, kukuruza, mahunastih plodova i krumpira iz priroda gospodarske godine 1942. od 1. srpnja o.g. Ovim je zakonom država podpuno zahvatila u odkup glavnih predmeta naše prehrane, jer je došlo skrajnje vrieme, da se prehrana naroda oduzme iz ruku posebničke spekulacije i nezakonite trgovine, jer su ove samo podizale ciene živežnim namirnicama i na taj način onemogućivale svaku pravilnu i redovitu obskrbu za najšire slojeve pučanstva. Novo uvedena i uzakonjena monopolna razpoložba države s ovim zemaljskim plodinama ima svemu tomu doskočiti, jer će državna vlast paziti ne na probitke pojedinaca, koji imaju dovoljno sredstava, da kupuju hranu po svakoj cieni, dok većina ostalih gladuje, nego će čitavu prehranu pučanstva urediti i osigurati tako, da svaki državljanin bude imao za život najnužnije količine hrane i kruha svagdanjega.

Glavno, što je uređeno ovim zakonom, jest pitanje odkupa žitarica- krušarica u sadanjoj žetvi od strane države za potreb javne prehrane vojske, gradova, radničtva i pasivnih krajeva.

O ovom odkupu ovisi, kako smo napried spomenuli, sva naša prehrana iduće zime, jer će se svi spomenuti slojevi pučanstva moći prehraniti legalnim načinom i u propisanim količinama samo iz tih zaliha, koje će se skupiti od proizvoditelja u žitorodnim krajevima odkupom u toku vršidbe ovogodišnjeg uroda. Država je svjestna svih potežkoća, koje se nameću kod ovog važnog posla, ona ih pozna i predviđa, ali se drugim putem ne može, jer narodna prehrana mora biti osigurana pod svaku cienu. Ne će tu pomagati nikakve smicalice, ni izgovori onih pojedinaca, koji paze i vide samo svoje probitke i svoj džep, a nije ih briga za svoju istokrvnu braću u pasivnim krajevima, za rodbinu i ostale sunarodnjake u gradovima, u vojsci i t.d. Kod toga valja svatko biti svjestan činjenice, da smo u ratu, najtežem ratu, zbog kojeg samo jedna trećina zemlje može manje više redovito poslovati i proizvoditi, a za narodnu budućnost treba osigurati život cjelokupnom narodu.

Za proizvoditelje, koji će bez sumnje morati pridonieti sve moguće žrtve za naš narodni obstanak, kao što u životima svojim pridonose borci na frontama, bit će u novom prehranbenom sustavu sigurno to, da mu ne će zbog odkupa dolaziti više raznih oblasti u razno vrieme te mu odkupljivati plodove truda i muke i onih količina, koje su mu ostavljene za njegovu vlastitu prehranu kao i potrebe njegova gospodarstva. Po spomenutom zakonu izključivo pravo odkupa žitarica i ostalih zemaljskih plodina povjereno je samo Državnoj poslovnoj središtnjici za zemaljske proizvode (ZEMPRO), koja će sav odkup u pojedinom kraju izvršiti najedanput i to što prije, kako bi se na području prehrane stvorio jednom već potreban red. Time će biti prvo skupljene one potrebne količine za najnužnije održanje života naroda, a drugo, što je važno, time će biti ograničen, suzbijen i spriečen tzv. šverc (crna burza), čiju štetnost uviđa danas svaki pošten i razuman čovjek. Baš seljačtvo pati najviše od toga „šverca“, od te nezakonite trgovine, kojoj nije svet ničiji život, kojoj se ni najveća sirotinja ne smiluje, kad se samo može oguliti do kože ma i za najmanje količine životnih potrebština. Naš je svjestni seljak već spoznao, da sve veći razmah ove opasne pojave na koncu konca ubija njegovu gospodarsku snagu, jer će se dogoditi, da će seljak razprodati sve svoje proizvode, pa bilo to i uz najnevjerojatnije ciene, a da za postignuti utržak ne će moći ništa kupiti, jer porast ciena na jednoj strani izaziva odmah i porast ciena na drugoj strani, drugim proizvodima, u kome će natjecanju i nabijanju ciena seljački proizvodi na koncu ipak izvući kraći kraj već i zbog toga, što seljačka proizvodnja naprama veleobrtnoj predstavlja slabiju stranu.
Iz svih tih uzroka treba nelegalnu trgovinu suzbijati na sve načine, ali prvo svatko mora poći od sebe. Na kraju krajeva nema nikakvog ćudorednog prava tražiti nizke, pravedne pa čak i nerazmjerne ciene onaj, koji sam nabija ciene, gdje to god može. A tu nelegalnu trgovinu živežnim namirnicama država će najuspješnije spriečiti baš ovim uzimanjem žitarica pod svoju monopolnu razpoložbu, jer će podrezati sam korien svim mogućnostima prodavanja i spekuliranja žitaricama na samom početku od proizvoditelja.

