Aleksandar Seitz-ZA USTAŠKU ZAJEDNICU RADA

''Neka se osuši desnica moja Bože, ako zaboravim svoju svetu crkvu, svoj dom i narod..''

Moderator/ica: LEGIONARI

Odgovorite
Avatar
zummann
Urednik
Postovi: 3262
Pridružen/a: čet vel 22, 2007 6:56 pm

Aleksandar Seitz-ZA USTAŠKU ZAJEDNICU RADA

Post Postao/la zummann »

DRUŽTVOVNA PREOBRAZBA USTAŠKE HRVATSKE

Prof. Aleksandar Seitz, državni savezničar


Nezavisna Država Hrvatska po svojoj gospodarskoj i družtvovnoj strukturi predstavlja prelazni tip izmedju država jugoiztoka i onih Srednje Europe. Ona je po svom gospodarstvu pretežno poljodjelska zemlja, ali je po svojem družtvovnorn i političkom razvitku sličnija državama Srednje Europe. Naime, Hrvatska je kao i drugi krajevi Srednje Europe prošla kroz vrieme feudalnog gospodarstva sa svim popratnim pojavama. Po tome se razlikuje od država Jugoiztoka, koje su bile pod turskim gospodarstvom, gdje je bila provedena posvemašnja družtvovna nivelacija domaćeg stanovničtva.

Dapače se i oni dielovi Nezavisne Države Hrvatske, koji su dulje vremena pripadali Osrnanlijskom carstvu (Bosna) u tome pogledu razlikuju od drugih sličnih krajeva, jer je staro bogomilsko plemstvo u Bosni, primivši Islam, sačuvalo svoja prava feudalnih gospodara. Postoje razlike i u gospodarskom pogledu. Hrvatska nastavljajući na tradiciji cehova u svojim »slobodnim kraljevskim gradovima« već čitavo stoljeće sustavno izgrađjuje svoj veleobrt, i ako je taj razvitak bio znatno kočen za vrieme srbske nadvlade u Hrvatskoj.

Prema tome Hrvatska i ako je po svojoj gospodarskoj strukturi pretežno poljodjelska zemlja, poput ostalih zemalja Jugoiztoka, ipak ima neke veoma razviene grane veleobrta, a u prvom redu preradbu poljodjelskih i šumskih proizvoda. No ona nije veleobrtna zemlja, a naročito nema težkog veleobrta.

Prema brojidbenim podatcima iz god. 1931., koji nam stoje na razpolaganju, u Hrvatskoj se danas stanovničtvo (ukupno 5,635.659) po zanimanju dieli ovako:

Poljodjelstvom, šumarstvom i ribarstvom bavi se 2,137.124 osoba, a od njihovog rada živi 4,471.146 osoba.
U veleobrtu i obrtu rade 271.933 osobe., g od njihovog rada živi 588 229 osoba.

U trgovini, bankarstvu i prometu radi 112.416 osoba, a od njihovog rada živi 289.389 osoba.

U javnim službama, slobodnim zvanjima i u vojsci nalazi se 118.020 osoba, a od njihovog rada živi 217.542 čovjeka.

U drugim zanimanjima radi 99.980 osoba, a od njihovog rada živi 168.064 osoba.

Kako se vidi, daleko pretežni dio pučanstva Hrvatske države sačinjavaju seljaci. Treba napomenuti, da su svi ti seljaci skoro izključivo vlastnici zemlje, i ako se znatno razlikuju veličina i vriednost posjeda u različitim krajevima. U tome nam približnu sliku pružaju ovi padatci:
Seljački posjedi po veličini se diele ovako:


Hektara br. posjednika postotak površina tla postotakcjelokupnepovršine

00 0.50..........66.107...........7,9.........18.671.....................0,5
0,51—1,00......83.557...........9,9.........63.978.....................1,7
1 —2............162.734 .........19,4 ........244.807...................6,4
2 —5............302.639.........36,0 1,......012.303.................26,4
5 —10..........158.284..........18,8......1,119.514...............29,2
10 —20...........53.222 ...........6,3 .........719,091................18,7
20 —50............11.430...........1,4'.........320 186.................8,3
50 —100...........1.169 ............0,1.........76.694...................2,0
100—200...........310..............0,03.........42.558..................1,1
200—500............165.............0,01..........47.979.................1,2
preko 500...........68..............0,005........170 385................4,4
......................839.685.......................3,836.436


Kako vidimo, prevladava maleni posjed što uzrokuje stanovite potežkoće, ali one su ublažene time, što se manji posjedi nalaze u sjevernim krajevima države, gdje su zemlje veoma plodne, te i manji posjed može biti izvorom pristojnog uzdržavanja za seljačku obitelj.

