Poglavnikova spomenica

''Neka se osuši desnica moja Bože, ako zaboravim svoju svetu crkvu, svoj dom i narod..''

Moderator/ica: LEGIONARI

Odgovorite
Avatar
zummann
Urednik
Postovi: 3262
Pridružen/a: čet vel 22, 2007 6:56 pm

Poglavnikova spomenica

Post Postao/la zummann »

Poglavnikova spomenica iz godine 1929.



Kako je poznato, 17. siječnja 1929.,11 dana nakon proglašenja Aleksandrove diktature, Poglavnik dr. Ante Pavelić otišao je u tudjinu, gdje je započeo, odnosno nastavio hrvatski oslobodilački rad, koji je on pod ustaškom zastavom vodio punih dvanaest godina, daleko od domovine.

Poglavnik je u raznim državama Europe i Amerike razvio odmah nakon svoga dolaska u emigraciju najživlji rad, okupljajući i organizirajući svijesne hrvatske borce pod ustaškom zastavom. Uz taj čisto organizatorni ustaški rad Poglavnik je tražio i uspostavljao veze i sa stranim ličnostima i političarima, kojima je neumorno tumačio teško stanje Hrvatske pod beogradskom diktaturom, držeć svojom dužnošću čitav svijet točno obavijestiti o stvarnom stanju stvari, koje su plaćenici Beograda u svijetu na sve moguće načine prikazivali lažno.

Akoprem Poglavnik nije nikada ozbiljno uzimao Savez Naroda u Ženevi, znajući, da se tu radi o jednoj ustanovi, koja svijesno podržava teško stanje potlačenih naroda u Europi, on je ipak tokom godine 1929. podnio skupštini Saveza Naroda u Ženevi jednu Spomenicu (Memorandum) ,ne želeć propustiti ni tu priliku, da čitav strani svijet, a napose sakupljene europske političare, obavijesti o prilikama u takozvanoj Jugoslaviji. Buduć da se i ovdje radi o jednom vrijednom pisanom dokazu Poglavnikova rada u tudjini, donosimo danas tu Spomenicu, koja je na francuskom jeziku predana u Ženevi na dan 1. rujna 1929. Razumije se, da ni ta spomenica kao ni sve druge dotadanje i kasnije, nije mogla probuditi savjest političara versajske Evrope i predstavnika demokratsko-židovskog svijeta.
Poglavnik u spomenutoj Spomenici kaže:

Predstavnici hrvatskoga naroda obratili su se već nekoliko puta na Savez Naroda, da ga upozore na stanje, stvoreno u Hrvatskoj kroz deset godina zajedničkoga života sa Srbijom.

Hrvatski je narod na svim izborima i u svakoj prilici izjavio, da se ne odriče svoga prava samoodredjenja i nedvoumno je očitovao stalno svoju volju da sačuva svoju državnu narodnu samosvojnost u medjunarodno priznatim granicama. Za to svoje pravo narodnoga samoodredjenja borio se je hrvatski narod bez prestanka mirnim i zakonitim sredstvima, izbjegavajući nametane mu oružano sukobe uvijek vjerujući, da je mir medju narodima najveće dobro, i da će zato prosvjećeni narodi sakupljeni u društvu naroda omogućiti i narodu hrvatskome, da svoje pravo samoodredjenja, koje mu se nikada osporiti ne može, niti je od saveznika ikada osporeno bilo mirnim putem privede u djelo.

Kraljevina Srbija uspostavljena u ime medjunarodne solidarnosti i pravde spriječila je najprije kraljevini Cmoj Gori slobodnu odluku o stupanju u zajednicu sa Srbijom. Tako isto spriječila je kraljevina Srbija Hrvatskoj i narodu hrvatskome da tvarno izvrši svoje pravo narodnoga samoodredjenja, nametnuvši joj ne samo bez pitanja naroda nego i proti njegovoj jasno izraženoj volji oružanom silom svoju dinastiju i svoju samovlast, postupajući s Hrvatskom, kao sa osvojenom neprijateljskom zemljom.

U znak prosvjeda hrvatsko narodno zastupstvo nije sudjelovalo u beogradskom parlamentu na zakonodavnom radu, jer taj parlamenat nije proistekao iz ustava, stvorenog pristankom hrvatskoga naroda, niti je imao za hrvatski narod zakonodavne snage.

Ali da se ipak,spriječi oružani sukob izmedju Hrvatske i Srbije pristupilo je hrvatsko narodno zastupstvo mimo svega toga zadnjem pokušaju, da se mirno riješi hrvatsko pitanje, te je godine 1924. pristupilo zajedničkom parlamentarnom radu u beogradskoj skupštini u Srbiji.

Medjutim dne 20. lipnja 1928. u sjednici beogradske skupštine u po bijela dana, dogovorno i po unaprijed stvorenoj osnovi strijeljani su revolverskim hitcima no jednom srbijanskom zastupniku, koji pripada vladi, hrvatski narodni zastupnici, a medju njima je smrtno ranjen i sam predsjednik hrvatskoga narodnoga zastupstva i vodja hrvatskoga naroda Stjepan Radić, koji je dne 8. kolovoza 1928. i podlegao zadobivenim ranama.