U istom je cilju donesena i naredba Ministarstva za obrt, veleobrt i trgovinu od 27. lipnja o.g. o vršitbi u godini 1942.
Njome je onemogućena protuzakonita razpoložba žitaricama krušaricama odmah, nakon same vršitbe bilo od strane proizvoditelja, bilo od strane samih vlastnika vršalica, tako da je ovaj nadasve važana posao stavljen pod najstrožiji i najbudniji državni nadzor. Za naše je seljačtvo osobito važan onaj propis ove naredbe, koji određuje, da visina ušura u zrnu vlastniku vršalice ne može dakako biti niža, već prema mjestnim prilikama i običajima. Isto je tako ovom naredbom određena i zaslužbina u naravi, koju dobiva osoblje i radničtvo, koje je zaposleno kod vršalica, te se ne će moći dogoditi, da bi oni prelaženjem od jedne na drugu vršalicu napokon mogli zaraditi više žitarica, nego da ih sami siju i žanju, dakle više nego i sami proizvoditelji, kojima je ostavljeno 200 kg po osobi.

Dalje naredbe u pogledu naše prehrane jesu: naredba o određivanju žitarica, kukuruza, mahunastih plodova i krumpira za kućne i gospodarske potrebe proizvoditelja od 9. Srpnja o.g.; naredba o odkupnoj cieni pšenice, raži, suražice, pira, prosa i heljde iz priroda godine 1942., kao i o načinu meljave u gospodarskoj godini 1942.-43., od 9.srpnja o.g.; konačno naredba o radu mlinova u gospodarskoj godini 1942.-43. od 6.srpnja 1942.
Prva od ovih naredaba, koja ustanovljuje količine zemaljskih plodina, jest jedna čisto ratna mjera štednje (racioniranje), mjera, koja za proizvoditelja znači stvarnu štednju, žrtvu u korist obćenitosti, jer ograničava njegovu potrošnju, potrošnju vlastitih njegovih proizvoda, kako bi se dobili što veći viškovi za prehranu vojske, te pučanstva pasivnih krajeva i gradova. Ove određene količine, koje su ostavljene proizvoditeljima za navedene potrebe, izračunate su kao dovoljne za održanje života i održanje proizvodne snage seljačtva i seljačkog gospodarstva. One su i pravedne, jer su određene daleko iznad količina, koje će dobiti u dnevnim obrocima ostalo neprpizvodno pučanstvo, a koje ne obavlja onako težke radove, kao što ih obavlja proizvodno seljačtvo.

Daljnjom su naredbom određene ciene plodinama u ovoj gospodarskoj godini. Savezno s onim, što smo već spomenuli napried o relativnoj vriednosti visokih ciena, ove nove ciene s premijama za pravovremenu predaju viškova državnim vlastima pronađene su kao opravdane s gledišta narodne cjeline. Kod ovog valja napose uzeti u obzir, da bi još daljnje povišenje ciena žitaricama za narodnu cjelinu bilo štetno. Za samo seljačtvo bilo bi ono kratkotrajno, korisno samo za proizvoditelje, koji predstavljaju tek 20 posto seljačtva (u koliko proizvode viškove) dok 80 posto seljačtva tih viškova uobće ne proizvodi, nego se u pogledu žitarica također pojavljuje kao potrošač i kupac ovih viškova, koje će država odkupiti od proizvoditelja sa žitorodnih područja.

Konačno nam valja spomenuti i naredbu o radu mlinova u gospodarskoj godini 1942.-43., kojom je upodpunjen lanac državnog zahvata u prehranbeno pitanje i u onoj točki prometa žitarica, koju predstavlja njihova preradba u brašno. Bogata izkustva iz prošle godine, u kojoj su mlinovi bili komisionari bivšeg Državnog ravnateljstva za prehranu, bjelodano su dokazala, da se po sadašnjoj praksi mlinova ne može napried. Mnogi su mlinovi i bili izvor nedozvoljene trgovine žitaricama i brašnom, koje je odlazilo u neželjene ruke.

Kao što se vidi, čitav novi prehranbeni sustav znači sveobuhvatni utjecaj države na područje našeg narodnog obstanka te je time osiguran obstanak ne samo naroda u nežitorodnim krajevima, gradovima i radničtvu, kao što i našim sinovima u redovima vojske i drugih postrojbi, nego je njime zajamčen i bolji položaj, jednako kao i našem seljačtvu. Nema naime sreće ni zadovoljstva, nema obstanka ni jednom našem kraju domovine i dielu naroda, ako stradava neki drugi dio domovine i naroda. Zato je potrebno, da za obći narodni boljitak doprinesemo svi potrebne žrtve, svaki na svoj način; jedni se bore na frontama, drugi rade, marljivo i požrtvovno rade na svojim poljima, treći rade u uredima i drugdje, a svi zajedno za svoj i narodni obstanak, za svoju i narodnu budućnost.
Ako želiš dići se visoko
na jednom stanovištu budi
i tu stani poput čvrste stijene
znaj da nije običaj kod ljudi
često mijenjat svoje uvjerenje...
Avatar
10_Poglavnikov_04
Rojnik
Postovi: 1421
Pridružen/a: ned ožu 11, 2007 2:46 pm

Re: Upravljano gospodarstvo i hrvatsko seljačtvo

Post Postao/la 10_Poglavnikov_04 »

ZAŠTO JE ZABRANJENO PRENOŠENJE ŽIVEŽNIH NAMIRNICA
Dok smo obširno protumačili i iznieli svrhu i korist našeg novog prehranbenog sustava, potrebno je i osvrnuti se na važne razloge, koji su potaknuli naše gospodarsko vodstvo da zabrane svako prenošenje živežnih namirnica iz žitorodnih krajeva u naše nežitorodne krajeve.