Tome velik dio siromašnih seljaka priradjuje u veleobrtu u rudnicima, kod gradjevinske djelatnosti i slično. To se može donekle ustanoviti i prema pojavi sezonskih radnika. Na taj način siromašni seljak povećava svoj prihod, a na drugoj se strani medju radni« tvom smanjuje broj »izkorjenjenih«, koji su izgubili svaku vezu s zemljom, a time postali podpuni »proleteri« koji su redovito više pristupačni svim prevratničkim agitacijama.Tip seljaka-radnika pokazao se kod nas vrlo pozitivnim.On radi na veleobrtima, osobito manjih gradova i u manjim rudnicima.Mnogi od tih radnika pješače svakog, dana i tri sata do mjesta rada i natrag, ali uporno odbijaju i pomisao, da se rastanu od svojih kuća, od svojih sela u kojima se nalaze grobovi njihovih predaka, a njihova zdrava djeca punim plućima udišu zrak hladovitih šuma i sunčanih polja. Tu prirodjenu težnju hrvatskih radnika za životom na selu, u družtvovnom krugu seljaka, treba podupirati, osobito usavršavanjem prometnih sredstava.

Ova uzka povezanost hrvatskoga čovjeka sa zemljom, bila je u prošlosti najboljom odbranom od svakog oblika marksističkog defetizma, koji se kod nas javlja koncem, a osobito početkom ovog stoljeća, ne zauzimajući nikada većeg maha, i ako je poslije svjetskoga rata socijal-demokratskim agitatorima, a kasnije i kamufliramm komunistima, uspjelo u svoje ruke dobiti najveći dio javnih radničkih ustanova, a u prvom redu Radničke Komore. Zanimljivo je, da su socijalisti i komunisti (čije su postrojbe — na papiru — bile zabranjene) najčvršće sjedili u tim ustanovama upravo za vrie-me otvorene srbske diktature u Hrvatskoj, (1929.—1935.), i ako su te vlade tobože vodile borbu protiv marksizma. Ta pojava može se protumačiti činjenicom, da je Beograd radije gledao te ustanove u rukama internacionalaca, nego li hrvatskoga nacionalnoga radničtva Ovo je skupa s čitavim hrvatskim narodom bilo u otvorenoj i oštroj oporbi protiv politike Beograda, koji je svoju prevlast u Hrvatskoj zasnivao na negaciji hrvatske narodne samostalnosti, službeno proglašujući postojanje jugoslavenskoga naroda, u koji da su uključeni Hrvati samo kao pleme. Hrvatski narod nije to mogao ni htio priznati. U najvećem svojem uzponu marksisti su u Hrvatskoj, napinjući sve snage i imajući iza sebe velika materijalna sredstva radničkih ustanova, Židove i skoro sve Srbe, postigli u zagrebačkoj Radničkoj komori na izborima godine 1933. malen postotak glasova, i ako su bili bez konkurencije, pošto nije mogla biti postavljena ni jedna hrvatska lista.

