TKO NJIH VODI...?

''Neka se osuši desnica moja Bože, ako zaboravim svoju svetu crkvu, svoj dom i narod..''

Moderator/ica: LEGIONARI

Odgovorite
Avatar
zummann
Urednik
Postovi: 3262
Pridružen/a: čet vel 22, 2007 6:56 pm

TKO NJIH VODI...?

Post Postao/la zummann »

Imena vodja partizanskih banda u Hrvatskoj

Napokon je došlo vrieme, da hrvatskom narodu priopćimo imena političkih i vojničkih vodja oružanih i partizanskih skupina, koje su u Hrvatskoj,po hrvatskim selima i većim hrvatskim naseljima, izvršile nebrojeni niz težkih i najtežih zločina, izvedenih u nebrojno slučajeva na grozan način. Ne iznosimo te podatke, da bi hrvatski narod uvjerili o tome, kako se u t, zv.
"Narodnoj oslobodilačkoj vojsci" — kako su se u svojoj podmuklosti okrstili partizani — kriju neprijatelji hrvatskog naroda, jer su njihova nedjela, počinjena protiv života i imovine Hrvata, protiv hrvatske državne imovine takva i takvog obsega, da nema ni jednog Hrvata, koji ne bi bio podpuno svlestan, da ta "Narodna oslobodilačka vojska" nije ništa drugo, nego lažno ruho, kojim su se zaodjenuti najizrazatiji i najnepomirljiviji, upravo zakleti neprijatelji svega što je hrvatsko.

Njihova imena iznosimo samo za to, da bi svaki Hrvat znao po čijoj su zapoviedi i pod čijim vodstvom izvršena ona silna razbojstva po Hrvatskoj, a radi kojih se zgraža ne samo svaki Hrvat, nego i sav prosviećeni sviet. Nakon objave njihovih imena ne će u Hrvatskoj biti više nikoga, koji bi, se usudio, a da ne bude odmah uhvaćen u laži i uglavljen kao neprijatelj hrvatskoga naroda i države — zaniekati, da vodje kao i pripadnici "Narodne oslobodilačke vojske" niesu Hrvati. Ne će čak ni ono nešto malo partizana, koji su po porieklu Hrvati, biti u položaju da objave ma i jedan letak kojim bi hrvatskome narodu napose hrvatskom seljačtvu i radničtvu dokazivali, da se partizanske oružane skupine, kojima sada hrvatske i savezničke oružane snage zadaju uništavajuće udarce, bore tobože za dobro hrvatskog seljačtva i radničtva, za dobro hrvatskoga naroda, pa čak i za dobro Nezavisne Države Hrvatske — kako su do sada u svojoj neizmjernoj podmuklosti uzalud tvrdili da bi zavarali i da bi učinili malodušnim hrvatski narod.

Partizani su sve do nedavna namjerno mukom šutjeli o svojim političkim i vojničkim vodjama. To su učinili radi toga, kako bi lakše mogli rovariti po hrvatskim selima i gradovima, što im unatoč tome radi sviesti i političke -zrelosti hrvatskog radničtva i seljačtva nije uspievalo. Istom prije tri mjeseca dana odlučili su se izići pred javnost i sa njihovim imenima. Nakon što im nije uspjela promičba medju hrvatskim narodom, smatrali su potrebnim objavljenje imena svojih vodja radi Srba, da bi medju njima dobili što jaču podporu, kad vide i čuju, da partizane politički i vojnički vode Srbi komunisti, zapravo najvećim dielom Srbijanci i jedan iztaknuti Židov komunista. To su 26. studenoga 1942. učinili u Bihaću, gdje su objavili sastav svoga vodstva, koje su nazvali »Antifašističko vieće narodnog oslobodjenja Jugoslavije«. U Bihaću je pao u ruke naših vlasti i popis njihovih vojničkih zapovjednika, kao i cieli niz drugih dokazala, iz kojih se suglasno s dokazalima u »Sivoj knjizi« hrvatskog ministarstva vanjskih poslova vidi, da t. zv. partizanski pokret nije ništa drugo nego urota protiv hrvatskog naroda i države, urota protiv reda i poredka, urota protiv Evrope, a u službi Moskve.