Pogledamo li našu prehranbenu politiku u prošloj gospodarskoj godini, onda vidimo, da je ona imala dosta pogrješaka i stoga uspjeh naše prehrane nije mogao biti podpun. Nepotrebno je spominjati kakvo je stanje zateklo našu državu u pitanju narodne prehrane nakon propasti bivše države, nadalje posljedice revolucije, koja je prohujala našom zemljom i nemire u pojedinim krajevima, koji su onemogućili podpuno izkorišćenje naših gospodarskih snaga. Cjelokupna prehrana naše države bila je uzko vezana na području između Save, Drave i Dunava, iz čega se moralo s najvećim naporima prehraniti cjelokupno pučanstvo države kao i izpuniti obveze prema savezničkim vojskama. Cjelokupan sustav, koji je zahvaćao prošlogodišnju našu prehranu, bio je uslied sviju spomenutih uzroka i početne organizacije nepodpun i nije davao mogućnosti državi, da podpuno zahvati cjelokupnu našu prehranbenu proizvodnju, pa su se uslied toga pojavili pojedinci, obćine i dr. I tražili da se obskrbe svojom vlastitom pobudom u žitorodnim krajevima. Dozvolom putovanja pojedincima, te izdavanjem dozvola za odpremu žita iz žitorodnih krajepva u pasivne, stvoren je preduvjet kriomčarenju, a ujedno je rušen sustav državnog nadzora nad cjelokupnom prehranom. Ovakav polovičan sustav stvorio je za kratko vrieme niz ljudi, koji nisu putovali u žitorodne krajeve iz nužde i gladi, već kojima je kriomčarenje postalo obrt. Ovakvi pojedinci, koji su rušili temelje pravilnog uređenja naše prehrane, dolazili su u žitorodne krajeve, plaćali visoke ciene našem seljaku- proizvoditelju, demoralizirali tamošnji narod, a onda ovo kriomčareno žito i brašno prodavali uz nevjerojatno visoke ciene našem siromašnom seljačtvu u nežitorodnim krajevima. Bilo je pak slučajeva, gdje pojedinci zaista nisu imali hrane, pa im je država izašla u susret i omogućila nabavu hrane, a kad su tu hranu dovezli kući, u pohlepi za novcem su istu prodali i opet ostali gladni, tako da su opet molili obćinu i mjerodavno ministarstvo, da im omogući nabavu hrane. Kad se to ponovilo nekoliko puta i kad su uvidjeli, da se na taj način može lako zarađivati, postali su i moralno izgubljeni ljudi i kriomčari. Ovakvi ljudi najveća su nesreća pravednom uređenju naše prehrane. Naučeni lagodno živjeti, bježe pred svakim radom, što nam najbolje svjedoči niz slučajeva, kad su takvi ljudi došli u naše žitorodne krajeve i tamošnji seljak- proizvoditelj, kad ih je zamolio, da nabavljenu hranu ne plate novcem, već da je odrade, oni su to odbili. Na takav je način vrlo težko lučiti kriomčara od onih, koji su zaista potrebni hrane.

To su najvažniji razlozi, koji su naveli državu, da podpuno onemogući ovakve ljude, koji su štetovali podpunom zahvatu države u našu prehranu i unosili nepravednost u razpodjelbu životnih namirnica. Novo postavljeni sustav točno predviđa izjednačenje višaka i manjkova pojedinih obćina, kotareva, župa i tako, da će država ovakvim sustavnim radom moći podpuno zahvatiti cjelokupnu proizvodnju i pravilno je razpodieliti prema određenim količinama cjelokupnom pučanstvu naše države, a ovakvi pojedinci bit će podpuno izključeni. Te razloge vriedno je spomenuti zato, što imade pojedinaca, a skoro najviše u našim gradovima, koji podpuno krivo shvaćaju vriednost ove naredbe odnosno zabrane, gledajući kod toga samo svoje osobne probitke.

U cilju, da se pravedno osigura i razpodjeli ono, što imamo, što poštenije cjelokupnom narodu, nisu važni probitci nekoliko pojedinaca, koji si mogu nabaviti uz visoke ciene životne namirnice u pokrajini i sebe obskrbiti, te time rušiti cjelokupan sustav, nego su važniji vrhovni probitci cjelokupnog naroda.

Samo na taj način, ako država podpuno sve obuhvati i onemogući bilo kakav samovoljan rad i djelovanje pojedinca, može država preuzeti na sebe i odgovornost, da će svaki građanin i svaki državljanin dobiti ono, što mu je najpotrebnije.