To je bilo moguće samo radi toga, što je kao zaprieka prodiranju marksizma u Hrvatsku stajala jaka nacionalna sviest hrvatskoga naroda, koji se u borbi za svojti slobodu nije mogao zanašati internacionalističkim parolama razredne borbe. Nosioci toga odpora bili su i radnička i nacionalna družtva, koja se javljaju i djeluju kod nas od prvoga dana pojave marksizma u Hrvatskoj. U tome pogledu je davao osobiti poticaj pravaški pokret Oca Domovine Dr. Ante Starčevića, Poslije svjetskoga rata je uz suradnju i na poticaj samoga Poglavnika kao uztuk maksizmu osnovan »Hrvatski radnički savez«, koji je radi političkih progona sa strane Srba, u više mahova morao obustaviti svoju djelatnost, ali je uviek bio snažan jajući svoj rad više na nacionalno-političkoj, nego li na sindikal-predstavmk hrvatske nacionalne misli u redovima radničtva, odvinoj bazi i to uviek kao sastavni dio velike hrvatske narodne postrojbe, koja je bila u trajnoj oporbi protiv Beogradu.

Poznata je velika politička jedinstvenost hrvatskoga naroda u toj borbi, bez obzira na bilo kakve razredne razlike. Radnički sindikalizam u pravom smislu nikada nije u Hrvatskoj uhvatio dubljega koriena. Hrvatski radnički pokreti imali su više značaj političke, nego li razredne borbe. Posljedica je to naše družtvovno-gospodarske strukture, ali još više političkih prilika. Svaki sviestan Hrvat je u prvom redu bio borac protiv versailleske nepravde, koja je izbrisala hrvatsko ime i državnost, znajući, da će samo u svojoj državi postići ostvarenje težnje za družtvovnom pravdom. Hrvatski narodni pokret obuhvaćao je intelektualce, seljake, radnike i gradjane, jer su svi težili za istim ciljem, za oslobodjenjem Hrvatske, te su upotrebljavali svaku priliku kod bilo kakvih izbora za plebiscitarno manifestiranje svojega nacionalnoga ideala, a to je u prvim danima travnja godine 1941. postiglo svoj vrhunac u jedinstvenoj djelatnoj borbi oružjem u ruci čitavoga naroda protiv omražene Jugoslavije.

»Ustaša« Hrvatski oslobodilački pokret, koji je god. 1929. osnovan kao ilegalna borbena organizacija, a koji je danas jedini politički predstavnik hrvatskoga naroda i nosilac političke vlasti u državi, okupljao je u svojim redovima od prvoga početka ljude svih družtvenih slojeva, uviek iztičući misao uzke povezanosti čitavoga naroda, ostvarujući samim svojim postojanjem postrojbu protiv maksizma i kapitalističkog izrabljivanja, to više što su predstavnici marksizma i kapitalizma bili, u glavnom Židovi.

Komunisti se na jednoj strani uz pomoć Beograda domognuše radničkih ustanova) a Židovi na drugoj strani glavnih veleobrtnih poduzeća.
Hrvatski ustaški pokret jest jedan od najstarijih suvremenih nacionalističkih pokreta, koji se poslije prošloga rata javljaju u svim europskim državama, a posebno u onim, koje su osjetile težke posljedice pobjede antante. Prema tome — ustaški pokret ima mnoge zajedničke oznake sa svim nacionalističkim pokretima u Europi, a osobito da označava borbeni nastup protiv marksizma i židovstva, te micanja misli narodne zajednice, i borbe za narodno oslobodjenje, a poslije toga borbe za izgradnju narodne države na novim temeljima, U tome pogledu predstavljaju vrlo značajan dokumenat Ustaška Načela, koja je Poglavnik proglasio 1. lipnja 1933., za vrieme svoga boravka u emigraciji. Ustaška Načela temelj su čitavoga rada i nastojanja ustaškoga pokreta i hrvatske države. Dovoljno je napomenuti, da se sam Poglavnik preuzimajući 15. travnja 1941, vrhovničku vlast u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj zakleo na Ustaška Načela, a isto tako i čitava hrvatska državna vlada, a da i ne govorimo, da svaki član Ustaškog pokreta polaže prisegu na ista Načela.