Partizani su naime u Bihaću izdali i jedan proglas, u kome objavili, da je njihovo »Antifašističko vieće za narodno oslobođjenje Jugoslavije« sastavljeno ovako: Počastni članovi predsjedničtva: Kalinin, Staljin i Molotov. Predsjednik "Antifašističkog vieća za narodno oslobodjerije Jugoslavije" je Ivan Ribar, poznati neprijatelj hrvatskog naroda, čovjek, koji je po porieklu Slovenac, ali je uviek služio veliko-srbskoj misli. To je onaj predsjednik beogradske ustavotvorne Skupštine, koja je izglasala protuhrvatski vdovdanski ustav, pod kojim je hrvatski narod doživio težke dane, a protiv kojega se odlučno borio pod vodstvom blagopokojnog vodje i učitelja Stjepana Radića i svojih drugih prvaka, medju kojima se svojim revoludonarnim nepomirljivim hrvatskim stajalištem izticao obnovitelj i graditelj naše narodne države, naš veliki Poglavnik dr. Ante Pavelić.
Taj Janez Ribar, premda je kadgod demagoški za sebe tvrdio, da je Hrvat, bio je kroz sve vrieme Jugoslavije član i jedan od vodja srbijanske demokratske stranke, a kasnije pod konac Jugoslavije postao je komunista. On je — jezgrovito rečeno — bio uviek plaćenik Beograda. U Hrvatskoj ga je uviek svuda na svakom koraku susretao samo prezir. Takav je eto, formalni politički vodja partizanskog »Antifašističkog vieća« kome je na čelu taj stari neprijatelj hrvatskog naroda. Evo imena članova toga vieća : Pavle Savić, sveučilištni profesor iz Beograda, Jovan Milutinović, Mile Perušić iz Sandžaka, dr. Sima Milošević, sveučilištni profesor iz Beograda, Vlada Zečević, pravoslavni svećenik, rodom iz Sandžaka, Veselim Masleša, novinar, suradnik komunističkih naklada »Nolit« i »Zviezda« u Beogradu, Mile Balaban, bivši poslanik srbske zemljoradničke stranke, osobni tajnik dra Milana Gavrilovića, koji je bio poslanik bivše Jugoslavije U Moskvi, Balaban je bio jedan od glavnih huškača protiv blagopokojnog vodje i učitelja Stjepana Radića preko beogradske »Politike«, Dušan Brstina iz Nevesimja, Vido Burić iz Čeva u Crnoj Gori, Stojan Cerović, profesor iz Nikšića u Crnoj Gori. izdavač poznatog velikosrbskog i komunističkog tjednika »Slobodna misao«, Djordje Čagorović iz Danilovgrada, u Crnoj Gori. sljedbenik Stojana Cerovića, dr. Jovan Bulajać, liečnik iz Vilisa u Crnoj Gori, Rodoljub Ćolaković iz Bijeljine, poznat po svojim vezama s beogradskim sovjetskim poslanstvom. Vlada Dedijer, poznati komunistički novinar iz Beograda, koji je u svoje vrieme kao otvoreni i opasni komunist bio uklonjen iz uredničtva beogradske »Politike« čak na zahtjev englezkog poslanstva. Njegov brat bio je urednik komunističkog lista »Slobodna rieč«. koji je izlazio u Americi, a snubio je dobrovoljce za »crvene« u Španjolskoj, Miloje Dobrašinović, profesor iz Bielog Polja u Crnoj Gori, poznati pristaša »Pučke fronte«, a zatim otvoren: komunista, Rade Dogonjić iz Sarajeva, Vojin Gajić iz Arandjelovca u Srbiji, Manojlo Garić, iz Prače, Nikola Grulović, iz Hrvatske Mitrovice, Dušan Ivović, učitelj iz Plevlja, u Crnoj Gori poznati komunista, koji se već godine 1918. proslavio paljenjem. seljačkih domova u Crnoj Gori, Jevstatije prota Karamatijević iz Nòve Varoši, u Crnoj Gori, Pera Komnenić, profesor iz Banjana u Crnoj Gori, poznati komunista, Bora Kovačević, profesor, Miro Krstajić, umirovljeni kapetan iz Žabnja u Crnoj Gori. Boža Ljumović, iz Podgorice u Crnoj Gori, Blagoje Markovlć pravoslavni pop iz Cetinja u Crnoj Gori, Rade Mijiušković, iz Uba, Joco Mirković, iz Plevlja. dr. Gojko Nikolić, liečnik, Srdjan Novaković, umirovljeni kapetan iz Pipera u Crnoj Gori, Canica (Stanko) Opačić, Marko Pavićević, iz Valjeva u Srbiji, Djoko Pavičević, umirovljeni kapetan iz Gornjeg Polja u Crnoj Gori Ristan Pavkrvić, učitelj iz Plevlja, Kata Pejinović, Risto Perović podpukopnik iz Bjelopavlića u Crnoj Gori, Sreta Petrović, iz Draževca u Srbiji, Jovan Popović iz Velike Kikinde, urednik većeg broja komunističkih listova, suradnik komunističke naklade »Nolit« u Beogradu, Koča Popović, iz Beograda, Milentije Popović, inžinir iz Beograda, Brana Sarić, iz Vlasenice, Jagoš Simonović, pravoslavni protojerej iz Kolašina u Crnoj Gori, Nikola Srdić, iz Jelašinovca, Pera Stambulić, iz Uzica u Srbiji,Luka Stević iz Mojkovca u Crnoj Gori, Svetozar Vejinović, iz Blatna, Mirko Vešović, odvjetnik iz Andrijevice u Crnoj Gori,Todor Vujasinović, iz Tuzle, Žarko Zronjanin, iz Vršca.