Novo postavljenim sustavom podjednako i pravedno će se obskrbiti cjelokupno naše pučanstvo. A svi oni, koji su moguće u gledanju i guranju samo svojih vlastitih probitaka pogođeni, treba da gledaju malo dalje od svog kućanstva i želuca i da si budu svjestni toga, da o zadovoljstvu našeg naroda u nežitorodnim krajevima, koji je davao uviek borce i čestite Hrvate, zavisi i snaga same države. To je osobito važno danas, a pogotovo u najskorije vrieme, jer toj našoj braći treba pokazati, da hrvatska državna vlada na njeg misli i za njega se brine, jer o njegovom zadovoljstvu, odpornosti i borbi ovisi i naša budućnost.

Ovako izloženim sustavom, koji će podpuno izbaciti svaki rad, koji je vođen samo pojedinačnim probitcima, država će moći podpuno obuhvatiti cjelokupnu proizvodnju i pravedno je podjednako svima podieliti, bez obzira jesu li oni građani, radnici, seljaci- proizvoditelji u žitorodnim krajevima ili seljaci- potrošači u nežitorodnim krajevima.
Ako želiš dići se visoko
na jednom stanovištu budi
i tu stani poput čvrste stijene
znaj da nije običaj kod ljudi
često mijenjat svoje uvjerenje...
Avatar
10_Poglavnikov_04
Rojnik
Postovi: 1421
Pridružen/a: ned ožu 11, 2007 2:46 pm

Re: Upravljano gospodarstvo i hrvatsko seljačtvo

Post Postao/la 10_Poglavnikov_04 »

HRVATSKA SELJAČKA GOSPODARSKA ZAJEDNICA

Zakonskom odredbom o osnutku Hrvatske seljačke gospodarske zajednice od 20.listopada 1941.osnovana je seljačka gospodarska ustrojba „Hrvatska seljačka gospodarska zajednica“ sa sjedištem u Zagrebu. Ona je pravna osoba privatno- javnog prava pod nadzorom Ministarstva seljačkog gospodarstva, a djeluje na čitavom području Nezavisne Države Hrvatske. U svojim nadpisima, pečatima i spisima služi se s grbom Nezavisne Države Hrvatske.

Ta seljačka gospodarska ustrojba obvezatno obuhvaća kao svoje članove sve fizičke i pravne osobe, koje posjeduju zemlju namjenjenu poljodjelskoj proizvodnji, kao i osobe, koje se bave ribarstvom; sve zemljištne zajednice, seljačke gospodarske i novčane zadruge, ribarske zadruge, kao i zadruge, koje posluju seljačkim i ribarskim poslovima, te sve gospodarsko- stručne ustrojbe, koje se bave promicanjem poljodjelske i ribarske proizvodnje. U slučaju sumnje, spada li neki rad pravne ili fizičke osobe pod ovu ustrojbu, odlučuje ministar seljačkog gospodarstva dogovorno s mjerodavnim odnosnim ministrom.

Od najstarijih vremena vezali su se međusobno pripadnici istorodnog posla, odnosno istog stališa, u tako zvane poslovne ili stališke ustrojbe u svrhu zajedničkog nastupa te promicanja i obrane svojih probitaka. Te su ustrojbe imale za zadaću pružati svojim članovima mogućnost proučivanja uspješnijeg načina rada i zarade, kao i mogućnost razgovora i dogovora o promicanju poslovnih i staliških probitaka, te o obrani istih u odnosu prema drugim stališima i prema vlasti. Takve poslovne, odnosno stališke ustrojbe nazivane su raznim imenima; cehovi, družtva, komore i t.d. Svrha i cilj bio im je, u glavnom, uviek isti, bez obzira jesu li one nastale slobodnom voljom članova ili su ustrojene na osnovi prisilnog članstva.

Ne susrećemo se u prošlosti međutim s takovim seljačkim ustrojbama, iako je bilo dosta pokušaja da se one osnuju. Tek u najnovije doba osnivaju se seljačke gospodarske zadruge, da bi se putem njih seljaci gospodari, pogotovo oni slabiji, očuvali od prekomjerna izrabljivanja. No i zadrugarstvo rietko ima onaj značaj i one mogućnosti promicanja i zaštite seljačkih probitaka, kakve su dane postrojbama drugih stališa, koji su bili i vještiji i znatno brži.

Da nije seljačtvu uspjelo ustrojiti svoje stališke ustrojbe poput onih veleobrtničkih, trgovačkih, obrtničkih, radničkih, činovničkih i drugih, tražiti je razlog u tome, što je seljačtvo bilo najmanje pristupačno zajedničkom nastupanju i radu uslied svoje razmjerno manje prosvjećenosti, kao i radi razprostranjenosti seljaka po bezbrojnim selima i zaseocima. Istodobno se ne smije zaboraviti ni raznorožnost gledanja na pojedina pitanja u probitke raznolikih slojeva seljačtva, koji se često jako luče po svojem prosvjetnom, gospodarskom i družtvenom položaju. Stoga je i bilo težko na osnovu slobodnog udruživanja stvoriti takvu ustrojbu koja će biti i jaka i u stanju svladati mnoge potežkoće i ukloniti brojne zaprieke pri uravnoteženju probitaka pojedinih slojeva unutar seljačtva i pri obrani probitaka seljačtvu u odnosu prema drugim staležima.