U tima temeljnim zasadama svakog narodnog rada ustaške Hrvatske iztiče se, da »hrvatski narod ima pravo na sreću i blagostanje kao cjelina, a isto tako pravo ima i svaki pojedini Hrvat kao član te cjeline«, (točka 9.) »U hrvatskim državnim i narodnim poslovima ne smije odlučivati nitko tko nije po koljenima i po krvi član hrvatskoga naroda«, (točka. 11.). »Temelj svake vriednosti je samo rad, a temelj svakog prava je dužnost. Stoga u hrvatskoj državi rad označuje vriednost svakoga pojedinca i ima predstavljati temelj cjelokupnog narodnog blagostanja«, (točka 14.) »Industrija, obrt, kućno rukotvorstvo, trgovina imaju biti ruka pomoćnica sveukupnom seljačkom i obćem narodnom gospodarstvu. Te grane života imaju biti polje častnoga rada i vrelo dostojnoga života, radnika, a ne sredstvo gomilanja narodne imovine u rukama glavničara«. (točka 16.).

Ustaška Načela djelo su samoga Poglavnika koji ima jasan i odredjen pogled na sva družtvovna pitanja. O njegovu svestranom zanimanju za ta pitanja svjedoči i knjiga »Strahote Zabluda«, koja je objavljena još za vrieme njegova boravka u emigraciji, a koja predstavlja pronicavu kritiku marksističkog sustava i njegovih realizacija kako u ruskom boljševizmu, tako i svih marksističkih pokušaja u svietu.

Razumije se, da je Ustaški pokret, premda je postojao kao ilegalna postrojba, na temelju takovih shvaćanja mogao računati na suradnju hrvatskoga radnika. To se osobito očitovalo u travnju god. 1941., kada je hrvatsko radničtvo poduprlo narodni ustanak protiv Srba, suradjujući s njemačkom vojskom, a dvie velike hrvatske nacionalne ogranizacije (Hrvatski radnički savez i Savez hrvatskih privatnih namještenika) koje su okupljale golemu većinu hrvatskih radnika, svečanom deklaracijom pristupaju ustaškom pokretu, kad je on izvojevao narodnu slobodu.
Sto se seljačtva tiče ono je u Hrvatskoj tradicionalni nosioc hrvatskoga narodnoga odpora, te je od početka našlo svoje častno mjesto u ustaškom pokretu, koji na usta svojega Poglavnika izjavljuje, da želi Hrvatsku izgraditi kao Ustašku i seljačku državu. Spomenuta Ustaška Načela u svojoj točci 12. o seljaku kažu sliedeće: »Seljačtvo je temelj i izvor svakoga života, pa je kao takav prvi nosilac svake državne vlasti u Hrvatskoj državi. I kraj toga svi slojevi hrvatskoga naroda sačinjavaju jednu narodnu cjelinu, budući i ostali stališi u hrvatskom narodu, čiji su članovi pripadnici hrvatske krvi, imaju ne samo svoj korien i porieklo, nego i trajnu obiteljsku vezu sa selom«. Ustaški pokret i Hrvatska državna vlada radi toga su uviek mogli računati na suradnju i pomoć hrvatskoga sela, bez kojega nije moguće ni zamisliti hrvatsku narodnu revolucionarnu borbu.

Kod takvoga stanja hrvatska državna vlada je mogla bez ikakvog straha od družtvovnih potresa pristupiti izgradnji države u težko ratno doba, dok ustaše oružjem u ruci oru svoju njivu i brane domove od ostataka neprijateljske vojske, koji su dobili osobitoga poticaja promičbom Moskve i Londona. Hrvatska vlada je odmah pristupila pripremnom radu družtvovne izgradnje, a kod toga je njezina glavna briga imala biti: ukloniti razredne opreke i mogućnosti sukoba izmedju sela i grada.

U tu svrhu je posebna pažnja posvećena gradu, a posebno radniku. Prve mjere Hrvatske državne vlade pokazale su hrvatskom narodu, da ustaški pokret nije samo odrješiti i energični borac za hrvatsku nacionalnu slobodu i nezavisnost, nego i to, da želi ostvariti družtvovnu pravdu, novi poredak. Prvih dana hrvatske ustaške vlade pristupa se gradnji radničkih kuća, od kojih su prva naselja u većim gradovima bila dovršena već na prvu godišnjicu hrvatske države. Odredjen je doplatak na obitelj za radnike i namještenike; dan 1. svibnja je proglašen blagdanom rada; poduzeti su odmah javni radovi, što je sobom donielo uklanjanje nezaposlenosti; osnovana je ustanova »Pomoć« za podupiranje onih najslabijih,ipak najveće i revolucionarno djelo nove vlade bilo je radikalno uklanjanje Židova iz hrvatskoga narodnog gospodarstva. Ta mjera izvršena je podpuno, i ako se odmah u početku nije zaboravljalo, da to može prouzrokovati i stanovite gospodarske poremećaje.