Ovo strijeljanje vodje i predstavnika hrvatskoga naroda u beogradskoj skupštini, kakav dogadjaj ne pamti povijest svijeta, za uvijek je onemogućilo ikakovu državopravnu zajednicu izmedju Hrvatske i Srbije, te je hrvatsko narodno zastupstvo svojim zaključkom od 1. kolovoza 1928. to i objavilo istaknuvši, da je postojeće državno uredjenje u svijesti naroda izbrisano.

Da se očuva mir i spriječi otvoreni ustanak koga je skupštinski zločin bio izazvao, proglasilo je hrvatsko narodno zastupstvo tada istodobno, da ne mogući više raspravljati s parlamentarnim predstavnicima Srbije, može buduće uredjenje Hrvatske države raspraviti samo s kraljem Srbije, pod čijim se i onako vrhovnim zapovjedništvom samovlast Srbije nad Hrvatskom stalno i oružanom silom provodi.

Nu ono, što je očekivao hrvatski narod i sav svijet s njime, t. j. da će kralj Srbije najpripravnije i bezodvlačno pristupiti mirnom sporazumievanju s hrvatskim narodnim zastupstvom i time na ovom izloženom dijelu Europe sačuvati miran život medju narodima, nije se dogodilo, nego je on dne 6. siječnja 1929. proglasio sebe za apsolutnog vladara, sastavio vladu od tadašnjih političkih predstavnika Srbije, te im dao diktatorske ovlasti, da bezobzirnom silom slome volju hrvatskoga naroda i tako za uvijek osiguraju prevlast Srbije nad Hrvatskom, a onda i na Balkanu.

Ova apsolutistička vlada zatočila je i zatvorila hrvatske narodne predstavnike te raspustila sve hrvatske političke organizacije. Hrvatski narod vjekovnim svojim samostalnim državnim životom stekao je toliku političku zrelost, a u svojim dugim borbama toliku političku svijest, da se sa uspjehom makar i uz najteže žrtve odupire gospodstvu nametnute vladavine. I u ovom času, kada mu je oduzeta mogućnost da se bori i brani zakonskim sredstvima, koja su u njegovoj predaji i kroz vijekove jedina bila upotrebljavana ne može se odreći ni jednoga drugoga sredstva, jer sada brani sam svoj opstanak i slobodu.

Ne može se toga odreći tim većma, što kroz ovih osam mjeseci apsolutne vladavine kralja Srbije nad Hrvatskom bivaju u njoj zatvarani mirni ljudi, a imovina im se oduzimlje i pljačka, vjera im se ne poštuje, a moral ruši, te bivaju dapače i strijeljani potajno i javno, dok su istodobne s druge strane u Beogradu pušteni na slobodu sukrivci umorstva izvršenoga u skupštini, nad hrvatskim narodnim predstavnicima, a neposredni počinioc Puniša Račić sudjen je tek prividno privremenom kaznom zatvora. Jednom riječju u Hrvatsku su uvedene metode, koje se upotrebljuju na najgrozniji način nad narodom i u Macedoniji, koji se takodjer nalazi proti svojoj volji pod krvavom samovladom Srbije.

Uslijed svega toga stvorena je u hrvatskom larodu konačna spoznaja, da kralj Srbije nije imao niti ima namjere pristupiti poštenom i pravednom rješenju pitanja izmedju Hrvatske i Srbije u probitku očuvanja mira.
Hrvatski narod povrijedjen tako u svojoj slobodi utemeljenoj na tisućgodišnjoj državnosti i u svojim živim narodnim osjećajima i svijesti, ne ustupa ni pred ovim krvavim nasiljem tudjinske vlasti, nego, otklanjajući pred cijelim svijetom odgovornost za teže dogadjaje, koji uslijediti moraju, traži jednodušno, odlučno i neopozivo, bezodvlačno povlačenje oružane sile kraljevine Srbije, koja je hrvatske zemlje zaposjela, da može u miru natrag uspostaviti svoju nezavisnu državnu organizaciju i blagotvorno sudjelovati na izgradjivanju trajnog mira u zajednici uljudbenih naroda.

Kralj samodržac zatočio je i zatvorio hrvatsko narodno zastupstvo u nadi, da glas narodnog hrvatskog predstavništva ne će dospjeti pred ovo mjesto, gdje će moći osvanuti samo beogradski zaštitnici, koji nemaju nikakvoga narodnoga ovlaštenja, da zastupaju čak ni samu Srbiju, a kamo li Hrvatsku i hrvatski narod.

Medjutim taj glas hrvatskoga narodnoga zastupstva dolazi do izražaja ovim putem, preko njegova člana, koji se nalazi izvan dohvata fizičke sile beogradskog samodržstva, vršeći time svoju dužnost prema svome narodu u službi probitaka općega mira.


U Ženevi, dne 1. rujna 1929.

Dr. ANTE PAVELlC v. r. hrvatski narodni zastupnik.
Zadnja izmjena: zummann, dana/u pon sij 07, 2008 5:02 pm, ukupno mijenjano 2 puta.
Nikad ne prestati vikati već sipati bijes,
kao što vulkan riga lavinu.
U noćima mračnim bit gorući krijes,
što svijetli daleko,daleko u daljinu....
Odgovorite