Ustrojstvom Hrvatske seljačke gospodarske zajednice, u koju su prisilno učlanjeni svi seljaci, odnosno svi oni, koji se bave poljodjelstvom ili ribarstvom, stvorena je mogućnost, da se unutar iste uzmognu rješavati sva pitanja, koja se tiču sela i seljačtva, kao i seljačkog gospodarstva.

Država, kojoj je stalo, da seljačtvo bude što zadovoljnije i što djelotvornije u svom radu, te da seljačko gospodarstvo što bolje napreduje i da postane čvrstom osnovicom obće narodnom gospodarstvu, podpomogla je osnivanju te seljačke gospodarske zajednice, a podpomagat će je obilato i u njenom radu. Time država svjestno doprinosi i blagostanju seljačtva i ojačanju državnog gospodarstva.

Imajući pred očima brojno i po naravi proizvodnje važno članstvo, pa mogućnost djelovanja na izgradnji našeg narodnog gospodarstva i blagostanja, možemo već sada ustvrditi, da će Hrvatska seljačka gospodarska zajednica biti najjača gospodarska ustrojba u našoj državi i po brojnom članstvu i po svojem gospodarskom značenju.

Kako bi ta seljačka zajednica bila u svojem radu što djelotvornija, uskladit će svoj rad s nastojanjima državne vlade, a posebno Ministarstva seljačkog gospodarstva, oko povećanja proizvodnje i poboljšanja uslovao oko pridizanja seljačkog gospodarstva. U tu svrhu predviđena su mjestna, obćinska, kotarska i župska povjereničtva, koja će preko svoje poslovne središtnjice davati državnoj vladi poticaje za donošenje takvih propisa, koji će biti od koristi po seljačtvo i seljačko gospodarstvo. Istodobno će ta povjereničtva biti tumači svih dobrih propisa i naputaka, koji imaju poslužiti na dobro naroda.

Povjereničtva su ustrojena tako, da na čelu povjereničtva stoji povjerenik, a njemu uz bok stoji poslovno vieće, koje ga u radu pomaže i savjetuje. Ta poslovna vieća imenuju se na priedlog pojedinih povjerenika tako, da svaki povjerenik izabere sebi za suradnju ljude svojeg osobnog povjerenja, koji će ga razumjeti i u radu zdušno podpomagati. Povjerenici će predložiti u poslovno vieće takve ljude, koji su svojim radom pokazali, da hoće i znadu dobro upravljati sa svojim gospodarstvom, a koji imaju volje i ljubavi doprinieti svojim znanjem i izkustvom i poboljšanju obće- narodnog gospodarstva. Svako selo, svaka obćina i svaki kraj ima svoje potežkoće i pitanja, koja ih zanimaju i čije rješenje može uroditi dobrim plodovima. Pojedinci težko mogu ukloniti te potežkoće i rješavati pojedina pitanja, koja su od skupnog značenja, no ustrojeni u jednu zajednicu, mogu to često rješavati s lakoćom.

Povjerenici će izabrati za članove svojeg poslovnog vieća takve suradnike, od kojih će svaki moći zastupati po jednu granu seljačkog gospodarstva. Jedan će voditi brigu o mljekarstvu, drugi o stočarstvu, treći o žitaricama i sjemenju, četvrti o vinogradarstvu, peti o zadrugarstvu i tako dalje, već prema tome, kakva vrst posla dolazi u obzir za pojedino selo, obćinu ili kraj. Dobra posjeta rada najbolje je jamstvo za uspjeh u radu. Zato će povjerenici i paziti na to, da za svoje poslovno vieće izaberu takove ljude, s kojima će moći podieliti posao, a koji će dodieljeni im posao zdušno vršiti i snositi za njega odgovornost.

Ustrojbom ovakvih povjereničtava bit će zadnje selo povezano preko obćine s kotarom, preko kotara s velikom župom, a preko velike župe sa središtnjicom- Hrvatskom seljačkom gospodarskom zajednicom, s Ministarstvom seljačkog gospodarstva i državnom vladom. Mnoga pitanja rješavat će se na ovaj način daleko jednostavnije, uspješnije, pa i jeftinije. Ljudi iz pojedinih krajeva ne će morati dolaziti u velike župe i u pojedina ministarstva, da obave često puta malo ili ništa. Oni će putem svojih povjereničtava na temelju jednog dopisa svršiti posao i riešiti pitanje, radi kojega je morao prije i trošiti novac za put i gubiti vrieme za obilaženje pojedinih ureda.

Hrvatska seljačka gospodarska zajednica vodit će posebno brigu o zadrugarstvu. Putem zadružnih ustrojbi i putem svojih povjereničtava nadzirat će pojedine zadruge, pa će zdravo zadrugarstvo u najvećoj mjeri podupirati, a ono što ne valja ukloniti. Koliko god je zadrugarstvo u pojedinim krajevima izvršilo svoj zadatak dobro, toliko je u drugim krajevima bilo neplodno i od male koristi. Naša seljačka gospodarska zajednica učinit će sve, da se diljem ciele naše domovine razvije zdravo zadrugarstvo, koje će biti od koristi po naš narod i doprinieti sreću i blagostanje našeg seljačtva.