Pravih sukoba sela i grada u Hrvatskoj nije bilo. Ipak je u gradu na.jednoj strani postojala marksistička agitacija medju radriičtvom, a na drugoj strani je veleobrtni protekcionizam podizao edene veleobrtnih proizvoda na štetu seljaka. U takvim prilikama su gdjegdje našle odjeka krilatice lievog krila bivše Hrvatske seljačke stranke, koje je promicalo razredna seljačka shvaćanja. Ustaška vlast je ukidanjem stranaka dokrajčila sve takve agitacije nastojeći rječju, ali u prvom redu i djelima, dokazati, da samo u snažnoj narodnoj zajednici svi dielovi hrvatsokga naroda mogu naći zaštitu svojih probitaka. Najveće djelo nove vlade bilo je povraćanje hrvatskom seljaku zemlje, koju je na temelju agrarne reforme iza svjetskoga rata bila oduzela srbska vlast. Istovremeno je započeo čitav niz javnih radova za sredidbu rieka i kraških polja.

Medjutim, to su bile samo prve mjere, koje nas nisu lišavale dužnosti da pristupimo i sustavnoj provedbi novih družtvenih shvaćanja preko postrojavanja naroda i stvaranja svrsishodnih ustanova.

Odmah u početku je osnovano Ministarstvo udružbe koje je na sebe imalo preuzeti zadaću Ministarstva rada. To Ministarstvo (koje neki prevodioci krivo nazivlju. »Ministarstvom korporacija«) preuzelo je brigu za reorganizaciju ustanova družtvovnog osiguranja, a zatim je pristupilo donošenju mjera i odredaba za zaštitu radnika i uredjenje radnih odnosa. Tako možemo spomenuti Zakon o uvodjenju obiteljskih plaća za radnike; naredbu o zaštiti radničke mladeži; naredbu o radničkim dopustima; naredbu o obveznom posredovanju države kod uredjenja radnih odnosa i t. d.

Novim zakonom o državnoj vladi ukinuto je Ministarstvo Udružbe, a njegovi poslovi preneseni u djelokrug Ministarstva unutrašnjih poslova, u čijem je okviru u tu svrhu osnovano Glavno ravnateljstvo za udružbe i družtvovnu skrb.

Ali trebalo je, da Ustaški pokret i izravno posegne na to područje. Odlučan korak izvršen je Poglavnikovom odredbom od 25. studenoga 1941., kad je osnovan »Glavni savez staliških i drugih postrojbi u okviru Hrvatskog ustaškog oslobodilačkog pokreta«. Tome Savezu je prvi cilj okupiti pod zajedničkim ustaškim vodstvom te preustrojiti postojeće radničke, seljačke, trgovačke, veleobrtničke, obrtničke i druge postrojbe, kao i osnovati neke nove, i koliko do sada nisu postojale. Daljnji cilj takvog ustrojstva jest nolitičko-družtvovni odgoj svih proizvodjača u duhu Ustaških Načela.

Kod provedbe spomenutog ustrojstva usvojeno je načelo vodstva i prinudnog članstva. Članovi učlanjeni u savezu nisu članovi pokreta, nego se ti savezi mogu smatrati političkom pokretu priključenim savezima.
Stališke postrojbe su već do sada izvršile dosta obsežan rad. Skoro svi savezi su stupili u život i sada se provadja njihovo postrojavanje po čitavoj državi. Kod svega toga vodstvo te velike postrojbe koja ima obuhvatiti čitav narod, ne prestaje naglašavati, da je današnji njezin oblik samo polazna točka. Zeli se bez naglih prekida obuhvatiti i preoblikovati mnogobrojne ustanove, koje su do sada, i ako prepuštene posebničkoj pobudi postigle kako za svoje članstvo, tako i za zajednicu stanovite uspjehe.

