Ustaški list Spremnost

''Neka se osuši desnica moja Bože, ako zaboravim svoju svetu crkvu, svoj dom i narod..''

Moderator/ica: LEGIONARI

Odgovorite
matias017
Vojnik
Postovi: 236
Pridružen/a: ned svi 20, 2007 8:08 pm
Lokacija: Nezavisna Država Hrvatska

Ustaški list Spremnost

Post Postao/la matias017 »

Ustaški list Spremnost
1942.
˝Sve za državu, ništa izvan države, ništa protiv države˝

Ustaški je pokret bio izrazito državotvoran pokret i hrvatsku je državu postavljao iznad svega.
U prigodi prve obljetnice Nezavisne Države Hrvatske jasno je rečeno: ˝Država je najveće djelo poviesti naroda, prva snaga i vriednost u sadašnjosti i stalni ideal budućnosti. Narod s državom , s tradicijom i postojanjem državnosti ima veći stupanj vriednosti; on je više od etničke skupine – on je nacija. ˝Hrvatskoj etničkoj zajednici (a Hrvati su stari državni narod) država je dala etnički okvir i dokle se ona prostirala dotamo se sačuvalo hrvatsko ime ( osim u Crvenoj Hrvatskoj i Karantaniji gdje se hrvatska državna vlast nije održala). Budući da je država oblik života i glavni čimbenik narodne izgradnje, NDH je znamenita pojava, pa su Hrvati, zahvaljujući velikom djelu Poglavnika i ustaškog pokreta opet postali narod u podpunom smislu ovoga pojma. Sve za državu, ništa izvan države, ništa protiv države. ˝

Pravna neutemeljenost prve južnoslavenske države

Zaključak Hrvatskoga državnoga sabora od 28.II.1942. glasi:

˝Hrvatski državni sabor kao predstavnik hrvatskog naroda u svom njegovom historijskom i državnom području izjavljuje, da su svi čini, koji su od 1. prosinca 1918. i poslije toga , do osnutka Nezavisne Države Hrvatske 10. travnja 1941., doneseni, a tiču se hrvatskog naroda i njegove države samostalnosti za nj bez svake pravne moći i zato ništetni. Ujedno Hrvatski državni sabor izjavljuje, da sve državne čine donesene prigodom osnutka Nezavisne Države Hrvatske i poslije toga do danas pozdravlja i prihvaća u punoj moći na čitavom državnom području hrvatskog naroda.˝

Mirko Košutić: ˝Bila je dakle ne samo mistifikacija, nego i veleizdaja, kada se je zloupotrebila formula o jedinstvu hrvatskoga i srbskoga naroda, da bi se tako hrvatski narod skučio pod vlast velike Srbije i njezine dinastije, pa je nekokolicina ljudi iz Narodnog vijeća samovoljno, prevarno, podlo i lukavo provela ujedinjenje hrvatske nezavisne države s kraljevinom Srbijom i Crnom Gorom pod vladom dinastije Karađorđa bez zaključka i odobrenja Sabora pa ni plenuma NV, što hrvatski narod nije nikada priznao.˝

Ustaški pogledi na međuratnu hrvatsku politiku

Ustaše su Kraljevinu Jugoslaviju dosljedno nijekali, držali je proširenom Velikom Srbijom, njezinu vlast u Hrvatskoj okupatorskom, proglašivali tamnicom naroda i nastojali je srušiti. Takvo je stajalište uvjetovalo njihove ocjene predratne hrvatske politike i njezinih nosilaca, uglavnom Hrvatske seljačke strane (HSS) , Stjepana Radića i Vladka Mačeka. Pri tome se izbjegavalo spominjati Mačeka, rijetko se izrijekom spominjalo HSS, a izravno se napadalo mačekovsku politiku u rješavanju hrvatskoga pitanja, sporazum 1939. i one hrvatske političare koji su kraljevskoj izbjegličkoj vladi zastupali obnovu Jugoslavije.