Kakve će uspjehe polučiti Hrvatska seljačka gospodarska zajednica u svom radu, ovisit će u velikoj mjeri o razumievanju predstavnika državne vlade za potrebe sela i seljačtva, no u još većoj mjeri ovisit će ti uspjesi o samim seljacima gospodarima, o njihovoj suradnji i ljubavi za obće dobro. Koliko seljaci gospodari pokažu zanimanje za rad i uspjehe u radu svoje seljačke ustrojbe i koliko povjereničtva budu radina i djelotvornija, toliko će biti i dobrih posljedica toga rada i toga zanimanja i toliko uspjeha.
Ako želiš dići se visoko
na jednom stanovištu budi
i tu stani poput čvrste stijene
znaj da nije običaj kod ljudi
često mijenjat svoje uvjerenje...
Avatar
10_Poglavnikov_04
Rojnik
Postovi: 1421
Pridružen/a: ned ožu 11, 2007 2:46 pm

Re: Upravljano gospodarstvo i hrvatsko seljačtvo

Post Postao/la 10_Poglavnikov_04 »

ŽELJE I PORUKE NAŠIH NEPRIJATELJA

Poglavnik i hrvatska državna vlada osnovali su „Hrvatsku seljačku gospodarsku zajednicu“, koja će pokrenuti naše seljačtvo na djelatno sudjelovanje i rad pri rješavanju svih naših gospodarskih pitanja. Preko te ustanove državna vlada saznat će potrebe našeg sela, te u sporazumu s predstavnicima zajednice donositi načelno odluke, koje se u prvom redu najviše tiču našeg seljačtva.

Hrvatsko selo bit će redovno izvještavano o mjerama svoje državne vlade, koje zbog poboljšanja gospodarskih prilika života na selu, namjerava provesti. Dosad to nije bilo tako. Našim selima šetali su, a šeću gdje još i danas slobodni ljudi, koji po tuđoj odredbi i za tuđi račun unose zabunu u hrvatsko selo i nastoje ometati rad državnih vlasti. Takvima će hrvatsko seljačtvo putem svoje „Hrvatske seljačke gospodarske zajednice“ učiniti jedanput zauviek kraj!

Jedno od najvažnijih pitanja, pred koje smo postavljeni, jest pitanje prehrane naroda, koje ćemo samo zajedničkim naporima i suradnjom čitavoga naroda riešiti.

Svaki seljak, svaki radnik i građanin neka bude svjestan, da svaka suvišna zaliha, svako obilje u njegovoj kući, trga zadnju koricu kruha našoj braći u Lici, Hercegovini, Dalmaciji, Hrvatskom Primorju i Gorskom Kotaru. Prijašnjih godina bacali su tuđinski režimi narodu u tim krajevima neku milostinju. Ali on je uzprkos nametnute mu biede bio uviek i ostao i danas nosilac borbe za nezavisnost hrvatskog naroda. Taj narod, čiji su sinovi ginuli u krševima Velebita, a djeca umirala od gladi, ima danas u svojoj vlastitoj državi neosporivo pravo, da u svom izpaćenom domu jede isto takav kruh, kao svaki građanin, kao svaki njegov brat seljak- proizvoditelj u našim žitorodnim krajevima.

To traži pravda, to je naša dužnost, a to će Poglavnik i njegova vlada provesti. U našoj državi ne može više biti povlašćenih stališa i krajeva.

Naši neprijatelji, oni isti, koji su dosad živjeli od žuljeva našeg seljačtva, poručuju danas hrvatskom seljačtvu: ne dajte žito, ne dajte stoku! Oni, koji to govore, primaju danas svoje plaće od onih, koji hrvatskom narodu nisu nikada priznavali prava na slobodu i nezavisnost. Izdajnici, koji su se borili protiv vlastite države, htjeli bi danas glad i biedu. Poglavnik i hrvatska državna vlada ne će nikada dopustiti, da kraj obilja i bogatstva jednih, bude onih koji ni kruha nemaju. Ne će dopustiti ni da oskudievaju oni, koji s puškom u ruci i svojim životom brane s krvlju stečenu slobodu.

Naši neprijatelji nadalje poručuju našem seljačtvu, neka ne daju svoje viškove žita, jer da oni odlaze u inozemstvo. Izgleda, da njima uobće nije poznato naše sadanje gospodarsko stanje, ni da je država uvela za to monopolnu razpoložbu žitom, da uvede u ovoj državi družtvovnu pravdu i pravednost u prehrani u cilju, da ono što imademo bude pravedno i jednako svima podieljeno, bez obzira u kojem kraju živimo i kome stališu pripadamo. To u bivšoj državi nažalost nije bio slučaj. Dok je s jedne strane jedan dio naroda živio u izobilju i izvozio žito u inozemstvo, dotle je drugi dio naroda u nežitorodnim krajevima, u mnogim slučajevima, čak i umirao od gladi. No mi smo se ove godine uzprkos rata, koji je prohujao našom zemljom, uzprkos revolucije i naših neprijatelja prehranili i sačuvali svoje nežitorodne krajeve od gladi. Ovi izdajnici, plaćenici, koji su se uviek borili protiv vlastite zemlje i hrvatskog naroda, htjeli bi danas glad i biedu. Pa zar će nekoliko stotina naše braće, koji bi prema njihovu računu, kad bi se provodile njihove upute, imali biti, izgladnjeli, odlučiti njihovom pobjedom? Zar na taj način žele ti rodoljubi, da povrate, prema njihovu mišljenju, „slobodu“ našem narodu?!

