Duh Starčevića- izvor živih snaga hrvatskog naroda

''Ti hrvatski narode ne očekuješ svoga spasa od gavana i bogatuna...''
Odgovorite
Avatar
10_Poglavnikov_04
Rojnik
Postovi: 1421
Pridružen/a: ned ožu 11, 2007 2:46 pm

Duh Starčevića- izvor živih snaga hrvatskog naroda

Post Postao/la 10_Poglavnikov_04 »

Sigurno nijedan od hrvatskih narodnih velikana nije preko groba toliko jak kao Starčević. On i poslije smrti upravlja narodnom sudbinom, ravna narodnom borbom, doslovno: vodi svoj narod.
Može se reći, da je Starčević bio onaj, koji je snagom svoga duha i istinom svoga nauka doveo do obnove hrvatske države. Poglavnik je u sebi sakupio njegove najvrjednije osobine i on je izvršilac Starčevićeve prekogrobne volje.
I sam je Poglavnik rekao: „Da nije bilo Ante Starčevića, ne bi bilo danas Nezavisne Države Hrvatske.“
Time je najbolje i najpodpunije označio njegovu veličinu i prekogrobnu moć, njegovo vječno vodstvo hrvatskog naroda. Starčević je samo tjelesno mrtav, ali po tajnovitoj i neslućenoj vezi sa svojim narodom on je nepresušivi izvor snaga svoga naroda. Na njegov se grob hrvatski narod uviek svraćao, jer je znao, da će tu naći utjehe, da će naći okrepe i snage.

I uistinu hrvatski je narod ojačan na tom svetom grobu prihvaćao novu borbu duboko sviestan, da mora pobiediti. I pobiedio je. Po tome je jasna velika zasluga Ante Starčevića za obnovu Nezavisne Države Hrvatske. On je njezin duhovni obnovitelj i još danas njezin učitelj i vođa. Poglavnik je svojim riečima najbolje označio, što nama i danas znači Starčevićev grob, kad je rekao, da iz Starčevićeva groba „crpimo snagu, kao što smo je crpili u borbi, tako je sada crpimo u radu, koji je vođen poštenjem, koji je vođen sviešću dužnosti, sviešću odgovornosti, da svaki čas, svake ure za hrvatski narod, za hrvatsku domovinu i za hrvatsku državu izpunimo svoje deržanstvo“.

Starčević je tjelesno umro, ali duh Starčevićev ne da se svladati smrću. Veliki duh Ante Starčevića bdije i danas nad svojom Hrvatskom. Njegov duh prožima i izpunja Hrvatsku. Hrvatska diše Starčevićevom dušom, a to stoga, što je Starčević već za života postao jedno biće s Hrvatskom, zato što je Starčević najdivniji predstavnik i nosilac osobina hrvatske narodne duše. Zato se ni neprijatelji ničega nisu tako bojali, koliko živoga, a tako isto i mrtvog Starčevića, videći u njemu najvećeg i najopasnijeg neprijatelja svojih planova protiv Hrvatske.

Iz Starčevićeve su škole izišli najbolji Hrvati, na njegovu su se žaru ogrijali svi mučenici, njegovu su vjeru uzvjerovali svi borci, svi heroji, svi vjernici hrvatske vjere. Zato su i mogli i znali tako častno podnieti težke žrtve, samo da Hrvatska bude slobodna i svoja, da bude naša, da bude slobodna država.
Starčević je vječni apostol i propovjednik hrvatske vjere; on je vječni učitelj najsvetijeg hrvatskog nauka; on je neumrli vođa na putu borbe i pobjede, da njegova draga Hrvatska bude sretna.

Starčević je vidovitošću velikog proroka rekao: „Ja se ne bojim za budućnost naroda hrvatskoga. Ona stoji u rukama Hrvata i Providnosti, a iz tih ruku ne može nego dobro izići“.
Toliko je volio svoj hrvatski narod, svoju dragu Hrvatsku, i tako je čvrsto bio uvjeren u veličinu i svetost njezinih ideala, u snagu njezine pravedne borbe, u ljubav sinova ove zemlje, da se nije bojao za budućnost hrvatskog naroda. Izklesan, upravo odvaljen od ponosnog Velebita, pod kojim se osunčala njegova djetinja kolievka, ostao je ciela života kremenjak, poput onog surog i neuništivog kamena rodne mu ličke grude. Nije još bilo hrvatske države, ali on je čvrsto vjerovao u nju. Kolika li razlika od nekih današnjih slabića robske ćudi, koji u tu državu ne vjeruju još ni danas, kad je ona tu kao činjenica, i makar bi se oni, poput nevjernog Tome, mogli vidljivo i opipljivo uvjeriti u njezino uzkrsnuće i njezinu neslomivu snagu.

Za suvremenu Hrvatsku, osobito za njezino novo pokoljenje, Starčević ostaje i dalje učitelj i vođa. Starčević je otac hrvatske narodne i državne misli, roditelj hrvatskog nacionalizma i predhodnik ustaštva, a današnja hrvatska mladež nosi u svome srdcu njegovu veliku vjeru i ljubav prema hrvatskom narodu.

Ustaštvo je plemeniti izdanak pravaštva; rođeno u pravaštvu, posvećeno krvlju i ustaških heroja, ustaštvo predstavlja Starčevićevu državotvornu misao, pa je prema tome ustaštvo ne samo nasljednik pravaštva, nego i prekogrobno djelo Starčevića. Ustaštvo je pod vodstvom svog Poglavnika ostvarilo veliku i svetu Starčevićevu misao, a i danas ono žrtvama najboljih sinova čuva tu utjelovljenu misao, Nezavisnu Državu Hrvatsku.

Starčevićeva je zasluga, što vjera u pobjedu hrvatskih narodnih ideala nije slomljena, a bez te vjere ne bi nikada došlo do ostvarenja hrvatske države. I sada, pod duhovnim vodstvom Starčevića, predvođeni Poglavnikom, moramo nastaviti djelo obnove, povećavajući broj ljudi i boraca, čije će duševne i ćudoredne vrline biti dostojne veličine ustaške misli. Jer uzalud bi bila obnovljena hrvatska država, ako ne bismo obnovili i hrvatskog čovjeka. I na putu uzgoja, oblikovanja i podizanja tog novog čovjeka, Starčević kao divan uzor i živi primjer vodi, Poglavnik prednjači, a mi svi moramo za njima, posve sviestni i sigurni, da se najbolje odužujemo uspomeni Otca Domovine Dra Ante Starčevića, ako smo, kao njegovi učenici, ojačani i okriepljeni snagom njegova duha uviek spremni na svaku žrtvu za hrvatski narod.

PROF. VINKO NIKOLIĆ
Ako želiš dići se visoko
na jednom stanovištu budi
i tu stani poput čvrste stijene
znaj da nije običaj kod ljudi
često mijenjat svoje uvjerenje...
Odgovorite