Sadašnji oblik postrojbe i njezina podjela na skupine (koje su nazvane stališima) nema ni obični ni konačni značaj. Želi se u prvo vrieme poštediti osjetljivost i izkoristiti postojeće oblike, da si okupe svi proizvodjači pod jedinstvenim ustaškim vodstvom i iz vrši njihov družtvovno-politički odgoj, te se postrojba postepeno preoblikuje u veliku hrvatsku ustašku zajednicu rada. Prema tome bod promatranja ove postrojbe, treba više gledati na njezin duh i ciljeve, za kojima ona teži, nego li na oblike. U čitavom radu po laže se težište na izgradjivanje novog shvaćanja o radu i ulozi rada u probitku narodne zajednice.

Svaka prilika se upotrebljuje, da bi se naglasile te misli. Skupštine, svečanosti, krugoval, novine i knjige upotrebljavaju se, da bi te misli postale vlastničtvo čitavoga naroda. Osobito su za to prikladne velike proslave, kao što je bio državni blagdan rada, kad je posebno naglašeno novo shvaćanje o vriednosti rada i o njegovoj ulozi. Prilikom proslave »dana žrtava«, kao na dan posvećen uspomeni svim žrtvama palim za slobodu hrvatskog naroda tamo od smrti Kralja Petra Svačića koncem XI. stoljeća pa do danas, iztaknuta je misao o potrebi pojačanog rada i doprinošenja žrtava za izgradnju Nezavisne Države Hrvatske i za zajedničku pobjedu svih naroda Europe, koji žele ostvariti novi i bolji poredak. Sredinom kolovoza proslavljen je »Tjedan Žetve«» i tom je prilikom naglašena uloga seljačtva, kao izvora narodnog života, te u vezi s time misao hrvatske narodne zajednice.

Posebno značenje, za promičbu tih misli ima djelatnost, koja se ustrojava po uzoru postrojbe »Kraft durch Freude« i »Dopo-lavoro«. Za sada su to različite priredbe na krugovalu, »Vedre večeri«, »Usmene novine« i slično.

Vrše se sve pripreme za osnutak postrojbe »Odmor«, koja će u jedinstvenom okviru obuhvatiti sve skupine proizvodjača.

Za sada je najteže pitanje postrojavanje seljačtva. Okupiti seljačtvo u postrojbi, zadahnutoj novim idejama, znači osigurati konačni uspjeh političke, gospodarske i družtvovne konsolidacije Hrvatske. Istina — hrvatski seljak je zadahnut snažnim hrvatskim nacionalnim duhom i njega nije težko pridobiti za postrojbu u duhu novog poredka, ali smo sviestni, da nije lahko izgraditi takvu postrojbu i da kod toga treba postupati vrlo oprezno i izbjeći svake eksperimentiranje. Pogledi ustaškog pokreta na ulogu i značaj hrvatskoga sela u okviru hrvatske narodne zajednice vrlo su jasn: i odredjeni, kako o tome svjedoči već citirana točka 12. Ustaških Načela. Ali uza sve to, kod provedbe postrojbe, kojoj će biti cilj obuhvatiti što više kulturnih, gospodarskih i družtvovnih djelatnosti sela ne smijemo ništa prepustiti slučaju, ne smijemo odstupati od jednom prihvaćenog pravca; ukratko, treba nastupiti sigurne i bez kolebanja.