No, hrvatski seljak i cjelokupni hrvatski narod znade cieniti svoju slobodu i znade, da Poglavnika i njegovu vladu vode načela pravednosti i da ne će nikada dopustiti, da kraj obilja i bogatstva jednih bude onih, koji ni kruha nemaju.

Pokoljenja hrvatskih seljaka, obrađuju naše njive i oranice, te ubiru plodove svoga rada. Već stoljećima obavlja se posao u miru, posao sjetve, obavlja se posao žetve, koji tome radu daje značaj svetog čina. I doista, svaki neizkorjenjeni hrvatski čovjek, a posebno hrvatski seljak ne može si ni zamisliti, da se može naći tako pokvareno ljudsko biće, koje bi svoju zločinačku ruku digao na bogate plodove svetog seljačkog truda, kojim se osigurava hrana, a time i život hrvatskog naroda. Pa ipak se našlo takvih, koji ne zaslužuju, da ih nazovemo ljudima, jer su to zvieri i plaćenici londonskih glavničara i moskovskih boljševika, koji su izdali nalog, da bi uništili plodove seljačkog rada i time lišili hrane i života ne samo borce u ratu, nego i starce, žene i djecu, zdravog i bolestnog.

Ako nekome smeta, što se hrvatski narod oslobodio tuđinskog tlačenja i osnovao svoju Nezavisnu Državu Hrvatsku, tada mu- ako je čovjek- ostaje mogućnost, da se bori sredstvima dostojnim čovjeka i borca. Ali kad taj kukavički podlo uništava plod seljačkog znoja, izvor obstanka i života čitavog naroda, tad je on dvostruki neprijatelj hrvatskog naroda i njegove slobode, ali on je k tome i zločinac, koji ne ustaje samo protiv ove ili one političke tvorevine, nego je to zvier, koja glađu želi ubiti hrvatski narod i time izvesti zlodjelo, kakvo ne zna ni naša težka i krvava poviest.

No, hrvatsko seljačtvo stoji danas čvrsto uz svoju zemlju, koja je za nj najveća vriednost, pravo zlato i čija se vriednost u ovim težkim vremenima stalno samo uvećava. I kao što je hrvatsko seljačtvo izdržalo borbu sa svim neprijateljima hrvatskog naroda, tako će izdržati i ovu borbu za ovogodišnji hrvatski kruh. Pokazat će svim našim neprijateljima, kao i njihovim plaćenicima, koje je on izbacio iz svoje sredine, i našim velikim saveznicima i prijateljima, da je vriedan postignute slobode i da radom, samopriegorom i borbom kroči sigurnim korakom do svoje bolje gospodarske budućnosti i družtvovne pravde, koju znade, a koju će znati i u buduće sačuvati.
Ako želiš dići se visoko
na jednom stanovištu budi
i tu stani poput čvrste stijene
znaj da nije običaj kod ljudi
često mijenjat svoje uvjerenje...
Avatar
10_Poglavnikov_04
Rojnik
Postovi: 1421
Pridružen/a: ned ožu 11, 2007 2:46 pm

Re: Upravljano gospodarstvo i hrvatsko seljačtvo

Post Postao/la 10_Poglavnikov_04 »

SABIRAJMO BUNDEVSKE KOŠTICE!

Velike prehranbene koristi biljaka uljarica.

Ratne prilike zahtievaju mnoge napore, koji inače u mirnodobskim prilikama nisu uobičajeni, jer se svi gospodarski radovi, prilike pa i veći potezi obavljaju u mirnom toku vremena, koje ne zahtieva osobito naprezanje, ako radi ničega drugoga, a ono radi toga, jer se ne treba računati s pomanjkanjem radne snage i ostalim neprilikama. Mirna vremena nisu postavljala pitanje svinjogojstva, jer se ne preživljuju tako veliki družtvovni preokreti i nedaće, kao što je to onda, ako kroz koju zemlju prohuji rat, te je sve, što se je od svinjogojstva tražilo, bilo dovoljno za redovan rad, prehranu i t.d. Ratne prilike smanjile su mogućnost proizvodnje dobara, koja poiztiču iz svinjogojstva bilo većom potrošnjom svinja, bilo propadanjem materijala ili opet radi slabije mogućnosti uzgoja, pa se stoga nastoji, da se na druge načine omogući prehrana pučanstva mastima.

To se može postići dobivanjem biljnih masti, koje mogu manjak na životinjskim mastima nadoknaditi. Biljke, koje u sebi sadrže najviše masnoća, jesu sliedeće:
sunčanica s 28-30% masti,
sezam s 44-53% masti,
bundevske koštice s 33-35% masti,
ricinus s 30-40% masti,
lan s 33-36% masti,
repica s 25-37% masti,
maslina s 16-18% masti,
soja s 14-18% masti.