Glavni politički vodje ove skupine Srba komunista jesu "Tito" i Moša Pijade. Za »Titu« se na osnovu svega što je poznato sigurno znade, da je došao iz Moskve, da je u Sovjetskoj proboravio dugo vremena, izgleda od godine 1917. pa sve do početka partizanske razbojničke djelatnosti protiv Hrvatske i hrvatskoga naroda. Njegov je politički utjecaj medju partizanima najjači. On je ujedno i vojnički vodja partizanskih razbojničko-pljačkaških skupina, kojima sada hrvatske i savezničke oružane snage zadaju odlučne udarce. Njegov glavni pomoćnik je Židov Moša Pijade, novinar iz Beograda. On ravna cjelokupnom partizanskom promičbom. On je sastavljač svih onih podmuklih, do skrajnosti lažljivih i odvratnih partizanskih letaka.On je sastavljač onih bluvotinja, kakve može stavljati na papir pero samo jednog Židova.

Ovi Srbi komunisti, većinom Srbijanci, rukovodeći se mišlju da partizanska »vlada« ne bi tobože izgledala skroz na skroz protu hrvatska, primili su u izvršni odbor »Antifašističkog vieća narodnog oslobodjenja Jugoslavije«, da bi se Hrvatima zamazale oči, i nekoliko poznatih komunista, koji su po porijeklu doduše Hrvati — ako su zakonita djeca-koji s hrvatskim narodom niesu nikada išli, niti su s njime, već protiv njega osjećali.To su: Mladen Iveković, bivši tajnik Obrtničke komore u Zgrebu u vrieme Jugoslavije. On je poznat kao salonski komunista. Jedna upravo smiešna pojava po načinu života i držanju. Jednom, kad je bio u zatvoru, imali su hrvatski politički stradalnici prilike vidjeti, kako u zatvoru njeguje praškom i parfemom lice kao da je nečedna djevojka. Tu je i Šime Balen, komunista iz Zagreba, koji je neko vrieme bio novinar, pa neki Jure Draušik iz Žumberka, Andrija Hebrang, navodno iz okolice Virovitice, Pavao Krce iz Sinja, nekada zastupnik bivše Hrvatske seljačke stranke, koji se propio, rastepao svoj dom, postao proleter i tako prirodno otišao u komunističko družtvo. Tu su zatim Vicko Krstulović, radnik iz Splita, neki Djuro Putcar iz
Grahova u bosanskoj Hrvatskoj, neki Plorijan Sučić iz Livna, Djuro Tiljak iz Zagreba; bivši izdavač i urednik komunističkog mjesečnika »Kultura« i suradnik mnogih drugih komunističkih listova i časopisa, te Nurija Pozderac, Avdo Huso, Osman Karabegović i Omer Osmić. To bi imala biti »hrvatska reprezentacija u partizanskoj »vladi«.

Valjda zato, da se ne bi uvriedili Slovenci, da bi se i Slovencima zamazalo oči, primljen je u izvršni odbor »Antifašističkog vieća« u Bihaću dr. Pavao Gregorić. Slovenac po podrietlu, poznati komunista, koji je došavši iz Sovjetske unije po dogu Moskve vršio komunističku promičbu u Hrvatskoj. On je bio namješten u zagrebačkom Higijenskom zavodu i oko njega se kupili komunistički prvaci u Zagrebu, Srbi i Židovi.