U tu svrhu, a da bi se uočio najbolji put, vec su vodjeni mnogi dogovori, a jedna šira konferencija održana je prilikom proslave »Tjedna Žetve« u Zagrebu. Toga je dana više skupina hrvatskih seljaka primljeno kod Poglavnika, koji je najavio veliku novost za hrvatski politički život. Naime, Poglavnik je najavio, da će dosadašnjem Hrvatskom Saboru, koji je bio sastavljen od prije izabranih zastupnika hrvatskih stranaka, od članova vodstva istih stranaka kao i predstavnika vodstva Ustaškog Pokreta izteći mandat, a da će naredne godine biti sastavljen novi Hrvatski Državni Sabor, u kojemu će biti uz izrazito političke predstavnike takodjer i pravi predstavnici narodnog rada: »radnici plugom, radnici čekićem i radnici perom«. Prema tome »Glavni savez staliških i drugih postrojbi« čeka dužnost, da provede postrojbu tako, te će preko nje moći biti odaslani u Sabor predstavnici svih skupina proizvodjača, koji će biti posve prožeti mišlju narodne zajednice, jer će novi Hrvatski Sabor u prvom redu imati politički značaj i čekaju ga politički zadatci.

Kako vidimo, u prvoj godini dana postojanja Glavnog saveza staliških i drugih postrojbi morao je biti izvršen velik rad. Iz činjenice, da je već u drugoj godini postojanja države započet takav rad izlazi, da se želi raditi bez gubljenja vremena, što ipak ne znači, da se ne uvidja značenje temeljitog i sustavnog rada. Pošlo se sa predpostavke,da se djelatnost postojećih družtava, koja okupljaju proizvodjače, mora sustavno povezati s ustaškim pokretom, a iza toga pristupiti stvaranju konačnih oblika velike ustaške zajednice rada. Posao je velik i odgovoran i mora biti izvršen u skladu s našim vlastitim tradicijama, poviestnim razvitkom, te našom osebujnom družtvovnom i gospodarskom strukturom, kao i narodnom dušom. Uza sve to možemo stupati sigurnije i brže, nego li se to moglo u drugim zemljama, koje su prije nas prošle isti put. Mi danas za sobom imamo izkustva osobito naših velikih saveznika Njemačke i Italije, te se tim izkustvima možemo i koristiti. Da bi taj rad konačnog oblikovanja velike ustaške zajednice rada bio na što sigurnijim temeljima osnovan je u okviru Glavnog saveza »Družtvovni zavod«, koji je dobio svoje mjesto i u Propisniku Ustaškog pokreta. Tome zavodu je cilj:

1. proučavanje svih pitanja u vezi s postavljenim ciljem družtvovne preobrazbe Hrvatske,

2. odgoj stručnjaka, koji će sudjelovati u provadjanju družtvovne preobrazbe u Hrvatskoj.

Sada je već otvoren jednogodišnji tečaj za svršene sveučilištarce.
Mi smo sviestni činjenice, da je naš dosadašnji rad samo prva stepenica i da se želi temeljito razčistiti temeljne pojmove i uočiti činjenice, koje će biti odlučne za konačni oblik i sustav našeg družtvovnog ustrojstva.

Uporedo s tim radom vrše se još dva velika posla. Sustavno se okupljaju i postepeno preobražavaju sve postojeće družtvovne postrojbe iz liberalnog vremena, tako da će to bili prelazno razdoblje, ali u kojemu će se koristno upotriebiti svi zdravi elementi prošlosti, koja je kod nas bila u znaku nacionalne borbe, pa će borci oslobodilačkog pokreta biti najprikladniji da u novom razdoblju budu borci za družtvovnu izgradnju, jer se jedna borba od druge ne smije dieliti, budući su i to različite faze na putu k istom konačnom cilju.

Ipak je bitni posao Glavnog saveza staliških postrojbi u njegovu političko-odgojnom radu, kod čega su nam osobito koristna iskustva onih koji su započeli istim poslom prije nas. Temeljne družtvovne misli Ustaških načela treba osvietliti tako, da će ona svakome biti nešto prirodno i samo po sebi razumljivo. Misao o vriednosti rada, misao velike ustaške zajednice rada, koja je isto što i narodna zajednica, a po čemu rad dobiva svoje veće družtvovno snačenje, danas su poznata svim članovima Glavnog saveza staliških postrojbi. Kad svi naši članovi, a to je čitav hrvatski narod, te misli shvate i usvoje, tada će glavni dio posla biti izvršen.
Nikad ne prestati vikati već sipati bijes,
kao što vulkan riga lavinu.
U noćima mračnim bit gorući krijes,
što svijetli daleko,daleko u daljinu....
Odgovorite