Prema zakonskoj odredbi o uljaricama, proizvodnja uljarica je podpuno slobodna. Svaki seljak može proizvoditi uljarica koliko hoće. Država si je pridržala pravo, da može po potrebi odredjivati površinu, koja se imade zasijati uljaricama, no nije se do sada time koristila, ostavljajući to vjerojatno za kasnije, kad će moći obuhvatiti i urediti cielu proizvodnju. Tom idealu trebalo bi se svakako težiti, jer će samo na taj način moći država osigurati proizvodnju potrebnih joj poljodjelskih dobara za prehranu ljudstva i stoke, ili kao veleobrtne sirovine. Možda je i u tom pogledu uljarska preteča kakvom zahvatu državne vlasti, jer kada je Ministarstvo trgovine odobrilo za sjetvu uljarica, jednu iznimnu cienu od 8 kuna po kg suncokretova sjemena za odkup roda 1942. godine s namjerom, da povisi proizvodnju biljnih masnoća u nadopuni manjka, koji se predviđa kod proizvodnje životinjskih masti, uslied prietećeg nedostatka potrebnog krmiva, ograničilo je površinu za sjetvu te kulture na najviše 30 000 katastarskih jutara, da ne bi visoki rentabilitet suncokreta apsorbirao jednu neprirodno veliku površinu, kojom bi možda bila dovedena u opasnost proizvodnja brašnarica kao i ostalih veleobrtnih kultura.

Sunčanica je najvažnija uljarica zbog sjemena, koje sadržava mnogo masnoća, iz koje se dobiva ulje izvrstne kakvoće, kao i zbog ostatka od prešanja, a to su odlične uljane pogače i sačma, koje gospodar može dobro upotriebiti u svome gospodarstvu. Osim suncokreta kao glavne uljarice oslanja se naša uljarska radinost na bundevske koštice, kao po redu druge, najvažnije sirovine za dobivanje ulja. Skupljanju bundevskih koštica trebalo bi u našem narodu posvetiti osobitu pažnju, jer bundeve rastu beziznimno na svim poljima, a koštice predstavljaju jedan nuzproizvod, koji nema cienu koštanja za proizvoditelja, a u zbroju predstavlja ogromnu vriednost. Prosječni godištnji prinos od tih koštica iznosio je između 300 do 500 vagona, iako se koštice zapravo vade samo u nekim našim krajevima i to ne svagdje sustavno, a u nekim krajevima koštice se uobće i ne vade. Kada bi se sustavno mogla provesti organizacija vađenja koštica iz bundeva na cielom državnom području, godištnja bi količina premašila lako 1000 vagona i samim time bilo bi riešeno pitanje našeg uljarstva, uzev u obzir ostale već postojeće kulture uljarica u dosadašnjem obsegu. Zajednica prerađivača uljarica je već prošle godine povela akciju oko skupljanja bundevskih koštica. Razaslala je upute u sva sela, ali su nažalost neredovite prilike ometale nadopuniti to nastojanje daljnjom potrebnom promičbom. Od bundeva je uobće mnogostruka korist. Plod se upotrebljava kuhan ili pečen za hranu ljudima i životinjama, a može se i kiseliti. Sije se s kukuruzom, a može se sijati i sama na mjestu, gdje će rasti. Ima ih mnogo vrsta, te nekoje narastu na 50, 60 i više kilograma težine. Zahtievaju jako gnojenu zemlju s mnogo vlage, jer i same sadrže 93, a i više posto vode. Kod takve dvostruke koristi bundeva, bilo bi šteta, da se njihov uzgoj zapusti.

Dobra je uljarica i soja. Prednosti su sijanja soje velike, jer kad soja urodi, ne treba ni u najtežim prilikama tražiti tržišta, već svaku količinu soje preuzima tvornica ulja. Soja je sakupljač dušika, pa je i to vrlo vriedno za druge kulture. Iza prešanja ulja ostaju pogače, koje sadrže vrlo mnogo masti, bjelančevina i ugljikohidrata. To je vrlo dobra hrana za stoku. Znamo, da se soja može upotriebiti i za ljudsku hranu, ako se preradi. Iz soje se može praviti mlieko, sir, kruh, tjestenine, čokolada pa i kava.

U posljednje vrieme, odkad su pokusi za sijanje ricinusa u svrhu proizvodnje ulja imali uspjeha, počela se i ova kultura kod nas sve više širiti. Ricinus uspieva svuda gdje i kukuruz konjski zub dozrieva.

Te sve mjere, a osobito sakupljanje bundevskih koštica ima nam pomoći u obskrbi naroda potrebnim mastima, a na našim je poljodjelcima, da po svojoj savjesti učine najviše što mogu da se sijanje uljarica poveća, da se ne zabaci sakupljanje bundevskih koštica i na taj način odtereti prevelika potražnja za životinjskim mastima.






KONAC.
Ako želiš dići se visoko
na jednom stanovištu budi
i tu stani poput čvrste stijene
znaj da nije običaj kod ljudi
često mijenjat svoje uvjerenje...
Odgovorite