Mortigjija:˝Imenom Stjepana Radića obilježeno je čitavo desetljeće hrvatskog političkog života, prvih deset godina Hrvatske pod srbskom okupacijom. S njime na čelu hrvatski narod vodi borbu protiv stanja, u kojem se protiv svoje volje našao u versailleskoj Europi. Ne samo unutarnjim odporom, već i nastupanjem u inozemstvu, Radić je pokazao na međunrodno značenje hrvatskog pitanja. Cielom našem narodno – političkom zbivanju od 1918. do 1928. Stjepan Radić je stavio pečat svoje velike ličnosti. Radić je nosilac i poticatelj dubokog preobražaja Hrvatstva. U težkim lomovima i peripetijama – Hrvatstva i svoje velike osobnosti – tražio je putove, da bi osigurao i učvrstio našu narodnu samobitnost, da bi stvorio uvjete samostalnog života i napretka hrvatskog naroda. Radić pripada starom svietu, koji je tada obćenito prevladavao. Njegovo se poimanje i životno djelo kreće u krugu i duhu demokratske parlamentarne politike, ukorijenjene u odgoju i mentalitetu naraštaja, kojemu je Radić pripadao. Ne bješe to neka naša hrvatska osebujnost i posebnost. Tako je bilo na cielom kontinentu, a Hrvatska je držala korak s Europom. Tako je i s Radićevim seljačkim pokretom, koji obilježuje i predstavlja demokratsko doba u hravtskom narodno – političkom životu. Ono je izraz svog vremena. Demokratsko doba u Hrvatskoj prošlo je u posebnim prilikama, u državnoj tvorevini, koja nije dozvoljavala da se ustali demokratski i parlamentarni sustav, koji je prevladavao na kontinetu. Radić se bori protiv takvog stanja i nastojanja, povezujući težnju za demokratizacijom s hrvatskom političkom borbom. Vjerovao je, da će na parlamentarnoj govornici, na izborima, na skupštinama i organiziranjem najširih slojeva moći riešiti hrvatsko pitanje u bivšoj Jugoslaviji, onda još Kraljevini Srba,Hrvata i Slovenaca. To su bili putovi demokracije, koji su baš u Beogradu bili više nego paradoksni.˝ ......

˝Radić je doveo hrvatsku političku borbu do krajnje točke , do koje je bilo moguće u okviru i duhu demokratskog sustava i to je platio glavom, s tim da je i taj demokratski pokušaj prešao svoj zenit i počeo brzo slabiti, jer se još dok je bio živ javljaju druge snage.˝ ......

˝Svojom smrću i političkom oporukom odredio je put, kojim je jedino dalje mogla biti usmjerena hrvatska politika; put nacionalistički i revolucionarni.˝

Julije Makanec : ˝Radić je umio visoke narodne ideale dovesti u neposrednu vezu s brigama i potrebama svakodnevnoga života. Konačni cilj hrvatske narodne borbe jesu hrvatska seljačka republika, jest hrvatska država, u kojoj će hrvatski narod biti gospodar. Versaillska Jugoslavija je stvorena radi tlačenja i sustavnog uništavanja hrvatskoga naroda u moralnom i materijalnom pogledu, radi čega su i ubili Radića ne bi li slomili snagu i otpor hrvatskoga naroda. U Versailleskom sustavu i poretku za slobodan hrvatski narod nije bilo mjesta, a ideolog Radić ipak je uzdrmao Jugoslaviju.˝

M.Magdić: ˝Radić je bio optimist, narodni učitelj i vođa koji je težio za izgradnjom hrvatske narodne zajednice u modernom obliku, ne upravljajući se razrednom izključivošću i nastojeći da politički oživi hrvatsko selo i da ga uklopi u suvremenu uljudbu. Radić je bio vođa prvog masovnog pokreta u Europi proti versailleskog diktata, a njegov pacifistički i demokratski pokret bio ja zapravo uperen proti plutokratsko – demokratskoj prevlasti u Europi i protiv pacifističkog umrtvljivanja europskih naroda. Urođeni politički instinkt vodio je Radića do toga, da stvarno zauzme borbeno i protudemokratsko stajalište. I time je S.Radić preteča suvremenih zamisli današnje Europe, koja se okreće od predratnog demokratizma i pacifizma.˝

Ivo Bogdan, da bi mogao pohvaliti Pavelića, priznaje Radiću neprolaznu zaslugu što je ˝na programu hrvatske državnosti i na temelju shvaćanja, po kojima hrvatskom seljaku pripada prvo mjesto u hrvatskoj državi, okupio čitav hrvatski narod, sve hrvatske staleže˝,ali ga i kritizira. Kaže da mu nije ˝odgovarala revolucionarna nacionalistička misao˝i da se stoga ˝povremeno priklanjao sporazumu te da su katkada slavenski i demokratski okviri u njega prevladali, za razliku od Pavelića, koji shvaća izpravnost Starčevićeve nauke i zato on ideal hrvatske državnosti stavlja iznad svih drugih obzira.˝

Prihvativši tako Radića, ustaše su u cijelosti odbacivali politiku njegova nasljednika V.Mačeka, iako su priznavali snagu njegova narodnoga pokreta. Nipošto nisu prihvaćali rješenje hrvatskoga pitanja u Jugoslaviji na temelju sporazuma s Beogradom. Tako je Mortigjija ocijenio da je službeno hrvatsko vodstvo provodilo ˝srbofilsku politiku s jugoslavenskim ˝rješenjem˝ hrvatskog pitanja˝,a Bogdan je osuđiivao Mačeka zbog paktiranaj s velikosrbima i tvrdio da vodstvo HSS-a ˝koči i zaustavlja borbu sviesnog hrvatskog naroda.˝
˝Narod koji nije kadar podnijeti žrtvu, nije kadar ni živjeti!˝


slika
Odgovorite