Tako je eto izgledala bivša partizanska »vlada« u Bihaću. Kakvi su bili i kakvi su mogli biti ciljevi ovakvog družtva, hrvatskome narodu ne bi bilo potrebno tumačiti ni onda, kad toliki njegovi sinovi i njegove kćeri, kad tolika njegova djeca ne bi bila tako strašno osjetila prave ciljeve partizana.

Da bi prava slika ovog družtva, koja je inače jasna, da jasnija ne treba biti, bila još zornija, objavljujemo imena zapovjednika partizanskih oružanih skupina, koje su provodile ciljeve rojenih političkih vodja. Evo njihovih imena: Sava Orović,pukovnik, Srbijanac, član partizanskog vrhovnog štaba; Risto Perović, podpukovnik, Srbijanac, Branko Poljanac,major, Srbin, Vojislav Djokić, major, Srbijanac, član partizanskog vrhovnog štaba, Arso Jovamoviić, kapetan načelnik vrhovnog partizanskog štaba, Veljia Trzić, kapetan, njegov zamjenik, Pera Cvetković, kapetan, Srbijanac, Brana Obradović, kapetan, Srbijanac, Jovan Vukotić, kapetan, Crnogorac, Veljko Krajinac, kapetan, Srbin,Ilija Pavlović, kapetan, Srbin, Srdja Novaković, kapetan, Srbin,Ljuba Vučković, poručnik, Srbin, Rade Hamović, poručnik, Srbin, Mile Šaranović, poručnik, Srbin, Pera Radović, poručnik, Srbin, Dimitrije Vojvodić, poručnik, Srbin, Miloje Milojević, poručnik, Srbin, Momčilo Poleksić, poručnik, Srbin, Momčilo Stanojlović, poručnik, Srbin, Vlado Knežević, poručnik, Srbin, Ljubiša Urošević, poručnik, Srbin, Periša Crnić, podporučnik, Srbin, Nikola Martinović, podporučnik, Srbin, Rade Marinović, poručnik, Srbin, i jedan jedini Hrvat po porietlu, kapetan Vavičić, koji je prebjegao kao komunista na stranu partizana.

Ista je slika sastava partizanskih naoružanih skupina, u kojima se nalazi nešto propalica i komunističkih zanesenjaka iz hrvatskih redova.

Da bi zavarali Hrvate, dali su »Tito« i Mošo Pijade jednoj partizanskoj »brigadi« ime »Hrvatska brigada iz Like«. Kakva je to »Hrvatska brigada« vidi se najbolje po tome, šio joj vjerski referent pravoslavni pop Ranko Dimić! To je podpuno u stilu podmukle židovsko-bolješevičke promičbe!

Vrhovnom štabu partizana, koji je neko vrieme imao sjedište u Bihaću, bili su dodieljeni kao vjerski referenti — kako oni kažu, ovi pravoslavni popovi: protojerej Karamatijević iz Novopazarskog Sandžaka, protojerej Simonović, iz Kolašina i Crnoj Gori, Vlada Zečević, Blagoje Marković, Vidar Dragić. je-remomah Ruhim Žikić, Stevan Pejić, Jovan Solaja, Blagoje Radojčić, Milan Ciganović, Krsto Bijelac, Bogdan Vuksan, Radomir Sokolović, Ranko Dimić, Veselim Koprivica, Joco Radošević. Slobodan Savić, Brana Bojmosić, Veselim Bulatović, Milan Obradović, Veselin Kurtović i Rade Pavlović, sve Srbi iz Srbije pravoslavni popovi iz Crne Gore, te po koji iz drugog kraja.

Nije li nam sada razumljivo što partizanske oružane razbojničke bande pale samo katoličke crkve i džamije, napose na biegu, kao što je bio slučaj prigodom njihovog sadanjeg biega pred hrvatskim i savezničkim oružanim snagama? Nije li sad svakom Hrvatu pogotovo jasno, zašto su sa užitkom palili hrvatske škole i obćine, zašto su zvjerski ubijali Hrvate i činili ostale zločine,kojima slične nalazimo samo u vremenima najtamnije prošlosti Balkama?



"Ustaša"-god.XIII.,broj 9.;Zagreb,7.ožujka 1943.
Nikad ne prestati vikati već sipati bijes,
kao što vulkan riga lavinu.
U noćima mračnim bit gorući krijes,
što svijetli daleko,daleko u daljinu....
Odgovorite